Poslovni broj: UsI-2358/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužitelja LP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Davidu Bajli, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kotlar & Vidov, Zadar, Zrinsko - Frankopanska 38, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 9 . siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/25-02/03171619418, URBROJ: 341-99-05/3-25-827 od 29. srpnja 2025.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 140-02/25-02/03171619418, URBROJ: 341- 99-05/3-25-827 od 29. srpnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, KLASA: UP/I- 140-02/24-01/03171619418, URBROJ: 341-24-05/3-24-11983 od 21. siječnja 2025., kojim je tužitelju, hrvatskom branitelju - dragovoljcu iz Domovinskog rata priznato pravo na mirovinu u visini najniže mirovine od 1. listopada 2023. u svoti od 478,36 eura, a koja od 1. srpnja 2024. iznosi 563,43 eura.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika pobijajući zakonitost istog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredbi postupka. Navodi da mu s ukladno zakonskim propisima pravo na određenu mirovinu ne pripada od 1. listopada 2023.. kako je to određeno pobijanim rješenjem nego od trenutka kada su ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava na mirovinu. Ističe da je pravno neuka stranka te smatra da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio dužan po službenoj dužnosti pokrenuti postupak i donijeti rješenje kojim mu se utvrđuje pravo na mirovinu u trenutku ispunjenja propisanih zakonskih uvjeta. S obzirom na to da je pravo na starosnu mirovinu ostvario kao hrvatski branitelj - dragovoljac iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru 188 dana u konkretnom slučaju primjenjuje se članak 26. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZHBDR-a) na temelju kojeg mu se snižava starosna dob za stjecanje prava na starosnu mirovinu i to po jedan mjesec za svaki mjesec sudjelovanja u borbenom sektoru. Navodi da je stoga pravo na prijevremenu starosnu mirovinu stekao prije nego je navršio 65. godina života, međutim, tu činjenicu nije znao, niti je bio dužan znati. Postavlja pitanje kako osoba od 65. i više godina može znati da se promijenio zakonski propis i da ima pravo na prijevremenu starosnu mirovinu ako ga o tome nitko nije obavijestio. Poziva se na članak 83. stavke 9. i 10. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 96/2025.) kojima je propisano da će se po službenoj dužnosti odrediti prijevremena starosna mirovina, starosna mirovina i starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika bez smanjenja polaznog faktora iz stavka 3. ovoga članka od prvog dana idućeg mjeseca u kojem je korisnik navršio 70. godina života, a što se prema stavku 9. odgovarajuće primjenjuje i na korisnika mirovine ostvarene i/ili određene prema posebnom propisu. S obzirom na članak 83. stavke 9. i 10. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj smatra da je tuženik za njega bio dužan po službenoj dužnosti pokrenuti postupak radi utvrđivanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu, a na koju mirovinu je ostvario pravo primjenom ZHBDR-a. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporeno rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Ističe da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Navodi da je u provedenom postupku pravilno utvrđeno da tužitelj ispunjava uvjete za priznanje prava na mirovinu u visini najniže mirovine prema članku 49. stavku 3. ZHBDR-a. Navodi da je kao datum priznanja prava na mirovinu u visini najniže mirovine pravilno određen datum 1. listopada 2023. u skladu s člankom 37. stavkom 4. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022. - dalje: ZOMO), s obzirom na to da je zahtjev za priznanje prava na mirovinu podnesen 29. ožujka 2024. Također ističe kako niti prema odredbama ZHBDR-a niti prema odredbama ZOMO-a ne postoji mogućnost priznanja prava na mirovinu po službenoj dužnosti. Vezano uz tužbene navode o primjeni članka 83. stavaka 9. i 10. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 96/2025. ), a koji je stupio na snagu 1. srpnja 2025., napominje kako se navedeno odnosi na određivanje mirovine, odnosno na korisnike mirovine kojima je već priznato pravo na mirovinu. Ističe da je tužitelj ostvario pravo na mirovinu u visini najniže mirovine prema odredbama ZHBDR- a, a ne pravo na starosnu mirovinu, prijevremenu starosnu mirovinu niti starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tijekom spora održana je rasprava 22. prosinca 2025. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 29. ožujka 2024. za priznavanje prava na starosnu mirovinu.

7. Prema članku 37. stavku 4. ZOMO-a, koji je valjalo primijeniti na temelju članka 174. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 96/2025.), kada se pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu ostvaruje na zahtjev osiguranika nakon prestanka osiguranja, a u zahtjevu nije naveden datum od kojega osiguranik traži priznanje prava na mirovinu, osiguranik ima pravo na mirovinu od prvoga idućeg dana nakon prestanka osiguranja, ako je zahtjev podnesen u roku od šest mjeseci od prestanka osiguranja. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka navedenoga roka, osiguranik ima pravo na mirovinu od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.

8. Prvostupanjskim rješenjem od 21. siječnja 2025. tužitelju, rođenom **.**.1953., hrvatskom branitelju - dragovoljcu iz Domovinskog rata, priznato je pravo na mirovinu u visini najniže mirovine od 1. listopada 2023. u svoti od 478,36 eura, a koja od 1. srpnja 2024. iznosi 563,43 eura. Određeno je da isplata te mirovine pripada tužitelju od 1. listopada 2023. te je utvrđeno da je do podnošenja zahtjeva navršio 70. godina i 6 mjeseci života, a pravo mu je priznato na temelju članka 49. stavka 3. ZHBDR-a. Dan s kojim tužitelju pripada pravo na mirovinu i isplata određen je pozivom na članak 37. ZOMO-a.

9. Tužitelj osporava pravilnost datuma priznanja prava na mirovinu koja mu je priznata primjenom članka 49. stavka 3. ZHBDR-a.

10. S obzirom na to da je nesporno tužitelj zahtjev za priznanje prava na mirovinu podnio 29. ožujka 2024. pravilno je prvostupanjskim rješenjem tužitelju sukladno članku 37. stavku 4. ZOMO-a priznato pravo na mirovinu počevši od 1. listopada 2023.

11. Neosnovano se tužitelj poziva na to da mu je pravo na mirovinu trebalo priznati po službenoj dužnosti jer iz članka 37. ZOMO-a proizlazi da se pravo na mirovinu ostvaruje na zahtjev osiguranika. S tim u vezi, valja reći da je člankom 123. stavkom 1. ZOMO-a propisano da se postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja pokreće na zahtjev osiguranika, odnosno osigurane osobe, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, a članak 37. ZOMO-a, kao niti drugi članak ZOMO-a ne propisuje da se postupak priznanja prava na mirovinu pokreće po službenoj dužnosti. Tuženik pravilno u odgovoru na tužbu ukazuje na razliku između određivanja mirovine i priznanja prava na mirovinu te ovaj sud napominje da je člankom 83. stavkom 9. i 10. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 96/2025.), koji se niti ne primjenjuje na tužitelja, izrijekom propisano da se postupak vodi po službenoj dužnosti.

12. Zaključno, valja reći da je načelo da nepoznavanje prava škodi (ignorantia iuris nocet) jedno od temeljnih pravnih načela.

13. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

14. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu 9. siječnja 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Davidu Bajli, Zadar, Zrinsko - Frankopanska 38

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A. Mihanovića 3

- u spis