Poslovni broj: P-287/2022-43
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji Zorani Matešić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika II, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik u Zaprešiću, protiv tuženice-protutužiteljice NI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Dea Frua, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Križanović & Partneri u Zagrebu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 27. studenog 2025. u nazočnosti tužitelja-protutuženika osobno, punomoćnika tužitelja-protutuženika i punomoćnice tuženice-protutužiteljice, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP, 9. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika II, OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:
„ I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 15. prosinca 2020. između tužitelja II, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primatelja uzdržavanja i tuženice NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davatelja uzdržavanja, potvrđen po javnom bilježniku Marku Jurlini iz Velike Gorice 15. prosinca 2020. pod poslovnim brojem OU:182/20.
II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Pag, Općinskog suda u Zadru da izvrši brisanje zabilježbe prava tuženice upisanih na temelju ugovora iz točke I. ove presude, na nekretnini u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] Južni grm sa ukupno 347 m2 (Kuća za odmor sa 127 m2 i dvorište sa 220 m2), kao i bilo kakvih drugih upisa temeljem toga ugovora.
III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika II
NI, OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:
„ I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvode pravne učinke ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 15. prosinca 2020. između tužitelja II, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primatelja uzdržavanja i tužene NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davatelja uzdržavanja, potvrđen po javnom bilježniku Marku Jurlini iz Velike Gorice dana 15.prosinca 2020. pod brojem OU:182/20.
II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Pag Općinskog suda u Zadru da izvrši brisanje zabilježbe prava tužene upisanih na temelju ugovora iz toč. I. ove presude na nekretnini u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- kčbr. [katastarska čestica] Južni grm sa ukupno 347 m2 (Kuća za odmor sa 127 m2 i dvorište sa 220 m2), kao i bilo kakvih drugih upisa temeljem toga ugovora.
III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude do isplate prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice NI
NI, OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:
„1. Nalaže se tužitelju-protutuženiku II, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplatiti tuženoj-protutužiteljici NI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 11.200,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 800,00 eura od 31.12.2020. do plaćanja;
- na iznos od 800,00 eura od 31.1.2021. do plaćanja;
- na iznos od 800,00 eura od 28.2.2021. do plaćanja;
- na iznos od 800,00 eura od 31.3. 2021. do plaćanja;
- na iznos od 800,00 eura od 30.4. 2021. do plaćanja;
- na iznos od 800,00 eura od 31.5. 2021. do plaćanja;
- na iznos od 800,00 eura od 30.6. 2021. do plaćanja;
- na iznos od 800,00 eura od 31. 7.2021. do plaćanja;
- na iznos od 800,00 eura od 31. 8.2021. do plaćanja;
- na iznos od 800,00 eura od 30. 9.2021. do plaćanja;
- na iznos od 800,00 eura od 31.10.2021. do plaćanja;
- na iznos od 800,00 eura od 30.11.2021. do plaćanja;
- na iznos od 800,00 eura od 31.12.2021. do plaćanja;
- na iznos od 800,00 eura od 31.1.2022. do plaćanja
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
2. Nalaže se tužitelju-protutuženiku II, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi tuženoj-protutužiteljici NI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana."
IV. Svaka stranka snosi svoj trošak.
Obrazloženje
1. Tužitelj-protuženik podnio je tužbu radi raskida Ugovor o doživotnom uzdržavanju između njega kao primatelja uzdržavanja i tuženice-protutužiteljice NI kao davateljice uzdržavanja sastavljen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika Marka Jurline iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-182/20 dana 15. prosinca 2020., te je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje da je navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan.
1.1. Ističe da su predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju ugovorili da nakon smrti tužitelja-protutuženika nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, katastarska općina [katastarska općina], z.k.ul. br.:
2603, k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak Južni grm površine 700m2, imaju pripasti tuženici- protutužiteljici. Navedene nekretnine tužitelj-protutuženik je stekao u postupku diobe bračne stečevine i to na temelju presude na temelju priznanja i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-22/20 od 26. svibnja 2020., pravomoćne 11. lipnja 2020., a ovršne 26. lipnja 2020. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je sklopljen nakon pomirenja stranaka, budući su iste bile u braku koji je sklopljen 29. travnja 2000. u [adresa], a razveden presudom ovog suda pod brojem P Ob-11/2020 od 11. ožujka 2020. Nakon razvoda stranke su nastavile živjeti u istom kućanstvu. Ova zajednica stranaka prekinuta je 15. siječnja 2022.
1.2. Posebice ističe da tuženica-protutužiteljica nikada nije izvršavala obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju s obzirom da je isti sklopljen sa ciljem da za slučaj smrti odrede osobu kojoj će pripasti nekretnine opisane u točki 1. tužbe, dakle isključivo da zasnuju nasljednopravni učinak pod pretpostavkom funkcionalnog braka.
1.3. Smatra da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između njega i tuženice- protutužiteljice ništetan iz razloga što je predmetnim ugovorom o uzdržavanju simulirano očitovanje volje nasljednopravnog karaktera pod uvjetom trajanja braka, odnosno izvanbračne zajednice. Naglašava da simuliranost ugovora proizlazi i iz činjenice da tužitelj-protutuženik nema nikakvih potreba za uzdržavanjem od strane tuženice-protutužiteljice, jer on ima 50 godina i radno je sposoban.
1.4. Ističe da čak i da je navedeni ugovor bio prava volja stranaka, postoje pretpostavke za raskid istog iz razloga što zajednički život stranaka nije moguć već po samoj činjenici da su iste razvedene, a u prilog tome ide i dodatno narušenje odnosa u 2021. i 2022. godini koje je rezultiralo kaznenom prijavom tuženice-protutužiteljice povodom koje je tužitelj-protutuženik uhićen pod osnovama sumnje da je prijetio tuženici-protutužiteljici (tijekom svađe oko razrješenja nastalih imovinskopravnih sporova), a tužitelju-protutuženiku je izrečena mjera zabrane približavanja tuženici- protutužiteljici.
1.5. Iz gore navedenih razloga i sama je tuženica-protutužiteljica pokrenula postupak radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopljenog za nekretnine koje se nalaze u [adresa], a koji postupak se vodi pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem P-99/2022 u kojoj tužbi je upravo tuženica-protutužiteljica navela….. “njihovi odnosi su se toliko poremetili da je zajednički život postao nemoguć.“
1.6. Ističe da isključivo tuženica-protutužiteljica raspolaže svom dokumentacijom u originalu koju je zadržala za sebe istjeravši tužitelja-protutuženika iz svih zajedničkih nekretnina koje sada tuženica-protutužiteljica samostalno uživa, koristi i iznajmljuje tj. samostalno raspolaže nekretninom na Pagu koju iznajmljuje preko aplikacije booking, te sredstva od navedene nekretnine zadržava isključivo za sebe. Predlaže prihvatiti glavni tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, te ukoliko sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev da prihvati eventualno kumulirani tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženica-protužiteljica po punomoćnici BI osporava navode tužitelja-protutuženika. Navodi da su netočni navodi tužitelja- protutuženika da pobijani ugovor predstavlja simulirani pravni posao kojemu je cilj nasljednopravni učinak, kao i to da je netočan navod da tužitelju-protutuženiku nije trebalo uzdržavanje budući da je radno sposoban, kao i da se ne protivi raskidu navedenog ugovora budući da stranke više ne žive zajedno, a zajednički život više nije niti moguć. Ističe da ju je tužitelj-protutuženik godinama zlostavljao, kao i da je temeljem njezine zadnje prijave i pokrenut kazneni postupak protiv tužitelja- protutuženika, da je tužitelju-protutuženiku 18. svibnja 2022. potvrđena optužnica rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici br. Kov-38/22 , te su mu produljene mjere opreza zabrane približavanja tuženici-protutužiteljici. Prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora budući da se radi o tužbi na utvrđenje, a vrijednost predmeta spora za navedene predmete iznosi 10.000,00 kn/1.327,22 eura[1] . Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2.1. U podnesku kojeg je tuženica-protutužiteljica osobno poslala na sud (list 37 spisa) navodi da se ona protivi raskidu ugovora, da je ona spremna davati uzdržavanje tužitelju kako je to činila i do sada, kao i da je onemogućena brinuti se i skrbiti o tužitelju-protutuženiku isključivo njegovom krivnjom jer je doveo u opasnost njezin život svojim nasilnim ponašanjem. Posebice ističe da ona potražuje novčanu naknadu za period kada je davala uzdržavanje tužitelju-protutuženiku, tj. od dana kada je Ugovor sklopljen pa do dana kada je ona podnijela kaznenu prijavu protiv njega zbog ponašanja prema njoj. Ističe da je ona spremna i nadalje davati uzdržavanje bez obzira na kazneni postupak koji je u tijeku.
3. Podneskom od 11. prosinca 2023. (list 56-57 spisa) tuženica-protutužiteljica podnosi protutužbu i traži isplatu iznosa od 11. 200,00 eura za četrnaest mjeseci uzdržavanja od dana sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju ukoliko bi ovaj sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika. U protutužbi ponovo ističe da ona nije suglasna sa raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je ona poštivala svoje obveze iz predmetnog ugovora, da je onemogućena u ispunjavanju istih samo i isključivo krivnjom tužitelja- protutuženog na način da je isti doveo u opasnost njezin život svojim nasilničkim ponašanjem. Ona je od sklapanja ugovora skrbila za tužitelja- protutuženog na način da se brinula i udovoljavala njegovim životnim potrebama te mu bila podrška u trenucima kada je to tužitelju-protutuženiku bilo potrebno. Posebice ističe da predmetni ugovor nije fiktivni niti lažan već izražava stvarnu volju stranaka s obzirom da je isti ovjeren i solmeniziran kod javnog bilježnika.
4. U odgovoru na protutužbu tužitelj-protutuženik se protivi protutužbi i protutužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti, te osporava sve činjenične tvrdnje na kojima se protutužba temelji. Glede protivljenja raskidu predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju ističe sljedeće da je tuženica-protutužiteljica u odgovoru na tužbu u ovome predmetu prvotno iznijela da se ne protivi raskidu predmetnog ugovora da bi nakon angažiranja novog punomoćnika u podnesku od 27. travnja 2023. izrazila svoje protivljenje raskidu ugovora navodeći da se spremna pridržavati ugovora ukoliko to tužitelj-protutuženik želi.
4.1. Nadalje, navodi da je tuženica- protutužiteljica ishodila nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici od 23. veljače 2023. poslovni broj: P-99/2022 kojom se na njezin zahtjev raskida ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 3. lipnja 2014. između nje i ovdje tužitelja-protutuženika, jer njihov zajednički život više nije moguć, dakle, iz razloga propisanog odredbom članka 583. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Naglašava, da je tuženica-protutužiteljica u predmetu poslovni broj P-99/2022 navela u tužbi za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 3. lipnja 2014. tj. da za isto vremenski period kao i ovdje a to je „…kada su nakon razvoda braka nastavili živjeti skupa i zajedno raditi u navedenom trgovačkom društvu…“ da su se njihovi odnosi poremetili do te mjere da je zajednički život postao nepodnošljiv dok u ovome postupku tvrdi da ti isti razlozi ne postoje. Ističe da je riječ o lažnoj prijavi, a da to potvrđuje činjenica što tužitelj-protutuženik nije sudski procesuiran zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji za koje ga je prijavila tuženica- protutužiteljica. Naime, nepravomoćnom presudom ovoga suda od 24. listopada 2023. tužitelj-protutuženik oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo prijetnje na štetu tuženice-protutužiteljice. S tim da naglašava da je tuženica- protutužiteljica pravomoćno osuđena zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštenog zvučnog snimanja i prisluškivanja na štetu tužitelja-protutuženog. Ističe da upravo navedeno postupanje tuženice-protutužiteljice upućuje na zaključak da je tuženica- protutužiteljica isključivo odgovorna za poremećaj međusobnih odnosa.
4.2. Smatra da su ispunjene pretpostavke za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju propisane odredbom članka 583. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to iz razloga što je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tužitelj- protutuženik živio u izvanbračnoj zajednici sa tuženicom-protutužiteljicom, radio je u zajedničkom trgovačkom društvu Bertol automobili d.o.o., te nisu postojale nikakve okolnosti zdravstvene ili druge prirode koje bi upućivale da mu je potrebna pomoć druge osobe ili da će mu ista objektivno biti potrebna u predstojećem razdoblju. Navodi da su on i tuženica-protutužiteljica bili jedini zaposlenici trgovačkog društva Bertol automobili d.o.o., da je osnovna djelatnost navedenog trgovačkog društva bila pružanje usluga održavanja i popravka motornih vozila, da je navedene usluge fizički pružao isključivo tužitelj-protutuženik dok je tuženica-protutužiteljica obavljala poslove direktora i brinula za vođenje knjigovodstvene dokumentacije, pa je stoga nejasno koja je to pomoć u smislu uzdržavanja bila potrebna tužitelju-protutuženiku kao osobi bez čijeg doprinosa navedeno trgovačko društvo ne bi ostvarivalo nikakve prihode.
4.3. Nadalje, jasno je da se radi o simuliranom očitovanju volje odnosno prividnom pravnom poslu. Parnične stranke su željele pravno zaštititi imovinu od svojih vjerovnika kao i osigurati da u slučaju smrti jednog (izvan) bračnog druga sva imovina pripadne drugome (izvan)bračnom drugu odnosno da se izbjegne podjela sa roditeljima zbog toga što nemaju djece, a ne zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, a što potvrđuju i dva ugovora o doživotnom uzdržavanju koja su parnične stranke sklopile prije ovo predmetnog iako su u vrijeme sklapanja istih živjele u bračnoj, a kasnije u izvanbračnoj zajednici, uslijed čega im takav ugovor nije ni bio potreban imajući u vidu odredbu članka 281. Obiteljskog zakona kojom je propisana dužnost bračnih i izvanbračnih drugova da se međusobno uzdržavaju. Predlaže odbiti protutužbu i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.
5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom i čitanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. prosinca 2020. sklopljenog kod javnog bilježnika Marka Jurline pod poslovni broj OU-182/20 (list 4-5 spisa), u presudu na temelju priznanja poslovni broj P Ob-22/20 od 26. svibnja 2020. Općinskog suda u Zadru (list 7-8 spisa), elektronički zapis iz matice vjenčanih (list 9 spisa), dopis ODO Velika Gorica broj KO-DO-51/2022. od 21. ožujka 2022. (list 10 spisa), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 17. veljače 2022. (list 12 spisa), službenu bilješku PU Zagrebačke, PP Velika Gorica od 17.2.2022. (list 13 spisa), optužni prijedlog od 20. siječnja 2020. (poleđina lista 13 i list 14 spisa), ovosudno rješenje poslovni broj Kov-38/22-5 od 18. svibnja 2022. (list 32- 33 spisa), zapisnik u predmetu poslovni broj P-99/2022-23 od 11. studenog 2022. (list 44-46 spisa), zapisnik poslovni broj P-99/2022 od 19. siječnja 2023. (poleđina lista 46- 48 spisa), ovosudnu presudu poslovni broj P-99/2022-27 od 23. veljače 2023., zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (poleđina lista 54 spisa), posjedovni list 1244 k. o. [katastarska općina] (list 55 spisa), kopiju katastarskog plana (poleđina lista 55 spisa), posebno izvješće PP Velika Gorica od 17. veljače 2022. uz priloge (list 63-88 spisa), ovosudnu presudu poslovni br. K- 101/2022-37 od 19. listopada 2023. (list 90-94 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja-protutuženika (list 96-115 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja- protutuženika, tuženice-protutužiteljice, svjedoka ŠI, ZI, UI (list 128-131 spisa), u zapisnik ovog suda poslovni br. K-101/2022 od 4. rujna 2023. (list 134-137 spisa), saslušanjem svjedoka OI (muževo prezime IIT), TI i AI (list 138-139 spisa).
5.1. Sud je odbio prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika Marka Jurline iz [adresa] iz razloga što se saslušanjem javnog bilježnika ne bi mogle utvrditi odlučne činjenice (kasnije je i tuženica na ročištu održanom 30. travnja 2025. odustala od njegovog saslušanja) odnosno isto nije svrsishodno za donošenje odluke u ovom predmetu, niti bi to bilo ekonomično, te bi znatno odužilo ovaj postupak odnosno predložen dokaz nije u skladu s člankom 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 155/23 - dalje ZPP), a ovaj sud smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju dokaza koji su izvedeni u ovom postupku. Na ročištu održanom **.**.2025. BI uskratila je svoje svjedočenje o onome što joj je stranka ovdje tuženica-protutužiteljica kao svom punomoćniku povjerila sukladno članku 237. ZPP, dok je tuženica- protutužiteljica na navedenom ročištu izjavila da istu ne oslobađa od čuvanja odvjetničke tajne, a ovaj sud je nakon toga odlučio da neće saslušavati odvjetnicu Nevenku Mrčelu jer gore navedene razloge smatra opravdanima (članak 240. ZPP). Isto tako ovaj sud smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju dokaza koji su izvedeni u ovom postupku i bez saslušanja navedene svjedokinje.
5.2. Nadalje, do zaključenja glavne rasprave 27. studenoga 2025. spis poslovni broj P-99/2022 se nalazio na Županijskom sudu u Rijeci te zbog navedenih razloga isti nije bilo moguće priklopiti ovom spisu i izvršiti uvid u njega. Međutim bez obzira na nemogućnost priklopa navedenog spisa ovaj sud smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju dokaza koji su izvedeni u ovom postupku i bez priklopa i uvida u predmetni spis.
5.3. U odnosu na zapisnik iz predmeta poslovni broj P-99/2022-23 od 11. studenog 2022. (list 44-46 spisa) i od 19. siječnja 2023. (poleđina lista 46-48 spisa), te u odnosu na ovosudnu presudu poslovni broj P-99/2022-27 od 23. veljače 2023., a koje je tužitelj-protutuženik dostavio u ovaj spis valja reći da činjenično stanje iz spisa poslovni broj P-99/2022 nije od utjecaja na činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom postupku, jer se radi o drugom ugovoru o uzdržavanju sklopljenom 2014. godine, kao i da su predmet tog ugovora druge nekretnine, te da stranke nisu u istim procesnim ulogama.
5.4. Na ročištu održanom 15. ožujka 2024. (list 95 spisa) tužitelj-protutuženik odustao je od saslušanja svjedoka IIT i HI. Tuženica- protutužiteljica na ročištu održanom 1. travnja 2025. (list 131 spisa) odustala je od saslušanja svjedoka I GI, ĆI i ČI, dok je na ročištu održanom 30. travnja 2025. (list 138 spisa) tuženica-protutužiteljica odustala od saslušanja svjedokinje EI, ĐI i javnog bilježnika Marka Jurline. Podneskom od 21. studenog 2025. (list 142 spisa) tuženica-protutužiteljica obavijestila je sud kako odustaje i od prijedloga za saslušanjem svjedokinje CI, a ovaj sud smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju dokaza koji su izvedeni u ovom postupku i bez saslušanja navedenih svjedoka.
6. Tužitelj je u tužbi postavio glavni tužbeni zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti predmetnog ugovora i naznačio da je vrijednost predmeta spora 100.001,00 kuna/132.722,94[1] eura. U odgovoru na tužbu tuženica-protutužiteljica prigovorila je naznačenoj vrijednosti predmeta spora kao previsoko postavljenoj, navodeći da se radi o tužbi na utvrđenje i da vrijednost predmeta spora iznosi 10.000,00 kn odnosno da se radi o sporu male vrijednosti.
6.1. Odredbom članka 40. stavak 2. ZPP propisano je da u drugim slučajevima, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, dok je stavkom 3. istog članka propisano kojim je propisano da ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.
6.2. U konkretnom slučaju predmet spora je raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegova valjanost kao takva tj. nenovčana tražbina pa se vrijednost takvog spora određuje prema tome kakav učinak na prava i obveze stranaka u pogledu njihove imovine ima odluka o tom zahtjevu. Navedeni ugovor o doživotnom uzdržavanju kao takav predstavlja pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva no isto se ne stječe samim ugovorom već uknjižbom prava vlasništva čime po ocjeni ovog suda vrijednost predmeta spora oko same osnove ne može biti ekvivalentna vrijednosti koja je određena kao vrijednost stjecanja vlasništva nego samo osnova za stjecanje istog. U ovom sporu naznačena vrijednost predmeta spora nije odlučna za pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka i ovlaštenja na zastupanje jer se radi o sporu za koji je izričito nadležan ovaj sud, o sporu koji se uvijek vodi po pravilima parničnog postupka i koji uvijek vodi sudac pojedinac, dok mogućnost podnošenja pravnih lijekova nije ograničena vrijednošću predmeta spora. Time je jasno da je vrijednost predmeta spora u ovom postupku odlučna isključivo zbog troškova postupka, jer o istoj ovisi naknada troškova zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima kao i visina sudskih pristojbi koje su stranke obvezne platiti.
6.3. Uzimajući u obzir dugogodišnju sudsku praksu prema kojoj se vrijednost predmeta spora kod tužbi za raskid ugovora o uzdržavanju, te utvrđenja ništetnosti određivala u vrijednosti od 10.000,01 kuna kao minimalni iznos za platni razred naknade troškova odvjetnika u rasponu od 10.000,01 kn do 100.000,00 kuna tj. nije bio spor male vrijednosti, a vodeći se pritom činjenicom da troškovi postupka prema praksi Europskog suda za ljudska prava izraženim u brojnim odlukama tog suda (Klauz protiv Hrvatske) ne smiju predstavljati prekomjeran teret za stranku i to takav da istu odvraćaju od pristupa sudu pa da time krše temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje, ovaj sud je na brz i prikladan način provjerio točnost naznačene vrijednosti, te rješenjem od 18. ožujka 2024. (list 116 spisa) odredio da je vrijednost predmeta spora u visini od 1.327,23 eura sukladno odredbi članka 40. stavak 3. ZPP.
7. Ocjenom izvedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP ovaj sud je utvrdio da glavni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 15. prosinca 2020., kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 15. prosinca 2020. ništetan, nisu osnovani, kao ni protutužba tuženice-protutužiteljice od 11. prosinca 2023.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. prosinca 2020., solemniziranog po javnom bilježniku Marku Jurlini pod poslovnim br. OU-182/20 s tuženicom NI pri čemu se glavni tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da tuženica kao davatelj uzdržavanja nije izvršavala preuzete obveze iz predmetnog Ugovora te je došlo do narušenja odnosa a zajednički život stranaka više nije moguć, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. prosinca 2020. ništetan i da ne proizvodi pravne učinke, jer se radi o simuliranom očitovanju volje nasljednopravnog karaktera pod uvjetom trajanja braka odnosno izvanbračne zajednice.
8.1. Ujedno, predmet spora po protutužbi je zahtjev tuženice-protutužiteljice da joj tužitelj-protutuženik isplati iznos od 11.200,00 eura za razdoblje od 31. prosinca 2020. do 31. siječnja 2022.
9. Među strankama nije sporno da su tužitelj II kao primatelj uzdržavanja i tuženica NI kao davateljica uzdržavanja sklopili u [adresa] dana 15. prosinca 2020. Ugovor o doživotnom uzdržavanju u obliku javnobilježničkog akta po javnom bilježniku Marku Jurlini iz [adresa], pod poslovnim brojem OU-182/20, između stranaka nije sporno da je tuženica- protutužiteljica kazneno prijavila tužitelja-protutuženika zbog obiteljskog nasilja, kao i to da su parnične stranke u trenutku sklapanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju pa do podnošenja kaznene prijave 17. veljače 2022. živjele na istoj adresi.
10. Sporno je, je li Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 15. prosinca 2020. bila ugovorena zajednica života između stranaka, kao i je li tuženica-protutužiteljica ispunjavala svoje obveze iz članaka 1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju, te je li predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju prividan zbog čega bi prema tužiteljevom shvaćaju, za posljedicu imao ništetnost. Također, sporno je, je li tuženica-protužiteljica ima pravo na naknadu štete za pruženo uzdržavanje tužitelju-protutuženiku u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva za raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju.
11. Radi utvrđenja odlučnih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, materijalne dokaze priložene u spisu i pobrojane u točki 5. ovog obrazloženja.
12. U skladu s odredbom članka 219. stavak 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom članka 221. a ZPP određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Naime, pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu tvrdnju poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
13. Prema odredbi članka 336. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18. - dalje ZOO) ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, a prema odredbi članka 9. ZOO-a sudionici u obveznom odnosu dužni su ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.
14. Nadalje, odredbom članka 583. stavak 2. ZOO propisano je ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju stranke žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor, dok je stavkom 3. istog članka propisano da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.
15. Stoga da bi sud prihvatio tužbeni zahtjev zbog poremećenih odnosa potrebno je da tužitelj-protutuženik dokaže da su on i tuženica- protutužiteljica ugovorili zajednicu života pa je takav zajednički život postao nepodnošljiv između ugovornih stranaka do te mjere da ugovor o doživotnom uzdržavanju ne može opstati, dok da bi sud prihvatio tužbeni zahtjev zbog neizvršavanja obveza tužitelj-protutuženik bio je dužan dokazati da je tuženica-protutužiteljica svjesno i s namjerom izbjegavala obavljanje preuzetih obveza davanja uzdržavanja.
16. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 4-5 spisa) od 15. prosinca 2020. utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja-protutuženika i tuženice-protutužiteljice u obliku javnobilježničkog akta. Nadalje, iz članka 1. navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da se davateljica uzdržavanja ŽI, ovdje tuženica, obvezuje da će primatelja uzdržavanja, ovdje tužitelja, II uzdržavati na način da će mu osigurati svu potrebu prehranu, pomoć pri spremanju kuće, pranje rublja kao i druge osobne potrebe i svu potrebnu njegu, a u slučaju bolesti liječenje, te snositi sve troškove liječnika i lijekova, uključujući bolničke troškove, kao i brinuti se o svemu ostalom što uključuje posebnu brigu o osobi i kućanstvu i to na način da će opisanu brigu i skrb pružati primatelju uzdržavanja osobno ili putem trećih osoba ( ukoliko bude u tome spriječena), a za slučaj da primatelj uzdržavanja ne bude mogao sam živjeti ili izrazi želju za drugim smještajem, tada će mu davateljica uzdržavanja osigurati primjerenu skrb na drugom mjestu ili ustanovi, te sufinancirati troškove smještaja, u kojem slučaju se obvezuje i redovito ga obilaziti i voditi brigu o njegovoj dobrobiti, te ga pokopati prema mjesnim običajima i snositi troškove pokopa, a primatelj uzdržavanja na ime naknade za pruženo uzdržavanje nakon smrti ostavlja imovinu pobliže navedenu u članku 2. navedenog Ugovora.
17. Uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja- protutuženika od kojih zadnja datira od 6. svibnja 2020. (list 115 spisa), a koju tužitelj-protutuženik nije osporio, utvrđeno je da tužitelj-protutuženik boluje od epilepsije od šeste godine života, da ima psihičkih smetnji od 2015., te da je u 2020. u razmaku od nekoliko dana imao dva epi napada zbog izrazitog stresa. Iz dokumentacije nadalje, proizlazi da isti prilikom epi napada svaki put izgubi svijest, te nakon epi napada „nema memorije“, da je više puta prilikom gubitka svijesti udario glavom, da se postiktalno osjeća ošamućeno desetak minuta, kao i to da se ugrize za jezik. Sklon je depresiji i da je tužitelj-protutuženik primijetio da zadnjih pet godina ima smetnje s pamćenjem pa si stoga mora sve zapisivati. Na upitniku ličnosti utvrđeno je da se radi o vrlo bezvoljnoj i obeshrabrenoj, pasivnoj osobi koja ima teškoća sa započinjanjem aktivnosti, sklona je oslanjati se na tuđu pomoć, te je smetnje sklona izražavati kroz tjelesne simptome (često u vidu umora i iscrpljenosti). Profil tužitelja ukazuje na depresivni poremećaj, te mu se preporučuje kao daljnje liječenje pregled psihijatra i psihoterapija.
18. Na okolnost utvrđenja narušenih odnosa i ispunjenja predmetnog ugovora saslušani su tužitelj-protutuženik, tuženica-protutužiteljica, te svjedoci ZI, ŠI, UI, OI (muževo prezime IIT), TI i AI.
19. Tužitelj-protutuženik saslušan kao stranka (list 130 spisa) u bitnom je iskazao da je 15. prosinca 2020. s tuženicom sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju za nekretninu koja se nalazi na Pagu. Nakon razvoda on je dobio ½ kuće na Pagu prilikom podjele bračne stečevine, te da su se on i ŽI nakon razvoda pomirili. Sklopili su predmetni Ugovor za tu ½ kuće koju je on dobio kao bračnu stečevinu, a koja bi nakon njegove smrti postala njezino vlasništvo. Naime, on i ŽI su napravili i gradili tu kuću za vrijeme braka i to je do razvoda bila njihova zajednička nekretnina. Ističe da je predmetni Ugovor sklopio s njom jer ga je ista to tražila, jer su se oni nakon razvoda braka pomirili i on je smatrao da je to najbolje za oboje. On se htio službeno rastati i on je podnio zahtjev za razvod braka i baš zbog toga je htio da ukoliko i nadalje ne bude između njih dvoje funkcioniralo da on jednostavno može spakirati kofere i otići od tuženice. Ističe isto tako da nakon što su se rastavili i nakon što su se ponovo pomirili da je mislio da njih više ništa ne može rastaviti, jer je sve počelo lijepo i ona se promijenila i stvarno su lijepo živjeli, te on ne može vjerovati da su došli do ovog trenutka. Kada je sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju 2020. on je bio jedini zaposlenik u firmi kojoj je direktorica bila tuženica, te je radio kao automehaničar i kao dijagnostičar i jedino mu je povremeno znao doći pomoći jedan automehaničar ukoliko bi imao više posla. On i tuženica živjeli su isključivo od zarade firme u kojoj je on radio, a u kojoj je ŽI bila direktor. Ističe da je on radno sposoban i u tom razdoblju je stalno radio, jedino što ima giht i epilepsiju, međutim navedene bolesti ga nisu sprječavale da radi kao automehaničar i da privređuje za život. On je imao zabranu približavanja tuženici iz razloga što ga je ista lažno prijavila. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja-protutuženika može li ukratko opisati kakav je njihov bio život nakon pomirenja, tj. otkad je sklopljen Ugovor, tužitelj odgovara da je tuženica kuhala i spremala po kući, ali ne samo za njega, već i za sebe, dok je on radio u firmi kao automehaničar, dok navedeni ugovor o doživotnom uzdržavanju ni na koji način nije izvršavala u vidu pomoći ili skrbi u slučaju bolesti jer on nije bio bolestan. Ranije sklopljene Ugovore o doživotnom uzdržavanju, tj. konkretno ugovor iz 2014. sklopili su iz istog razloga iz kojeg su sklopili i ovaj Ugovor, tj. iz razloga da su slučaju njegove ili njezine smrti da nekretnina koja je glasila na nju ili na njega pripadne onome koji od njih ostane živ. Oni nisu trebali nikakvu posebnu pomoć jer su oboje radno sposobni. On od sklapanja ovog ugovora nije imao psihičkih tegoba, te nije išao kod psihijatra. Međutim, 2015. godine je išao kod psihijatra ali samo iz razloga što je to tuženica „forsirala“ jer je smatrala da mu je psihijatar potreban.
20. Tuženica-protutužiteljica saslušana kao stranka (poleđina lista 130 spisa) u bitnom je iskazala je da su se ona i ovdje prisutni tužitelj 11. ožujka 2020. rastali, te da je isti nakon toga istog dana došao njoj na vrata stana i da je plakao i tražio je od nje pomoć. Smatra da se isti predomislio i koliko ona zna isti je u tom razdoblju jako smršavio, nije mogao puno govoriti, pušio je marihuanu i to nekih 20 godina. Smatra da je njezin bivši suprug psihički nestabilna osoba i to od 2015. kada je imao problema sa svojim roditeljima i kada mu je trebala psihička pomoć zbog nesuglasica sa istima. Njoj je bilo žao njega i bilo joj je teško ga je vidjela u tom stanju s obzirom da su bili skupa 28 godina, pa mu je ona odlučila pomoći i "postaviti ga na noge". Nakon toga došla je korona i njezin bivši suprug inzistirao je na nekom romantičnom odnosu između njih, međutim to se nije dogodilo, jer su oni bili samo prijatelji. Kako je isti počeo bolje funkcionirati, iako se ona brinula o njemu nije bilo neke više potrebe da se još brine, ali ga je ona tada tražila da zaključe ugovor o doživotnom uzdržavanju za nekretninu u Pagu, pogotovo znajući njegovu povijest svađe sa njegovim roditeljima, a ona i bivši suprug su tu nekretninu gradili i financirali dok su bili skupa 28 godina u braku i ona je na jedan način htjela za uslugu što se ona brine o njemu da joj isti ostavi Ugovorom o doživotnom uzdržavanju nakon svoje smrti upravo tu nekretninu. Oni su oboje u trenutku kada je sklopljen Ugovor o doživotnom vodili se kao zaposleni i radili su u toj firmi, te je II radio kao automehaničar, međutim tada je bila korona i nisu imali puno posla, niti prihoda od toga, ona je već par godina prije toga, upravo s kućom o kojoj su sklopili Ugovor o doživotnom, razvila biznis iznajmljivanja predmetne kuće, te su prihode ostvarili od tog iznajmljivanja, s obzirom da je kuća na osami i u vremenu korone bila je vrlo tražena. Ona se prvu polovicu 2020. jako brinula o tužitelju jer isti ima epilepsiju koja ga je jako destabilizirala, te je znao i ležati, a ona se brinula o njemu i u svezi toga su išli privatnom liječniku. Kroz cijeli period isti je bolovao od gihta, te su mu noge toliko jako naotekle da čak s njom nije mogao ići na karmine od njezina oca. Isti je bio na sprovodu i to vrlo kratko jer nije mogao stajati. Nakon 17. veljače 2022., tj. nakon što je donesena mjera zabrane približavanja od strane tužitelja prema njoj, ona ugovor više nije izvršavala. Ona je imala ideju čak i kada je predala prijavu kaznenu da se taj Ugovor izvršava putem treće osobe, međutim isti nije izrazio želju da se ona brine o njemu, te ona više nije vidjela potrebu da bi se predmetni Ugovor trebao izvršavati. U razdoblju kada je brinula o tužitelju snosila je liječničke troškove privatnih psihoterapija, lijekova, te je išla u dućan po hranu i po potrepštine. Na poseban upit punomoćnice tuženice-protutužiteljice je li može reći po koje lijekove je išla tužitelju, tuženica odgovara da može da se radilo o lijekovima Depakinacrono i Cibalta i Misar. Na poseban upit punomoćnice tuženice-protutužiteljice je li može reći zašto su nakon razvoda živjeli skupa, te je li može opisati kakav je njihov odnos bio nakon razvoda, tuženica odgovara da je njoj tako bilo lakše, iz razloga što se u tom periodu skrbila o ocu s kojim je isto imala ugovor, te mu je isto pružala skrb, pa joj je lakše bilo da ne mora ići na više strana, bila je korona pa joj je bilo lakše na taj način kada žive skupa izvršavati predmetni ugovor. Njihov odnos je bio prijateljski, a nije joj bilo strano živjeti s njim, jer su bili u braku 28 godina, a kroz taj brak su isto imali periode kada su bili samo prijatelji. Na poseban upit punomoćnika tužitelja-protutuženika zašto je 2014. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju i je li tada trebala uzdržavanje, tuženica-protutužiteljica je odgovorila da se ona tog perioda ne sjeća.
21. Svjedokinja ZI (list 128 spisa) u bitnom je iskazala da ona nema nikakvih saznanja o Ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 15. prosinca 2020. između ovdje tužitelja-protutuženika i tuženice-protutužiteljice. Ona se primarno družila s ovdje prisutnom tuženicom-protutužiteljicom, znala je dolaziti na more gdje ona ljetuje, a tamo su ljetovali tužitelj i tuženica, tj. ljetuju u blizini na otoku Pagu. Koliko ona ima saznanja zna da je tužitelj bio i još uvijek je radno sposoban, te je i 2020. bio radno sposoban, čak je njoj popravljao auto i to od 2011. pa do 2016. redovito tj. održavao joj je servis automobila kojeg je imala, a sve dok nije 2016. kupila drugi automobil u ovlaštenoj auto kući pa je morala tamo servisirati svoj automobil. Kada je dolazila u [adresa] tužitelja i tuženicu je viđala u servisu. Točnije ŽI koliko zna i koliko ona ima saznanja vodila je papire-knjigovodstvo za taj servis, a tužitelj II je popravljao automobile, jer koliko zna on je po struci mehaničar, te je imao zaposlene ljude u svom servisu. Ona nema nikakvih saznanja o tome da bi tužitelj bio nesposoban u smislu da bi isti trebao kakvu pomoć i skrb i da bi se trebala o njemu brinuti ŽI. Ona ima saznanja da su početkom siječnja 2020. počele nesuglasice u braku između ŽI i II, te su nakon toga uslijedile tužbe sa Sebastijanove strane. Ona je tada zastupala ŽI i uspjeli su tada određene stvari riješiti, te su u tom periodu isti formalno razveli, ali su se u jesen 2020. ponovno pomirili i započeli izvanbračnu zajednicu. Ona ne zna točno kada su se oni pomirili ali zna da su u jesen 2020. postigli sporazume oko tih sporova koji su još bili u tijeku i to se sjeća jer su ona i ŽI i II išli na sastanak kod punomoćnika tuženika u Zaprešić radi dogovora. Ona navodi da ona za ovaj Ugovor o doživotnom uzdržavanju između stranaka ne zna, niti ima ikakvih saznanja o njemu. Nakon nekog vremena nakon jeseni 2020. koliko ona ima saznanja ponovno je došlo do problema između stranaka međutim ona ih više nije niti zastupala, niti se petljala između njih dvoje, te navodi da je sa ŽI bila u kontaktu sve do početka 2022. godine, te su se nakon toga udaljile. One su prestale imati kontakt iz razloga što je ŽI angažirala nakon smrti svoga oca drugog punomoćnika i to po njezinoj preporuci da ona nekog drugog angažira, pa su zbog toga nakon toga izgubile kontakt. Kad je ona zastupala stranke iste su živjele skupa u stanu u [adresa], u [adresa] u žutoj zgradi i ona ima saznanja da su stranke živjele samo na toj adresi i nakon što su se pomirili u jesen 2020. i to se sjeća iz razloga što je ŽI prijavila II drugi put i isti je bio uhićen u [adresa] u [adresa] i imao je zabranu prilaska tom stanu kao mjestu prebivališta. Ona nema nikakvih saznanja o tome kakvo je bilo kućanstvo između stranaka nakon pomirenja u jesen 2020.
22. Svjedok UI (list 129 spisa) saslušan na ročištu 1. travnja 2025. u bitnom je iskazao je da je on prijatelj od oca ŽI i to od djetinjstva. Naime, on i njezin otac radili su zajedno, bili su dosta povezani i mnogo su pričali, pa on ima saznanja da je ŽI imala sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim bivšim suprugom. Za tu činjenicu on je saznao od oca od ŽI jer je i njezin otac imao s njom sklopljen taj ugovor. On zna da se ŽI od II rastala, pa mu je bilo čudno da imaju sklopljen taj ugovor i sjeća se jednom prilikom da je to bilo negdje početkom 2021. da se ŽI žurila kući gdje je stanovala sa svojim bivšim suprugom kako bi išla spremati ručak, ne zna točno što, ali zna da se žurila doma nešto napraviti. On u svezi predmetnog ugovora nije nikad o tome pričao sa ŽI. Ističe da on misli da u tom razdoblju II nije radio, ne zna da li je isti bio radno sposoban, a sve iz razloga što je imao sklopljen ugovor sa ŽI. On II u tom razdoblju od kada je sklopljen ugovor nije viđao, te ima saznanja od oca od N B, da je II u tom razdoblju bio nešto bolestan, ali on ne zna točno što, niti je istog u tom razdoblju viđao. Navodi da on što se tiče predmetnog ugovora u isti nije ulazio jer smatra da su to privatne stvari i da nije na njemu da se u to petlja. Koliko on ima saznanja zna da su isti se razveli ali pretpostavlja da su isti bili u prijateljskim odnosima kada su taj Ugovor između sebe ipak sklopili. On svoj automobil nije nikad popravljao kod II, niti nema saznanja o tome do kad je II radio u servisu. On nema nikakvih saznanja o tome kako je N ostvarivala sredstva za život u razdoblju od 2020. do 2022.
23. Svjedokinja ŠI (list 129 spisa) u bitnom je iskazala da zna da postoji Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su sklopile ovdje prisutne stranke. Ona ta svoja saznanja crpi iz razgovora sa svojim bratom II i od njega je saznala da je taj Ugovor sklopio sa svojom bivšom suprugom N zbog nasljeđivanja, jer su se njih dvoje međusobno dogovorili da ukoliko se nešto dogodi, na taj način su se dogovorili oko podjele nekretnina. O tome svemu joj je pričao brat. Koliko zna njezin brat je tad bio službeno razveden sa N, međutim isti su se u međuvremenu pomirili i u tom razdoblju su sklopili taj Ugovor. U razdoblju kada je sklopljen ugovor njezin brat je bio radno sposoban i radio je u firmu kao automehaničar-auto dijagnostičar, a vlasništvo te firme glasilo je na njegovu bivšu suprugu N koja je tu firmu vodila. Ona posebno detalje oko tog Ugovora ne zna, i nije ga čitala i ne sjeća se da bi ga uopće i fizički vidjela. Ona je pitala brata kad joj je to rekao zašto je taj Ugovor sklopio, a on joj je odgovorio da je taj Ugovor sklopio iz razloga što on i N nemaju djece, te su se dogovorili da nekretnine naslijedi N, kako se ista ne bi potezala po sudu s njihovom majkom u slučaju njegove smrti. Koliko ona zna njezin brat u razdoblju od 2020. do 2022. nije bio bolestan i bio je radno sposoban cijelo vrijeme i radio je u tom razdoblju u firmi kao automehaničar. Njezin brat inače ima epilepsiju, međutim ista nikad nije utjecala na njegovu radnu sposobnost te je isti bio uvijek sposoban za rad. Koliko ona ima saznanja njezin brat u razdoblju od 2020. do 2022. nije bio bolestan, niti je trebao potrebnu njegu, niti posebnu brigu, jer je bio radno sposoban. Koliko je njoj poznato prihode su stranke ostvarivale od posla koji je njezin brat odrađivao u radionici kao automehaničar. Ona nema saznanja da nakon što su se stranke pomirile u jesen 2020. da bi u servisu bio zaposlen još koji automehaničar osim njezina brata. Ona zna da je prije nekih 11 godina bio sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju za predmetnu nekretninu koja je predmet ovog spora, međutim tada su uloge davatelja i primatelja uzdržavanja bile obrnute, tj. tužitelj je bio davatelj uzdržavanja, a tuženica je bila primatelj uzdržavanja i koliko ima saznanja prije 11 godina tuženici nije bilo potrebno uzdržavanje, ista je bila radno sposobna. Na posebno pitanje punomoćnika tuženice-protutužiteljice je li ima saznanja odnosno je li joj brat pričao iz kojih razloga baš želi da predmetnu nekretninu iz ovog Ugovora upravo naslijedi N, svjedokinja odgovora da da, da su se isti pomirili i da su na taj način htjeli riješiti svoje nekretnine. Ona se 2011. družila sa strankama tj. poslovno su surađivali. Ona nema saznanja tko je gradio i financirao gradnju nekretnine koja je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. prosinca 2020.
24. Svjedokinja AI (poleđina lista 138 spisa) na ročištu održanom 30. travnja 2025. u bitnom je iskazala je da ona nema nikakva saznanja o tome da je između stranaka sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju te navodi da ona jedino ima saznanja o tome kakav je njihov međusobni odnos. Ona je bila obiteljska prijateljica od stranaka te da su se družili dok su isti bili u braku. Sad ona ima samo povremeni kontakt sa II dok sa N nema nikakav kontakt. Navodi da je ona sad došla na sud i da uopće ne zna o čemu se radi te da ona sa II uopće nije pričala o nikakvom ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Otkad ona zna tužitelja- protutuženika isti je uvijek bio dobrog zdravstvenog stanja, te ona ne zna da bi isti imao ikakve teže bolesti. U razdoblju 2020., a to je bilo razdoblje kad je bila korona družili su se često i misli da je isti tada radio u svom servisu. Zna da su se nakon razvoda braka stranke ponovno pomirile, te da su ponovno bili skupa, ali ona ne može sa sigurnošću reći, da li je taj odnos bio „konzumiran“, ali zna da su isti tada živjeli na istoj adresi. Koliko ona zna stranke, isti su bili cijelo vrijeme zdravi i nikad im nije trebala nikakva tuđa pomoć ili njega, a ta sva saznanja crpi jer ih poznaje punih 20 godina.
25. Svjedokinja OI (poleđina lista 138 spisa) na ročištu održanom 30. travnja 2025. u bitnom je iskazala da ona nema nikakvih saznanja da je između stranaka bio sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju i tu činjenicu je saznala tek danas prije ročišta. Naime, ona je prijateljica nekih 20-ak godina od stranaka i vrlo često su se družili, bilo je perioda kada su se intenzivno družili, a nekad manje. 2020. godine družili su se često koliko su im pružale se prilike s obzirom na koronu. Navodi da 2020. koliko ona zna nitko od njih nije bio teško bolestan da bi mu trebala tuđa pomoć i njega. Sjeća se da su se 2020. vozili na motorima i to na način da su išli iz [adresa] u [adresa]. Sjeća se da je motor vozio II i N je sjedila sa II na motoru. Koliko joj je poznato zna da su se stranke razvele ali su se nakon toga odmah pomirile. Zna da su živjeli skupa na istoj adresi te ona nije uočila da bi njihov međusobni odnos bio drugačiji nego što je bio kada su iste bile u braku. Ona ih je doživljavala u tom razdoblju kao bračne partnere. Ona nema nikakvih saznanja o tome da bi ijedan od njih bio bolestan u tom razdoblju. Zna da su isti prekinuli 2022. i to joj je rekao II i to je bilo odmah neposredno nakon smrti oca od N. Sjeća se da joj je isti tada rekao da se on posvađao sa N zbog njezinog odnosa sa bratom i majkom, tj. koliko zna to nije baš bila svađa nego joj je isti prigovorio na taj odnos. Od 2020.-2022. koliko ona zna da je II u tom razdoblju radio u servisu, a da je N radila financijski dio tvrtke.
26. Svjedok TI (list 139 spisa) na ročištu održanom 30. travnja 2025. u bitnom je iskazao je da on zna da je N imala sklopljeno više ugovora o doživotnom uzdržavanju ali ne zna o kojem ugovoru je danas ovdje riječ. Naime, on je brat tuženice i on trenutno ne razgovara sa tuženicom. Od 2020. godine on se nije družio sa N i to iz razloga što je ista lažno prijavila II, a što se dokazalo i kasnije na sudu, a on joj je to prigovorio, kao i njegova majka, te su oni nakon toga prestali razgovarati sa N. Prije toga vremena navodi da se on znao svađati sa N ali da su se družili jer imaju kuće na moru koje se nalaze jedna pored druge, te su se njegova djeca družila kao i on sa N i II, te su se čak vozili i na brodu skupa na moru i to sve prije 2020. Njegov otac je umro 2022., a on sa N nije razgovarao već od 2020. Nakon što se njegova sestra N razvela od II, koliko on ima saznanja zna da su se isti nakon toga odmah pomirili i da su živjeli u stanu u [adresa]. Njemu je tad II osobno rekao da kada se pomirio sa N nakon razvoda da im nikad nije bilo bolje u odnosu. Čak je II njegovu djecu dovodio k njima u stan, on njima tad nije dolazio jer nije razgovarao sa N od 2020. Ističe da su u tom razdoblju koliko on ima saznanja, jer mu je II slao slike na whats app, isti su se vozili na motoru, putovali su. On je inače upoznao N i II jer je on radio kao šegrt kod II. U razdoblju od 2020. do 2022. tj. koliko god on zna II isti je non-stop radio u servisu te je isti uvijek bio prisutan u tom servisu, a to zna jer često u tom razdoblju družio sa II, te isti nikad nije bio teže bolestan. Koliko zna nije mu bila potrebna nikakva tuđa pomoć i njega, kao i to da su oni oboje bili zdravi. II ima epilepsiju međutim ta bolest ga nikad nije ometala da isti ne bi mogao obavljati poslove u servisu, te je isti uvijek bio prisutan u servisu. N je radila financije u tom servisu. On je kratko komunicirao sa N u razdoblju kada je njihov otac bio bolestan ali nakon smrti oca ta komunikacija je ponovno prestala. On ima saznanja iz priča od N i II da su isti odlučili sklapati ugovore o doživotnom iz razloga kako bi jedan drugog naslijedili u slučaju smrti jednog od njih. Sjeća se da N nije bila u dobrim odnosima s roditeljima i sa sestrom od II, pa se ista htjela osigurati ukoliko se II nešto dogodi s obzirom da on ima epilepsiju, ona se brinula oko njega i to su bili razlozi zašto su se svi ti ugovori sklapali. On inače vodi postupke protiv N zbog ugovora o doživotnom kojeg je N sklopila s njegovim pokojnim ocem iz 2023., s tim da on ne barata točno s tim godinama jer ima puno posla, te mu je u tim postupcima svjedok bio II.
27. Iz iskaza svjedoka UI, ŠI, TI, pa i samih iskaza tužitelja- protutuženika i tuženice- protutužiteljice, te materijalne dokumentacije koja prileži spisu, ovaj sud je utvrdio da su stranke zaključile Ugovor o doživotnom uzdržavanju 15. prosinca 2020., da navedenim ugovorom nije bila ugovorena zajednica života, ali da su stranke živjele na istoj adresi do podnošenja kaznene prijave tuženice-protutužiteljice protiv tužitelja-protutuženika zbog obiteljskog nasilja (a što između stranaka nije niti sporno). Navedeno potvrđuju u svojim iskazima i svjedoci ZI, UI, AI, OI (ranije IIT) i TI. Nadalje, iz materijalne dokumentacije ovaj sud je utvrdio da tužitelj- protutuženik boluje od epilepsije od šeste godine života, a koju činjenicu su u svom iskazu potvrdili i svjedoci ŠI (sestra tužitelja) i TI (brat tuženice i dobar prijatelj tužitelja) koji je u svom iskazu iako ne priča s tuženicom- protutužiteljicom i nije dobar s njom, rekao da se ista brinula o tužitelju-protutuženiku dok je "imao epilepsiju". Nadalje, i sam tuženik-protutužitelj je i potvrdio navode tuženice-protutužiteljice iz odgovora na tužbu da on boluje i od gihta, kao i to da mu je tuženica-protutužiteljica kuhala i spremala po kući nakon što su se "pomirili" i živjeli skupa na istoj adresi. Isto tako ovaj sud je utvrdio da tužitelj-protutuženik od kada je sklopljen ugovor nije bolovao od težih bolesti i bio je radno sposoban, a što su suglasno potvrdili svi svjedoci koji su iskazivali u ovom postupku uključujući i samog tužitelja- protutuženika.
28. Sud je utvrdio da je tužitelj bio radno sposoban, te da mu zbog bolesti epilepsije nije bila potrebna svakodnevna skrb i njega neprekinuto, već po potrebi koja bi se ukazala zbog prirode njegove bolesti, odnosno kada bi imao epi-napad ili giht, a u kojim slučajevima mu je tuženica- protužiteljica pružala potrebnu brigu i njegu.
29. Iskaz ZI i OI sud nije posebno cijenio u dijelu u kojem su iskazivale na okolnost prirode odnosa između stranaka jer kod ugovora o doživotnom uzdržavanju nije od odlučnog značaja jesu li davatelj i primatelj uzdržavanja bračni ili izvanbračni drugovi, jesu li povezani emotivnom vezom ili slično.
30. Iskaz UI u dijelu u kojem je izjavio da se sjeća da je 2021. N žurila kući gdje je živjela sa bivšim suprugom II kako bi istom spremala ručak, sud je prihvatio jer je u tom dijelu njegov iskaz suglasan sa iskazima samih stranaka.
31. Cijeneći sve izvedene dokaze posebno iskaze samih stranaka, ovaj sud je utvrdio da tužitelj-protutuženik nije dokazao da bi tuženica-protutužiteljica povrijedila obveze iz članka 1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju tj. da nije pružala skrb i njegu tužitelju- protutuženiku kada je to bilo potrebno.
31.1. Naime, sud je utvrdio da je tuženica-protutužiteljica kuhala za sebe i tužitelja- protutuženika, te se brinula o tužitelju-protutuženiku kada je isti imao epi – napad kao što je u prethodnom dijelu obrazloženja navedeno, kod tužitelja-protutuženika nije postojala potreba za stalnom posebnom skrbi i njegom, međutim u slučajevima kada je ona postojala, tuženica-protutužiteljica mu ju je pružala.
32. Nadalje, da bi se ugovor o doživotnom uzdržavanju mogao raskinuti zbog neizvršavanja obveza od strane davatelja uzdržavanja, potrebno je da davatelj uzdržavanja svjesno izbjegava izvršavanje tih obveza da bi ga se oslobodilo (Županijski sud u Zagrebu, Gž- 7187/13 od 11. veljače 2014.). U konkretnom slučaju niti iz jednog dokaza izvedenog tijekom ove parnice nije takvo što utvrđeno, već upravo suprotno. Naime, iz iskaza tužitelja-protutuženika, te svjedoka UI i TI, proizlazi da je tuženica-protutužiteljica izvršavala obveze iz ugovora, dok tužitelj-protutuženik niti tvrdi niti dokazuje da je tuženica-protutužiteljica svjesno izbjegavala izvršenje obveza niti je određeno naveo koje obveze tuženica- protutužiteljica nije ispunila.
32.1. Sud je nadalje, utvrdio da je tuženica do podnošenja kaznene prijave izvršavala preuzete obveze dok tužitelj-protutuženik nije dokazao da je tuženica-protutužiteljica izbjegavala izvršenje preuzetih obveza, a to su činjenice odlučne za ocjenu zahtjeva za raskid ugovora. Naime, iako je nesporno da nakon podnošenja kaznene prijave tuženica-protutužiteljica više nije izvršavala obveze iz ugovora, tužitelj-protutuženik nije dokazao da je u razdoblju nakon podnošenja kaznene prijave postajala potreba za izvršenje obveza iz ugovora, a s obzirom na prirodu njegove bolesti. Osim toga, u tom razdoblju tužitelj-protutuženik je imao mjeru opreza - zabrane približavanja tuženici-protutužiteljici zbog čega tuženica-protutužiteljica osobno i nije mogla izvršavati ugovor, dok iz navoda tuženice-protutužiteljice koje tužitelj-protutuženik nije osporio proizlazi da je ona htjela ugovor o doživotnom uzdržavanju izvršavati preko treće osobe, a na što tužitelj-protutuženik nije pristao.
33. Slijedom navedenog, sud zaključuje da tuženica-protutužiteljica nije izbjegavala izvršavanje preuzetih obveza, već naprotiv, da je sve obveze iz članka 1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju u cijelosti izvršila. Stoga sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz članka 583. stavak 3. ZOO-a.
34. Također, Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 15. prosinca 2020. između tužitelja-protutuženika i tuženice-protutužiteljice nije ugovorena zajednica života, pa nema primjene članka 583. stavak 2. ZOO-a, koji glasi: "Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju stranke žive zajedno, pa se njihovi odnose toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor."
35. Slijedom svega navedenog valjalo je tužbeni zahtjev za raskid ugovora odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
36. Ništetan ugovor, prema odredbi članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ZOO, je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
37. Ispitavši navedene pretpostavke ništetnosti ugovora po službenoj dužnosti, sud je utvrdio da predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju nije protivan Ustavu Republike Hrvatske niti kojem prisilnom propisu.
38. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je strogo formalni ugovor s obzirom na interese koji se time nastoje zaštititi (u pravilu interesi primatelja uzdržavanja), odnosno to je dvostrano obvezan ugovor jer njegovim zaključenjem nastaju obveze - dužnosti na jednoj i drugoj ugovornoj strani. Svrha navedenog ugovora je pružanje skrbi primatelju uzdržavanja sukladno preuzetim ugovornim obvezama i općim načelima obveznog prava o dužnosti izvršenja obveze, te načela savjesnosti i poštenja. Obveza davatelja uzdržavanja sastoji se u činidbama (davanje i činjenje) koje su predviđene ugovorom ili određene prirodom stvari, a obveze drugog ugovornika da na davatelja uzdržavanja sa danom svoje smrti prenese vlasništvo stvari koje su predmet ugovora.
38.1. Nadalje, Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te mora bitu ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta (članak 580. stavak 1. ZOO). Dok je stavkom 2. istog članka propisano da će prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice.
39. Također, sud nije utvrdio da bi predmetni ugovor bio protivan moralu društva jer iz zaključenog ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da su ga zaključile osobe poslovno sposobne, da je izjava volje dana slobodno i ozbiljno, da se radi o dopuštenim činidbama (davanje i činjenje), kao i to da se radi o osobi koja je srednje životne dobi koje nema težih bolesti i boluje od epilepsije i gihta pa se u okolnostima konkretnog slučaja upravo to postupanje tuženice-protutužiteljice da pruži uzdržavanje tužitelju-protutuženiku ne može ocijeniti kao postupanje protivno moralu društva, posljedica čega bi bila ništetnost ugovora.
40. Dovodeći u vezu navedena utvrđenja i citirane zakonske odredbe sa materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, ovaj sud je utvrdio da predmetni ugovor u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a nije ništetan.
41. Ocjenjuje se potrebnim ukazati da tužitelj-protutuženik određuje predmet raspravljanja, a po članku 2. stavak 1. ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Tužitelj-protutuženik tvrdi da je predmetni ugovor prividan i da je sklopljen samo da bi isključivo tuženica- protutužiteljica nakon njegove smrti naslijedila njegove nekretnine, a ne njegova obitelj s obzirom da oni nemaju djece.
42. Prema odredbi članka 285. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, tada taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.
43. Dakle, prividan ugovor u smislu članka 285. stavak 1. ZOO podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno pravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao. Između ugovornih stranaka simuliranog pravnog posla nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo") i u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.
44. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor, suprotno tužiteljevom shvaćanju nije istoznačnica s ništetnim ugovorom odnosno prividan ugovor nije ništetan ugovor. Naime, kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, dok kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-12/2020-3 od 14. travnja 2021.).
45. Stoga, u konkretnom slučaju, ugovor, za koji zakon propisuje (članak 285. stavak 1. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u odluci poslovni broj Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.).
46. Nadalje, odredbom članka 327. stavak 1. ZOO je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
47. Međutim, neovisno o tome što sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe te nije ovlašten utvrđivati činjenice izvan onoga što su stranke iznijele, niti sud u parničnom postupku ima inkvizitorne ovlasti. Stoga sud nije ovlašten utvrđivati druge razloge ništetnosti izvan onih na koje je ukazao tužitelj- protutuženik tužbom i tijekom postupka. Takvo shvaćanje je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2555/16-3 od 26. rujna 2017. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje „da sud može paziti po službenoj dužnosti na ništetnost koja je istaknuta u okviru činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost“, kao i s odlukom poslovni broj Rev-53/08-2 od 3. lipnja 2009. u kojoj je navedeno da je „pogrešan zaključak tužitelja da je sud trebao paziti je li u postupku ostvaren bilo koji razlog ništetnosti“.
48. Jedina iznimka je propisana člankom 7. stavak 2. ZPP, a to je da je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.
49. Tužitelj-protutuženik u činjeničnim navodima, osim da je ugovor ništetan, jer je riječ o prividnom ugovoru, nije isticao neki drugi razlog ništetnosti. Pritom ovaj sud ističe da prividnost nije razlog za ništetnost ugovora, a iz razloga koji su navedeni u prethodnom dijelu obrazloženja. Slijedom svega gore navedenoga valjalo je odbiti zahtjev za utvrđenjem da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. prosinca 2020. ništetan i da ne proizvodi pravne učinke, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
50. S obzirom da je sud odbio glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika, valjalo je odbiti protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice, jer nisu ispunjenje zakonske pretpostavke za naknadu štete zbog raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.
50.1. S tim u vezi valja reći da tuženica-protutužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje koje se odnose na visinu protutužbenog zahtjeva tj. da je imala te troškove, a s obzirom da je tužitelj-protutuženik protutužbeni zahtjev osporio u cijelosti.
51. Odluka o troškovima postupka iz točke IV. izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a s obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima ovaj sud je primjenom čl. 154. st. 4. ZPP odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.
Velika Gorica, 9. siječnja 2026.
Sutkinja:
Zorana Matešić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.
.
