REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-984/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja KV LOGISTIKA d.o.o., Ježdovec, Ježdovečka ulica 131A, OIB: 28860137688, kojeg zastupa Marko Mučnjak, odvjetnik u Kuželički & Mučnjak, odvjetničkokm društvu d.o.o., Zagreb, Nova Ves 3, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, II. Barilovićka 7, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 28. studenog 2025. u prisutnosti odvjetnika Brune Bašića, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 86.979,32 EUR s zateznim kamatama od 8. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.519,31 EUR s zateznim kamatama od 9. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.933,81 EUR s zateznim kamatama od 9. siječnja 2026. do isplate, kao neosnovan.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelj kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik te tuženik kao osiguratelj sklopili ugovor o osiguranju od prijevozničke odgovornosti za štetu. Ti ugovorom da je bio pokriven i rizik krađe robe za vrijeme trajanja prijevoza. Osigurani slučaj da je nastupio, s obzirom da je u razdoblju od 25. i 28, siječnja 2024. tijekom prijevoza robe na relaciji Kraljevina Nizozemska-Republika Hrvatska, u Kraljevini Nizozemskoj, u mjestu Venrayeweg, Venlo, ukradeno priključno vozilo, marke Schmitz Cargobull, registarske oznake [registarska oznaka] (kao i vučno vozilo), koje je tužitelj koristio za prijevoz, a čiji je vlasnik bio Scania Credit Hrvatska d.o.o., u kojem se je nalazila prevožena roba, P i PC, u količini od 21.370,84 kg, čiji je primatelj bio ITC Food GmbH, Republika Austrija, Sankt Martin im Inkreis. Ukradenim vučnim vozilom da je upravljao tužiteljev zaposlenik VC. S obzirom da je tužitelj kao prijevoznik odgovoran za preuzetu robu za vrijeme dok se nalazi kod njega na prijevozu, to da je tužitelj morao naknaditi vrijednost ukradene robe-sira primatelju robe ITC Food, a koja je iznosila 86.979,32 EUR, kao što to proizlazi iz računa kojeg je pošiljatelj robe Zijerveld & Velduhuyzen B.V. ispostavio primatelju robe ITC Food. Tužitelj da je prijavio počinjenje kaznenog djela krađe nizozemskoj policiji i nadležnoj policijskoj postaji u Zagrebu. Od tuženika potražuje isplatu osigurnine za ukradenu robu u iznosu od 86.979,32 EUR s zateznim kamatama od 8. listopada 2024., kada mu se je obratio s odštetnim zahtjevom u mirnom postupku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je u razdoblju od 12. rujna 2023. do 12. rujna 2024. osiguravao tužitelja od odgovornosti za štete na pošiljkama u domaćem i međunarodnom cestovnom prijevozu. Sastavni dio tog ugovora da su tuženikovi Uvjeti za osiguranje prijevoznikove odgovornosti za štete na pošiljkama na cestovnom prijevozu WU 10.0300-22 (dalje u tekstu: Opći uvjeti). Tuženik osporava da je u konkretnom slučaju nastupio osigurani rizik krađe robe, jer da sama prijava policiji da je roba ukradena ne znači da je do krađe stvarno i došlo te ukazuje da tužitelj tvrdi da je roba ukradena 28. siječnja 2024., a da je navodnu krađu prijavio policiji tek 1. veljače 2024. Pod uvjetom da tužitelj dokaže da je do krađe stvarno došlo, tuženik smatra da je tužitelj izgubio pravo na isplatu osigurnine temeljem odredbe čl. 6. st. 1. t. 2. Općih uvjeta budući da je je do krađe došlo zato što prikolica nije bila zaključana (tako da proizlazi iz izjave koju je zaposlenik tužitelja KC dao nizozemskoj policiji), u kojoj da je čak bila ostavljena i prometna dozvola za to vozila, čime da je tužitelj olakšao samu krađu. Nadalje, tuženik smatra da je tužitelj postupao u gruboj nepažnji kada je prikolicu natovarenu robom za prijevoz znatne vrijednosti ostavio nezaključanu čak tri dana, što da je razlog za isključenje osigurateljnog pokrića temeljem odredbe čl. 5. st. 1. t. 2. Općih uvjeta tuženika.

