REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] L 5
Poslovni broj: Us I-1057/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja LU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Damir Cibralić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Puli, Andrije Kačića Miošića 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa službena osoba ĐU, radi prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 9. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/151, URBROJ: 338-01- 06-05-25-02 od 25. travnja 2025., radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-03/24-02/8669, URBROJ: 338-18-02-25-10 od 30. siječnja 2025., radi priznavanja tužitelju događaja od 5. srpnja 2024. i dijagnoze šifre S82.7 (višestruki prijelom potkoljenice) ozljedom na radu uz priznavanje tužitelju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po toj osnovi, te radi naknade troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-03/24-02/8669, URBROJ: 338-18-02-25-10 od 30. siječnja 2025., tužitelju dijagnoze šifre S93.6 (iščašenje i nategnuće drugih i nespecificiranih dijelova stopala) i S82.7 (višestruki prijelom potkoljenice) po događaju od 5. srpnja 2024. nisu priznate ozljedom na radu. Zbog toga tužitelju nisu priznata ni s time povezana prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja. Tiskanicu ozljede na radu podnio je tužiteljev poslodavac Automatic servis d.o.o. [adresa], vezano uz ozljeđivanje u prometnoj nesreći na putu na posao, kada je, prilikom upravljanja romobilom, na tužitelja naletio automobil i udario ga.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: KLASA: UP/II-502-03/24-01/151, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 25. travnja 2025. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Negativne odluke javnopravnih tijela temelje se, u bitnome, na njihovu utvrđenju da je tužitelj suodgovoran za spomenutu prometnu nesreću, tj. da je skrivljenim ponašanjem pridonio nastanku štetnog događaja, što je utvrđeno pravomoćnom prekršajnom presudom.
3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Vezano uz konkretnu prometnu nesreću pravomoćno je kazneno osuđen drugi sudionik nesreće. Tuženik i sud vezani su uz pravomoćnu osuđujuću presudu donesenu u kaznenom postupku, što čini prethodno pitanje, a teret dokazivanja suprotnog bio bi na strani tuženika. K tomu, u prekršajnom postupku uopće nije raspravljano o krivnji tuženika za izazivanje prometne nesreće. Iz kaznene presude jasno proizlazi da je drugi sudionik isključivo kriv za nastanak prometne nesreće. Nesporno je da se ozljeđivanje tužitelja jasno može povezati s tom prometnom nesrećom. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar priznavanjem sporne dijagnoze i događaja ozljedom na radu, uz priznavanje s time povezanih prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 500,00 eura (PDV uključen).
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Argumentacija tuženika sukladna je upravnosudskoj praksi. Propisima kojima je regulirana ozljeda na radu nije uređeno pitanje podijeljene odgovornosti, što je institut građanskog prava (Zakona o obveznim odnosima). Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 10. prosinca 2025., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23), ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, smatra se: ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima (točka 1.); bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točka 2.); ozljeda nastala na način iz točke 1. navedenoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točka 3.); ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. toga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. navedenog Zakona (točka 4.).
8. Članak 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju glasi:
„Ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:
1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),
3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,
4. atake kronične bolesti,
5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.“
9. Među strankama je sporan pravni aspekt pretpostavki za priznavanje ozljede na radu, tj. postoji li u predmetnom slučaju zapreka za priznavanje ozljede na radu koja se sastoji u skrivljenom, nesavjesnom ili neodgovornom ponašanju na redovitom putu od stana do mjesta rada (članak 67. točka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju).
10. Nesporno je da je u odnosu na konkretnu prometnu nesreću:
10.1. pravomoćnim kaznenim nalogom Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: K-311/2024-2 od **.**.2024. KU oglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu;
10.2. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Pp- 1888/2024-7 od 18. prosinca 2024. tužitelj oglašen krivim za prekršaj kretanja kolnikom pri upravljanju električnim romobilom.
11. Utemeljeno tuženik zaključuje da se tužitelj netom navedenim protupravnim ponašanjem skrivljeno ponašao na redovitom putu od stana do mjesta rada, u smislu članka 67. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, doprinijevši time spornom ozljeđivanju, neovisno o tome što je tom ozljeđivanju nesporno doprinio i drugi sudionik nesreće KU. Pritom nije od utjecaja u kojoj mjeri je tužitelj doprinio ozljeđivanju. Takvo se pravno tumačenje temelji na ustaljenoj i stabilnoj upravnoj te upravnosudskoj praksi. Zbog toga ni spomenuta kaznena osuda drugog sudionika u prometnoj nesreći ovdje nema obilježja prethodnog pitanja u svjetlu članka 55. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). Tužitelj, dakle, osporavanom odlukom tuženika nije doveden u nepovoljniju situaciju od druge stranke u usporedivoj situaciji.
12. U osnovi, sporni događaj ne ulazi u doseg rizika osiguranog obveznim zdravstvenim osiguranjem u kontekstu priznavanja ozljede na radu, pa nije riječ ni o osiguranom slučaju. S obzirom na bitna dodatna prava osiguranika koja proizlaze iz priznate ozljede na radu, nije nelogično da je osigurane rizike u odnosu na prava po osnovi ozljede na radu zakonodavac uredio drukčije nego osigurane rizike u odnosu na prava po osnovi bolovanja i na druga prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
13. Prvostupanjsko tijelo pravilno je, dakle, odbilo predmetni zahtjev, što je tuženik osnovano potvrdio.
14. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
15. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 9. siječnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Damiru Cibraliću, Pula, Andrije Kačića Miošića 4
- Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska
