Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-441/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja BŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Matić, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Grad Velika Gorica OIB: 75834963344, Trg kralja Tomislava 34, kojeg zastupa punomoćnik Ljudevit Bučanac, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne rasprave 26. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj BŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao u vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] oznake kč. br. [katastarska čestica] [adresa] izgrađeno zemljište od 152 m2 ukupne površine 1038 m2, te je tuženik Grad Velika Gorica OIB: 75834963344, dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tih nekretnina za korist tužitelja.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Velika Gorica OIB: 75834963344, naknaditi tužitelju BŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.929,09 eura sa zateznom kamatom od 9. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] oznake kč. br. [katastarska čestica] oranica Loparčenica površine 866 čhv ili 3116 m2, stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora od 28. rujna 1999. sklopljenog sa OŽ, a nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] oznake kč. br. [katastarska čestica] oranica od 500 m2, stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora od 8. siječnja 2001. sklopljenog sa LŽ, te se od tada nalazi u posjedu nekretnina. Sada su navedene čestice van uporabe i po novoj izmjeri odgovaraju sadašnjoj kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Ulica Stjepana Fabijančića Jape, dvorište od 886 m2, izgrađeno zemljište 152 m2, ukupne površine 1038 m2 u vlasništvu tuženika.

1.1. Prodavatelj OŽ (Franjo) Šipušić je nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] posjedovao zajedno sa UŽ (ocem MŽ) od 1954. do 1973., a od 1973. je u samostalnom posjedu do 1999. od kada je u posjedu tužitelj temeljem kupoprodaje. Prodavatelj CŽ (Stjepan) Kovačić je posjedovao kč. br. [katastarska čestica] od 1973. do 2001., od kada je u posjedu tužitelj temeljem kupoprodaje. Pravni prednik CŽ je njegov otac UŽ koji je nekretnine stekao od ZŽ.

1.2. Tužitelj i njegovi pravni prednici su u neprekidnom, mirnom, poštenom, istinitom i zakonitom posjedu nekretnina od 1954. odnosno već 70 godina. Isto tako temeljem Ugovora plaćen je porez na promet nekretnina, a pravni prednici tužitelja plaćali su porez na katastarski prihod. Kako tužitelj ima pošten, zakoniti i istiniti neprekidan i nesmetani posjed predmetnih nekretnina, a isprava nije podobna za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na njegovo ime, tužitelj ima pravni interes da se utvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi da osporava činjenične i pravne navode iz tužbe, te navodi da je 1959. na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama bilo upisano društveno vlasništvo s organom upravljanja Narodnim odborom Općine Velika Gorica. Naime, Rješenjem o nacionalizaciji građevinskog zemljišta [adresa], donesenim od Narodnog odbora Općine Velika Gorica dana 22. kolovoza 1959., provedenog u zemljišnim knjigama, predmetna čestica kč. br. [katastarska čestica] je nacionalizirana te je postala društveno vlasništvo. Godine 1973. kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se parcelizirala na novoformirane kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br [katastarska čestica], i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i sve do 1999. se navedene nekretnine nalaze u društvenom vlasništvu s organom upravljanja Narodnim odborom Općine Velika Gorica, kada se (1999. godine) Grad Velika Gorica ex lege upisao kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama. Provedena je 2009. obnova zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] i tada se Grad Velika Gorica ponovno upisuje kao vlasnik novoformirane čestice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj i njegovi pravni prednici nisu ulagali pravne lijekove niti podnosili tužbe zemljišnoknjižnog prava radi ispravka možebitno neispravnih upisa. Tužitelj je bio uredno pozvan na sudjelovanje i u postupku obnove zemljišne knjige ali se držao pasivno te se Grad Velika Gorica upisao kao vlasnik novoformirane čestice, a ukoliko stranka ne podnese prigovor ili tužbu na ispravak u propisanim rokovima, veže je rješenje iz postupka obnove zemljišnih knjiga.

2.1. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj stekao predmetne nekretnine temeljem kupoprodajnih ugovora koji ugovori su sklapani temeljem katastarskog stanja, međutim tužitelj je znao ili morao znati da postoji nepodudarnost između zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja na predmetnim česticama, pa samim time njegov posjed nije pošten. Slijedom navedenoga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. U daljnjem nastavku postupka tužitelj je naveo da u konkretnom slučaju nije sporno da su predmetne nekretnine nacionalizirane 1959. i da se tuženik upisao kao vlasnik 1999. temeljem članka 361. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a što proizlazi iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka. Međutim, tužitelj i njegovi pravni prednici su pošteni, mirni i neprekidni posjednici predmetnih nekretnina od osnutka zemljišnih knjiga, 1954., i imaju legitimno očekivanje da će na tim nekretninama ostvariti pravo vlasništva. Pri tome se tužitelj poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava. U odnosu na navode tuženika da rješenje doneseno u postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak, pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju treba tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, tužitelj se poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava Grbac protiv Hrvatske koja presuda je jasno odredila smjer u kojem se imaju rješavati predmeti u kojima tužitelji imaju legitimno očekivanje da će se utvrditi njihovo pravo vlasništva i imaju se pravo pozivati na presudu Europskog suda za ljudska prava koja je postala konačna nakon provođenja postupka obnove zemljišnih knjiga jer bi u protivnom bilo narušeno osnovno ustavno načelo vladavine prava.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Kupoprodajni ugovor od 28. rujna 1999. (list 3 spisa), Kupoprodajni ugovor od 8. siječnja 2001. (list 4 spisa), zk izvadak zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5 i 21 spisa), izvod iz katastarskog plana od 23. listopada 2024. (list 6 spisa), identifikacija katastarskih čestica prema prethodnoj katastarskoj izmjeri od 23. listopada 2024. (list 7 spisa), popisni list (list 8-11 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama od 29. listopada 2024. (list 12 spisa), rješenje P- 345/1968 od 18. travnja 1968. (list 13 spisa), Nagodba od 16. srpnja 1981. (list 14 i 25 spisa), rješenje Porezne uprave od 20. veljače 2001. i uplatnica (list 15-16 spisa), rješenje o nacionalizaciji građevinskog zemljišta [adresa] Z-884/59 (list 34-44 spisa), zapisnik Zemljišnoknjižnog odjela od 14. rujna 2011. (list 47 spisa), izvod iz popisnog lista broj 6444, od 14. rujna 2011. (list 48 spisa), u uvjerenje od 28. siječnja 2000. (list 49 spisa), uvjerenje od 26. studenoga 1999. (list 50 spisa), u iskaz tužitelja saslušanog na ročištu od 23. rujna 2025. (list 54-55 spisa), u iskaz svjedokinje FŽ i ĆŽ danih na ročištu od 26. studenog 2025. (list 58-59 spisa).

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva stečenog dosjelošću na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] oznake kč. br. [katastarska čestica] [adresa] izgrađeno zemljište od 152 m2 ukupne površine 1038 m2.

7. Među strankama je sporno je li tužitelj vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije kč. br. [katastarska čestica]), dok među strankama nije sporno da je u posjedovnom listu tužitelj upisan kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica].

8. U postupku su utvrđene odlučne činjenice:

- iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu kč. br. [katastarska čestica], [adresa], k. o. [katastarska općina], broj zk. ul. br. [broj ZK uloška] proizlazi kako je ista upisana kao vlasništvo Grada Velike Gorice (list 5 spisa),

- iz identifikacije katastarskih čestica prema prethodnoj katastarskoj izmjeri proizlazi da kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] odgovara kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] (list 7 spisa),

- iz preslike zemljišne knjige za predmetnu kč. br. [katastarska čestica] je vidljivo da je ista postala društveno vlasništvo temeljem Rješenja o nacionalizaciji građevinskog zemljišta Velika Gorica donesenog od Narodnog odbora Općine Velika Gorica od 22. kolovoza 1959. te je na istu uknjiženo pravo korištenja u smislu odredaba članka 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta u korist ZŽ (list 8-11 spisa),

- iz Rješenja o nacionalizaciji građevinskih zemljišta [adresa], donesenog od strane Narodnog odbora Općine Velika Gorica od 22. kolovoza 1959., provedenog u zemljišnim knjigama pod poslovnim brojem Z-884/1959 (riješeno pod poslovnim brojem Z-249/1960), proizlazi da je danom stupanju na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, nacionalizirana i postala društvena izgrađena i neizgrađena građevinska zemljišta u k. o. [katastarska općina], između ostaloga i čestica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (broj 808 u Rješenju) temeljem kojeg je postalo društveno vlasništvo, te da se sve čestice koje su nacionalizirane nalaze u određenom užem gradskom području (list 34-44 spisa),

- uvidom u Kupoprodajni ugovor od 28. rujna 1999. utvrđeno je da je UŽ (Franje) Šipušić prodao tužitelju nekretninu kč. br. [katastarska čestica] oranica Lopaženica, površine 615 m2, upisane u posjedovni list broj 742 k. o. [katastarska općina], a koja odgovara dijelu gruntovne kč. br. [katastarska čestica] Oranica Loparčenica od 866 čhv ili 3116 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri čemu je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 36.000,00 kuna, po isplati kupoprodajne cijene kupac stupa u posjed predmetne nekretnine, te prodavatelj dozvoljava kupcu da temeljem ugovora ishodi uknjižbu prava vlasništva i upis prava posjeda, na svoje ime (list 3 spisa),

- uvidom u Kupoprodajni ugovor od 8. siječnja 2001. utvrđeno je da je CŽ (Stjepan) Kovačić prodao tužitelju nekretninu upisanu u posjedovni list broj 1710 k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] Oranica od 500 m2, pri čemu je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 30.000,00 kuna, koji je iznos isplaćen kupcu, te da prodavatelj ovlašćuje kupca da ishodi temeljem ugovora uknjižbu prava vlasništva (list 4 spisa),

- uvidom u Povijest promjena na katastarskim česticama kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] od 29. listopada 2024., Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Zagreb, odjel za katastar nekretnina Velika Gorica, utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1954. (od osnivanja zemljišnih knjiga) pa do 1973. bila upisana na UŽ iz [adresa] i OŽ iz [adresa], a popisom promjena 141/1973 kč. br. [katastarska čestica] se parcelira na kč. br. [katastarska čestica], te se kč. br. [katastarska čestica] upisuje na OŽ iz [adresa], a kč. br. [katastarska čestica] na CŽ iz [adresa]. Popisom promjena 161/1999 na kč. br. [katastarska čestica] upisuje se BŽ iz [adresa], a popisom promjena 24/2001 na kč. br. [katastarska čestica] upisuje se BŽ iz [adresa] (list 12 spisa),

- iz Rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-345/1968 od 18. travnja 1968. proizlazi da su VŽ i HŽ iz [adresa] smetali OŽ iz [adresa] u posjedu oranice zvana " [adresa] u [adresa] u površini od 150 čhv, pa su dužni uspostaviti prijašnje stanje … (list 13 spisa),

- iz Nagodbe od 16. srpnja 1981. koju su sklopili Samoupravna interesna zajednica komunalnih djelatnosti Općine Velika Gorica i OŽ iz [adresa], proizlazi da je predmet sporazumno utvrđivanje naknade štete za uništenu djetelinu i ligustrum na zemljištu k. o. [katastarska općina] označenom kč. br. [katastarska čestica] čini je posjednik OŽ, a koja je nastala izgradnjom kanala II oborinske kanalizacije u [adresa] (list 14 spisa),

- iz Rješenja Ministarstva financija-Porezna uprava od 20. veljače 2001., proizlazi da je poreznom obvezniku BŽ utvrđen porez na promet za nekretninu upisanu u posjedovni list broj 1710 k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica], u iznosu od 7.312,50 kuna, koji iznos je plaćen od strane BŽ (list 15 spisa),

- da iz Zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] poslovni broj Z-1351/2008/6125 od 14. rujna 2011. (list 47 spisa) proizlazi da je na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjiženo vlasništvo u korist tuženika.

9. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi kako je zemljište koje u naravi predstavlja oranice stekao temeljem kupoprodaje te je od tada u posjedu predmetnih čestica. Grad Velika Gorica u odnosu na predmetne nekretnine nije nikada vršila posjed, niti ga je itko ikada smetao u posjedovanju predmetnih nekretnina. Nekretnine održava na način da kosi travu, čisti i na njima ima svoj vozni park. Nije znao da je nekretnina koju je kupio bila nacionalizirana, te kada je kupovao predmetnu nekretninu nije provjeravao zemljišnoknjižno stanje jer je smatrao da kupuje od vlasnika i da ne treba provjeravati zemljišnoknjižno stanje. Saznao je da je Grad Velika Gorica upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina prije dvije do tri godine. Ne sjeća se je li bio obaviješten o postupku obnove zemljišne knjige.

9.1. Iz iskaza svjedokinje FŽ u bitnome proizlazi da je njezin pok. suprug prodao nekretninu kč. br. [katastarska čestica] tužitelju, koja nekretnina u naravi predstavlja vrt, koju je ona od kada se udala (1968. godine) obrađivala, a prije nje je predmetnu nekretninu obrađivala obitelj od njezinog pok. supruga. Obitelj njezina supruga je nekretninu kupila od obitelji ZŽ. Poznato joj je da je 1966. na tom području bila provedena nacionalizacija. Nikada ni nju ni obitelj njezina pok. supruga nikada nitko nije sprečavao u obrađivanju vrta. Pored čestice kč. br. [katastarska čestica] koju je njezin pok. suprug prodao, se u nastavku nalazi kč. br. [katastarska čestica] koja je u bila u vlasništvu OŽ. Nije joj poznato je li se vodio postupak obnove zemljišnih knjiga.

9.2. Iz iskaza svjedokinje ĆŽ u bitnome proizlazi da se doselila 1978. godine u [adresa], da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica] bila u vlasništvu njezinog strica OŽ, koji se bavio poljoprivredom i obrađivao istu. Njezin stric ju je prodao tužitelju. Nije joj poznato je li predmetna nekretnina bila nacionalizirana niti je li se vodio postupak obnove zemljišnih knjiga.

10. Najprije valja istaknuti da se u konkretnom slučaju radi o nacionaliziranoj nekretnini i da se u trenutku raspolaganja istom od strane prijašnjeg vlasnika radilo o neizgrađenom građevinskom zemljištu koje nije bilo oduzeto iz njegovog posjeda (pravo korištenja u korist ZŽ – povijesni zemljišnoknjižni izvadak), a kojim je isti raspolagao u korist prednika tužitelja.

11. Odredbom članka 38. stavak 1. i 2. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list“ FNRJ broj 52/58, 3/59, 24/59, 24/61, 1/63, „Narodne novine“ broj 53/91 - dalje: Zakon o nacionalizaciji) propisano je kako građevinsko neizgrađeno zemljište koje je nacionalizirano ostaje u posjedu prijašnjeg vlasnika sve dok ga on na osnovu rješenja općinskog narodnog odbora ne preda u posjed općini ili drugoj osobi, radi izgradnje zgrade ili drugog objekta ili radi izvođenja drugih radova. Predaja zemljišta u posjed općini ili drugom korisniku ne može se izvršiti prije nego što je korisniku to potrebno radi izvođenja građevinskih ili drugih radova kojima se zemljište privodi namijenjenoj svrsi.

12. Odredbom članka 39. Zakona o nacionalizaciji propisano je kako prijašnji vlasnik nacionaliziranog građevinskog neizgrađenog zemljišta ima pravo to zemljište zajedno sa trajnim zasadima na njemu, sve dok je u njegovom posjedu, besplatno koristiti ili za to vrijeme drugome dati na korištenje uz naknadu ili bez naknade, suglasno postojećim propisima o zakupu poljoprivrednog zemljišta.

13. Dakle s obzirom na činjenicu da je sporna nekretnina upisana kao društveno vlasništvo s organom upravljanja Narodnim odborom Općine Velika Gorica, i to na temelju članka 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji (povijesni zemljišnoknjižni izvadak) jasnim proizlazi kako je ista imala status neizgrađenog građevinskog zemljišta.

14. Građevinsko zemljište koje je nacionalizirano na temelju Zakona o nacionalizaciji postalo je društveno vlasništvo danom stupanja na snagu tog zakona 1958., dok je rješenje nadležnog tijela kojim se utvrđuje koje je građevinsko zemljište nacionalizirano deklaratornog karaktera.

15. Iz odredaba Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 54/80, 42/86, 41/88, 48/88, 16/90, 53/90 - dalje: ZGZ) proizlazi da su svi ugovori i drugi pravni poslovi koji su bili zaključeni protivno zabrani raspolaganja neizgrađenim građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu nevaljani. Dakle, oni pravni poslovi kojima je prijašnji vlasnik raspolagao nekretninom nakon što je prenesena u društveno vlasništvo, iako do tog trenutka nije bio deposediran. Međutim, stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), prestao je važiti ZGZ, a Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine" broj 53/90, 61/91, 70/93), budući je bio privremenog karaktera, prestao je važiti stupanjem na snagu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 81/02, 80/02 – dalje: Zakon o naknadi) i prema izričitoj odredbi članka 18. Zakona o naknadi pravni poslovi koje su prijašnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu smatraju se valjanim, ukoliko nemaju drugih nedostataka koje ih čine ništavim ili pobojnim, dakle, isti su pravni poslovi osnaženi.

16. U tom smislu je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5203/2011 od 30. listopada 2014. izneseno shvaćanje: "Stupanjem na snagu Zakona o naknadi otklonjene su prepreke glede nevaljanosti pravnih poslova sklopljenih protivno zabrani prometa građevinskim zemljištem, uključujući i prijenos prava korištenja istim, propisanih zakonima vremenski mjerodavnim u trenutku sklapanja navedenog ugovora. Stoga Ustavni sud Republike Hrvatske ocjenjuje ustavnopravno prihvatljivim stajalište drugostupanjskog suda prema kojemu Ugovor o ustupanju na korištenje građevinskog zemljišta od 18. srpnja 1966. predstavlja valjani pravni naslov za stjecanje prava vlasništva tužitelja na spornoj nekretnini."

17. Nadalje, u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj se sadržajno pozivao na dosjelost kao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

18. S obzirom na činjenične navode tužitelja iz tužbe da je dosjedanje prednika tužitelja započelo 1954. koje su nekretnine prednici tužitelja posjedovali do prodaje nekretnina tužitelju, ističe se kako su se do 1. rujna 1980. primjenjivala pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91). OGZ je za dosjelost zahtijevao pošteni posjed i rok posjedovanja od 30 godina (prema paragrafu 1468.), a ako se radilo o nekretninama koje pripadaju fiskusu, crkvenim ili općinskim dobrima, rok dosijedanja je 40 godina (prema paragrafu 1472.). Prema članku 28. stavku 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj 6/80, 36/90- dalje: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar (redovnom) dosjelošću protekom deset godina, a (samo) savjesni posjednik (izvanrednom dosjelošću) protekom dvadeset godina. Odredbom članka 29. ZOVO je bilo propisano da na stvari u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva ne može steći dosjelošću. Dana 1. siječnja 1997. stupio je na snagu ZVDSP. Člankom 159. stavkom 1. toga Zakona kao temeljne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predviđene su - samostalan posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. U slučaju redovite dosjelosti, dakle one koja se temelji na kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je rok od deset godina (članak 159. stavak 2. ZVDSP), dok kod izvanredne dosjelosti, koja se temelji samo na poštenom posjedu, taj rok iznosi dvadeset godina (članak 159. stavak 3. ZVDSP). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka (članak 159. stavak 4. ZVDSP).

19. Na temelju odredbe članka 160. stavka 1. i 2. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Ova pitanja su, u bitnome, na isti način bila uređena člankom 30. stavkom 1. i 2. ZOVO. Odredbom članka 18. stavka 5. ZVDSP propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (stavak 3.).

20. Nadalje, treba navesti da je odredbom članka 3. ZOVO-a ("Narodne novine" broj 53/91) stavljen izvan snage članak 29. ZOVO kojim je bilo propisano da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može se steći dosjelošću.

21. Nadalje, odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP u sadržaju iz 1996. propisivala je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Navedena odredba izmijenjena je odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 114/01) kojom je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, pa tužitelj, na nekretninama koje su sada upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske, nije mogao dosjelošću steći vlasništvo u vremenskom razdoblju do 8. listopada 1991., već je na tim nekretninama dosijedanje bilo moguće samo u razdoblju do 6. travnja 1941. tj. do prelaska u režim općenarodne imovine ili društvenog vlasništva ukoliko su za to ispunjene pretpostavke za takav način stjecanja vlasništva propisne pravnim pravilima OGZ, ili pak u vremenu nakon 8. listopada 1991., uz ispunjenje ostalih pretpostavki za takav način stjecanja koji propisuje ZVDSP.

21.1. Ustavni sud je 17. studenoga 1999. ukinuo odredbu članka 388. stavak 4. ZVDSP iz 1996. odlukom broj U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I- 1054/1997. ("Narodne novine" broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

22. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda:

Gashi protiv Hrvatske Presuda od 9. listopada 2008., Zahtjev broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske Presuda od 11. srpnja 2009., Zahtjev broj 35298/04 i dr., u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

22.1. Pri tome valja ukazati kako je Europski sud za ljudska prava donio presudu i to u predmetu Grbac protiv Hrvatske Presuda od 16. prosinca 2021., Zahtjev broj 64795/19, a u kojima su tužbe podnesene nakon 17. studenoga 1999. kada je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP, i u kojim predmetima Europski sud za ljudska prava smatra da nije od važnosti je li postupak pokrenut pred domaćim sudom prije ili nakon 17. studenoga 1999., nego je zauzeto stajalište da dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu neprekidno teče do 17. studenoga 1999. kad je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo do tada važeću odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP i pod dodatnom pretpostavkom da time nisu povrijeđena prava trećih osoba, to jest da ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

23. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenoga 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-x-974/2017-2 od 7. svibnja 2019. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZVDSP- a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

24. Odluke su primjenjive i u postupcima u kojima se kao suprotstavljena strana pojavljuje jedinica lokalne samouprave (grad), kao što je to slučaj i u predmetnoj parnici.

25. Prema iskazima saslušanih svjedoka FŽ i ĆŽ te iskazu tužitelja kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru jer su u skladu sa materijalnom dokumentacijom, predmetna nekretnina je oduvijek posjedovana od strane prednika tužitelja te tužitelja osobno od 1999. (kč. br. [katastarska čestica]) odnosno 2001. (kč. br. [katastarska čestica]). Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama utvrđeno je kako je u postupku katastarske izmjere za k. o. [katastarska općina] koja je u upotrebi od 1954. kao korisnik kč. br. [katastarska čestica] do 1973. bila upisana u dijelu na UŽ i OŽ, a popisom promjena kč. br. [katastarska čestica] se parcelirala na kč. br. [katastarska čestica], te se kč. br. [katastarska čestica] upisuje na OŽ, a kč. br. [katastarska čestica] na CŽ. Popisom promjena 161/1999 se na kč. br. [katastarska čestica] upisuje BŽ, a popisom promjena 24/2001 na kč.br. upisuje se BŽ, temeljem kupoprodaje. Isti su prema iskazu tužitelja te svjedoka u cijelosti samostalno, neometano posjedovali sporne nekretnine kroz cijelo razdoblje bez prekida. Ocjenom iskaza stranaka i svjedoka te uvidom u isprave koje prileže spisu utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica] koju je tužitelj kupio od OŽ u posjedu tužitelja od kupnje 1999., a kč. br. [katastarska čestica] koju je kupio od CŽ u posjedu tužitelja od kupnje 2001. Utvrđeno je i da je taj posjed tužitelja zakonit, budući da tužitelj ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (Kupoprodajni ugovor od 28. rujna 1999. i Kupoprodajni ugovor od 8. siječnja 2001.) da je njegov posjed istinit, budući da nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja te pošten, sve primjenom odredbe članka 18. ZVDSP. U postupku je utvrđeno da je kroz čitavo vrijeme posjeda tužitelja nitko nikada nije osporavao pravo tužitelja na posjed. Ujedno valja istaknuti da pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanje o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, a isto tako do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao nekog ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed.

26. U tom smislu je i Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-1221/2020-2 od 7. rujna 2022. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje: (…) činjenica da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini sama po sebi posjed nepoštenim, a do nepoštenja posjeda ne dovodi ni

1 0

propust posjednika da provjerava stanje u zemljišnim knjigama. Ukoliko su postojale okolnosti zbog kojih je tužiteljica opravdano vjerovala da je vlasnica predmetnih nekretnina (jer je posjed vršila samostalno, jer je tim nekretninama zajedno s okolnim zemljištem gospodarila dugi niz godina, jer joj vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao), onda sama okolnost što su tuženik ili ranije njegovi prednici u zemljišnim knjigama bili upisani kao vlasnici ne čini posjed tužiteljice nesavjesnim (…).

27. Dovodeći u vezu utvrđeno uvidom u dokumentaciju u spisu i iskaz tužitelja, u postupku je kao relevantno utvrđeno da je tužitelj predmetnu nekretninu, ranije katastarske oznake kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] stekao naplatnim pravnim poslom koji je u cijelosti ispunjen, da tužitelj i njegovi pravni prednici od 1954. nekretninu nesmetano posjeduju, da nitko nikada nije osporavao pravo tužitelja na posjed pa je posjed tužitelja zakonit, pošten i istinit.

28. Za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, pa su imali razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

29. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka FŽ i ĆŽ koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, da su suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično iskazivali, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, stoga je sud iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i materijalnim dokazima u spisu. Prvenstveno sukladno povijesti promjena Državne geodetske uprave prema kojoj je na predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] od najstarijih podataka 1954. bio evidentiran UŽ i OŽ, a kada se predmetna čestica parcelirala na kč. br. [katastarska čestica], u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] upisuje se OŽ a u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] se upisuje CŽ.

30. Stoga, iz iskaza saslušanih svjedoka i materijalnih dokaza koji prileže spisu, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u cijelosti uživana po predniku tužitelja preko 70 godina, koje nitko nije ometao u korištenju iste.

31. Nadalje, ukazuje se neosnovanim navodi tuženika koje je iznio u odgovoru na tužbu navodeći da je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige, a nije podnio tužbu za ispravak u smislu odredbe članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24 – dalje: ZZK). Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj Rev- 919/2018-2 od 1. veljače 2023. "rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak, u smislu odredbe članka 197. ZZK, pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, tužbeni zahtjev valja odbiti."

31.1. Smisao tog pravnog shvaćanja je taj da bi se on odnosio na stranke koje su sudjelovale u postupku obnove nekog konkretnog zemljišnoknjižnog uloška, a razvidno je iz sadržaja zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o.

1 1

[adresa] poslovni broj Z-1351/2008/6125 od 14. rujna 2011. (list 47 spisa) da ovdje tužitelj nije sudjelovao u postupku koji se odnosio na k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana novoformirana kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

32.2. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je tužitelj bio upoznat s postupkom obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] budući da tužitelj u svom iskazu izričito osporava da bi znao nešto o tome, dok iz izvedenih dokaza ne proizlazi drugačije, sud nema razloga sumnjati u istinitost tužiteljevog iskaza.

33. Slijedom svega navedenoga, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

34. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu, to mu na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP pripada pravo na naknadu troškova ovoga postupka u dijelu u kojemu su oni bili potrebni za vođenje parnice u skladu s odredbom članka 155. ZPP i u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje: Tarifa), pa mu je tako priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova (Tbr. 7.1 Tarife), trošak sastava podneska od 9. siječnja 2025. i 29. travnja 2025. u visini od 250 bodova za svaki (Tbr. 8.1 Tarife), trošak pristupa na ročište 6. svibnja 2025., 23. rujna 2025. i 26. studenoga 2025. u visini od 250 bodova za svako (Tbr. 9.1. Tarife), dakle ukupno 1500 bodova, odnosno uz vrijednost boda od 2,00 eura i uvećano za PDV od 25%, iznos od 3.750,00 eura. Tome iznosu pridodane su sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 89,50 eura i presudu u visini od 89,59 eura, tako da sveukupno trošak tužitelja, kojega mu je tuženik dužan naknaditi, iznosi 3.929,09 eura.

34.1. Tužitelju su na navedeni iznos dosuđene i zatezne kamate sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP, a u visini određenim člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23), a teku od 9. siječnja 2026. kao dana presuđenja pa do isplate (točka II. izreke presude).

Velika Gorica, 9. siječnja 2026.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).