Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska ulica 1

Poslovni broj: P-53/2025-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda Denisu Krnjaku, u pravnoj stvari tužitelja INTER-DELTA d.o.o., Zagreb, Hrastovac 15, OIB:37866312596, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bežovan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marković i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba tuženika zastupa Krešimir Golubić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić j.t.d., Čakovec, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon glavne rasprave zaključene 17. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mislava Bežovana, zastupnika po zakonu tužitelja SC i punomoćnika tuženika Krešimira Golubića, 9. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja INTER-DELTA d.o.o., Zagreb, Hrastovac 15, OIB:37866312596, koji glasi:

"Utvrđuje se ništetan i da ne proizvodi pravni učinak Ugovor o prijenosu poslovnih udjela kojeg su dana 04. rujna 2019. godine sklopili tuženici ĐC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te kojeg je dana 4. rujna 2019. potvrdio javni bilježnik Ivan Kvakan, iz Čakovca, R. Boškovića 21, pod poslovnim brojem OV-3672/2019."

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja INTER-DELTA d.o.o., Zagreb, Hrastovac 15, OIB:37866312596, koji glasi:

"Utvrđuje se nepostojećim i bez pravnog učinka Ugovor o prijenosu poslovnih udjela kojeg su dana 04. rujna 2019. godine sklopili tuženici ĐC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te kojeg je dana 4. rujna 2019. potvrdio javni bilježnik Ivan Kvakan, iz Čakovca, R. Boškovića 21, pod poslovnim brojem OV-3672/2019."

III. Nalaže se tužitelju da tuženicima u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 104.828,47 eura sa zateznom kamatom koja teče od 9. siječnja 2026. do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U ovom parničnom postupku podnesena je tužba sa tužbenim zahtjevom kojim se traži utvrđenje da je Ugovor o prijenosu poslovnog udjela kojeg su 4. rujna 2019. sklopili tuženik ĐC i tuženik VC te koji je potvrđen kod javnog bilježnika Ivana Kvakana iz Čakovca pod brojem Ov-3672/2019 (dalje u tekstu: Ugovor o prijenosu od 4. rujna 2019.) ništetan i bez pravnog učinka.

2. Prvotno su tužbu podnijeli kao tužitelji INTER-DELTA d.o.o. i VIKI d.o.o. Prvostupanjski sud je pod poslovnim brojem P-239/2019-12 od 9. ožujka 2020. donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. U daljnjem tijeku postupka prvostupanjski sud je, a budući da je tužitelj VIKI d.o.o. povukao tužbu, odlukom broj P-239/2019-23 od 29. svibnja 2020. ukinuo u odnosu na tužitelja VIKI d.o.o. presudu zbog ogluhe broja P-239/2019-12 od 9. ožujka 2020. te i utvrdio da je tužba tužitelja VIKI d.o.o. povučena. Nadalje, a budući da su tuženici protiv prednje presude zbog ogluhe podnijeli žalbu, drugostupanjski Visoki trgovački sud RH rješenjem broj Pž-1226/2025-2 od 8. travnja 2025. ukinuo je presudu zbog ogluhe broja P-239/2019-12 od 9. ožujka 2020. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Imajući u vidu prednje navedeno u ponovnom postupku potrebno je odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja INTER-DELTA d.o.o. protiv tuženika ĐC i VC.

4. U historijatu tužbe tužitelj ističe da je tuženik ĐC sklapanjem Ugovora o prijenosu od 4. rujna 2019. bez naknade prenio tuženiku VC ĐC poslovni udio u društvu VIKI d.o.o. nominalnog iznosa 7.266.000,00 kn koji čini 100% temeljnog kapitala društva. Prema stavu tužitelja navedeni Ugovor o prijenosu od 4. rujna 2019. je ništetan na temelju čl. 322. Zakona o obveznim odnosima budući da je protivan prisilnim propisima i moralu. Pojašnjava da je tuženik ĐC kao prenositelj 20. kolovoza 2019. sa tužiteljem INTER-DELTA d.o.o. kao stjecateljem sklopio Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu VIKI d.o.o. koji je istog dana potvrdio javni bilježnik Tihana Sudar iz Zagreba pod brojem Ov-9840/2019 (dalje u tekstu: Ugovor o prijenosu od 20. kolovoza 2019.) kojim je na stjecatelja prenesen poslovni udio u nominalnom iznosu od 7.266.000,00 kn koji čini 100% temeljnog kapitala društva. Opisani Ugovor od 20. kolovoza 2019. stranke su sklopile na temelju i pod uvjetima Ugovora o pozajmici kojeg su 20. kolovoza 2019. sklopili tužitelj INTER-DELTA d.o.o. kao davatelj pozajmice, društvo VIKI d.o.o. kao primatelj pozajmice i tuženik ĐC kao sudužnik (dalje u tekstu: Ugovor o pozajmici). Budući da niti društvo VIKI d.o.o. kao primatelj pozajmice niti tuženik ĐC kao sudužnik nisu namirili tražbinu tužitelja INTER-DELTA d.o.o. prema uvjetima iz Ugovora o pozajmici ispušten je iz javnobilježničkog pologa Ugovor o prijenosu od 20. kolovoza 2019. i to dana 3. rujna 2019. te je time stupio na snagu. Istog dana 3. rujna 2019. na temelju čl. 410. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima javni bilježnik Tihana Sudar sastavila je potvrdu i popis članova društva VIKI d.o.o. koji je dostavljen registarskom sudu. Rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu broj Tt-19/2870-2 od 25. rujna 2019. tužitelj INTER- DELTA d.o.o. u sudskom registru upisan je kao jedini član društva VIKI d.o.o. Tuženik ĐC obaviješten je o ispuštanju Ugovora o prijenosu od 20. kolovoza 2019. te je kao tadašnji direktor društva VIKI d.o.o. bio dužan na temelju čl. 410. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima bez odlaganja izvršiti upis promjene člana u knjigu poslovnih udjela te kao jedinog člana društva VIKI d.o.o. upisati tužitelja INTER-DELTA d.o.o., a koju obvezu s očitom namjerom i zlouporabom ovlasti tuženik ĐC nije izvršio. Upravo suprotno, tuženici su sklopili predmetni sporni Ugovor o prijenosu od 4. rujna 2019. te je i zatražena od javnog bilježnika Ivana Kvakana potvrda privatne isprave u svrhu podnošenja prijave za upis promjene člana društva VIKI d.o.o., a koji prijedlog je rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu broj Tt-19/2761 od 16. rujna 2019. primjenom čl. 46. st. 6. Zakona o sudskom registru odbijen kao neosnovan. Zbog svega tužitelj smatra da je Ugovor o prijenosu od 4. rujna 2019. ništetan te se pri tom poziva na čl. 270., 273. i 322. Zakona o obveznim odnosima te i ističe da tuženik ĐC na dan 4. rujna 2019. nije bio imatelj poslovnog udjela u društvu VIKI d.o.o. pa istoga nije mogao valjano prenijeti na tuženika VC te i ističe da je to iz razloga jer je protivno čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima. Tužitelj dodatno iznosi stav da sklapanje spornog Ugovora o prijenosu od 4. rujna 2019. ima značajke kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju opisanog u čl. 247. st. 1. i 2. Kaznenog zakona. Pravno tužitelj zaključuje da ništetnost nekog pravnog posla označava neko ponašanje u pravnom prometu koje je protivno prisilnim zaštitnim normama koje su u javnom interesu. Ovdje konkretno su sklapanjem pobijanog Ugovora o prijenosu od 4. rujna 2019. od strane tuženika, s očitom namjerom, povrijeđene slijedeće prisilne zaštitne norme: čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima, obzirom da je pobijanim Ugovorom tuženik ĐC raspolagao poslovnim udjelom u korist tuženika VC, iako je ranije istim poslovnim udjelom raspolagao u korist tužitelja INTER-DELTA d.o.o.; čl. 410. st. 2., povezano s čl. 410. st. 4. Zakona o trgovačkim društvima, obzirom da je tuženik ĐC, kao direktor društva VIKI d.o.o., namjerno propustio izvršiti svoju obvezu i tužitelja INTER- DELTA d.o.o. upisati u knjigu poslovnih udjela na temelju Ugovora o prijenosu od 20. kolovoza 2019. koji je stupio na snagu 3. rujna 2019., o čemu je bio obaviješten; čl. 4. Zakona o obveznim odnosima o načelu savjesnosti i poštenja u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, te čl. 6. istog Zakona o načelu zabrane zlouporabe prava suprotno svrsi zbog koje je pravo prisilnim propisom ustanovljeno u obveznom odnosu; čl. 271. i čl. 273. Zakona o obveznim odnosima, obzirom da je pobijanim Ugovorom ugovorena nedopuštena činidba na temelju nedopuštene pobude za sklapanje ugovora. U konačnici tužitelj predlaže prihvaćanje tužbenog zahtjeva kao osnovanog te i traži nadoknadu troškova postupka.

5. Tužitelj u dokaznom postupku predlaže provedbu slijedećih dokaza:

- čitanje dokumentacije koju je dostavio u spis

- saslušanje stranaka

- uvid u predmete Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-218/19, Tt-20/184 i St-193/22

- uvid u predmet Općinskog suda u Čakovcu broj P-830/23

- uvid u predmet Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kv-579/23 i K-2370/21.

6. U odgovoru na tužbu tuženici se u cijelosti protive tužbenom zahtjevu tužitelja. U bitnome iznose stav da pobijani Ugovor o prijenosu od 4. rujna 2019. nije ništetan budući da nije suprotan ni prisilnim propisima ni moralu. Štoviše, Ugovor o prijenosu od 20. kolovoza 2019. jest ništetan, a što je pravomoćno presuđeno presudom Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-218/2019 od 1. prosinca 2021. Tuženici detaljno opisuju da je postupanje tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o pozajmici i Ugovora o prijenosu od 20. kolovoza 2019. suprotno moralu društva i prisilnim propisima budući da je tužitelj imao namjeru koristeći se stanjem nužde društva VIKI d.o.o. i tuženika ĐC steći poslovni udio u društvu VIKI d.o.o., a bez da tuženiku ĐC kao imatelju poslovnog udjela u društvu VIKI d.o.o. plati išta. U konačnici tuženici predlažu odbijanje tužbenih zahtjeva tužitelja.

7. Tuženici u dokaznom postupku predlažu provedbu slijedećih dokaza:

- čitanje dokumentacije koju je dostavio u spis

- uvid u predmete Trgovačkog suda u Varaždinu broj Tt-19/2761 i P-218/19.

8. Tužitelj je u svom podnesku od 21. studenoga 2025. izvršio dodatnu činjeničnu i pravnu analizu te ponovno apostrofira da su tuženici svojom radnjom od 4. rujna 2019. izvršili svjesni iskonstruirani manevar izveden uz stručan poticaj s jedinim ciljem da se izigra tužitelja i poništi učinak uredno sklopljenog i već provedenog Ugovora o prijenosu od 20. kolovoza 2019. Tužitelj iznosi da su tuženici u kasnijem razdoblju društvo VIKI d.o.o. pripojili na novo registrirano društvo VIKIKING USLUGE d.o.o. nakon čega su otvorili stečajni postupak iza društva VIKIKING USLUGE d.o.o. kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod brojem St-193/2022. U navedenom podnesku tužitelj preinačuje tužbu na način da uz postojeći tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se ništetan i da ne proizvodi pravni učinak Ugovor o prijenosu poslovnih udjela kojeg su dana 04. rujna 2019. godine sklopili tuženici ĐC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te kojeg je dana 4. rujna 2019. potvrdio javni bilježnik Ivan Kvakan, iz Čakovca, R. Boškovića 21, pod poslovnim brojem OV-3672/2019." postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se nepostojećim i bez pravnog učinka Ugovor o prijenosu poslovnih udjela kojeg su dana 04. rujna 2019. godine sklopili tuženici ĐC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te kojeg je dana 4. rujna 2019. potvrdio javni bilježnik Ivan Kvakan, iz Čakovca, R. Boškovića 21, pod poslovnim brojem OV- 3672/2019."

9. Sud je na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 17. prosinca 2025. rješenjem dopustio preinaku tužbe tužitelja istaknute u podnesku od 21. studenoga 2025. Naime, sud smatra da je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama u smislu čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP).

10. Tužitelj je prilikom podnošenja predmetne tužbe kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 7.266.000,00 kn odnosno 964.363,93 eura. U podnesku kojeg je sudu dostavio 21. studenoga 2025. tužitelj predlaže da sud odredi vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 eura, jer se radi o jedinom poslovnom udjelu društva VIKI d.o.o. koje je brisano, pripojeno kao prezaduženo bez naknade društvu VIKIKING USLUGE d.o.o., a koje se sad nalazi u stečaju. Sud je na ročištu koje je održano 17. prosinca 2025. rješenjem utvrdio da vrijednost predmeta spora u ovom parničnom postupku iznosi 964.363,93 eura. Naime, u čl. 40. st. 1. ZPP-a određeno je da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, a u st. 2. određeno je da u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Nadalje, u čl. 40. st. 3. ZPP-a propisana je mogućnost da sud po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika provjeri točnost naznačene vrijednosti predmeta spora, ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio. Prema mišljenju ovog suda u ovoj parnici potrebno je kao vrijednost predmeta spora uzeti iznos kojeg je u tužbi naznačio tužitelj te i sud ističe da odredbe ZPP-a ne predviđaju mogućnost promjene vrijednosti predmeta spora na prigovor ili prijedlog samog tužitelja i to prilikom poduzimanja zadnje radnje u postupku. Posljedično sud je utvrdio da vrijednost predmeta spora iznosi 964.363,93 eura kao iznos koji je od strane tužitelja naznačen u tužbi.

11. Sud je u dokaznom postupku saslušao zastupnika po zakonu tužitelja SC, izvršio je uvid u predmete Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-218/2019, Tt- 20/184, St-193/2022 i Tt-19/2761, izvršio je uvid u e-Spis predmeta Općinskog suda u Čakovcu broj P-830/2023 te je i pročitana sva dokumentaciju koju su parnične stranke dostavile u spis i to:

- Ugovor o prijenosu od 4. rujna 2019., Knjiga poslovnih udjela VIKI d.o.o., Prijava za upis u sudski registar od 4. rujna 2019. (listovi 80 do 112 spisa),

- rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu, posl.br. Tt-19/2761-2 od 16. rujna 2019.

(listovi 113 do 115 spisa),

- Ugovor o pozajmici od 20. kolovoza 2019., posl.br. OV-9839/2019 (listovi 116 do 119 spisa),

- e-Izvadak iz sudskog registra za tužitelja INTER-DELTA d.o.o. (listovi 120 do 124),

- Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu VIKI d.o.o. od 20. kolovoza 2019., OV-9840/2019 (listovi 125 do 130 spisa),

- Zapisnik o osnivanju javnobilježničkog pologa od 20. kolovoza 2019., OU-526/19

(listovi 131 do 132 spisa),

- Izjava od 3. rujna 2019., OV-10268/2019 (list 133 spisa),

- Zapisnik od 3. rujna 2019., OU-526-1/2019 (listovi 134 do 135 spisa),

- Potvrda javnog bilježnika Tihane Sudar od 3. rujna 2019., OU-551/19 (listovi 137 do 138 spisa),

- e-mail od 3. rujna 2019. sa privitkom (listovi 139 do 141 spisa),

- rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu, posl.br. Tt-19/2870-2 od 25. rujna 2019.

(listovi 142 do 143 spisa),

- izvadak iz sudskog registra za društvo VIKI d.o.o. (listovi 183 do 187 i 210 do 212 spisa),

- presudu Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-218/2019-18 od 1. prosinca 2021.

(listovi 300 do 310 spisa),

- presudu VTSRH broj Pž-526/2022-4 od 14. ožujka 2023. (listovi 311 do 316 spisa),

- Ugovor o pozajmici od 17. travnja 2019. (list 317 spisa),

- e-mail korespondenciju (list 318 spisa),

- presudu Općinskog suda u Čakovcu broj P-830/2023-58 od 28. ožujka 2025. (listovi 341 do 363 spisa),

- prijedlog za dopuštenje revizije iz parničnog predmeta Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-218/2019 podnesen protiv presude VTSRH broj Pž-526/2022-4 od 14. ožujka 2023. (listovi 364 do 380 spisa),

- zapisnik od 21. listopada 2021. Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-218/2019-15

(listovi 381 do 388 spisa),

- e-mail korespondenciju (listovi 389 do 394 spisa),

- povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo VIKIKING usluge d.o.o. u stečaju

(listovi 395 do 399 spisa),

- rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj Tt-20/184-3 od 24. kolovoza 2020.

(listovi 399 do 402 spisa),

- optužnicu iz predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO- 1223/21 od 6. srpnja 2021. (listovi 405 do 411 spisa),

- dopis iz predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kv-579/2023 od 10. svibnja 2023. (list 413 spisa),

- zapisnik Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2370/21-19 i -27 (listovi 414 do 415 spisa),

- rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj Tt-19/3911-2 od 7. siječnja 2020. (listovi 416 do 417 spisa),

- rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru broj Tt-19/3201-2 od 2. siječnja 2020. (listovi 436 do 438 spisa),

- rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru broj Tt-19/3200-2 od 17. prosinca 2019.

(listovi 439 do 442 spisa),

- rješenje VTSRH broj Pž-5948/2019-4 od 6. studenoga 2019. (listovi 443 do 445 spisa),

- rješenje VTSRH broj Pž-6124/2019-3 od 12. studenoga 2019. (listovi 446 do 450 spisa),

- izvještaj neovisnog revizora upravi trgovačkog društva VIKI d.o.o. o financijskim izvještajima za 2019. iz studenoga 2020. (listovi 451 do 464 spisa),

- Ugovor o pozajmici od 20. kolovoza 2019. (listovi 465 do 474 spisa).

12. Na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 17. prosinca 2025. sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za vršenjem uvida u predmete Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kv-579/2023 i K-2370/2021, a to iz razloga što je određena dokumentacija iz navedenih spisa dostavljena u ovaj spis te je odlučno činjenično stanje moguće utvrditi uvidom u navedenu dokumentaciju te provedbom ostalih dokaza u postupku. Na istom ročištu sud je odlučio da se saslušanje tuženika neće provesti, a to iz razloga što tuženici na ročište nisu pristupili iako su uredno pozvani i upozoreni u smislu čl. 268. ZPP-a

13. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjevi tužitelja nisu osnovani.

14. Tužitelj, dakle, u ovoj parnici tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je Ugovor o prijenosu od 4. rujna 2019. ništetan odnosno da je bez pravnog učinka. U podnesku od 21. studenoga 2025. tužitelj, uz prednje navedeni zahtjev, postavlja i dodatni tužbeni zahtjev u kojem traži utvrđenje da je Ugovor o prijenosu od 4. rujna 2019. nepostojeći i bez pravnog učinka. Sud ističe da ovaj dodatni tužbeni zahtjev tužitelj postavlja kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u smislu čl. 188. st. 2. ZPP-a gdje je određeno da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

15. Ono što tužitelj primarno činjenično i pravno tvrdi jest to da je pobijanim Ugovorom o prijenosu od 4. rujna 2019. tuženik ĐC raspolagao poslovnim udjelom u korist tuženika VC, iako je ranije istim poslovnim udjelom raspolagao u korist tužitelja INTER-DELTA d.o.o. (sklapanjem Ugovora o prijenosu od 20. kolovoza 2019.) odnosno da tuženik ĐC na dan 4. rujna 2019. nije bio imatelj poslovnog udjela u društvu VIKI d.o.o. pa istoga nije mogao valjano prenijeti na tuženika VC.

16. Vezano za ovo sporno činjenično pitanje sud je izvršio uvid u parnični predmet Trgovačkog suda u Varaždinu poslovnog broja P-218/2019 te je utvrđeno da se u navedenom predmetu vodio postupak po tužbi tužitelja ĐC (ovdje tuženik) protiv tuženika INTER-DELTA d.o.o. (ovdje tužitelj) te da je u istome pravomoćno presudom utvrđeno da je ništetan Ugovor o prijenosu od 20. kolovoza 2019. Iz drugostupanjske odluke Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-526/2022-4 od 14. ožujka 2023., u bitnome proizlazi da cilj stranaka koje su sklopile Ugovor o prijenosu od 20. kolovoza 2019. nije bio prijenos poslovnog udjela već je cilj bio osiguranje povrata pozajmice iz Ugovora o pozajmici od 20. kolovoza 2019. kojeg je kao sudužnik sklopio ĐC. Posljedično drugostupanjski sud smatra da je činidba iz Ugovora o prijenosu od 20. kolovoza 2019. nedopuštena odnosno predstavlja nedopušteno zaobilaženje pravila o obveznom unovčenju predmeta koje je dano kao osiguranje povrata pozajmice. Također, sud upire na to da je očigledna pobuda društva INTER- DELTA d.o.o. bila ne samo u tome da se osigura povrat zajma već i da višestruko činidba koju prima društvo INTER-DELTA d.o.o. bude veća od one koja je dana budući da to društvo daje pozajmicu društvu VIKI d.o.o. i još dobiva cijelo to društvo odnosno postaje imatelj poslovnog udjela koji čini 100% temeljnog kapitala društva VIKI d.o.o. Zbog svega sud smatra da je, dakle, Ugovor o prijenosu od 20. kolovoza 2019. ništetan na temelju čl. 322. ZOO-a, jer je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva.

17. Imajući u vidu prednje navedeno valja zaključiti da je između stranaka (konkretno ovdje tužitelja INTER-DELTA d.o.o. i tuženika ĐC) pravomoćno presuđeno da je Ugovor o prijenosu od 20. kolovoza 2019. ništetan odnosno kao takav ne proizvodi pravne učinke. Uz to ovaj sud ističe da je u cijelosti suglasan sa pravnim stavovima koje je sud u parničnom postupku koji se vodio kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod brojem P-218/2019 istaknuo vezano za razloge zbog kojih smatra da je navedeni Ugovor o prijenosu od 20. kolovoza 2019. ništetan. Primarno se prihvaća da je osnovni cilj i namjera stranaka koje su sklopile Ugovor o prijenosu od 20. kolovoza 2019. bio osiguranje tražbine vjerovnika INTER-DELTA d.o.o. iz Ugovora o pozajmici od 20. kolovoza 2019. Apostrofira se da su stranke Ugovora o pozajmici od 20. kolovoza 2019. u čl. 3. jasno i nedvosmisleno navele cit. "sudužnik se obvezuje davatelju pozajmice ispuniti iz čl. 2. ovog Ugovora te jamči za ispunjenje tražbine svojom cjelokupnom imovinom, uključujući svojim poslovnim udjelom u trgovačkom društvu VIKI d.o.o., [adresa] (Općina Strahoninec), Čakovec, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji čini 100% temeljnog kapitala društva". Iz ove formulacije jasno je vidljiva namjera stranaka da predmetni poslovni udio u društvu VIKI d.o.o. ima svrhu osiguranja povrata tražbine s osnova danog zajma, a ne prijenos poslovnog udjela.

18. Zbog navedenog za sud nije prihvatljiv činjenični navod zastupnika po zakonu SC dan prilikom saslušanja na ročištu 17. prosinca 2025. gdje direktor tužitelja tvrdi da svrha sklapanja Ugovora o prijenosu iz kolovoza 2019. nije bila osiguranje povrata pozajmice već da se radilo o drugom načinu plaćanja. Direktor SC već u slijedećoj rečenici ističe cit. "pojašnjavam da sam ja osobno ĐC prilikom sklapanja Ugovora o pozajmici višekratno pitao na koji način mi garantira povrat pozajmice te je upravo kao posljedica toga sklopljen Ugovor o prijenosu poslovnih udjela kako bi se izbjeglo višegodišnje sudovanje u slučaju potrebe naplate povrata pozajmice iz vrijednosti poslovnih udjela društva VIKI d.o.o.". I iz ovog navoda direktora tužitelja jasna je svrha sklapanja Ugovora o prijenosu od 20. kolovoza 2019. a to je garancija povrata pozajmice iz Ugovora o pozajmici od 20. kolovoza 2019.

19. Ovdje sud želi dodatno istaknuti da je u čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/25 i 136/25) određeno da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti. Imajući u vidu ovo zakonsko uređenje te i imajući u vidu utjecaj pravomoćnosti sudske odluke na odnose između stranaka parničnog postupka ovaj sud zaključuje da je za potrebe ovog parničnog postupka potrebno kao odlučnim utvrditi da je Ugovor o prijenosu od 20. kolovoza 2019. ništetan odnosno da isti ne proizvodi pravne učinke. Posljedično tome činjenično nije točno da bi tuženik ĐC sklopio Ugovor o prijenosu od 4. rujna 2019. kojim je prenio poslovni udio u društvu VIKI d.o.o. na tuženika VC kao stjecatelja, a da pri tom tuženik ĐC kao prenositelj nije u trenutku sklapanja Ugovora bio imatelj poslovnog udjela. Stoga sud ne prihvaća pravne stavove tužitelja o nemogućnosti i/ili nedopuštenosti činidbe u smislu čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO).

20. Ono što sud želi dodatno naglasiti, da i u situaciji u kojoj bi Ugovor o prijenosu od 20. kolovoza 2018. proizvodio pravni učinak u smislu da je zasnovano založno pravo na predmetnom poslovnom udjelu u društvu VIKI d.o.o., da imatelj poslovnog udjela tuženik ĐC u smislu pozitivnog zakonodavstva ima pravo predmet zaloga prenijeti na novog stjecatelja te i da navedeno nije štetno za založnog vjerovnika. Naime, u čl. 299. st. 1. ZOO-a određeno je da se založno pravo ne može odvojiti od zaloga koji opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne zalog, stekao ga je opterećenoga založnim pravom, ako zakonom nije drukčije određeno.

21. Također, za ovaj sud nije prihvatljiv niti pravni stav tužitelja kojim se tvrdi da je predmetni Ugovor o prijenosu od 4. rujna 2019. ništetan zbog nedopuštene pobude u smislu čl. 273. ZOO-a. Naime, vezano za pobudu zbog koje je došlo do sklapanja Ugovora o prijenosu od 4. rujna 2019. tužitelj ističe da se ovdje radi o svjesno konstruiranom manevru izvedenom uz stručan poticaj s jedinim ciljem da se izigra tužitelja i poništi učinak uredno sklopljenog Ugovora o prijenosu od 20. kolovoza 2019. Ovdje sud ponovno apostrofira da je pravomoćno odlučeno da je Ugovor o prijenosu od 20. kolovoza 2019. ništetan te kao takav ne proizvodi pravne učinke pa posljedično tome nije prihvatljiv prednje navedeni pravno činjenični stav tužitelja o nedopuštenoj pobudi. Tužitelj, također, ističe i da se protiv tuženika ĐC i VC vodi kazneni postupak za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. i 2. Kaznenog zakona te navedenu okolnost tužitelj koristi kao obrazloženje činjenice nedopuštene pobude. Iz dokaza u ovom spisu sud ne može zaključiti da bi bilo počinjeno kazneno djelo kako to tvrdi tužitelj, a iz dokumentacije koja je dostavljena u ovaj spis i to optužnice iz predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1223/21 od 6. srpnja 2021. (listovi 405 do 411 spisa), dopisa iz predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kv-579/2023 od 10. svibnja 2023. (list 413 spisa) i zapisnika Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2370/21-19 i -27 (listovi 414 do 415 spisa), vidljivo je da se kazneni postupak koji se vodi kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-2370/2021 nalazi u početnoj fazi te u istome nije donesena niti prvostupanjska odluka, a uz to iz sadržaja optužnice i to primarno činjeničnog supstrata vidljivo je da nadležno državno odvjetništvo prilikom podizanja optužnice nije imalo saznanja o postojanju pravomoćne presude iz predmeta Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-218/2019, a gdje je utvrđeno da je Ugovor o prijenosu od 20. kolovoza 2019. ništetan. Ovdje sud ističe da tužitelj ima mogućnost u kasnijem tijeku postupka u situaciji u kojoj bi tuženici bili osuđeni zbog počinjenja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju koristiti institut izvanrednog pravnog lijeka i to podnošenjem prijedloga za ponavljanjem ovog parničnog postupka. U svakom slučaju u ovom trenutku iz ovom sudu dostupnih dokaza nije moguće zaključiti da bi kaznena djela bila počinjena.

22. Slijedom svega navedenog sud smatra da nije primjenjiv u predmetnoj parnici čl. 322. st. 1. ZOO-a gdje je određeno da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva pa je posljedično tužbeni zahtjev tužitelja potrebno odbiti kao neosnovan.

23. Završno sud ističe da su oba tužbena zahtjeva neosnovana odnosno potrebno je odbiti i tužbeni zahtjev kojim se traži da je predmetni Ugovor o prijenosu od 4. rujna 2019. ništetan te ne proizvodi pravne učinke kao i tužbeni zahtjev kojim se traži da je predmetni Ugovor o prijenosu od 4. rujna 2019. nepostojeći i bez pravnog učinka. Ovdje sud primjećuje da je tužitelj postavio ova dva tužbena zahtjeva koja u pravnom smislu proizvode iste učinke. Naime, pravni poslovi koji su ništetni ne proizvode pravne učinke koje bi inače, da su valjani, trebali proizvesti te se s njima postupa kao da nisu sklopljeni odnosno kao da pravno ne postoje. Imajući u vidu navedeno oba postavljena tužbena zahtjeva zapravo imaju svrhu utvrđenje da predmetni Ugovor o prijenosu od 4. rujna 2019. ne proizvodi pravne učinke pa kako ne postoje zakonski razlozi na temelju kojih bi ovaj sud predmetni Ugovor o prijenosu od 4. rujna 2019. mogao smatrati ništetnim potrebno je oba tužbena zahtjeva postavljena od tužitelja odbiti.

24. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na čl. 154 st. 1. ZPP-a kojim je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio u ovom postupku razvidnim proizlazi njegova obveza na naknadu troškova postupka tuženicima. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tuženicima priznao slijedeće troškove (vrijednost predmeta spora iznosi 964.363,93 eura):

- sastav žalbe protiv presude od 31. ožujka 2020. po punomoćniku prema Tbr.10.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 19.143,75 eura (uključen PDV),

- sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 22. veljače 2025. po punomoćniku prema Tbr.10.t.5. Tarife u iznosu od 22.972,50 eura (uključen PDV),

- zastupanje na ročištima po punomoćniku 7. listopada 2025 i 17. prosinca 2025. prema Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 30.630,00 eura (uključen PDV; 2 x 15.315,00 eura),

- sastav odgovora na tužbu po punomoćniku od 5. studenoga 2025. prema Tbr.8.t.1. Tarife u iznosu od 15.315,00 eura (uključen PDV),

- sastav podneska po punomoćniku od 9. prosinca 2025. prema Tbr.8.t.1. Tarife u iznosu od 15.315,00 eura (uključen PDV),

- zastupanje na ročištu za objavu presude prema Tbr.9.t.3. Tarife u iznosu od 125,00 eura (uključen PDV),

- trošak na ime sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 663,61 eura,

- trošak na ime sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 663,61 eura

odnosno sumarno je tuženicima priznat trošak postupka u iznosu od 104.828,47 eura te je u izreci odluke naloženo tužitelju da naknadi citirani trošak u roku od 15 dana. Na dosuđeni trošak tuženicima je dosuđena i zatezna kamata koja teče od dana donošenja ove odluke u skladu sa čl. 151. st. 3. ZPP-a. Ističe se da su tuženici na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava dostavili zahtjev za naknadu troškova u kojem za jednu odvjetničku radnju u smislu Tbr.7.t.1. Tarife potražuju iznos od 14.504,00 eura plus PDV odnosno ukupno 18.130,00 eura. Prema Tbr.7.t.1. Tarife u ovoj parnici vrijednosti predmeta spora od 964.363,93 eura odvjetnicima pripada pravo na nagradu u visini od 6126 bodova ili 12.252,00 eura na koji iznos se pribraja i PDV, a što u ukupnosti daje iznos od 15.315,00 eura. Imajući u vidu navedeno sud je tuženicima za jednu odvjetničku radnju u smislu Tbr.7.t.1. Tarife obračunavao iznos od 15.315,00 eura (uključen PDV) dok zatraženi iznos povrh toga tuženicima nije priznat. Također, napominje se da su tuženici imali pravo koristiti i naknadu u smislu Tbr.40.t.1. Tarife, ali to nije decidirano zatraženo u zahtjevu za naknadu troškova (list 475 spisa).

U Varaždinu 9. siječnja 2026.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano u tri primjerka (e-Komunikacijom za osobe koje su obvezne komunicirati putem e-Komunikacije), a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika