REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-199/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja Metal Crom d.o.o., Bosna i Hercegovina, Tuzla, Put Tanovića bb, OIB: 63414143326, kojeg zastupa Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika Assistance Partner d.o.o., Zagreb, Avenija marina Držića 64A, OIB: 12616053989, kojeg zastupa Sanja Ribarić, odvjetnica u Zagrebu, Ulica kralja Zvonimira 60, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 27. studenog 2025. u prisutnosti odvjetnika Tvrtka Dobrinića, zamjenika punomoćnika tužitelja, zastupnika po zakonu tužitelja PL, punomoćnice tuženika i zastupnika po zakonu tuženika KL, dana 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Margarete Žabčić, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-179/2024 (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovrv-12958/2024) od 26. ožujka 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30.143,78 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

- 10.365,78 EUR od 5. kolovoza 2022. do isplate,

- 8.946,00 EUR od 30. kolovoza 2022. do isplate,

- 10.832,00 EUR od 10. rujna 2022. do isplate,

po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 944,30 EUR s zateznim kamatama od 26. ožujka 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Margarete Žabčić, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-179/2024 (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovrv-12958/2024) od 26. ožujka 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 22,50 EUR s zateznim kamatama od 26. ožujka 2024. do isplate te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.535,38 EUR, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.562,62 EUR, kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Margarete Žabčić, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-179/2024 (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovrv-12958/2024) od 26. ožujka 2024., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru navodi da su stranke bile u ugovornom odnosu kupoprodaje robe, koju da je tužitelj kao prodavatelj trebao izraditi, isporučiti i ugraditi na dogovorenim adresama u Austriji, u Beču, Gorskistrasse 1 i Lindengasse 7. Međutim, da je po isporuci te robe na gradilište zastupi ka po zakonu tuženika KL utvrdio da ista ne odgovara onome što je tuženik naručio, bilo po vrsti ili dimenzijama ili kvaliteti, o čemu da je bez odgode obaviješten tužitelj te je od njega traženo da otkloni te nedostatke, ali da on to nije nikada učinio. Tako da je tužitelj isporučio staklene portale koji su bili potpuno drugačiji od onih koji su prethodno bili pokazani i naručeni, staklene ograde koje su bile kraćih dimenzija od naručenih zbog čega da su bile sigurnosni rizik, prozore i vrata veće od naručenih dimenzija prilikom čije instalacije je prouzročena šteta na zidovima i fasadi, staklena vrata koja se nisu mogla ispravno zatvoriti zbog neispravne montaže te stakla s vidljivim oštećenjima. Osim toga, da je reklama na krovu zgrade zbog načina na koji je bila ugrađena predstavljala opasnost za život i zdravlje ljudi te imovinu. U konačnici, da mu tužitelj nije nikada isporučio certifikate da je roba izrađena sukladno normama Europske unije. Tuženik se poziva na odredbe čl. 400. i 401. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) koje uređuju odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke stvari. Zbog navedenih nedostataka, koje tužitelj nije otklonio, tuženik da je od ukupnog potraživanog iznosa uplatio tužitelju tek iznos od 39.917,88 EUR, dok mu preostalih 29.966,82 EUR odbija isplatiti. Naglašava da je zbog nedostataka u robi tužitelja, investitor raskinuo poslovnu suradnju s tuženikom.

3. U očitovanju na prigovor tužitelj navodi da je on bio u ugovornom odnosu s tuženikom, koji je vjerojatno bio u poslovnom odnosu s njime povezanim društvom Assistance Partner GmbH, a koje društvo je bilo glavni izvođač radova na objektu u Beču, Gorskistrasse 1 i koje društvo više ne postoji. Navodi da je investitor radova bilo društvo Indiekett GmbH te prilaže pisanu izjavu zastupnika po zakonu investitora, AL, iz koje da proizlazi, u bitnom, da u robi koju je tužitelj isporučio i montirao na predmetnom gradilištu nije bilo nedostataka, da je tužitelj isporučio sve certifikate te da je zgrada prošla tehnički pregled i dobila uporabnu dozvolu. Osim toga, UL tvrdi da su problemi prilikom ugradnje naručene robe nastali zato jer je tuženik naručio neodgovarajuće dimenzije, da je tuženik taj koji je loše izveo svoje radove pa je zato s njime i raskinut ugovor, a da je za otklanjanje nedostataka i dovršetak radova Indiekett GmbH izravno angažirao tužitelja koji je sve uredno obavio te da je tuženiku plaćeno 90% radova koje je izvodio tužitelj. U odnosu na prigovor na isporučeni stakleni portal tužitelj tvrdi da je tužitelj predložio tuženiku određene nacrte, da ih je tuženik prihvatio, ali da o tome očito nije obavijestio investitora. U odnosu na prigovor na nepravilno montiranu reklamu na krovu zgrade, tužitelj navodi da je tuženiku ponuđena glavna konstrukcija UNP120, ali da je tuženik inzistirao na konstrukciji UNP100, zbog manje mase i cijene, koja konstrukcija da nije bila dovoljno stabilna pa je tužitelj morao izvesti dodatno učvršćivanje i stabilizaciju. U odnosu na prigovor na staklene ograde, tužitelj tvrdi da mu je tuženik rekao da izmjere za ogradu uzme prema položaju i obliku postojećeg stubišta, što je bilo pogrešno, jer je nakon rekonstrukcije došlo do promjene visine gazišta i ugradnje novih gazišta, a što je dovelo do promjene nagiba stubišta, zbog čega isporučene ograde nisu odgovarale stanju nakon rekonstrukcije, ali da je to krivnja tuženika. Investitor da je naknadno naručio nove staklene ograde ispravnih dimenzija, koje da su i isporučene. U odnosu na prigovor da su isporučena stakla imala greške, tvrdi da se je radilo o jednom staklu koje je imalo estetsku grešku u vidu mjehurića, ali da je isporučio novo staklo bez te greške, a da trošak prijašnjeg stakla s mjehurićem ne potražuje. U odnosu na prigovor koji se tiče prozora nepravilnih dimenzija, tvrdi da da se u ovom postupku ne potražuje cijena za te prozore, da ti prozori nemaju veze s gradilištem u Beču, Gorskistrasse 1 te da su ti prozori plaćeni od strane Assistance Partner GmbH.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su utuženi računi tužitelja (list 12. – 17. spisa), tuženikov kartica dobavljača (list 57. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 59. – 60. spisa), ispis SMS korespondencije i fotografije (list 61. – 86. spisa), ispis SMS korespondencije (list 94. – 117., 122. – 145. i 147. – 195. te 212. – 312. spisa) te je saslušan svjedok AL (list 339. – 342. spisa) i zastupnici po zakonu stranaka, na strani tužitelja PL (list 343. – 346. spisa) i na strani tuženika KL (list 346. – 348. spisa).

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

6. Predmet spora jest isplata ostataka kupoprodajne cijene za prodanu i naručenu robu.

7. Među strankama je nesporno da su sklopile ugovor o kupoprodaji robe (ograda, vrata, prozori, stakla i staklene stijene), koju je tužitelj kao prodavatelj bio dužan izraditi i isporučiti na gradilište u Beču, Gorskistrasse 1, a tuženik mu je bio dužan platiti kupoprodajnu cijenu kao i da je dio cijene u ukupnom iznosu od 39.917,88 EUR plaćen, dok preostalih 30.143,78 EUR nije plaćeno.

8. Sporno je da li je naručena roba imala materijalnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, zbog kojih bi tuženik imao pravo na sniženje ugovorene cijene u neplaćenom iznosu.

9. Tuženik tvrdi da određena roba nije bila jednaka pokazanom modelu (stakleni portali), da je određena roba bila pogrešnih dimenzija (staklena ograda na unutarnjem stubištu zgrade da je bila prekratka, prozori i vrata da su bili prevelikih dimenzija u odnosu na za njih predviđene otvore), da je određena roba bila isporučena s greškom (staklo u kojemu su bili vidljivi mjehurići) te da je određena roba nepravilno montirana (reklama na krovu zgrade).

10. Na ročištu za glavnu raspravu od 17. listopada 2025., na upit suda, stranke su suglasno izjavile da za njihov ugovorni odnos biraju hrvatsko materijalno pravo (čl. 25. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu /Narodne novine, broj: 101/2017., 67/2023./ u vezi čl. 3. st. 1. Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I)).

11. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZOO-a prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato.

12. Rizik slučajne propasti i oštećenja prelazi s prodavatelja na kupca u trenutku predaje stvari kupcu (čl. 378. ZOO-a).

13. Nedostatak, između ostalog, postoji:

- ako stvar ne odgovara opisu, vrsti, količini i kvaliteti odnosno nema funkcionalnost, kompatibilnost, interoperabilnost i druge značajke kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji (staklena ograda, prozori i vrata pogrešnih dimenzija, staklo s greškom),

- ako stvar ne odgovara kvaliteti i opisu uzorka ili modela koji je prodavatelj stavio na raspolaganje kupcu prije sklapanja ugovora (stakleni portali),

- ako je stvar nepravilno instalirana odnosno montirana, a usluga instalacije odnosno montaže čini dio ugovora o kupoprodaji i obavio ju je prodavatelj ili osoba za koju on odgovara (nepravilna montaža reklame na krovu) (čl. 401. st. 1. t. 1. i st. 2. t. 2. i 5. ZOO-a).

14. Nedostaci na koje ukazuje tuženik su po svojoj naravi vidljivi nedostaci – oni koji su se mogli uočiti uobičajenim pregledom robe – u pogledu kojih je tuženik morao obavijestiti tužitelja odmah nakon njihova uočavanja, a pregled obaviti čim je to po redovnom tijeku stvari bilo moguće, sve uzimajući u obzir da je predmetni ugovor o kupoprodaji trgovački ugovor (čl. 403. st. 1. i 2. ZOO-a).

15. Nije sporno da je tuženik obavijestio tužitelja o navodnim nedostacima na robi odmah čim ih je uočio.

16. Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten je: 1) zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka, 2) zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka, 3) zahtijevati razmjerno sniženje cijene ili 4) izjaviti da raskida ugovor te uz svako od tih prava zahtijevati i naknadu nastale štete (čl. 410. st. 1. i 2. ZOO-a).

17. Nije sporno da je tuženik tražio od tužitelja da otkloni navodne nedostatke, a kako ih tužitelj nije otklonio, tuženik se u ovoj parnici služi svojim pravom na sniženje ugovorene naknade.

18. Cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari s nedostatkom, u vrijeme sklapanja ugovora (čl. 420. ZOO-a).

19. Da se je utvrdilo da su nedostaci postojali i da nisu otklonjeni, vrijednost prodanih stvari s tim nedostacima bila bi utvrđivana građevinskim vještačenjem.

20. Radi utvrđenja da li je roba imala materijalnih nedostataka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AL te saslušanjem stranaka.

21. Svjedok AL u svom iskazu navodi da je on zastupnik i osnivač društva Indiekett GmbH koje je od društva Assistence partner GmbH naručilo izvođenje radova renovacije i rekonstrukcije objekta u Beču, Gorskistrasse 1, a ti radovi da su uključivali i dobavu i ugradnju staklenih stijena, staklenih ograda te montažu reklame na krov zgrade. Podizvođač tih radova da je bio tužitelj. Što se tiče prigovora da isporučeni stakleni portali vizualno nisu odgovarali modelu koji je njemu bio prikazan, izjavio je da je očito KL koji je bio ujedno i zastupnik društva Assistence partner GmbH surađivao s tužiteljem na nekom drugom projektu pa da je njemu KL pokazao staklene portale s tog drugog projekta, a koji u sebi nisu sadržavali crne pregrade, koje su sadržavali isporučeni stakleni portali. Iako se njemu ono što je isporučeno nije toliko sviđalo, da je on pristao da ti stakleni portali ostanu ugrađeni i tvrdi da je društvo Indiekett GmbH te elemente i taj rad platilo Assistence partneru GmbH. Nije se sjećao da bi na tom projektu postojao nedostatak da isporučeni prozori i vrata nisu odgovarali otvorima u kojima su se trebali montirati, dakle, da su bili većih dimenzija od naručenih. Što se tiče isporuke određenog stakla s oštećenjem, da se je radilo o tome da je jedno staklo sadržavalo u sebi nekakve mjehuriće i to staklo da je zamijenjeno od strane tužitelja. Što se tiče prigovora po pitanju staklene ograde na stubištu, tvrdi da je ograda koja je prvotno isporučena bila za oko 30 cm kraća nego što je to bilo potrebno i onda da je na licu mjesta zastupnik tužitelja, PL, izvadio određene nacrte koje mu je poslao KL, a iz kojih je proizlazilo da je KL naručio pogrešnu dimenziju te staklene ograde. U konačnici da je ta kraća ograda zamijenjena ogradom ispravne dužine od strane tužitelja. Što se tiče prigovora po pitanju montaže reklame na krovu predmetne zgrade, da se je radilo o tome da iako je sama konstrukcija te reklame velika, da su se s njene lijeve i desne strane nalazili zaštitni gelenderi koji su sprječavali pad ljudi s krova, ali je ostalo previše prostora, oko 15 cm, od završetka tih gelendera do početka reklame, što je bilo protivno propisima pa je tužitelj morao ugraditi dodatnu zaštitu i tada je sve bilo po propisima. Napomenuo je da je društvu Assistence partner GmbH plaćeno oko 90% radova koji su se izvodili na tom projektu, među kojima da su i svi radovi koji su prethodno spominjani. Za vrijeme izvođenja radova da nije bio upoznat da postoji nekakav spor između Assistence partnera GmbH i Metal Croma, ali kako se je kasnilo sa izvođenjem radova te je njemu postalo jasno da radovi neće biti dovršeni do rujna-listopada 2023., da je počeo vršiti pritisak na KL, a u kojem trenutku da su mu počeli dolaziti podizvođači Assistence partnera GmbH s upitima da li ja plaćam svog glavnog izvođača budući da on njih ne plaća, konkretno, radilo se je o električaru, vodoinstalateru, osobi koja je postavljala pod na terasi, a kasnije da je saznao da je ista situacija postojala i sa tužiteljem. Na pitanja punomoćnika tužitelja odgovorio je Assistance Partner GmbH nije dovršio sve ugovorene radove na predmetnom projektu, da je upravo zbog tog ugovor raskinut, da se Indiekett GmbH nije uspio naplatiti, jer je drugo društvo završilo u stečaju te da je nakon raskida poslovne suradnje s Assistance Partnerom GmbH, izravno surađivao s tužiteljem, budući da su se radovi trebali dovršiti pa je on nastavio izravno surađivati s osobama koje su do tada bili podizvođači. Na pitanje punomoćnice tuženika da li mu je poznato da je na predmetnom projektu Assistance partner GmbH naručio od Metal Croma određena staklena vrata kod kojih je bio problem kod zatvaranja i otvaranja, odgovorio je da mu je poznato da su montirana jedna staklena vrata koja su se otvarala prema unutra u odnosu na prostoriju koju su zatvarala, a da su im inspektori kazali da je to protivno protupožarnim propisima te da se vrata moraju otvarati na van, nakon čega je Assistance partner GmbH to iskomunicirao s tužiteljem koji je promijenio način na koji se vata otvaraju, ali je napomenuo da su Assistance partner i njegov projektant bili ti koji su određivali na koji način će se vrata otvarati. Nadlje, izjavio je da su nedostaci o kojima se raspravljalo na današnjem ročištu otklonjeni od strane tužitelja za vrijeme dok je suradnja između njega i Assistance partnera GmbH još postojala. Na daljnje pitanje da li su robu koju je isporučivao tužitelj na predmetno gradilište trebali pratiti određeni certifikati koji potvrđuju da je roba sukladna određenim propisima, odgovorio je da je on tražio da mu se za tu robu dostave ti certifikati te da su mu oni dostavljeni, ali se nije moga sjetiti da li su mu dostavljeni od strane tužitelja ili od strane Assistance partnera GmbH, ali radilo se o dokumentaciji koju je izdao tužitelj. Na daljnje pitanje da li su radovi i roba koju je isporučivao tužitelj bili obuhvaćeni osnovnim ugovorom koji je bio sklopljen između Indiekett GmbH i Assistance partner GmbH ili dodatnim ugovorima te u kojem opsegu su ti dodatni ugovori plaćeni, svjedok odgovara da je siguran da su stakleni portali i staklene ograde na stepeništu bili obuhvaćeni osnovnim ugovorom, a činilo mu se je da je isporuka i montaža reklame na krovu bila obuhvaćena dodatnim ugovorom te su svi radovi iz dodatnih ugovora također plaćeni u prevladavajućem dijelu, neki u omjeru 80%, neki u omjeru od 90%, a neki 100%. na pitanje zastupnika po zakonu tužitelja da li je sva roba koja je isporučena od strane tužitelja, kako u okviru osnovnog, tako i u okviru dodatnih ugovora, prošla tehnički pregled zajedno sa cijelim objektom te nalazi li se i danas ista u funkciji na objektu, svjedok je odgovorio potvrdno.

22. Zastupnik po zakonu tužitelja, PL, u svom iskazu navodi da mu je tuženik nakon ugradnje naručenih elemenata na objektu u Beču, u Ulici Gorskistrasse, iznosio prigovore u pogledu određenih navodnih nedostataka, ali da su po njegovoj ocjeni ti prigovori bili neopravdani te ih je on otklanjao. Što se tiče pregradnih staklenih stijena (portala) gospodin KL da mu je pokazao fotografiju s jednog drugog objekta na kojemu je tužitelj isporučivao te portale i da ga je tražio da mu da ponudu takvih portala za predmetni objekt, a da su radnici tužitelja u okviru ponude izradili detaljan crtež u pdf. formatu koji je uključivao u sebi i metalne pregrade koje se vide u stvarno ugrađenim portalima (koje fotografija koju mu je KL pokazao nije uključivala) te da je KL takvu ponudu s tim crtežom i prihvatio. Nadalje, da je bilo rečeno da će se razina stropa u tom dijelu spustiti tako da je visina tih staklenih pregrada trebala iznositi 2,5 metara zbog čega da je tužitelj staklenu pregradu izradio do te visine, ali kada je tužitelj došao montirati portal, da su njegovi radnici vidjeli da je na različitim mjestima visina stropa različita, od 2,5 do 2,54 metra, međutim, da su oni svejedno uspjeli ugraditi portale i sanirati navedene razlike u visini. Nakon ugradnje portala da mu je KL počeo govoriti da se investitoru ne sviđaju ugrađeni portali, međutim, da od njega nitko nije tražio da te portale demontira. Nakon toga da je tuženik počeo kasniti s plaćanjem prema tužitelju, a na njegove upite zašto je to tako, da su se ponovno spominjali predmetni portali. Nakon toga da su uslijedili drugi problemi. Primjerice kada su bili na objektu da bi izmjerili dimenzije stubišta na koje je trebalo montirati staklene ograde, da mu je na njegov izričiti upit da li će se nešto na stubištu mijenjati, KL rekao da neće te da može dimenzije za nove staklene ograde uzeti prema dimenzijama postojećeg stubišta pa da je on tako i učinio. Međutim, kada su došli montirati novu staklenu ogradu, da su vidjeli da je stubište kompletno promijenjeno, da su dodane dodatne stepenice, odnosno da je promijenjena visina gazišta pojedinih stepenica, slijedom čega da se je i promijenio sam kut ograde pa dimenzija izrađene staklene ograde nije odgovarala dimenzijama novog stubišta, odnosno bila je prekratka. Kako on sebe za to nije smatrao odgovornim, a imao je trošak izrade te staklene ograde, to da u ovom postupku potražuje cijenu za tu staklenu ogradu. Napomenuo je da za vrijeme dok je tuženik bio prisutan na tom gradilištu nije isporučio novu ogradu drugačijih dimenzija, već da je to naknadno od njega naručio investitor AL pa da je njemu isporučio ogradu duljih dimenzija. Što se tiče prigovora da isporučeni prozori i vrata nisu odgovarali dimenzijama otvora u koje su trebali biti ugrađeni, istaknuo je da su ti prozori i vrata sastavni dio utuženih računa u ovom postupku, ali da nisu bili isporučeni na objektu u Ulici Gorskistrasse, već na drugom objektu, a i tu da se je radilo o tome da su se mjere uzimale dok još u potpunosti drveni okviri tih prozora nisu bili demontirani pa da je on rekao KL da će se, kada se u potpunosti uklone ti okviri, morati napraviti završna obrada tog dijela prozora, a što nije bio posao tužitelja, tako da je tužitelj isporučio prozore i vrata prema uzetim dimenzijama, iste je ugradio, oni su i dalje na tom objektu, ali je tuženik bio dužan građevinski obraditi prostor između profila prozora i zida. U odnosu na prigovor da je jedno staklo imalo mjehuriće u sebi, tužitelj je taj prigovor prihvatio, odmah je isporučio drugo staklo bez tog nedostatka te nije nikada potraživao cijenu za ovo prethodno staklo s nedostatkom. Što se tiče montaže reklame na krovu zgrade, KL da je dao tužitelju skicu izgleda te reklame temeljem koje skice da je statičar koji radi za tužitelja izračunao da bi u svrhu stabilnosti te reklame trebalo ugraditi profile od 120 mm, međutim, da je KL rekao da mu to značajno otežava cijelu konstrukciju i tražio da se ugrade profili od 110 mm, na što da su mu oni rekli da tako nešto ne postoji, već da postoje profili od 120 ili 100 mm, nakon čega da im je on odgovorio da ugrade ove od 100 mm. Kada su došli na krov u svrhu montaže reklame, s obzirom da je krov bio star, da su oni, kako bi osigurali stabilnost te građevine ugradili dodatne metalne "papuče" (proširenja i vijci), iako za to dodatno učvršćenje nisu nikada potraživali cijenu od tuženika. Prije montaže same reklame, oni da su ugradili ogradu na krovu, prema mjerenjima koja su vršena u prisutnosti KL, ali da je nakon ugradnje reklame utvrđeno da je ostalo nekoliko centimetara više prostora s obje strane reklame, između reklame i ograde, što da im KL nikada nije prigovorio, ali da su naknadno na zahtjev investitora AL ugradili dodatni dio ograde i taj dio cjenovno nisu nikada potraživali od tuženika. Što se tiče predaje certifikata da je sve što je ugrađeno u skladu sa EU normama. Tuženika da mu uvjetovao predaju tih certifikata kako bi mi platio novac koji mu je dugovao, a on da je zahtijevao da mu se najprije plati ono što mu se duguje pa da će onda isporučiti te certifikate, a kako mu tuženik nikada nije u cijelosti platio, certifikate da nije isporučio njemu, već naknadno investitoru AL te je između ostalog i temeljem tih certifikata zgrada prošla tehnički pregled i dobila uporabnu dozvolu. Napomenuo je u odnosu na isporučene staklene portale da je KL prihvatio ponudu portala koji je u sebi uključivao krilna vrata, koji portal je i ugrađen, da bi tijekom privremenog tehničkog pregleda bilo utvrđeno da se s takvim vratima smanjuje protupožarni put, dakle, da to nije u skladu sa propisima o sigurnosti od zaštite od požara pa je naknadno AL od njega tražio da umjesto tih krilnih vrata ugradi klizna vrata, što mu je on samostalno i platio. Na pitanje punomoćnice tuženika je odgovorio da se certifikati za ono što je isporučeno i ugrađeno uobičajeno isporučuju nakon dovršetka posla, da se njihova isporuka posebno ne naplaćuje te da bi oni svakako bili isporučeni tuženiku da je on uredno platio robu koju je naručio i primio. Na daljnje pitanje da li je tuženik platio ugradnju onih prozora i vrata na drugom objektu, a koji su navodno obračunati u utuženim računima, odgovorio je potvrdno te je istaknuo da je u jednom trenutku naveo KL za koje sve objekte ima otvorena dugovanja i spomenuo mu je predmetni objekt u ulici Gorskistrasse te ovaj drugi objekt, čini mu se u ulici Lindengasse, na kojem su bili ugrađivani ti prozori i vrata, na što mu je HL rekao da je Lindengasse OK te da to plaća, a ostao je sporan Gorskistrasse pa je nakon zaprimljene uplate knjigovotkinja tužitelja tu uplatu knjižila kao zatvaranje dijela utuženog računa koji se odnosi na te prozore i vrata, dakle, da taj dio nije utužen u ovom postupku. Na daljnje pitanje što u sebi obuhvaća cijena koja se navodi u utuženim računima, odnosno da li ista osim izrade određene robe, obuhvaća i njezin prijevoz na lokaciju te ugradnju, odgovorio je potvrdno. Na daljnje pitanje da li mu je tuženik tijekom montaže prigovarao da se određena unutarnja staklena vrata ne mogu dobro zatvoriti, odgovorio je potvrdno, tvrdi da se je radilo o ulaznim aluminijskim vratima sa staklenim elementom koja su malo zapinjala, ali da je tužitelj otklonio taj nedostatak prilikom naknadnog dolaska, a sve s obzirom da su se ta vrata montirala prilikom izvođenja drugih građevinskih radova pa je uobičajeno da dođe do takvih zapinjanja.

23. Zastupnik po zakonu tuženika KL u svom iskazu navodi da je tuženik prethodno surađivao s tužiteljem na drugim projektima pa je on s jednog od tih drugih projekata raspolagao fotografijama portala kojeg je tužitelj ugradio, da je te staklene portale pokazao investitoru, odnosno njegovom predstavniku AL i on da je od njega tražio da naručim upravo te staklene portale, zbog čega da je on upravo te staklene portale pokazao tužitelju i naručio, a ono što je tužitelj isporučio nije odgovaralo pokazanom modelu i nikada da mu nije rekao da će se isporučeni portali vizualno promijeniti. Ti drugi portali da su ugrađeni u objekt, investitoru da se to nije sviđalo, ali nije znao da li je njemu investitor te radove platio, da mu određeni radovi jesu plaćeni, ali da je na cijelom objektu Gorskistrasse ostalo neplaćeno još oko 100.000,00 EUR. Što se tiče dimenzija staklenih ograda na stubištu, mjere da su uzete na postojećem stubištu, a jedino što je investitor na tom stubištu promijenio jesu pločice i to po njemu nije moglo dovesti do promjene u dimenzijama ograde, a činjenica jest da je isporučena staklena ograda bila prekratka i to je smatrao odgovornošću izvođača. Što se tiče prozora i vrata koji su ugrađeni na jednom drugom objektu te koji očito nisu predmet ovog postupka, da se je radilo o tome da su prozori i vrata bili prevelikih dimenzija u odnosu na otvore u koji su se trebali montirati, međutim, da je tuženik preuzeo otklanjanje tih nedostataka na sebe, tako da su ti prozori i vrata montirani, ali je tuženik obavio određene radove kako bi isti mogli biti montirani. Što se tiče isporučenog stakla s mjehurićem, tužitelj jest tu priznao svoju grešku, ali tuženiku nije isporučio novo staklo, budući da je u to vrijeme tuženik raskinuo suradnju s investitorom pa je očito novo staklo isporučeno izravno investitoru. Što se tiče reklame na krovu zgrade, iz dostavljenih fotografija da je vidljivo da montaža nije izvršena prema normama te da je tužitelj prilikom montaže oštetio lim krova, a on da je zahtijevao da se reklama montira u skladu s normama. Prema njegovom saznanju ta reklama je ostala na krovu, ali je upitno je li tužitelj naknadno, nakon što je tuženik otišao s gradilišta, nešto mijenjao kako bi zgrada mogla proći tehnički pregled. Tijekom izvođenja radova da je on tražio od tužitelja da mi preda certifikate za isporučenu i ugrađenu robu te prijavu da se je tužitelj kao izvršitelj radova u Austriji prijavio Financijskoj policiji u Austriji, koju dokumentaciju da je tuženik morao imati u svojoj arhivi, za slučaj da je inspekcija to tražila i ima pravo to tražiti unatrag 7 godina od izvođenja radova, jer kada tuženik te dokumente ne bi imao, mogao bi biti kažnjen s naknadom do 20% od vrijednosti projekta. Do kraja njegove poslovne suradnje s tužiteljem da tu dokumentaciju od tužitelja nije dobio.

24. Zastupnik po zakonu tužitelja PL je izjavio da on od tuženika u ovom postupku ne potražuje cijenu za staklo koje je imalo nedostatak u vidu mjehurića niti cijenu za prozore i vrata koji su bili ugrađeni na drugom objektu, a ne na ovom objektu u ulici Gorskistrasse.

25. Iz izvedenih dokaza je utvrđeno da roba koju je tužitelj prodao i isporučio tuženiku na gradilištu u Beču, Gorskistrasse 1, nije imala nedostataka temeljem kojih bi tuženiku pripadalo pravo na sniženje ugovorene cijene.

26. Ovo stoga, što su dimenzije isporučene staklene ograde koja je bila namijenjena ugradnji na unutarnjem stubištu zgrade izmjerene prema pogrešnim uputama tuženika. Naime, zastupnik po zakonu tuženika KL je rekao zastupniku po zakonu tužitelja PL da se dimenzije za novu ogradu mogu uzeti prema dimenzijama postojećeg stubišta, jer se konstrukcijski na njemu ništa neće mijenjati, što nije bilo točno, jer je promijenjen broj stepenica (dubina gazišta), čime je promijenjen i sam nagib stepeništa, a što je ogradu koja je izrađena prema nagibu starog stepeništa učinilo prekratkom.

27. Kako je tužitelj postupao po uputama tuženika, to u izrađenoj staklenoj ogradi nema nedostataka, u smislu odredaba ZOO-a, jer je tuženik upravo takvu ogradu naručio i istu je dužan platiti.

28. Nadalje, s obzirom da tužitelj u ovom postupku ne potražuje isplatu cijene za prozore i vrata koji su isporučeni i ugrađeni na objektu u Beču, u ulici Lindengasse, budući da su isti plaćeni od strane tuženika, to je prigovor tuženika koji se tiče te robe (navodno prevelikih dimenzija u odnosu na otvore, mada je ista nesporno ugrađena u objekt) pravno irelevantan za ovaj postupak.

29. Osim toga, kako tužitelj u ovom postupku ne potražuje od tuženika cijenu za staklo s greškom u vidu mjehurića, budući da je isto priznao kao svoju grešku, te cijenu njegove izrade ne potražuje ni od koga, već je samom investitoru naknadno isporučio i nalazio novo staklo bez greške, to niti prigovor koji se tiče tog stakla ne može dovesti do umanjenja cijene za tuženika u ovom postupku

30. Što se tiče staklenih portala koji da nisu bili jednaki pokazanom modelu, radi se o tome da je tuženik uistinu naručio staklene portale/pregradne stijene drugačijeg izgleda on onih koji su mu isporučeni (naručeni su stakleni portali bez crno obojanih pregrada, a isporučeni su stakleni portali s tim pregradama), jer je tako zahtijevao investitor, ali je tužitelj naknadno dostavio tuženiku nacrte drugačijih staklenih portala, a tuženik je, vjerojatno misleći da se radi o onima koji su vizualno jednaki onome što je naručio, te nacrte potvrdio kao odgovarajuće.

31. Ne ulazeći u pravno pitanje da li je tužitelj prihvatio ponudu tuženika za nabavu pokazanih mu staklenih portala ili je slanjem nacrta koji su sadržavali drugačije staklene portale u biti tu ponudu tuženika odbio i dao drugu ponudu, koju je tuženik naknadno prihvatio, sud smatra da s obzirom da su portali ugrađeni u objekt, da ih je sam investitor naknadno odobrio i prema navodima zastupnika investitora platio tuženiku, to je očito da, sve i da je prethodno ugovorena izrada i isporuka drugačijih staklenih portala, naknadno ugovor između predmetnih parničnih stranaka konkludentno izmijenjen te da isporučeni i ugrađeni stakleni portali odgovaraju onome što je naručeno, slijedom čega je tuženik dužan platiti tužitelju te staklene portale.

32. Napominje se da iz dokaznog postupka proizlazi da je tuženik prihvatio ponudu portala koji je u sebi uključivao krilna vrata, koji portal je i ugrađen, da bi tijekom privremenog tehničkog pregleda bilo utvrđeno da se s takvim vratima smanjuje protupožarni put, dakle, da to nije u skladu sa propisima o sigurnosti od zaštite od požara pa je naknadno investitor zahtijevao od tužitelja da umjesto tih krilnih vrata ugradi klizna vrata, što mu je on samostalno i platio.

33. Međutim, kako su stakleni portali s kliznim vratima bili ono što je tuženik naručio od tužitelja, to se u tom pogledu ne može govoriti o nedostatku robe koji bi tuženiku davao pravo na umanjenje cijene.

34. Što se tiče načina na koji je reklama na krovu zgrade montirana, tuženik, na kojemu je teret dokaza postojanja nedostataka, nije dokazao da je montaža izvršena protivno pravilima struke, sve uzevši u obzir da niti investitor u pogledu načina montaže nije imao prigovora (imao je prigovora na prvotni razmak između ograde na krovu i same reklame, zbog čega je tužitelj postavio dodatnu ogradu, koju je naplatio samom investitoru) te da je zgrada s tako montiranom reklamom prošla tehnički pregled i dobila uporabnu dozvolu, slijeodm čega je tuženik dužan tužitelju platiti punu cijenu za tu reklamu.

35. U odnosu prigovor tuženika da je tijekom montaže utvrđeno da se određena unutarnja staklena vrata ne mogu dobro zatvoriti, utvrđeno je da se je radilo o ulaznim aluminijskim vratima sa staklenim elementom koja prvotno jesu zapinjala prilikom zatvaranja, ali da je tužitelj taj nedostatak otklonio prilikom naknadnog dolaska na gradilište.

36. U pogledu certifikata koji prate izrađenu i isporučenu robu, s obzirom da se isti posebno ne naplaćuju, njihova ne isporuka tuženiku nije mogla dovesti do sniženja cijene isporučene robe, pri čemu se naglašava da su investitoru ti certifikati isporučeni.

37. Eventualno nepostojanje dozvole za rad tužitelja u Republici Austriji ni na koji način ne može dovesti do sniženje ugovorene cijene isporučene robe.

38. Budući da tuženik nije dokazao postojanje nedostataka u isporučenoj robi koji bi mu davali pravo na sniženje ugovorene cijene, a nesporno je da je sva roba isporučena i ugrađena, to je tuženik dužan tužitelju platiti preostali neplaćeni dio ugovorene cijene u iznosu od 30.143,78 EUR (čl. 376. st. 1. i čl. 438. st. 1. ZOO-a) s zateznim kamatama od prvog dana nakon dospijeća svakog neplaćenog iznosa.

39. Tako je neplaćenih 10.365,78 EUR po računu 22-301-0059 dospjelo 4. kolovoza 2022. pa tužitelju pripadaju zatezne kamate od 5. kolovoza 2022. Neplaćenih 8.946,00 EUR po računu 22-301-0063 je dospjelo 29. kolovoza 2022. pa tužitelju pripadaju zatezne kamate od 30. kolovoza 2022. Naposljetku, neplaćenih 10.832,00 EUR po računu 22-301-0068 dospjelo je 9. rujna 2022. pa tužitelju pripadaju zatezne kamate na taj iznos od 10. rujna 2022.

40. Budući da se radi o potraživanjima proizašlim iz trgovačkog ugovora, zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja je za ta potraživanja određena odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

41. Stoga je platni nalog valjalo održati na snazi u pogledu glavnice i zahtijevanih zateznih kamata na istu (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

42. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, pripada mu naknada troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

43. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 30.143,78 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova ovršnog postupka za sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 11/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., 107/2025., dalje u tekstu: OT/) i za javnobilježničku nagradu u iznosu od 319,30 EUR (čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku /Narodne novine, broj: 9/2021., dalje u tekstu: Pravilnik/), dakle, ukupno 944,30 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate (arg. iz čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., dalje u tekstu: OZ/).

44. Ne pripada mu naknada za trošak prevođenja potvrde strane banke o vlasniku računa u iznosu od 22,50 EUR, jer ta potvrda, a time niti trošak njenog prevođenja nije potreban za vođenje ovog postupka, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

45. Stoga je platni nalog valjalo održati na snazi u pogledu troškova ovršnog postupka u iznosu od 944,30 EUR s zateznim kamatama, a ukinuti u pogledu iznosa od 22,50 EUR s zateznim kamatama (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

46. Tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za podnesak od 19. rujna 2024. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 12. rujna 2025. u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 17. listopada 2025. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 27. studenog 2025. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 347,88 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /narodne novine, broj: 37/2023.), dakle, ukupno mu pripada 2.535,38 EUR.

47. Ne pripada mu naknada za sastav podnesak od 14. ožujka 2025., jer je isti po svom sadržaju identičan podnesku od 19. rujna 2024., za koji mu je priznata naknada troška pa ovaj dodatni podnesak nije bio potreban za vođenje predmetne parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

48. Ne pripada mu niti naknada za podnesak od 25. travnja 2025., jer u istom ponavlja ono što je već ranije iznijeti pa niti taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice.

49. Stoga je preko iznosa od 2.535,38 EUR do zahtijevanog iznosa od 4.098,00 EUR, za iznos od 1.562,62 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćnici