Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Povrv-88/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji Heleni Đud, u pravnoj stvari tužitelja PBZ card d.o.o., OIB: 28495895537, Zagreb, Radnička cesta 44, kojeg zastupa punomoćnik Ines Slutej, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], izvan ročišta, 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Rankice Benc, u Varaždinu, broj Ovrv-14859/2024, UPP/OS-Ovrv- 1235/2024 od 26. veljače 2025. kojim se nalaže tuženiku ĆŽ da namiri tražbinu tužitelja PBZ card d.o.o., Zagreb u iznosu od 1.226,74 eura od 15. studenoga 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Rankice Benc, u Varaždinu, broj Ovrv-14859/2024, UPP/OS-Ovrv-1235/2024 od 26. veljače 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 38,85 eura sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2024. do isplate kao i u dijelu u kojem je tuženik obvezan isplatiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,50 eura sa zateznom kamatom ukida se kao neosnovan te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija. r i j e š i o  je

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 200,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika, a radi naplate novčane u ukupnom iznosu od 1.265,59 eura sa zateznim kamatama kao i radi naplate troškova ovršnog postupka.

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Rankice Benc, u Varaždinu, broj Ovrv- 14859/2024, UPP/OS-Ovrv-1235/2024 od 26. veljače 2025. u cijelosti je usvojen prijedlog za ovrhu, a kako je protiv tog rješenja o ovrsi ovršenik pravovremeno podnio prigovor, rješenjem broj Povrv-88/2025-3 od 25. rujna 2025. ovaj sud stavio je navedeno rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odlučio da će se nakon pravomoćnosti rješenja postupak, u dijelu kojim je naloženo plaćanje, nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženik ističe kako se rješenje o ovrsi temelji na izvatku iz poslovnih knjiga koji završava bez potpisa te da kao takav ne može predstavljati vjerodostojnu ispravu. Nadalje, da tužitelj nije tuženiku predložio obročnu otplatu duga. Predlaže da sud ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

4. Tužitelj u podnesku od 20. listopada 2025. izjavljuje prigovor mjesne nenadležnosti. Pojašnjava da je člankom 12. Općih uvjeta poslovanja PBZ Carda d.o.o. za osobne kartice (ranije članak 17. Općih uvjeta poslovanja PBZ Card d.o.o. za American Express osobne kartice) u slučaju spora ugovorena je mjesna nadležnosti stvarno nadležnog suda u Zagrebu. Predlaže da se sud proglasi mjesno nenadležnim te predmet ustupi Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, kao mjesno i stvarno nadležnom sudu.

5. Očitujući se na navode prigovora ističe da prigovor nije osnovan već je usmjeren prema odugovlačenju postupka. Pojašnjava kako tužena u bitnom ne osporava predmetno dugovanje već drži da vjerodostojna isprava nije valjana te da joj je tužitelj trebao ponuditi otplatu duga u ratama. Činjenično obrazlažući predmet spora tužitelj navodi da se njegovo potraživanje odnosi na troškove korištenja bankovne kartice u iznosu od 1.265,59 eura. Predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika sukladno podnesku od 20. listopada 2025. kojim je odredio tužbeni zahtjev.

6. Odredbom članka 461.a stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje - ZPP) propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

7. U ovome parničnom postupku sud je ocijenio uvažavajući načelo ekonomičnosti i efikasnosti postupka, da nije potrebno provoditi dokazni postupak jer niti jedna od stranka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta, a izvođenje dokaza financijskim vještačenjem koje je tužitelj naveo u podnesku od 20. listopada 2025. (list 53) nije potrebno izvoditi jer tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

8. U dokaznom postupku sud je pročitao spis javnog bilježnika broj Ovrv-27/2024 te dokumentaciju tužitelja (list 30-58 spisa). Druge dokaze sud nije provodio jer ih stranka nisu predlagale, a činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke.

9. Prije donošenja odluke o glavnoj stvari valjalo je odlučiti o prigovoru mjesne nenadležnosti.

10. Kao relevantnim sud nalazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15., 14/19. – dalje u tekstu ZZP/14) u kojem je među ostalim implementirana i Direktiva vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a na taj način je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s pravnom stečevinom Europske unije na području zaštite potrošača.

11. Odredbom članka 70. st. 1. ZPP-a propisano je kako se, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Sukladno odredbi članka 70. st. 3. ZPP-a, taj sporazum važi ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa. Ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu (članak 70. st. 5. ZPP).

12. Točno je da je potpisivanjem pristupnice te izdavanjem zatražene kartice tuženik prihvatio Opće uvjete poslovanja tužitelja kojima je u članku 12. tih uvjeta u slučaju spora ugovorena je mjesna nadležnosti stvarno nadležnog suda u Zagrebu.

13. Međutim, iz samog Okvirnog ugovora nedvojbeno je da se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed sastavio tužitelj zbog čega tuženik nije imao mogućnosti sudjelovati u sastavljanju istoga pa nije mogao niti utjecati na sadržaj odredbe članka 12. kojim je ugovorena mjesna nadležnosti suda u slučaju spora među strankama.

14. Imajući u vidu navedene činjenice, po ocjeni ovog suda radi se o nepoštenoj i time ništetnoj ugovornoj odredbi o mjesnoj nadležnosti suda za slučaj spora među strankama. Naime, odredbom čl .49. st.1. ZZP/14 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. tog članak određeno je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prema stavku 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

15. Valja reći i da je odredba čl.12. Općih uvjeta tužitelja nepoštena i prema čl.3. Direktive vijeća 93/13/EEZ. od 5. travnja 1993. Posljedica nepoštene ugovorne odredbe je ništetnost kako je to propisano čl.55. st.1. ZZP/14, time što prema stavku 2. tog članaka ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe kao što je to ovdje slučaj.

16. Valja ukazati i na praksu Suda Europske Unije, odnosno presudu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98) jer je tom presudom utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. U toj je odluci sud zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorene isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovanja prodavatelja ili pružatelja usluga, treba smatrati nepoštenom u smislu čl.3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. U ovoj pravnoj stvari, obzirom pri zaključenju predmetnog Okvirnog ugovora odredba čl.12. Općih uvjeta nije bila posebno pregovarana, a unaprijed je sročena od strane tuženika sa svrhom da sve sporove iz ugovora povjeri sudu svoga sjedišta te time ostvari pogodnosti bitno manjih troškova te uzimajući u obzir udaljenost [adresa] u kojem tuženik živi i Zagreba i činjenicu da bi on zbog toga imao troškove putovanja koje bi još k tome iziskivao i znatno vrijeme, ovaj sud je stajališta da ta odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.

18. Iz navedenih razloga proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl.70. st.1. do st.4. ZPP-a pa je sud prigovor mjesne nenadležnosti odbio. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja pod točkom I.

19. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu glavničnog iznosa od 1.265,59 eura sa zateznom kamatom s osnova s osnova troškova korištenja bankovne kartice (Premium Visa Gold kartice) za razdoblje od prosinca 2023. do studenoga 2024.

20. Između stranaka nije sporno da je tuženik podnio zahtjev za izdavanje predmetne kartice te time pristao na navedene Opće uvjete tužitelja. Nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju koristio predmetnu karticu te da je korištenjem kartice učinio troškove koje nije podmirio, a isto je vidljivo i iz priloženih prijepisa računa. Nadalje nije sporno da je Okvirni ugovor o korištenju kartice raskinut 14. rujna 2024. te da su raskidom ugovora svi učinjeni troškovi dospjeli na naplatu.

21. Sporno je je li tuženik dužan podmiriti utuženi iznos obzirom na izjavljeni prigovor kojim osporava valjanost vjerodostojne isprave te okolnost da tužitelj tuženiku nije omogućio obročnu otplatu duga.

22. Razmatrajući Pristupnicu za American Express karticu i Okvirni ugovor proizlazi da je sam ugovor zaključen 29. siječnja 2010., koja okolnost je nesporna među parničnim strankama. Sadržaj ugovora između parničnih stranaka određen je Zahtjevom za izdavanje osobne kartice i Općim uvjetima poslovanja te Cjenikom koji čine dio ugovora te su tuženiku sukladno njegovom potpisu na pristupnici i uručeni, a kojim potpisom je potvrdio da u cijelosti prihvaća odredbe Općih uvjeta poslovanja tužitelja, a koju činjenicu potpisa i sklapanja ugovora, kako je to ranije spomenuto, ni sam tuženik ne osporava. Sud smatra kako je potpisivanjem Zahtjeva za izdavanje osobne kartice tuženik prihvatio određena prava i obveze koje iz istog proizlaze, međutim nedvojbeno je da je Ugovor između stranaka raskinut, a koju činjenica raskida ugovora je također nesporna među strankama.

23. Pravna osnova tužbenog zahtjeva je čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/08., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) kojom odredbom je propisano da ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala, odnosno druga strana nema pravo zadržati ono što je primila na temelju ugovora koji je raskinut, a sve iz razloga jer osnova po kojoj je nešto bilo ispunjeno, raskidom ugovora, je naknadno otpala, koje pravo ta ugovorna strana stječe trenutkom raskida.

24. Ovdje valja prije svega pojasniti kako sud smatra da je tužitelj očito ispunio djelomično ugovor i to u vidu omogućavanja tuženiku korištenja osobne kartice, a koje usluge je tuženik očito koristio, što je vidljivo iz prijepisa računa te upravo obzirom na takvu djelomičnu ispunjenost ugovora tužitelj ima pravo tražiti vraćanje onoga što je dao na ime ispunjenja. Kako u konkretnom slučaju priroda ispunjene obveze od strane tužitelja je takve naravi da tuženik nije u mogućnosti istu vratiti, to se obveza vraćanja pretvara u vraćanje novčane protuvrijednosti prema utvrđenim cijenama tužitelja koja je izražena u priloženim računima sukladno ugovornoj obvezi iz ugovora koji je naknadno raskinut.

25. Vezano za navode tuženika kako izvadak iz poslovnih knjiga od 12. prosinca 2024. nije razumljiv te da je isti bez potpisa i da se kao takav ne može smatrati vjerodostojnom ispravom, valja navesti kako izvadak iz poslovnih knjiga sadrži potpis i sastavljen je sukladno odredbi čl. 28. st. 2. i 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., dalje: OZ) kojim je propisano da se na temelju vjerodostojne isprave može odrediti ovrha, a da bi vjerodostojna isprava bila podobna za ovrhu u njoj moraju biti točno naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze i datum dospijeća tražbine, a koje sve elemente predmetna vjerodostojna isprava sadrži slijedom čega se zaključuje da izvadak iz poslovnih knjiga zakonskim propisima i kao takav u smislu odredbe čl. 31. st. 1. OZ-a predstavlja urednu vjerodostojnu ispravu.

26. U odnosu na navode tuženika kako mu tužitelj nije ponudio obročnu otplatu duga valja navesti kako ne postoji zakonska ili ugovorna obveza na temelju koje bi tužitelj bio dužan ponuditi tuženiku otplatu duga u ratama te navedena okolnost ne može tuženika osloboditi plaćanja duga. Valja dodati da tuženik ima mogućnost u svakom trenutku dobrovoljno podmiriti dug, pa čak i djelomično, što tuženik od pokretanja postupka do pisanja ovog rješenja nije učinio.

27. Imajući u vidu da je tužitelj osnovu i visinu svoje tražbine dokazao u spis dostavljenom dokumentacijom, u čiju vjerodostojnost sud nema razloga sumnjati, a niti je tuženik osporava, sud je je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja s osnove premještanja vozila u iznosu od 1.226,74 eura te je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u pogledu glavnice i zatezne kamate od dospijeća do isplate.

28. U tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje i isplatu iznosa od 30,85 eura, a koji se iznos sukladno izvodu iz poslovnih knjiga odnosi na obračunate zatezne kamate. Ovdje međutim valja istaknuti da se zatezne kamate mogu zahtijevati tek nakon prestanka glavne tražbine, a tako dugo dok nije prestala glavna novčana tražbina iz koje proizlaze zatezne kamate, iste se ne mogu obračunati niti utužiti u apsolutnom iznosu uz glavni dug, s obzirom na to da zatezne kamate nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i teku sve do njezina ispunjenja, zbog čega su, dok glavni dug ne bude isplaćen, nedjeljive od njega i zajedno predstavljaju jednu cjelinu.

29. Slijedom navedenog, tek nakon podmirenja glavnog duga zatezne kamate se ukoliko nisu plaćene, osamostaljuju i obračunavaju u apsolutnom iznosu te se u slučaju utuženja na iste mogu ostvariti i procesne zatezne kamate prema čl. 31. st. 2. ZOO- a (kakav je stav zauzela i sudska praksa, primjerice u rješenju Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-4/05-2 od 19. siječnja 2005. godine). Obzirom da tužitelj uz gore navedeno nije niti obrazložio na koje iznose i za koje razdoblje se odnosi navedena kamata i po kojoj stopi je ista obračunata sud je ocijenio neosnovanom tražbinu tužitelja s osnova utuženih zateznih kamata obračunatih u apsolutnim iznosima i to u ukupnom iznosu od 38,85 zbog čega je u tom dijelu u točki II. izreke ukinuo platni nalog.

30. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: – ZOO).

31. U točki II. izreke presude ukinut je dio platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi u kojem je tuženik obvezan isplatiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,50 eura.

32. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP- a. Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

33. Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura sukladno članku 7. stavak 1. i članku 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/2021 i 18/2022; dalje: Pravilnik) te trošak za sastavljanje tužbe u iznosu od 187,50 eura sukladno Tbr. 7. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., 107/2025. - dalje: Tarifa).

34. Sud nije priznao ostatak javnobilježničke naknade u iznosu od 12,50 eura budući da se isti sukladno članku 7. stavak 2. Pravilnika plaća za radnje javnog bilježnika u vezi izdavanja rješenja o ovrsi, dostave rješenja strankama te izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, koje radnje u konkretnom slučaju javni bilježnik nije provodio budući da je spis dostavio sudu na daljnji postupak, niti je tužitelj dostavio dokaz da je ovaj trošak platio.

35. Na taj način tužitelju su odmjereni troškovi postupka u ukupnom iznosu od 200,00 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, koje mu je u cijelosti dužan platiti tuženik, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

36. Slijedom navedenog, a temeljem citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu 9. siječnja 2026.

Sutkinja

Helena Đud

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Ines Slutej, odvjetniku u Zagrebu

2. Tuženik ĆŽ, [adresa]

3. spis