Poslovni broj: UsI-1223/2025-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužitelja EĐBH iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (OIB:36162371878), Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 9. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/606, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 18. ožujka 2025.

i

r i j e š i o  j e

I. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

II. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske isplatiti odvjetnici Martini Grgec, pružateljici besplatne pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

III. Odbija se zahtjev za isplatu preostalog iznosa troškova na ime besplatne pravne pomoći u iznosu od 625,00 eura (šesto dvadeset pet eura).

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/25-06/606, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 18. ožujka 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika pobijajući zakonitost istog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredbi postupka. Tvrdi da su njegovi iskazi u upravom postupku pogrešno ocijenjeni kada je navedeno da je u Republiku Hrvatsku došao iz ekonomskih razloga. Ističe da je opisao djela proganjanja nasilne i diskriminatorne prirode počinjena od strane nedržavnog subjekta. Navodi da za utvrđivanje okolnosti da li je protiv tog proganjanja mogao u zemlji podrijetla ostvariti efikasnu zaštitu nisu presudni samo njegovi subjektivni stavovi, već je neovisno o tome trebalo utvrditi stvarno stanje u zemlji podrijetla u skladu s člancima 26., 28. i 44. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25., dalje: ZMPZ ), a š to je u upravnom postupku propušteno učiniti na njegovu štetu, čime je počinjena bitna povreda postupka. Navodi da je sukladno članku 28. stavku 2. točki 2. ZMPZ-a kod odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tuženik dužan prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti, posebno uzimajući u obzir aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima. Ističe da je tuženik u konkretnom slučaju naveo vrlo malo općih izvora, dok uopće nije razmotreno stanje u zemlji podrijetla u odnosu na kršćane, na postupanje ne samo policije nego i sudova u odnosu na kaznena djela i druge radnje motivirane vjerskom mržnjom ili diskriminacijom. Navodi da je izjavio da je njegov novi susjed kriminalac na slobodi, da je činio razna djela čak i na javnom mjestu (uriniranje na ljekarnu i slično), a što dovodi u pitanje efikasnost zaštite od policije i sudstva. Smatra da je iz navedenog razvidno da je stanje u zemlji podrijetla nepotpuno utvrđeno te da bi bila donesena drugačija odluka u njegovu korist da je činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno. Sve da se navedeno i ne prihvati kao individualni razlog proganjanja u smislu uvjeta za azil, smatra da to predstavlja razlog za odobrenje supsidijarne zaštite, jer bi u slučaju povratka bio izložen ozbiljnoj nepravdi kako je opisao tijekom upravnog postupka. Predlaže da se sasluša uz sudjelovanje sudskog tumača za arapski jezik. Smatra da su nepravilno primijenjeni članci 8. i 9. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) te članci 26., 28., 29. i 44. ZMPZ-a, a posljedično tome da su pogrešno primijenjeni članci 20. i 21. ZMPZ-a. Nadalje navodi da mu je ograničeno kretanje smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance u Trilju, da su mu oduzeti svi predmeti (pokretnine) i isprave te stoga ne može ničim raspolagati, niti može ostvarivati prihode. Navodi da ne posjeduje dostatna novčana sredstva niti stvari veće vrijednosti u smislu Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik), te predlaže da mu sud odobri besplatnu pravnu pomoć i odluči da troškove pravne pomoći u ovom postupku snosi tuženik prema troškovniku pružatelja koji se nalazi na Listi pružatelja pravne pomoći u postupku međunarodne zaštite. Predložio je da sud provede usmenu raspravu i izvede predložene dokaze na okolnosti iznesene u tužbi, a nakon toga da usvoji tužbeni zahtjev i donese presudu kojom će poništiti rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su netočni navodi tužitelja, s obzirom na to da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno je utvrdio činjenično stanje a postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu proveden je sukladno materijalnim i procesnim odredbama ZMPZ-a i Zakona o strancima („Narodne novine", 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih zakona. Navodi da je tužitelj saslušan u upravnom postupku izjavio da osobno nikada nije imao problema u zemlji podrijetla niti je ikada bio pritvaran, uhićivan ili bilo što slično. Tužitelj je naveo da je u zemlji podrijetla imao problema s jednom osobom koja nije predstavnik tijela vlasti niti je predstavljala ikoga drugog osim sebe osobno, a koja mu je navodno zamjerila što kao pripadnik kršćanske vjere ima u vlasništvu veterinarsku apoteku koja je godinama dobro posłovala u gradu gdje većinski živi muslimansko stanovništvo. Ukazuje na to da je tužitelj navodio da je ta osoba htjela njegovu veterinarsku ambulantu preuzeti u svoje vlasništvo kako bi sin te osobe koji studira veterinu mogao sebi osigurati egzistenciju. Tuženik ističe da postupci te osobe, kako ih je navodio tužitelj, iskazuju isključivo privatne i individualne obrasce ponašanja, a ne sustavno i sistemsko maltretiranje od strane tijela državne vlasti. Ukazuje da je tužitelj naveo da se nikada nije obratio tijelima vlasti u zemlji podrijetla vezano za problem koji je navodio, niti je pokušao posao kojeg je uhodao pokrenuti u nekom drugom dijelu zemlje podrijetla, iako je sam navodio da mu je obitelj smještena 50-tak kilometara od mjesta prebivališta i nema nikakvih problema zbog svoje vjerske pripadnosti. Usprkos tome, tužitelj je naveo da je isplanirao odlazak u Europu iz ekonomskih razloga što je i vidljivo iz navoda da je u Republiku Hrvatsku došao kao potencijalni građevinski radnik, a ne veterinarski tehničar jer je i sam svjestan da za veterinarskog tehničara treba znati jezik domaćina. Također je naveo da je zemlju podrijetla napustio posudivši novac, dakle zaduživši se i da je preuzeo obavezu taj posuđeni novac vratiti u roku od godinu dana. Ističe da tužitelj nije navodio probleme u svojoj zemlji s tijelima vlasti već isključivo individualne i privatne probleme s jednom osobom. Takvi navodi koje je tužitelj iznosio ne mogu se provjeriti upravo iz razloga što su individualne i privatne naravi, a tužitelj se nikada nije niti obratio tijelima vlasti po tom pitanju, pa je time takav eventualni problem nepoznanica za tijela vlasti u Egiptu. Ukazuje na to da je tužitelj naveo da njegova obitelj i dalje živi u blizini mjesta prebivališta u zemlji podrijetla i nemaju nikakvih problema od strane tijela vlasti niti od pojedinaca zbog svojih vjerskih opredjeljenja. Tuženik zaključuje da unaprijed detaljno isplaniran odlazak iz zemlje podrijetla, posudba novca za putovanje prema Europi, pronalaženje vrste posla u Republici Hrvatskoj te dogovor oko povrata novčanih sredstava govori da je tužitelj imao drugačije prioritete prilikom napuštanja zemlje podrijetla, a ne one koje su navedene u tužbi. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Sud je odbio prijedlog opunomoćenice tužitelja za odgodom ročišta koju je zatražila navodeći da nema informacije gdje se on nalazi i da joj kontakt s njim trenutno nije moguć, jer bi odgoda ročišta bila suprotna načelu učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a, osobito imajući na umu da je tužitelj samoinicijativno napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu i nije prijavio novu adresu boravišta.

5. Tijekom spora održana je rasprava 22. prosinca 2025., na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza njegovim saslušanjem jer je tužitelj saslušan u predmetnom upravnom postupku, kraj činjenice da tužitelj nije pristupio na raspravu, odnosno napustio je Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, a nije prijavio novu adresu, pa je uzrokovao nemogućnost provođenja tog dokaza.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 4. veljače 2025. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj u službenim prostorijama Tranzitnog prihvatnog centra za strance Trilj (dalje: Centar), a tužitelj je smješten u Centar jer je zatečen u Republici Hrvatskoj u nezakonitom prelasku državne granice.

9. Tužitelj saslušan u predmetnom upravnom postupku tvrdi da traži zaštitu zbog toga što je u zemlji podrijetla imao probleme sa susjedom zbog toga što je pripadnik manjinske pravoslavne kršćanske crkve i koji je od njega tražio da napusti svoju vjeru, što on nije učinio. Naveo je da on i njegova obitelj nikada nisu imali problema s pripadnicima drugih vjera te je uspješno poslovao. Nadalje je opisao probleme sa susjedom navodeći da on želi njegovu veterinarsku apoteku za svoga sina koji studira veterinu, kao i da ga je taj susjed napao nožem, ali su ga zaustavili drugi susjedi, odnosno kupci. Naveo je i da je poslao neke osobe koje su pucale kraj njegove kuće, a susjed je bio s njima i rekao mu je da je mu je to zadnje upozorenje. Izjavio je da susjeda nije prijavio policiji zbog straha da će ga susjed ubiti. Smatra da je susjeda trebao prijaviti policiji jer bi mu policija pomogla. Izjavio da je ljekarnu zatvorio desetak dana prije napuštanja zemlje. Također je izjavio da u zemlji podrijetla nikada nije imao drugih problema, da nikada nije bio proganjan, zatvaran niti je imao problema s vlastima ni po kojoj osnovi. Navodi i ekonomske razloge za odlazak iz zemlje podrijetla, koju je napustio legalno, te nije tražio zaštitu u matičnoj zemlji, a ranije je tražio zaštitu u Srbiji. Izjavio je da je njegov cilj zaposliti se u Hrvatskoj i da zna da je prije godinu i pol u Republici Hrvatskoj zaposleno puno E.

10. Tuženik nije utvrdio postojanje indikatora ranjivosti. Na temelju izjave tužitelja zaključio je da nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. ZMPZ-a jer prema navodima tužitelja nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka od strane tijela vlasti koji bi prerasli u proganjanje, a njegov strah ocjenjen je kao subjektivan strah temeljen na složenoj obiteljskoj situaciji opterećenoj egzistencijalnim problemima, a ne strah temeljen na proganjanju zbog vjerske pripadnosti. Tuženik je utvrdio da nema dokaza da su tužiteljev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka s obzirom na to da ga u zemlji podrijetla nitko nije proganjao zbog vjerske pripadnosti te je bez problema napustio Egipat koristeći putne isprave izdane od strane zemlje podrijetla. Tuženik je u obrazloženju rješenja naveo da susjedske razmirice ne mogu biti temelj međunarodne zaštite, tim više što nisu iscrpljena sva druga pravna postupanja u zemlji podrijetla jer tijela državne vlasti nisu uopće upoznata s tužiteljevim eventualnim problemima. Zaključno je naveo da tužitelj nije dokazao da je njegov strah osnovan te da nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti se procjenjuje da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti u opasnosti od proganjanja ili ozbiljne nepravde. U odnosu na situaciju u zemlji podrijetla procijenio je da ne postoji razumni stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla tužitelj biti izložen postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu.

11. U Priručniku Ureda visokog povjerenika UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglica prema Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica navodi se kako je migrant osoba koja, zbog razloga koji nisu sadržani u definiciji pojma izbjeglice, dobrovoljno napusti svoju zemlju kako bi se nastanila negdje drugdje. Može biti potaknut željom za promjenom ili avanturom, obiteljskim ili nekim drugim razlogom privatne naravi. Ako je potaknut na odlazak isključivo ekonomskim razlozima, on je ekonomski migrant, a ne izbjeglica.

12. Razvidno je kako je tužitelj dobrovoljno napustio svoju zemlju podrijetla 15. listopada 2024. zbog ekonomskih razloga, a ne zbog osnovanog straha od proganjanja zbog vjerske pripadnosti. Tužitelj je ranije zatražio međunarodnu zaštitu Srbije te je izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tek nakon što je smješten u Centar jer je zatečen u Republici Hrvatskoj u nezakonitom prelasku državne granice.

13. Analizom izjava tužitelja nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. ZMPZ-a, s obzirom da u tužiteljevim navodima nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje. Stoga pravilno tuženik zaključuje da nema dokaza da su tužiteljev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka, s obzirom na to da tužitelj ničim nije dokazao da je u zemlji podrijetla proganjan. Naime, valja reći da prema članku 25. stavku 3. ZMPZ-a, proganjanje iz članka 20. i ozbiljnu nepravdu iz članka 21. ZMPZ-a mogu provoditi: 1. državna tijela, 2. stranke ili organizacije koje kontroliraju državu ili značajan dio državnog područja, 3. nedržavni subjekti, ako se dokaže da državna tijela ili stranke, odnosno organizacije koje kontroliraju značajan dio državnog područja, uključujući i međunarodne organizacije, nisu u mogućnosti ili ne žele pružiti zaštitu od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde. Stoga, imajući na umu članak 25. stavak 3. ZMPZ-a te izjavu tužitelja iz koje proizlazi da se nije obraćao policiji, iako smatra da bi mu pružili zaštitu, slijedi da je pravilno tuženik zaključio da ne postoji progonitelj, a samim time ni djela proganjanja.

14. S obzirom na gore navedeno, prema ocjeni suda tuženik je pravilno utvrdio da navedeni razlozi za napuštanje zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite te u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznanje azila iz članka 20. ZMPZ-a niti za priznanje supsidijarne zaštite iz članka 21. ZMPZ-a.

15. Utvrđujući osobne okolnosti tužitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Također nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tražiteljevom životu zbog proizvoljnog općeg nasilja ili unutarnjeg oružanog sukoba jer nema saznanja o postojanju navedenog na području Arapske Republike Egipat. Stoga nisu ispunjeni ni uvjeti za odobrenje supsidijarne zaštite iz članka 21. ZMPZ-a.

16. Prigovori tužitelja iz tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika.

20. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, već je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, pri čemu nisu povrijeđene odredbe postupka.

17. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

18. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći sud je utvrdio da tužitelj nema imovine - novčanih sredstava, dohotka i primitaka, niti stvari veće vrijednosti, slijedom čega mu je u točki I. izreke rješenja odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik).

19. Budući da je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec, u točki II. izreke rješenja naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23. - dalje: Tarifa). Naime, odvjetnici je priznat trošak sastava tužbe i sastav podneska od 4. lipnja 2025. koji sadrži obrazložene činjenične i pravne navode (prijedlog radi rješavanja sukoba mjesne nadležnosti), za svaku radnju iznos od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. točke 1. Tarife), što uvećano za pripadajući PDV ukupno iznosi 1.250,00 eura.

20. Točkom III. izreke rješenja odbijen je zahtjev za isplatu preostalog iznosa troškova na ime besplatne pravne pomoći u iznosu od 625,00 eura za podnesak od 15. prosinca 2025. (članak 144. ZUS-a) jer je tim podneskom pružateljica besplatne pravne pomoći predložila odgodu rasprave iz razloga što je tražitelj međunarodne zaštite napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu te isti nije pridonio rješavanju ovog upravnog spora.

U Splitu 9. siječnja 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Martini Grgec, Zagreb, Bukovačka cesta 51

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za strance i međunarodnu zaštitu, Službi za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335

- u spis