Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-2051/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja UE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŠE, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Ante Bogdanića u Biogradu na Moru, na ročištu za objavu presude 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj VE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik u suvlasničkom udjelu od 1/4 dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju VE, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 747,76 EUR ( sedamstočetrdesetsedam eura i sedamdesetšest centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 11. studenog 2022. navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica, površine 2203 m[2] . Predmetna nekretnina da odgovara dijelu č. zem. [katastarska čestica] i dijelu č. zem. [katastarska čestica]. Nadalje navodi da je iza smrti VE LE pok. EE, doneseno rješenje o nasljeđivanju O-199/80, iz kojeg da je razvidno da je pok. U LE pok. EE bio vanknjižni vlasnik k. čest. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] i dr., a koje nekretnine su upisane u posjedovnom listu 434 k. o. [katastarska općina]. Poslije smrti LE pok. EE kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] postalo je vlasništvo ČE, oca od tužitelja ČE koji da je tijekom obnove za k. o. [katastarska općina] izložio predmetne nekretnine, te sa Gradom Biograd na Moru sklopio Ugovor o sufinanciranju izrade katastra nekretnina i obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Isti je tijekom obnove zemljišne knjige htio riješiti svoje vlasništvo, ali nije uspio jer se teško razbolio. Ističe da su predmetna nekretnina i susjedne nekretnine oduvijek u posjedu i vlasništvu fizičkih osoba. Poslije smrti pok. ČE koji je imao: sina UE, kćeri NE, Š, V i ĐE, navodi da je predmetne nekretnine dobio njegov sin UE (sestre su svoje udjele u pogledu navedene nekretnine ustupile svom bratu). Posjed i vlasništvo tužitelju i njegovim prednicima nitko nikada nije osporavao, niti svojatao, a još više uznemiravao ih u vlasništvu i posjedovanju. Zaključno predlaže prihvatiit tužbeni zahtjev. Ujedno postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim zahtijeva utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine za ¼ dijela.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 21. studenog 2022. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da bi tužitelj, ukoliko tvrdi da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao dosjelošću, trebao dokazati posjed svojih prednika na predmetnoj nekretnini 40 godina prije 6. travnja 1941. (pravna pravila OGZ-a), a logično je za pretpostaviti, obzirom da se radi o duljem vremenskom periodu od prije više od sto godina, da predloženi svjedoci ne mogu svjedočiti o bitnim činjenicama iz vlastitog opažanja. Osporava poštenje posjeda. Također, i u slučaju dokazivanja stjecanja prava vlasništva dosjelošću nekim kasnije predloženim dokazima, tužitelj bi kao posljednji stjecatelj morao dokazati ispravama neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od svojih prednika do sebe. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška parničnog postupka tuženici.

3. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Građansko-upravni odjel dana 9. studenog 2022., broj: N-DO-198/2022-5 ( list spisa 5), izvod iz katastarskog plana DGU, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru ( list spisa 6,8,11-12, 17,19,22-23, zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] ( list spisa 7,9,10,13,14-16, 20, 21), izvod iz popisnog lista DGU, Područnog ureda za katastar Zadar od 11. studenog 2008. broj 123 (list spisa 29), ugovor o sufinanciranju izrade katastra nekretnina i obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] ( list spisa 31-32), identifikacija čestica DGU, Područni ured za katastar Zadar, odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, KLASA: 930-04/22-04/378, UR.BROJ: 541-24-04/7-22-2 od 21. rujna 2022 (list spisa 33), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na moru, posl. br. O-199/80 iza smrti LE (list spisa 34-36), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ls 38) te saslušao svjedoke: ĆE ( list spisa 53), OE ( list spisa 53), NE ( list spisa 53-54) i ĐE ( list spisa 54) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja ( list spisa 54). Sud je izvršio uvid u zapisnik sačinjen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-784/2007/5064 od 29. ožujka 2012.

4. U ovom predmetu je 30. prosinca 2022. donesena prvostupanjska presuda pod ranijim poslovnim brojem P-2148/2022 kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva utužene nekretnina za cijelo, dok je prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine u suvlasničkom udjelu od ¼ dijela te upis tog prava u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje tog prava suvlasništva s imena tuženice za cijelo.

4.1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj: Gž-205/2024-2 od 24. rujna 2025. ukinuta je prvostupanjska presuda u pobijanim točkama II. i III. ( naknada parničnog troška) izreke te presude te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4.2. Obrazlažući svoju odluku drugostupanjski sud je naveo da sud u pobijanoj odluci nije naveo razloge zbog kojih nije proveo dokaz pribavom spisa Zemljišnoknjižnog odjela iz obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Ujedno, ukazuje prvostupanjskom sudu provesti dokaz pribavom spisa Zemljišnoknjižnog odjela o obnovi zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], sukladno svom rješenju donesenom na pripremnom ročištu 21. prosinca 2022., a ako odustane od izvođenja tog dokaza, dužan je navesti razloge zbog kojih dokaz nije proveden. Nadalje, ukazuje da je potrebno utvrditi je li tužitelj ili njegov pravni prednik sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige te je li nakon donošenja rješenja o upisu prava suvlasništva na spornoj nekretnini ulagao pravne lijekove jer pravomoćno rješenje doneseno u postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku bilo na način da su dale svoju suglasnost za promjenu zemljišnoknjižnog stanja ili da promjene određene u tom postupku nisu osporavale prigovorom ili tužbom za ispravak u smislu odredbe članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ( „ Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 1098/17., 63/19., dalje u tekstu: ZZK).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora u ponovljenom postupku je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ¼ dijela, te upis tog prava u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje prava suvlasništva s imena tuženice.

7. Među strankama nije sporno da je u zemljišnim knjigama kao suvlasnik predmetne nekretnine za ¼ dijela upisana tuženica. Ujedno nije sporno da se tužitelj u skladu s odredbom članka 186. a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje u tekstu: ZPP), obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru ( dalje u tekstu: ODO) zahtjevom za mirno rješenje spora, povodom kojeg zahtjeva je tuženica odbila mogućnost mirnog rješenja spora ( list spisa 5).

8. Među strankama je sporno je li tužitelj ispunio uvjete za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

9. Uvidom u identifikaciju čestica DGU, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, KLASA: 930-04/22-04/378, UR.BROJ: 541-24-

04/7-22-2 od 21. rujna 2022 (list spisa 33) razvidno je da se predmetna kat. čest. [katastarska čestica] odnosi na dio kat. čest. [katastarska čestica] i dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Uvidom u pravomoćno rješenje Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl.br. O- 199/86 od 21. siječnja 1988. ( list spisa 34-36), razvidno je da su pok. LE pok. EE, rođenog 1886., a umrlog 1978., naslijedili i to: sin ČE za 6/8 dijela, sin VE za 1/8 dijela te kćer TE za 1/8 dijela. Ujedno uvidom u citirano rješenje razvidno je da je ostavinsku imovinu pok. ostavitelja činila i kat.čest. kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] stare izmjere, kao izvanknjižno vlasništvo pok. ostavitelja.

11. Uvidom u pribavljeni zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], posl. br. Z-784/2007/5064 od 29. ožujka 2012. proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica], Košević, u naravi oranica nastala od dijela kat. čest. [katastarska čestica], površine 1018 m[2] upisana kao vlasništvo Lončarević Arlen i dr. te od kat. čest. [katastarska čestica], oranica površine 5812 m[2] s upisanim pravom vlasništva u korist Općenarodne imovine za cijelo. Ujedno iz navedenog zapisnika nije razvidno da bi u postupku obnove zemljišne knjige sudjelovao tužitelj i njegov pravni prednik.

12. Svjedok ĆE je u iskazu (list spisa 53) naveo da je još kao dječak od 10-tak godina došao je s [adresa] u [adresa] kod bake i djeda. Sjeća se da je dida već onda imao stari vinograd, a obzirom da je njegov djed CE brat od tužiteljevog pradjeda, imali su odmah pored djedovog vinograda isto vinograd jer su bili djeljenici. Tada je već pok tužiteljev pradjed EE dok je bio živ radio u tom vinogradu do smrti, a onda njegov sin LE (djed tužitelja) pa nakon PE (otac tužitelja) pa tužitelj. Taj dio zvao se Koševići. Obzirom da je to sve k. o. [katastarska općina] u vrijeme obnove kada je Grad Biograd sređivao knjige pok. PE htio je riješiti svoje vlasništvo. Na poseban upit je naveo da za obitelj L prvi put čuje, a obitelj E je možda zabunom upisana. Zna da su još tu djeljenici bili od pok NE kojeg je naslijedio UE, a UE je naslijedio DE. Inače oni su izdvojili i svoj dio ogradili sa žicom prije 10 godina možda više. Iskazuje da je to uvijek bilo Č i da je išlo s koljena na koljeno i s tužiteljevog oca prešlo na tužitelja. Zaključno je naveo da mu nikada nitko nije osporavao i uvijek je bilo njihovo.

13. Svjedok SE je u iskazu (list spisa 53) naveo da su djeljenici njegov pok. djed CE koji je odmah do tužiteljevih prednika imao svoju zemlju odnosno djeda PE te se sjeća još od pedesetih godina kada je kao dijete dolazio na zemlju da bi tu viđao djeda tužitelja PE, i njegovog sina PE (oca tužitelja) koji su najprije tu obrađivali vinograd i bilo je zasađenih smokava, a kasnije je to postala oranica na kojoj su oni sadili razno povrće i od toga se uzdržavali. Svi djeljenici imali su više manje podjednake dijelove, radilo se o širim parcelama nego sada te su sve bile jedna od druge omeđene gribljama. Na tom dijelu nikada nije bilo državno već isključivo od fizičkih osoba. Nikada im nitko to nije osporavao. Nikada nije čuo da bi tu bili ikada N i Đ već su tu uglavnom bili Ć, a malo dalje O. Taj dio se zvao Košević.

14. Svjedokinja NE je u iskazu (list spisa 53-54) navela da su oduvijek kao djeca ona, UE i ostale sestre išli u polje sa roditeljima i sa djedom PE i bakom T, u ovaj dio koji se zove Košević, a čula je da je nekada davno pradjed EE tu imao zasađen vinograd. S jedne strane su im međaši DE, a prije njegov otac UE, a s druge strane su C, ŽE. Oduvijek se znalo da je to njihovo i nikada im nitko nije osporavao vlasništvo niti posjed. Parcele su bile odvojene gribljama. Kako je to išlo s koljena na koljeno one sestre sve su ostavili bratu UE. To nikada nije bilo državno. Otac to nikome nije prodavao već je to oduvijek bilo nasljeđivano.

15. Svjedokinja ĐE je u iskazu (list spisa 54) navela da joj je poznato da njezin brat rješava vlasništvo nad ovom nekretninom koja je oduvijek bila u vlasništvu njihovog predaka pradjeda EE, djeda PE i oca PE. Inače između njihovog oca i strica pok. P postignut je dogovor da ova zemlja Koševići pripadne njenom ocu te kako imaju samo jednog brata, one sestre su se odrekle u njegovu korist. Tvrdi da tu nikada nije ništa bilo državno već je isključivo bilo Bačkovo, ne samo ovo njihovo nego i susjedne parcele su bile privatno vlasništvo. Oduvijek su na toj zemlji radili, sadili razno povrće. Zna da je prije bio vinograd nekada davno. Zna da nikada nije bilo sporova između oca, djeda i ostalih srodnika vezano za ovu zemlju. Kada se pita tko su N i Đ iskazuje da ne zna tko su oni.

16. U stranačkom iskazu tužitelj VE je naveo (list spisa 54) kako je od svoje rane mladosti s djedom PE koji je umro 1978., a on da je tada imao 17 godina i ocem PE odlazio u polje koje zovu Koševići, zajedno sa svojim sestrama. Djed je tamo sijao djetelinu, sadio krumpir. Obzirom da je njegov otac bio teški šećerni bolesnik i stalno je bio po bolnicama jednostavno da on zna da je otac uplatio 4.900,00 kuna za sufinanciranje katastarsko geodetskih poslova, međutim kako se razbolio nije uspio riješiti na vrijeme svoje vlasništvo, zna točno da je tada uplaćeno i za ovu na česticu 8234 k. o. [katastarska općina] za koju on rješava vlasništvo. To nikada nije bilo u vlasništvu tuženika te su se vjerojatno oni iz gore navedenih razloga upisali. Njegovi da su na ovoj zemlji preko 150 godina. Ne zna kako su osim tuženice upisani na ovoj čestici i obitelj E i L, i oni su to prodali DE, njegovom rođaku te su oni djeljenici obzirom da su oni bili upisani u starim knjigama, a njegov otac se nije pojavio u obnovi bez obzira što je to uplatio te je cijeli život radio na toj zemlji, i on i njegov otac i djed i to je ostalo tako do danas.

17. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

18. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

18.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

18.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

19. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

20. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

21. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

22. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

23. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da je vlasnik predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik ( suvlasnik) svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

24. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: ĆE (rođen 1940.), OE (rođen 1951.), NE ( rođen 1958.) i ĐE (rođena 1955.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, da su suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično iskazivali, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i materijalnim dokazima u spisu.

25. Stoga, iz iskaza saslušanih svjedoka koji su u vrijeme iskazivanja imali 82, 71, 64 i 67 godina, pa je logično i očekivano da unatrag 50-60 godina, (svjedok ĆE po vlastitom iskazivanju unatrag 70 godina) imaju neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojem su govorili odnosno o osobama koje su ih koristile, a potom i samog tužitelja, ovaj sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u cijelosti uživana po prednicima tužitelja. Spornu nekretninu lokalnog naziva " D", koristio je još pradjed tužitelja pok. EE za obrađivanje vinograda, zatim djed tužitelja pok. LE pok. EE, rođenog 1886., umrlog 1978. čiju ostavinsku masu je upravo i činila sporna nekretnine kao izvanknjižno vlasništvo ( u staroj izmjeri kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]) koji je nekretninu nastavio koristiti na isti način, zatim otac tužitelja ČE, obrađivanjem i sadnjom poljoprivrednih kultura, a potom tužitelj. Za istaknuti je da su svjedoci identično iskazivali navodeći da je predmetna nekretnina oduvijek omeđena plotom i gribljama otkad pamte. Nadalje, svi svjedoci su zaključno naveli da konačno predmetnu nekretninu danas posjeduje tužitelj te da o njihovim saznanjima nikad unutar same obitelji ČE nije bilo spora u pogledu predmetne nekretnine što također potvrđuju svjedokinje NE i ĐE ( sestre tužitelja) koje su suglasno potvrdile da je diobom iza smrti oca pok. PE, predmetna nekretnina pripala upravo tužitelju. Iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužitelja netko treći ometao u posjedovanju predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda predmetna nekretnina najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad su nekretnine bila u režimu društvenog vlasništva.

26. Nadalje, vezano za navode tuženice da je potrebno utvrditi je li tužitelj odnosno njegov pravni prednik sudjelovao u obnovi zemljišne knjige, za navesti je da je sud po prijedlogu tuženice u ponovljenom postupku pribavio zapisnik sačinjen u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu na predmetnu nekretninu. Uvidom u pribavljeni zapisnik, broj: Z- 784/2007/5064 od 29. ožujka 2012. razvidno je da na tom ročištu nije bio prisutan niti tužitelj niti njegov prednik pok. otac ČE, ujedno nije razvidno da bi tužitelj ili njegov pravni prednik bili uopće pozvani na to ročište u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Tom zapisniku prileži i zapisnik pod brojem Z-784/2007/5058 od 29. ožujka 2012. koji je sačinjen u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz kojeg proizlazi da nije pristupio uredno pozvani ČE, a koji je evidentiran posjednikom navedene parcele kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a između ostalog navodi se i ovdje utužena kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

26.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-919/2018-2 od 1. veljače 2023. "rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak, u smislu odredbe članka 197. ZZK, pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, tužbeni zahtjev valja odbiti.". U konkretnoj situaciji, iz priloženog zapisnika proizlazi da u tom postupku tužitelj, nije sudjelovao, posljedično nije dao nikakvu izjavu u pogledu stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine, jednako kao i njegov pravni prednik ČE. Osporavajući tužitelju legitimnost i mogućnost podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, tuženica nije dokazala da bi se ovom parničnom postupku tužitelj pozivao na identično činjenično stanje i pravnu osnovu, niti je to sud našao utvrđenim da bi uopće tužitelj u tom postupku sudjelovao kako je to prednje obrazloženo, pa je po stavu ovog suda tužitelj ovlašten podnijeti tužbu radi utvrđenja prava vlasništva.

26.2. Nadalje, da tužitelj niti njegov pravni prednik pa nitko bilo koja treća osoba nisu podnosili pravne lijekove nakon donesenog rješenja o upisu prava suvlasništva na spornoj nekretnine u postupku obnove zemljišne knjige, proizlazi iz priloženog povijesnog zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan 27. rujna 2022 ( list spisa 25-27) jer bi u protivnom u navedenom zemljišnoknjižnom izvatku bila vidljiva zabilježba takvog prigovora sukladno odredbi članka 188. stavak 3. ZZK, što evidentno ne egzistira niti je takav upis zabilježbe ranije egzistirao u odnosu na utuženu nekretninu.

27. Zaključno, za navesti da je tuženica u odgovoru na tužbu predložila pribavu povijesti posjedovanja predmetne nekretnine, kao i povijest zk.upisa za predmetnu nekretninu, međutim riječ je o javnim ispravama, stoga po stavu ovog suda nije bilo zapreke da istu pribavi sama tuženica i dostavi sudu kao dokaz do zaključenja prethodnog postupka, što u konkretnom slučaju sudu nije priložila kao dokaz. Za navesti je da među strankama nije sporan raniji upis tuženice ( odnosno Općenarodne imovine) na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u cijeloj njezinoj površini, a ujedno sud drži da se izvođenjem tog dokaza svakako ne bi utvrdila nikakva odlučna činjenica za rješavanje predmeta spora

28. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

29. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

29.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (1.327,23 EUR) priznat trošak sastava tužbe do visine zatraženog 99,59 EUR ( iako sukladno Tbr. 7.t.1. Tarife u vezi Tbr. 54. Tarife, tužitelju pripada 200,00 EUR), trošak zastupanja na ročištima od: 21. prosinca 2022., 28. prosinca 2022., tužitelju je također priznato do visine zatraženog odnosno od po 149,31 EUR, iako na temelju Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife u vezi Tbr. 54. Tarife istom pripada trošak od po 200,00 EUR za svaku radnju te trošak zastupanja na ročištu od 25. studenog 2025. -200,00 EUR ( Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife u vezi Tbr. 54. Tarife), dakle ukupno 598,21 EUR, što uz vrijednost PDV od 25 % ( 149,55 EUR) iznosi 747,76 EUR.

29.2. Nadalje, nedostatno je određenje tužitelja u troškovniku od 28. prosinca 2022. kojim traži naknadu za sudsku pristojbu na tužbu i na presudu prema odluci suda, jer time nije određeno navedeno niti po kojem osnovu niti po kojoj visini traži naknadu za sudske pristojbe, pa je tako postavljen zahtjev u ovom dijelu neodređen, slijedom čega, na temelju odredbe članka 164. stavka 1. ZPP, nije uzeto u obzir prilikom odlučivanja o troškovima postupka.

30. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Biograd na Moru, 9. siječnja 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru

- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.