REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1972/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

B E Z O D R Ž A V A NJ A R A S P R A V E

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Hrvoju Lukšić, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja ŽIĐ, vl. obrt za usluge i turizam [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 94472454976, koga zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva GRGIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete (vps: 263,69 eur), dana 9. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se dokazni prijedlozi stranaka za izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja i svjedoka ŽI iz [adresa], prijedlog za provođenje prometnog vještačenja, kao i prijedlog tužitelja i prijedlog tuženika da se tužitelja obveže na dostavu računa za popravke koje je izdao fizičkim osobama u 2024. sa dokazom da su fizičke osobe platile te račune/uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada, te provođenje financijskog vještačenja.

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju LIĐ VL. OBRT ZA USLUGE I TURIZAM [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 263,69 EUR (slovima: dvjesto šezdeset tri eura i šezdeset devet centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana 29. siječnja 2025. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju LIĐ VL. OBRT ZA USLUGE I TURIZAM [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 138,28 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka iznosu od 13,28 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 05. rujna 2025. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se tuženiku nalaže platež u iznosu od 263,69 eur, tekućom od dana 29. siječnja 2025. do plateže, kao i platež troškova postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj je naveo da se dana 23. studenog 2024. dogodila nezgoda u kojoj je nastala šteta na vozilu, marke i tipa FORD KUGA, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), da je oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 28. studenog 2024. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248203205171, nakon čega je oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje).

2. Nadalje, tužitelj je u tužbi naveo da je oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, da je tužitelj preuzeo vozilo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 13/01/2, a koji račun u ukupnom iznosu od 558,98 eur (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku, da je tužitelj račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 295,29 eur, a razliku od 263,69 eur po računu koji tuženik nije platio, time da tužitelj smatra da je samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete, slijedom čega je razlika u cijeni rada i odobrenom potrošnom materijalu je predmet spora između stranaka.

3. Tužitelj dalje navodi da su ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 03. ožujka 2025. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 263,69 eur na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, time da je uz tužbu tužitelj dostavio pisanu dokumentaciju za koju smatra da dokazuje njegove navode, kao i sudsku praksu za koji smatra da potvrđuje njegove navode (list 8-81 spisa).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, time da je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio dokumentaciju za koju smatra da dokazuje njegovo osporavanje tužbenog zahtjeva (list 95-137 spisa).

5. Nakon dostave odgovora na tužbu tužitelj je u očitovanju od dana 07. studenog 2025. osporio navode iz odgovora na tužbu, te dostavio kopije drugostupanjskih odluka za koje smatra da potvrđuju njegove navode list 146-164 spisa) kao i kopije računa (list 165-170 spisa).

6. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 115/23 i 146/25, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. U postupku su sporne aktivna i pasivna legitimacija te osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno zahtjev za za isplatu iznosa od 263,69 eur s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju koju su stranke dostavile, kao i u dostavljene sudske odluke, i to kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024. (list 8-13 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-3971/2023-2 od 29. veljače 2024. (list 14-21 spisa, ponovno list 126-153 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-387/2024-2 od 06. veljače 2024. (list 22-26 spisa), kopiju presude Vrhovnog suda RH, posl. broj: Rev-818/11-2 od 04.06.2014. (list 27-30 spisa) kopiju smjernice dostavljene HANFE putem e-mail komunikacije od dana 03. srpnja 2015. (list 31-32 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj:

Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024. (list 33-37 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-3749/12-3 od 30. srpnja 2015. (list 38-43 spisa), kopiju smjernica AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 od dana 20. veljače 2020. (list 44- 47 spisa), kopiju račun popravka tužitelja, br. 13/01/2 (list 50-53 spisa), kopiju izvida štete tuženika, broj: 248203205171 (list 54-55 spisa, ponovno list 97 spisa), kopiju suglasnosti na uputi o radionici za popravak vozila od dana 17. prosinca 2024. (list 56- 57 spisa), kopiju ponude tuženika od dana 29. siječnja 2025. (list 58-59 spisa), kopiju uplate tuženika tužitelju u iznosu od 295,29 eur od dana 12. veljače 2025. (list 60-63 spisa, ponovno 98 spisa), kopiju police kasko osiguranja oštećenika ugovorene kod tuženika, broj: 03068200094800 (list 64-67 spisa), kopiju e-mail korespondencija. (list 68-71 spisa), kopiju službenog cjenik radionice-tužitelja list 72-73 spisa), kopiju ugovora o ustupanju od dana 03. ožujka 2025. (list 74-77 spisa), kopiju notifikacije od dana 03. ožujka 2025. i potvrda o njenom slanju (list 78-81 spisa), kopiju Uputa o radionici za popravak vozila i dokaz da je isti dostavljen putem E maila vlasniku vozila (list 95-96 spisa), kopiju Uvida u Uvjete kasko osiguranja (list 100-137 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH od 13.12.2024., posl. broj: Pž-3840/2024 (list 154-159 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br.: Pž-1824/2024- 2 od dana 03. svibnja 2024. (list 160-164 spisa), kao i kopiju Računa- Obrazac R1 (2x) ( list 165-170 spisa).

9. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25..; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 263,69 eur.

10. Ističe se da je sud u smislu čl. 464.a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

11. Tuženik u svakom slučaju ima pravo nakon pokretanja parničnog postupka, promijeniti stavove iznesene tijekom ranije komunikacije s oštećenikom i osporiti ranije priznate činjenice. Ipak, od tuženika, kao osobe koja obavlja profesionalnu djelatnost, može i mora se očekivati postupanje pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. ZOO-a). To znači da bi tuženikovi prigovori koji se odnose na osporavanje pasivne legitimacije, nastanka štetnog događaja i odgovornosti, morali biti valjano obrazloženi, jer se njima odstupa od ranijih navoda i tvrdnji. Navodi tuženik iz odgovora na tužbu, pogotovo osporavanje aktivne legitimacije i pasivne legitimacije tuženika, tužitelja temeljem dostavljene dokumentacije prije pokretanja postupka, a koji bez navođenja razloga osporavanja ranije nespornih činjenica, pokušava otkloniti svoju odgovornost za nastalu štetu (ili barem otežati tužitelju utvrđivanje takve štete), predstavlja vid zlouporabe procesnih ovlaštenja.

12. Sud ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj dokazao računom i cjenikom. Tome valja dodati da visina štete sukladno izvidu štete tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika.

13. Kod takvog stanja stvari, a imajući u vidu da tuženik nije ni pokušao dokazati da je svom osiguraniku ponudio da obavi popravak vozila kod nekog određenog servisera ili da bi osiguranik odbio takve (eventualne) tuženikove ponude/upute (čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a).

14. Odlučna činjenica u ovom predmetu jest da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je štetu djelomično podmirio što za sud predstavlja priznanje pravne osnove utuženog potraživanja. Međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete, a u vezi s time sud ističe da u ovom predmetu tuženik neosnovano osporava cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost po računu koji mu je ispostavljen.

15. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

16. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s člankom 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. U predmetnom slučaju, tuženik je predložio sudu da donese presudu bez održavanja ročišta, a tužitelj nije zatražio održavanje ročišta iako je predložio izvođenje dokaza.

17. Odbijeni su, kao nesvrsishodni, dokazni prijedlozi stranaka za provođenje prometnog vještačenja, kao i prijedlog tužitelja za saslušanje tužitelja i oštećenog ŽI iz [adresa], i prijedlog tuženika da se tužitelja obveže na dostavu računa za popravke koje je izdao fizičkim osobama u 2024. sa dokazom da su fizičke osobe platile te račune/uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada, te provođenje financijskog vještačenja.

18. Kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak te da se radi o postupku pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako je tužitelj mogao priložiti pisani iskaz predloženog svjedoka/tužitelja, ako je to smatrao bitnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio predloženi dokaz prometno- tehničkog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta spora, time da je tužitelj uz tužbu dostavio presliku kopiju CJENIKA, važeći od 01. siječnja 2024. (list 72 spisa), prema kojem je sačinjen račun popravka.

19. Osim toga, sud smatra kako se u predmetnom slučaju radi o pravnom pitanju koje se pojavilo u više analognih slučajeva te je sudska praksa u tome istovrsna i ujednačena, što je dodatan argument za diskrecijsku odluku suda da ne provodi usmenu raspravu.

20. Tako je sud odlučio jer je ocijenio da se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza, dok bi se njihovim izvođenjem postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, a ishod spora bi bio isti, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

21. Nadalje, sud ističe da bi izvođenje dokaza bilo u suprotnosti s određenjem iz čl 461. ZPP-a koji propisuje da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe, time da je tužba podnsena 05. rujna 2025.

21. Rješenjem od 7. listopada 2025. stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

22. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP-a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

23. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti

24. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Također, sud ističe da je, u skladu s čl. 461. a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

25. Postojanje tužiteljeve aktivne legitimacije sud je utvrdio uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 9. veljače 2024. u kojem su stranke ŽI iz [adresa], kao ustupitelj i ŽIĐV. [obrt] [obrt] iz [adresa], kao primatelj temeljem članka 80. do 89. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005, 41/2008, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje u tekstu: ZOO) Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, prema kojem su govorne strane suglasno utvrdile da ustupitelj ima novčano potraživanje prema društvu ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454975, odnosno dužnik u iznosu od 263,69 eur, a sve prema računu popravka za štetu br. 13/01/2 u ukupnom iznosu 558,98 eur i temeljem izviđa štete dužnika br. 248203205171 (1.1.) da je primatelj izvršio popravak automobila za Ustupitelja te je ispostavio račun za popravak štete br. 13/01/2 u ukupnom iznosu od 558,98 EUR dužniku koji je navedeni račun dužan podmiriti kao odgovorni osiguratelj s police kasko osiguranja oštećenika i temeljem izviđa štete Dužnika opisanom u članku 1.1. ovog ugovora. (.2.) kao i da je dužnik po računu za popravak štete br. 13/01/2 podmirio iznos vlasniku vozila odnosno Ustupitelju od 295,29 eur, čime Dužnik nije podmirio iznos od 263,69 EUR po računu popravka br. 13/01/2. Obzirom da Dužnik nije podmirio u cijelosti iznos računa, to Primatelj i dalje ima potraživanje prema Ustupitelju u iznosu 263,69 eur ( 1.3.).

26. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (čl. 81. st. 1. ZOO). Sukladno čl. 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Nadalje, prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO). Obzirom na sadržaj navedenog pravnog posla, a imajuću u vidu prethodno citirane zakonske odredbe o ustupu potraživanja, nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

27. Postojanje tuženikove pasivne legitimacije i odgovornost za štetu sud je utvrdio uvidom u dopis tuženika od dana 17. prosinca 2024. (list 56 spisa) kojim je tuženik izvijestio oštećenog da su utvrdili postojanje obveze na isplatu činidbe po odštetnom zahtjevu, te izvijestili oštećenog dopisom od dana 29. siječnja 2025. (list 58 spisa) da je osnovan zahtjev u iznosu od 295,29 eur, te dana 12. veljače 2025. tuženik izvršio uplatu navedenog iznosa (list 60 spisa).

28. Uvidom u Račun A II 13/01/2 od dana 28. siječnja 2025. (list 50 spisa) sud je utvrdio da je izdan račun na iznos od 558,98 eur, time da je tuženik platio dana 12. veljače 2025 iznos od 295,29 eur, te je ostao neplaćen iznos od 263,69 eur, time da tužitelj potražuje kamate od dana 29. siječnja 2025. odnosno od dana dospijeća računa pa do plateža.

29. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik odbio isplatiti dio zahtijevane naknade štete koji se odnosi na razliku u cijeni radnog sata popravka oštećenikova vozila koja je prema cjeniku tužitelja važećem u vrijeme popravka, kopiju službenog cjenik radionice

– tužitelja (list 72-73 spisa).

30. Uvidom u tužiteljev račun sud je utvrdio da je ista obračunata upravo sukladno navedenom cjeniku i to upravo u količini koju je tuženik naznačio u izvidu štete. S tim u svezi se ističe da je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u mjestu u kojem prebiva u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima, pri čemu može slobodno izabrati radionicu u mjestu u kojem prebiva u kojoj će popraviti vozilo, pa okolnost što možda postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je naplatio onu cijenu popravka koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, dok je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika.

31. Sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

32. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, s obzirom da tuženik nije uspješno osporio tužbeni zahtjev, pri tom imajući u vidu kako na temelju odredbe čl. 464. a ZPP-a sud u postupcima pred trgovačkim sudovima čija vrijednost ne prelazi 6.630,00 eur, stav o spornim činjenicama formira na temelju pretežne vjerojatnosti utemeljene na sumarno izvedenom dokaznom postupku, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim, time da promišljanje uređujućeg suca u skladu sa sudskom praksom (Pž-2389/2025 od 16. srpnja 2025.)

33. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a, tužitelju pripadaju i troškovi parničnog postupka koji padaju na teret tuženika u cijelosti, time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 118/18), te je tužitelju priznat trošak sastava tužbe (OTbr. 7.1.) od dana 05. rujna 2025. te sastav podneska od dana 07. studenog 2025. (OTbr. 8.1.) po 50,00 eur, 100,00 eur, uvećano za pripadajući PDV-a 25% 125,00 eur, 125,00 eur, te trošak sudskih pristojbi na tužbu 6,64 eur, plaćen dana 05. rujna 2025. i trošak sudskih pristojbi na presudu 6,64 eur, sveukupno 138,28 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke.

34. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eur do zatraženog iznosa od 13,28 eur, budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

35. Isto tako, odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež troškova sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 eur do zatraženog iznosa od 13,28 eur, iz razloga što je tužitelj u sustavu e-komunikacije slijedom čega je u obvezi platiti sudsku pristojbu u iznosu polovice propisanog iznosa pristojbe u rok od 3 dana od zaprimanja odluke suda (presude).

36. Ukoliko u navedenom roku ne plati dužnu sudsku pristojbu u navedenom iznosu, naplatit će mu se puni iznos pristojbe u kojem slučaju je sam skrivio nastanak mu troška razlike od polovine do punog iznosa pristojbe, odnosno tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu 13,28 eur (6,64 eur + 6,64 eur) slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III izreke.

U Zagrebu, 9. siječnja 2026.

Sudac:

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. ŽIĐ, vl. obrt za usluge i turizam [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po odvjetnici Meliti Babić uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. ADRIATIC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 94472454976 po odvjetnici Tamari Stanić Sertić