3. Tužitelj navodi da činjenica krađe priključnog vozila proizlazi ne samo iz podnesene kaznene prijave, već i iz izjave njegova vozača VC koji je uočio nestanak. Osim toga, da je Fresh Venlo Park na čijem je parkiralištu bila parkirana predmetna prikolica, imao nadzorne kamere te da je tužitelj zatražio da mu se dostave snimke video nadzora, ali da mu iste nisu dostavljene, uz obrazloženje da ih može zatražiti samo policija, štok da je i učinila. Ističe da je odmah kontaktirao policiju, čim je uočeno da prikolice nema, ali da mu je policija rekla da ne može poduzeti nikakve radnje prije nego li prođe 48 sati od prijave. S obzirom da zaključavanje prikolice ne sprečava nikog da istu priključi na svoje vučno vozilo i odveze, to da činjenica da je ista bila nezaključana nije u uzročno posljedičnoj vezi sa samom krađom. Osim toga, ističe da na predmetnoj prikolici nije uopće postojala tehnička mogućnost njenog zaključavanja, što je slučaj s većinom prikolica, već se je ista otvarala i zatvarala ručno, dok se zaključavaju samo one prikolice kojima se prevozi iznimno vrijedan teret (računalni čipovi i sl.) ili opasan teret (eksplozivi i sl.). Osi toga, da je u prijevozništvu uobičajeno da kada je prikolica otkačena od vučnog vozila i nalazi se na mjestu pod video nadzorom, da se prometna dozvola ostavlja u džepiću na stražnjoj strani prikolice kako bi istu preuzeo vozač koji preuzima prikolicu radi prijevoza. Međutim, da nepostojanje prometne dozvole ne bi spriječilo krađu same prikolice. Ističe da je postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika budući da se je prikolica nalazila na mjestu predviđenom za ostavljanje prikolica, gdje je bilo i stotine drugih prikolica, a koje da je u cijelosti pokriveno video nadzorom. Vrijeme istovara robe da je bilo predviđeno za 28. siječnja 2025. (utorak) te da je upravo iz tog razloga prikolica trebala biti na tom parkiralištu do tog datuma.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da je osiguratelj priključnog vozila, Uniqa osiguranje d.d., isplatilo osigurninu za to ukradeno vozilo.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitani su tuženikova polica osiguranja od odgovornosti 11+003-0004116 (list 6. – 7. spisa), bankovni nalozi (list 11. – 15. spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 25. listopada 2023. između tužitelja kao poslodavca i VC kao radnika (list 16. – 20. spisa), policijska dozvola za boravak i rad VC u [adresa] (list 21. spisa), preslika osobnih dokumenata VC (list 22. – 23. spisa), dopis tužitelja (list 24. spisa), CMR tovarni listovi (list 29. – 30. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 33. – 34. spisa), ovjereni prijevod računa kojeg je ITC Food izdao tužitelju (list 39. – 40. spisa), dopis punomoćnika tužitelja (list 41. – 42. spisa), ovjereni prijevod zapisnika nizozemske policije po prijavi tužitelja (list 44. – 52. spisa), preslika prometne dozvole (list 53. spisa), dopis punomoćnika tužitelja upućen tuženiku (list 57. – 58. spisa), prometna dozvola za predmetno priključno vozilo (list 60. spisa), ovjereni prijevod računa kojeg je zijerveld izdao ITC Food (list 62. – 64. spisa), dopis tuženika upućen punomoćnicima tužitelja (list 65. spisa), dopis tuženika (list 66. spisa), tuženikovi Opći uvjeti (list 78. – 81. spisa), policijska potvrda o prijavi krađe prikolice (list 82. spisa), fotografija stražnje strane prikolice (list 100. spisa), dopis nizozemske policije (list 109. spisa) te saslušan je svjedok VC (list 111. – 112. spisa).

6. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka KC, jer isti, iako uredno pozvan na adresu sjedišta tužitelja kao njegovog poslodavca, nije pristupao na ročišta koja su zakazana radi njegova saslušanja, a iz rezultata cjelokupnog postupka je proizlazilo da njegov iskaz u konačnici više nije bio niti potreban.

7. Osim toga, nisu uzete u razmatranje fotografije kompleksa unutar kojeg je bilo parkirano ukradeno priključeno vozilo, jer su iste predložene kao dokaz te dostavljene od strane tužitelja tek nakon zaključenja prethodnog postupka, iako ih je tužitelj mogao dostaviti ranije, a i trebao je, s obzirom na navode tuženika iz odgovora na tužbu (čl. 299. ZPP-a).

8. Pored toga, nisu uzete u razmatranje isprave koje je tužitelj dostavio isključivo na stranom jeziku (engleskom/nizozemskom), sukladno odredbi čl. 104. u vezi čl. 232. st. 2. ZPP-a.

9. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, zaključeno je da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

10. Predmet spora jest isplata osigurnine za ukradenu robu koju je tužitelj prevozio te čiju je vrijednost naknadio njezinom vlasniku, primatelju robe.

11. Među strankama je nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju (siječanj 2024.) bio osiguratelj od prijevozničke odgovornosti tužitelja za štetu na robi koja se prevozi te da je rizik krađe robe bio jedan od osigurateljnih rizika.

12. Sporno je da li je u razdoblju od 25. do 28. siječnja 2024. ukradeno 21.370,84 kg sira kojeg je tužitelj prevozio te, ako jest, da li je tužitelj tu krađu olakšao postupanjem u gruboj nepažnji, čime bi izgubio pravo na isplatu osigurnine te visina tužbenog zahtjeva.

13. Iz zapisnika nizozemske policije proizlazi da je zaposlenik tužitelja KC podnio kaznenu prijavu o počinjenju krađe prikolice u vlasništvu društva Scania Credit Hrvatska d.o.o., registarske oznake [registarska oznaka], natovarene sirom kojeg je tužitelj trebao dostaviti društvu ITC Food GmbH, kojeg je to društvo prethodno kupilo i platilo Zijerveld Cheese Unlimited, a koja prikolica je od 25. siječnja 2024. u 20,52 sata bila parkirana na parkiralištu Frankort & Koning u Ulici Venrayseweg u Venlou i trebala je biti preuzeta na daljnji prijevoz 28. siječnja 2024., kada je je njihov vozač utvrdio da prikolice više tamo nema. Navodi se da prikolica nije bila opremljena GPS- om, niti je bila zaključana.

14. Iz CMR tovarnih listova koji su pratili predmetnu pošiljku sira proizlazi da je u predmetnu prikolicu koja je bila priključena na vučno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], bilo ukrcano 15.935,68 kg sira Gouda te 5.435,16 kg sira Edam, dakle, ukupno 21.370,84 kg sira, kao što to i tvrdi tužitelj.

15. Iz istih tovarnih listova je vidljivo da je pošiljatelj bio Zijerveld en Veldhuijzen B.V., a primatelj ITC Food.

16. Iz računa kojeg je prodavatelj/pošiljatelj Zijerveld izdao kupcu/primatelju ITC Food za predmetni sir proizlazi da je njegova cijena iznosila 86.979,32 EUR.

17. Iz računa društva ITC Food 0846 od 1. veljače 2024. proizlazi da je ITC Food taj račun prefakturirao na tužitelja, dok iz bankovnih naloga za isplatu proizlazi da je tužitelj uplatio društvu ITC Food iznos od 86.979,32 EUR u razdoblju od 7. do 29. veljače 2024.

18. Jedino logično objašnjenje za takvo postupanje jest u tome da je očito ITC Food taj sir platio pošiljatelju Zijerveld, a nije ga nikada dobio, jer se je nalazio u ukradenoj prikolici koju je prevozio tužitelj, zbog čega mu je tužitelj, koji kao prijevoznik odgovara za oštećenje ili gubitak robe dok se ista nalazi na prijevozu, bio dužan naknaditi štetu u visini vrijednosti neisporučenog sira.

19. Činjenica da je tužitelj naknadio primatelju robe ITC Food vrijednost neisporučenog sira, zajedno s činjenicom da je njegov zaposlenik KC prijavio nizozemskoj policiji krađu te prikolice sa sirom, ukazuje da je taj sir uistinu bio ukraden.

20. Stoga je tužitelj dokazao da je nastupio osigurani slučaj krađe robe koju je on prevozio, čime je primatelju i vlasniku te robe nastala šteta u visini njene vrijednosti, koju je tužitelj nadoknadio, a tužitelj je bio kod tuženika osiguran od odgovornosti za tu štetu.

21. Preostaje još utvrditi postoje li razlozi isključenja osigurateljnog pokrića na koje se poziva tuženik.

22. Prema odredbi čl. 5. st. 1. t. 2. Općih uvjeta tuženika iz osigurateljnog pokrića isključene su štete nastale izravno ili neizravno zbog osiguranikovog namjernog postupka ili njegove grube nepažnje.

23. Osim toga, prema odredbi čl. 6. st. 1. t. 2. Općih uvjeta osiguranik gubi prava iz osiguranja ako je ostvarenje osiguranog rizika nastupilo zato što vozilo nije bilo zaključano ili zato što je krađa bila olakšana na koji drugi način (uključujući parkiranje na neodgovarajuće osvijetljenom ili čuvanom mjestu tijekom prekida putovanja zbog odmora vozača ili slično).

24. S obzirom da je predmetni prevoženi sir ukraden tako što je cijela prikolica u kojoj se je sir nalazio, prikvačila na vučno vozilo počinitelja krađe, to činjenica da ta prikolica nije bila zaključana nije u uzročno-posljedičnoj vezi s tim štetnim događajem, budući da bi do krađe došlo sve i da je prikolica bila zaključana.

25. Osim toga, radi se o prikolici na kojoj niti ne postoji mogućnost zaključavanja, kao što je to slučaj s velikim brojem teretnih prikolica.

26. Pored toga, postojanje prometne dozvole u vozilu ne olakšava sam čin krađe, a ne olakšava niti korištenje vozila nakon same krađe (nakon prijave krađe određenog vozila određene registarske oznake počinitelj krađe će morati krivotvoriti registarsku oznaku da bi vozilo koristio ili će ga koristiti bez registarske oznake, a kako je prometna dozvola vezana za konkretnu registarsku oznaku to postojeća prometna dozvola počinitelju krađe nema nikakvu praktičnu važnost).

27. Iz iskaza svjedoka LC proizlazi da je osobno natovario predmetnu prikolicu sa sirom (svjedok je potvrdio da su prethodno spomenuti CMR tovarni listovi i račun kojeg je V izdao ITC Food pratili predmetnu isporuku sira) i parkirao ja parkingu poduzetnika s kojim njegov poslodavac surađuje, u okviru industrijske zone Fresh Park. Naveo je da to parkiralište nije ograđeno rampom, ali da poduzetnik na čijem je parkiralištu ostavio prikolicu ima video nadzor, međutim, nije znao da li isti pokriva i mjesto na kojem je prikolica bila parkirana. Tu prikolicu da je trebao preuzeti radi daljnjeg prijevoza KC. Predmetna prikolica da nije imala tehničku mogućnost zaključavanja. Praksa većine prijevoznika da je bila da se prometna dozvola ostavlja u džepiću koji se nalazi u samoj prikolici, kako bi onaj tko preuzima prikolicu u svrhu dostave imao sve potrebne papire, a u konkretnom slučaju da su zajedno s prometnom dozvolom bili ostavljeni CMR tovarni listovi i ostala dokumentacija koja prati teret. Drugi kolege da su mu javili da je predmetna prikolica ukradena, a prema njegovom saznanju to je bilo prvi puta da je ukradena prikolica njegova poslodavca, ali je čuo priče da su i prije te krađe neki rumunji krali prikolice na tom području.

28. Iskaz tog svjedoka osporavao je sam tužitelj, čiji je on zaposlenik, tvrdeći da nije točno da predmetno parkiralište nije ograđeno, jer da iz fotografija koje tek tada dostavlja proizlazi suprotno, a na samom ulazu u kompleks Fresh Park da se nalaze pomična vrata.

29. Iz navoda samog tužitelja iznijetih tijekom prethodnog postupka i isprava dostavljenih uz tužbu proizlazi da je cijeli kompleks Fresh Park pod video nadzorom, kako prostor gdje su vozila parkirana, tako i ulaz u sam park, da upravitelj Fresh parka čuvao snimke video nadzora određeno vrijeme te da je policija u Venlo-u već zatražila i dobila snimke video nadzora.

30. Valja istaknuti da svjedok AC nije izjavio da samo parkiralište na kojem je predmetna prikolica bila parkirana nije uopće ograđeno, već da nije ograđeno pomičnom parkirnom rampom, a nije davao izjave koje bi se ticale načina ograđenosti cijelog kompleksa Fresh Park unutar kojeg se je nalazilo parkiralište na kojem je bila parkirana ukradena prikolica.

31. Iako novi činjenični navodi koje je tužitelj iznio tek na posljednjem ročištu za glavnu raspravu nisu uzeti u razmatranje (da je cestovni put do parkirališta u okviru kompleksa Fresh Park zatvoren pomičnim kliznim vratima koja se izvan radnog vremena tog parka zatvaraju, da se parkiralištem unutar tog kompleksa mogu služiti isključivo prijavljeni korisnici, kao što je to tužitelj te da tužitelj za godišnje korištenje usluga tog kompleksa, koje uključuju zaštitu putem video nadzora i ograđenog parkirališnog tereta, hlađenje tereta, priključak za struju itd., plaća naknadu u visini od 70.000,00 EUR), iz tužiteljevih navoda iznijetih do zaključenja prethodnog postupka i rezultata dokaznog postupka proizlazi da je kompleks Fresh Park u Venlou u Nizozemskoj poslovna zona kojom se služe mnogi prijevoznici za ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj tereta te za parkiranje prikolica s teretom, da je taj kompleks u cijelosti pokriven video nadzorom, a video nadzor ima smisla samo ako je ta kompleks ujedno i osvijetljen.

32. Nadalje, proizlazi da su nizozemskoj policiji te snimke i dostavljene, ali iz dopisa nizozemske policije od 24. listopada 2025., sastavljenog, dakle, nakon zaključenja prethodnog postupka pa ga tužitelj nije mogao dostaviti ranije, proizlazi da nizozemska policija ne može utvrditi tko je počinitelj krađe, da nema mogućnosti za provođenje istrage te da zbog velikog broja kaznenih djela i ograničenih kapaciteta ne može pristupiti rješavanju konkretnog slučaja.

33. Stoga sud ne nalazi da bi tužitelj svojim postupcima ili propustima olakšao počinjenje krađe prikolice sa robom, budući da su njegovi postupci bili u okviru uobičajene trgovačke prakse prijevoznika.

34. Za teretna priključna vozila (prikolice) je uobičajeno da se parkiraju na otvorenom prostoru, a u konkretnom slučaju se je radilo o prostoru namijenjenom organiziranom parkiranju teretnih vozila, pod video nadzorom, koji je bio osvijetljen i vrlo vjerojatno ograđen, slijedom čega je tužitelj postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika.

35. Stoga ne prostoje razlozi za isključenje osigurateljnog pokrića na koje se poziva tuženik.

36. Prema odredbi čl. 964. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu.

37. S obzirom da je treća oštećena osoba u ovom slučaju primatelj robe, ITC Food Gmbh, Austrija, koja je od tužitelja zahtijevala i dobila naknadu štete u visini vrijednosti ukradene robe, to je tuženik dužan tužitelju isplatiti osigurninu u iznosu od 86.979,32 EUR.

38. Tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana kada je tuženik primio njegovu obavijest o nastupu osiguranog slučaja (čl. 943. st. 4. ZOO-a), što tužitelj tvrdi da je bilo 8. listopada 2024., a tuženik ne osporava (tuženik je već 17. listopada 2024. otklonio svoju odgovornost po podnesenom odštetnom zahtjevu) pa tužitelju pripadaju zatezne kamate od 8. listopada 2024. i obračunavaju se po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz ostalih obveznih odnosa.

39. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, pripada mu naknada troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

40. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 86.979,32 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za tužbu u iznosu od 1.637,50 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., 107/2025., dalje u tekstu: OT/), za očitovanje na odgovor na tužbu u iznosu od 1.637,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 12. rujna 2025. u iznosu od 1.637,50 EUR (Tb. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 3. studenog 2025. u iznosu od 1.637,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 28. studenog 2025. u iznosu od 1.637,50 EUR(Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a) i za sudsku pristojbu za tužbu u plaćenom iznosu od 331,81 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023./), dakle, ukupno mu pripada 8.519,31 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

41. Ne pripada mu naknada za podnesak od 14. studenog 2025., jer isti po svom sadržaju nije bio potreban za vođenje predmetne parnice (dostava isprava nakon zaključenja prethodnog postupka, koje nisu mogle biti uzete u razmatranje - čl. 155. st. 1. ZPP-a).

42. Ne pripada mu niti naknada za pristup na ročište za objavu presude, jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice, s obzirom da ako stranka koja je uredno pozvana na navedeno ročište na isto ne pristupi, može istog dana preuzeti sadržaj presude s e-oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata s istom, kako bi u roku podnijela žalbu, a ukoliko nema namjere podnijeti žalbu, tada ionako ne bi mogla postići ovrhu presude bez otisnute potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a koja se iskazuje tek nakon proteka žalbenog roka, slijedom čega je stranka ponovno dužna pristupiti sudu nakon održavanja ročišta za objavu presude, kojom prigodom može preuzeti i službeni otpravak presude.

43. Stoga je preko iznosa od 8.519,31 EUR do zahtijevanog iznosa od 14.453,12 EUR, za iznos od 5.933,81 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

44. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku