REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6230/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]), [adresa], trenutnog boravišta u [adresa], zastupane po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. prosinca 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice CO, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Frane Bazine i punomoćnika tuženika odvjetnika Krešimira Ćurkovića, dana 09. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom Odredba 8./ PRIJEVREMENA OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu broj 016-2211/2006 od 18. rujna 2006. zaključenog između tužitelja VO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao kreditora koja glasi: „U slučaju prijevremene konačne oplate kredita Banka je ovlaštena zaračunati naknadu u iznosu 1% (jedan posto) od preostalog iznosa kredita…sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.“, te ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, da tužiteljici VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 454,93 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana 23. svibnja 2015. do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, naknaditi tužiteljici VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog u iznosu od 1.106,18 eura sa zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 21. listopada 2024., navodi da je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila sa prednikom tuženika Ugovor o kreditu broj 016-2211/2006 od 18. rujna 2006. u iznosu od 47.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate od 17 godina. Također navodi da je tuženik nepošteno i nezakonito primjenjivao ugovornu odredbu čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da je u slučaju prijevremene konačne otplate ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d., te naplatio od tužiteljice na ime prijevremene otplate kredita dana 22. svibnja 2015. naknadu za prijevremenu otplatu kredita od 454,93 eura, te na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojem se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom. Navodi da je odredba članka 8. predmetnog ugovora suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi, nepoštena je, te se radi o ništetnoj odredbi. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu utvrditi da je ništetna Odredba 8./ PRIJEVREMENA OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu broj 016-2211/2006 od 18. rujna 2006. zaključenog između tužitelja VO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao kreditora koja glasi: „U slučaju prijevremene konačne oplate kredita Banka je ovlaštena zaračunati naknadu u iznosu 1% (jedan posto) od preostalog iznosa kredita…sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.“, te ista ne proizvodi pravne učinke, te tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 454,93 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počevši od 23. svibnja 2015. do isplate uz pripadajući parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te je u bitnom istaknuo da je ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva valjano ugovorena, te da je jasno razumljiva i lako uočljiva. Također navodi da je tuženik u cijelosti informirao tužiteljicu o njezinoj obvezi na plaćanje naknade za obradu kredita i o istoj je bila upoznata tijekom pregovora oko ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu, te su joj informacije o istoj bile dostupne. Navodi da navedena ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Ističe i prigovor zastare. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Kasnije tijekom postupka čini nespornom visinu i dan naplate predmetne naknade za prijevremenu otplatu kredita.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku otplatnog plata (list 6-9), presliku Pregleda prometa za klijente (list 10-15), presliku specifikacija uplata (list 16-19), presliku prijedloga za upis prava vlasništva na nekretnini broj: OU-2150/2006 od 19. rujna 2006. (list 20-22), presliku Ugovor o kreditu broj 016-2211/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 18. rujna 2006. (list 23-29), presliku izvatka iz Knjige položenih ugovora (list 30), presliku Ugovora o kupoprodaji (list 31-33), presliku izvatka iz sudskog registra (list 38-39), presliku Izjave svjedoka PO od 27. lipnja 2023. (list 90-92), presliku Izjave svjedoka SO od 12. prosinca 2023. (list 98-101), presliku Interest Statement Summary (list 105-143). Sud je također proveo dokaz saslušanjem tužiteljice (list 170).

4. Sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem s obzirom da je tuženik podneskom od 12. svibnja 2025. učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužiteljica kao korisnik kredita, i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 016-2211/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 18. rujna 2006. na iznos od 47.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita (članak 2. Ugovora), s rokom otplate od 17 godina (članak 4. Ugovora), te činjenice da je od tužiteljice dana 22. svibnja 2015. od strane prednika tuženika naplaćen iznos od 454,93 eura na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

7. Sporno je, je li odredba članka 8. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d. u iznosu od 1,00% od preostalog dijela kredita, te je li tužiteljici neosnovano naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita dana 22. svibnja 2015. u iznosu od 454,93 eura kao i pitanje zastare.

8. U odnosu na ugovorenu odredbu iz članka 8. predmetnog ugovora koji se odnosi na činjenicu da se prijevremeno zatvaranje kredita može izvršiti samo uz tzv. naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita, valja istaknuti da je odredbom čl. 269. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08., dalje ZOO) propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju te da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

9. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 dalje - ZZP), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

10. Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive te je odredbom čl. 87 st. 1 ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o odredbi čl. 8. predmetnog ugovora prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o toj spornoj odredbi, te da je odredba bila točno određena, odnosno odrediva.

12. Naime, iz navedene odredbe proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita prilikom prijevremene otplate kredita, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se ista sastoji. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornoj odredbi ugovora.

13. Također navedeno proizlazi i iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud u cijelosti ocijenio kao uvjerljiv, iskren, životan i logičan, u kojem navodi da joj je ponuđen ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF kao najpovoljniji, vidjela je odredbu predmetnog ugovora koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, međutim o istoj nije mogla pregovarati i rečeno joj je da je to dio ugovora. Kredit je prijevremeno otplatila s obzirom da su anuiteti jako narasli te joj je tada naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita.

14. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da je sporna odredba čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu nije određena, a niti odrediva, niti je o istoj tužiteljica mogla pregovarati s tuženikom, to je ista u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a ništava. Po pravnom shvaćanju ovog suda sporna ugovorna odredba je zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača te je kao takva nepoštena, a time i ništava i u smislu odredbe čl. 87. st.1. ZZP. Bitno je i istaknuti, da je unašanjem spornog dijela odredbe u ugovor, na način kako je to učinjeno i naplatom ovakve naknade tužiteljica financijski oštećena jer je tuženik povrijedio zakon na njezinu štetu.

15. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude i utvrdio ništetnom odredbu članka 8. predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Ovdje treba ukazati i na stajalište prihvaćeno na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. broj Su IV – 308/2020 gdje je dan odgovor na pitanje: „Je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača?“ Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.“

16. U odnosu na prigovor zastare vezane za spornu naknadu tuženiku se ukazuje na pravno shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. : "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Isto je stajalište potvrđeno je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. broj: Su-IV-33/2022-2. Stoga je sud prigovor zastare tuženika ocijenio neosnovanim.

17. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici iznos ulazne naknade na temelju ništetne ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe je vraćanje preplaćenog iznosa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

18. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunao i naplatio iznos navedene naknade, u visini od 454,93 eura, a koja visina je između stranaka nesporna, odnosno bez pravne osnove.

19. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva da joj tuženik na ime preplate zbog nepoštene i ništetne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 454,93 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana nakon dana plaćanja navedenog iznosa, dakle od 23. svibnja 2015. do isplate, te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP). Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 21. listopada 2024. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podneska od 28. ožujka 2025. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 07. svibnja i 16. prosinca 2025., sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, što ukupno iznosi 400 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 800,00 eura što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.000,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura, odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak tužiteljice iznosi 1.106,18 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

21. Sud nije prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadom troška za sudjelovanje na ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

U Zagrebu 09. siječnja 2026.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po pun. uz rješenje o pristojbi na tužbu u iznosu od 53,09 i na presudu u iznosu od 53,09 eura

2. Tuženiku po pun.