Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-96/2020-57

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Vinko Adžić i Ivan Adžić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Adžića, i zamjenika punomoćnika tuženika MS, odvjetničke vježbenice, 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102115140, sklopljenog dana 15. studenog 2004. između tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. kao kreditora i tužitelja ĆS kao korisnika kredita, potvrđenog dana 22. studenog 2004. pred javnim bilježnikom Vesnom Pučar iz Zagreba pod posl. brojem: OU-1437/04-1, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle odredba točke 2. Ugovora kojom je određen iznos kredita od 27.754,00 CHF (dvadesetsedamtisućasedamstopedesetčetiri švicarskih franaka) u kunskoj protuvrijednosti obračunat po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, te odredba točke 7. Ugovora kojom se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u 180 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti 219,33 CHF (dvjestodevetnaest švicarskih franaka i tridesettri rapena) obračunatoj po srednjem tečaju tuženika za

CHF na dan odobrenja žiro-računa tuženika,

II Utvrđuje se da postoji potraživanje tužitelja ĆS prema tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. na ime preplaćenog iznosa s osnove ništetne valutne klauzule CHF iz Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607- 5102115140, sklopljenog dana 15. studenog 2004. u iznosu od 3.758,22 EUR (tritisućesedamstopedesetosam eura i dvadesetdva eurocenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznos od:

- na iznos od 2,32 EUR od 1.4.2010. do isplate,

- na iznos od 1,61 EUR od 5.5.2010. do isplate,

- na iznos od 4,25 EUR od 16.6.2010. do isplate,

- na iznos od 12,05 EUR od 1.7.2010. do isplate,

- na iznos od 9,91 EUR od 1.8.2010. do isplate,

- na iznos od 17,77 EUR od 1.9.2010. do isplate,

- na iznos od 12,96 EUR od 5.10.2010. do isplate,

- na iznos od 14,19 EUR od 11.11.2010. do isplate,

- na iznos od 18,13 EUR od 6.12.2010. do isplate,

- na iznos od 24,54 EUR od 7.1.2011. do isplate,

- na iznos od 20,98 EUR od 7.2.2011. do isplate,

- na iznos od 21,42 EUR od 4.3.2011. do isplate,

- na iznos od 18,64 EUR od 6.4.2011. do isplate,

- na iznos od 33,50 EUR od 30.6.2011. do isplate,

- na iznos od 40,47 EUR od 27.7.2011. do isplate,

- na iznos od 32,75 EUR od 27.10.2011. do isplate,

- na iznos od 32,25 EUR od 2.12.2011. do isplate,

- na iznos od 27,27 EUR od 27.2.2012. do isplate,

- na iznos od 37,27 EUR od 27.2.2012. do isplate,

- na iznos od 35,71 EUR od 7.5.2012. do isplate,

- na iznos od 37,00 EUR od 1.6.2012. do isplate,

- na iznos od 36,04 EUR od 1.7.2012. do isplate,

- na iznos od 34,77 EUR od 17.8.2012. do isplate,

- na iznos od 35,67 EUR od 22.10.2012. do isplate,

- na iznos od 32,13 EUR od 16.1.2013. do isplate,

- na iznos od 36,27 EUR od 16.4.2013. do isplate,

- na iznos od 34,37 EUR od 2.5.2013. do isplate,

- na iznos od 5,40 EUR od 1.6.2013. do isplate,

- na iznos od 5,00 EUR od 1.7.2013. do isplate,

- na iznos od 18,07 EUR od 1.10.2013. do isplate,

- na iznos od 0,19 EUR od 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 37,03 EUR od 26.2.2014. do isplate,

- na iznos od 37,12 EUR od 1.3.2014. do isplate,

- na iznos od 36,57 EUR od 1.4.2014. do isplate,

- na iznos od 35,57 EUR od 1.5.2014. do isplate,

- na iznos od 35,06 EUR od 10.6.2014. do isplate,

- na iznos od 35,50 EUR od 1.7.2014. do isplate,

- na iznos od 36,70 EUR od 1.8.2014. do isplate,

- na iznos od 38,23 EUR od 1.9.2014. do isplate,

- na iznos od 38,48 EUR od 1.10.2014. do isplate,

- na iznos od 39,01 EUR od 1.11.2014. do isplate,

- na iznos od 39,91 EUR od 1.12.2014. do isplate,

- na iznos od 39,39 EUR od 1.1.2015. do isplate,

- na iznos od 40,08 EUR od 1.2.2015. do isplate,

- na iznos od 40,08 EUR od 1.3.2015. do isplate,

- na iznos od 40,08 EUR od 1.4.2015. do isplate,

- na iznos od 40,08 EUR od 1.5.2015. do isplate,

- na iznos od 40,08 EUR od 1.6.2015. do isplate,

- na iznos od 40,08 EUR od 1.7.2015. do isplate,

- na iznos od 40,08 EUR od 1.8.2015. do isplate,

- na iznos od 40,08 EUR od 1.9.2015. do isplate,

- na iznos od 40,08 EUR od 1.10.2015. do isplate,

- na iznos od 40,08 EUR od 1.11.2015. do isplate,

- na iznos od 40,08 EUR od 1.12.2015. do isplate,

- na iznos od 40,08 EUR od 1.1.2016. do isplate,

- na iznos od 40,08 EUR od 1.2.2016. do isplate,

- na iznos od 57,75 EUR od 1.3.2016. do isplate,

- na iznos od 54,38 EUR od 1.4.2016. do isplate,

- na iznos od 52,65 EUR od 1.5.2016. do isplate,

- na iznos od 51,23 EUR od 1.6.2016. do isplate,

- na iznos od 55,75 EUR od 1.7.2016. do isplate,

- na iznos od 54,83 EUR od 1.8.2016. do isplate,

- na iznos od 52,51 EUR od 1.9.2016. do isplate,

- na iznos od 54,85 EUR od 1.10.2016. do isplate,

- na iznos od 55,80 EUR od 1.11.2016. do isplate,

- na iznos od 57,49 EUR od 1.12.2016. do isplate,

- na iznos od 58,88 EUR od 1.1.2017. do isplate,

- na iznos od 57,03 EUR od 24.2.2017. do isplate,

- na iznos od 55,61 EUR od 27.3.2017. do isplate,

- na iznos od 54,75 EUR od 29.4.2017. do isplate,

- na iznos od 51,73 EUR od 25.5.2017. do isplate,

- na iznos od 49,70 EUR od 11.7.2017. do isplate,

- na iznos od 43,81 EUR od 14.8.2017. do isplate,

- na iznos od 42,75 EUR od 20.9.2017. do isplate,

- na iznos od 42,46 EUR od 21.10.2017. do isplate,

- na iznos od 42,53 EUR od 18.11.2017. do isplate,

- na iznos od 42,13 EUR od 7.12.2017. do isplate,

- na iznos od 37,98 EUR od 23.1.2018. do isplate,

- na iznos od 42,07 EUR od 24.2.2018. do isplate,

- na iznos od 39,13 EUR od 15.3.2018. do isplate,

- na iznos od 34,33 EUR od 21.4.2018. do isplate,

- na iznos od 36,72 EUR od 21.5.2018. do isplate,

- na iznos od 39,62 EUR od 18.6.2018. do isplate,

- na iznos od 38,74 EUR od 21.7.2018. do isplate,

- na iznos od 46,15 EUR od 19.9.2018. do isplate,

- na iznos od 44,64 EUR od 3.10.2018. do isplate,

- na iznos od 43,24 EUR od 19.11.2018. do isplate,

- na iznos od 43,96 EUR od 3.12.2018. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. prema tužitelju ĆS na ime manje plaćenog iznosa s osnove ništetne valutne klauzule CHF iz Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607- 5102115140, sklopljenog dana 15. studenog 2004. u iznosu od 628,96 EUR (šestodvadesetosam eura i devedesetšest eurocenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. prema tužitelju ĆS s osnove tečajne razlike CHF u depozitu koji je u razdobljima kada je isplaćivan iznosio 446,98 EUR (četristočetrdesetšest eura i devedesetosam eurocenti) više nego u trenutku kada je zaključen Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102115140, sklopljenog dana 15. studenog 2004. sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, kao i potraživanje zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice 628,96 EUR zbog manje plaćenog iznosa s osnove ništetne valutne klauzule CHF iz istog ugovora za razdoblje prije 15. veljače 2020.

V Prebija se potraživanje tužitelja iz točke II ove presude s potraživanjem tuženika iz točke III ove presude.

VI Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. da isplati tužitelju ĆS, iznos od 4.257,12 EUR (četiritisućedvjestopedesetsedam eura i dvanaest eurocenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos 3.758,22 EUR (tritisućesedamstopedesetosam eura i dvadesetdva eurocenta) od 15. veljače 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĆS za isplatom od tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. zakonskih zateznih kamata u iznosu od 628,96 EUR (šestodvadesetosam eura i devedesetšest eurocenti) koje su tekle na iznos glavnice do 15. veljače 2025., kao neosnovan.

VIII Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. da nadoknadi tužitelju ĆS trošak postupka u iznosu 3.500,63 EUR (tritisućepetsto eura i šezdesettri eurocenta) sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 9. siječnja 2020. te tijekom postupka navodi da su stranke od 15. studenoga 2004. sklopile Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160 / 51400607-5102115140, (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojim je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 27.754,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Točkom 7. Ugovora određeno je plaćanje 180 mjesečnih obroka od po 219,33 CHF obračunatih po srednjem tečaju tuženika . aneksom broj 1 Ugovoru od 4. lipnja 2013. ugovoren je novi rok vraćanja na 186 mjeseci. Tijekom otplate kredita tuženik je u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu na štetu tužitelja radi čega se mijenjao i mjesečni anuitet. Tužitelj je za cijelo vrijeme trajanja kredita mjesečne anuitete uredno plaćao. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom su utvrđene kao nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno da su iste ništetne, a koja je odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (promjenjiva kamatna stopa) i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula). S obzirom da su navedene odredbe ništetne, sukladno čl. 104. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje u tekstu: ZOO/91) traži da mu tuženik vrati preplaćene iznose na ime ništetne valutne klauzule sukladno 210. ZOO/91.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare, osporava učinke presude iz kolektivnog spora na ovaj spor, navodi da je sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna, razumljiva i lako uočljiva te da se u istoj pojedinačno pregovaralo kao i da nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Tijekom pregovaranja o ponudi kredita tužitelju su obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF te su mu pružene sve informacije temeljem koje je mogao donijeti informiranu odluku. Ističe kako je predmetnim ugovorom kao instrument osiguranja ugovoren depozit u iznosu od 2.775,40 CHF odnosno 10,00% od iznosa kredita, a koja sredstva su tijekom trajanja ugovora iskorištena radi djelomičnog podmirenja obveza iz istog. Nakon zaključenja i uplate depozita do trenutka korištenja istog postojala je razlika u tečaju u korist tužitelja u iznosu od 3.367,83 kn, a isto tako postojala je tzv. negativna razlika kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja i iznosi 4.784,53 kn pa stoga postavlja procesnopravni prigovor radi prebijanja iznosa od 8.152,36 kn s kamatama. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak postupka.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe od 9. siječnja 2020. tužitelj je tražio ukupni iznos od 28.347,21 kn / 3.762,32 EUR s pripadajućim kamatama. Podneskom od 28. srpnja 2021. tužitelj je tražio 30.389,45 kn / 4.033,37 EUR s pripadajućim kamatama, čime je preinačio tužbu što je rješenjem od 14. siječnja 2022. dopušteno jer je svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama. Nadalje, podneskom od 1. lipnja 2023. tužitelj je tražio isplatu 25.650,58 kn / 3.404,42 EUR s pripadajućim kamatama. Tuženik se djelomičnom povlačenju tužbe protivio i ustrajao da sud odluči o postavljenom tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 28.347,21 kn / 3.762,32 EUR s pripadajućim kamatama. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 28. srpnja 2025. tužitelj je tražio isplatu 3.758,22 EUR s pripadajućim kamatama, a kojoj dispoziciji se tuženik nije protivio, stoga isti zahtjev je mjerodavan za donošenje odluke u ovom sporu.

3.1. U odgovoru na tužbu tuženik je stavio u (procesnopravni) prijeboj svoje potraživanje na ime negativne razlike i razlike u depozitu u iznosu od 8.152,36 kn / 1.082,00 EUR s pripadajućim kamatama. Podneskom od 4. veljače 2021. tuženik je stavio u prijeboj ukupni iznos od 7.453,39 kn / 988,05 EUR s pripadajućim kamatama. Nadalje, podneskom od 27. srpnja 2021. tuženik je stavio u prijeboj ukupni iznos od 8.106,67 kn / 1.075,94 EUR s pripadajućim kamatama. Prema tome, valjalo je odlučiti o konačno postavljenom prigovoru radi prebijanja iz podneska od 27. srpnja 2021.

4. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102115140 od 15. studenog 2004 (list 9-12 spisa), Aneks broj 1 od 4. lipnja 2013. (list 14 spisa), otplatni plan za kredit (list 15-18 spisa), Pregled prometa po partiji (list 19-33), Obavijest o promjeni uvjeta po kredit (list 33-53 spisa), Okvirni izračun potraživanja (list 54-59 spisa), Promotivni materijali tuženika (list 78-110 spisa), Priopćenje HNB-a (list 110-122 spisa), Ugovor o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom od 15. studenoga 2004. (list 123 spisa), Izvod prometa po računu (list 124-125 spisa), izvedeno je financijsko vještačenje po vještaku Đuri Lobašu iz Lobaš vještačenja d.o.o. (list 205-242, 345-383, 475-487 spisa), Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 522-545 spisa) te je saslušan tužitelj (list 509 spisa).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan kao i prigovor radi prebijanja.

6.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102115140 od 15. studenog 2004. kojima je ugovorena valutna klauzula CHF i s te osnove isplata svih preplaćenih iznosa s kamatama od dana plaćanja.

7. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, dakle da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102115140 od 15. studenog 2004. kojim je tužitelju stavljeno na raspolaganje kunska protuvrijednost 27.754,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita uz rok otplate na 180 mjesečnih obroka izmijenjeno 1. Aneksom od 4. lipnja 2013. na 186 mjesečnih obroka te da je namjena kredita bila kupnja stana kao i da je kredit po istom ugovoru u cijelosti otplaćen, a da su mjesečni anuiteti djelomično podmireni iz depozita sukladno Ugovoru o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom od 15. studenoga 2004.

8. Sporna je osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), radi li se o potrošačkom ugovoru, vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., je li potraživanje u zastari kao i postojanje i osnovanost potraživanja tuženika odnosno procesnopravni prigovor radi prebijanja.

9. Čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba u svrhu kupnje nekretnine odnosno u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle kao potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. ZZP/03.

9.1. U čl. 2. ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 27.754,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, kao i da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je vezana glavnica uz valutu švicarski franak (CHF).

11. Polazeći od odredbe čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv osoba koje obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.1. Navedena odredba izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 57/11, dalje u tekstu ZIDZPP/11) koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. Sukladno odredbi čl. 54. ZIDZPP/11 izmijenjena odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu pa tako i na ovaj postupak. U tom smislu, neosnovano tuženik ističe da sud u ovom postupku nije vezan za utvrđenja u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava i primjenu odredbi čl. 502.c.

11.2. Osim toga, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla. (Tako i VSRH Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018.).

12. Vraćajući se na predmet spora, sud utvrđuje da je ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i sadrži identične odredbe o valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

13. Tijekom postupka saslušan je tužitelj koji je u bitnome izjavio da je 2004. godine odlučio kupiti građevinsko zemljište, a s obzirom da nije imao novaca uputio sam se u banku te odlučio podignuti kredit kako bi to isfinancirao, te mu je djelatnik tuženika ponudio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF. Nije mogao dignuti kredit ni u eurima ni u kunama, a djelatnik tuženika uvjeravao ga je da je dizanje kredita s valutnom klauzulom CHF najbolja i najpovoljnija ponuda. Mjesečna rata kredita bila mu je oko 1.050,00 kuna, a 2008. godine kada je tečaj CHF u odnosu na kunu počeo rasti mjesečna rata bila mu je od 1.400,00 pa sve do 1.700,00 kuna. Djelatnik tuženika nije me upoznao s činjenicom da HNB svojom monetarnom politikom ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što to čini u odnosu na EUR. 2019. godine otplatio je u cijelosti kredit. Kada je rastao tečaj CHF odnosno rate kredita na njegov zahtjev omogućili su mu odgodu otplate od 3 mjeseca. Namjena podizanja kredita je bilo kako bi na tom građevinskom zemljištu izgradio obiteljsku kuću u kojoj bi živio sa svojom obitelji. U vrijeme dizanja kredita bio je zaposlen u jednoj firmi te nije imao otvoren ni obrt niti je imao firmu u vlasništvu. Nije mogao utjecati na sadržaj ugovora o kreditu niti je mogao pregovarati u odnosu na pojedinačne odredbe već se radilo o tipiziranom ugovoru o kreditu koji je sklopio pristupanjem. Pročitao je ugovor prije sklapanja. Iskaz je ocijenjen kao vjerodostojan i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu osobito u dijelu u kojem je iskazivao da je sredstva utrošio za kupnju građevinskog zemljišta kako bi na istom izgradio obiteljsku kuću odnosno u privatne svrhe. S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao. Dapače, tijekom postupka tuženik je odustao od dokaza saslušanjem svjedokinje SS (ročište od **.**.2023.) i LS (ročište od 26. kolovoza 2024.).

14. Nadalje. sud je radi utvrđivanja visine proveo vještačenje po vještaku Đuri Lobašu iz Lobaš vještačenja d.o.o., međutim kako je nalaz i mišljenje bio nejasan i nepotpun jer trebalo je u obračun uzeti početno ugovorenu kamatnu stopu (4,99%) kroz cijelo obračunsko razdoblje s obzirom da na to utječe mjesečni iznos anuiteta pa time i obračun razlike u odnosu na pretplatu valute kao i utvrditi iznose potraživanje tužitelja u odnosu na potraživanje tuženika iz istaknutog prigovora radi prebijanja, a kako bi se izvršio prijeboj i pri tom izvršiti uračunavanje u smislu čl.343. ZOO/91, određeno je novo vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.. Iz nalaza i mišljenja potonjeg vještaka utvrđeno je da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnove ništetne valutne klauzule 3.758,22 EUR, ukupne zakonske zatezne kamate obračunate na isti iznos računajući od dana svakog plaćanja pa da 14. veljače 2020. iznose 1.127,86 EUR, te razlika koju je koju je korisnik kredita manje platio s osnove ništetne valutne klauzule 629,01 EUR.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Stranke nisu prigovarale na nalaz i mišljenje niti su osporavali matematički izračun (osobito kamata u apsolutnom iznosu), Na ročištu od 10. studenoga 2025. stranke su izjavile da nije potrebno da vještak na ročištu iznese nalaz i mišljenje.

16. Nadalje, ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 105. st. 1. ZOO/91. Prema odredbi čl. 104. st. 1. ZOO/91 u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

16.1. Dakle, posljedica ništetnosti predmetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

16.2. Korisnik kredita je na temelju ugovora o kreditu plaćao pojedine mjesečne anuitete primjenom valutne klauzule. Iznos svakog anuiteta bio je određen u otplatnom planu uz primjenu valutne klauzule te je korisnik kredita platio anuitete u tom iznosu. U onom dijelu u kojem je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu nego što je trebao biti plaćen bez valutne klauzule radi se o činidbi korisnika kredita na temelju ništetne odredbe ugovora, tj. u tom dijelu tuženik je primio ispunjenje na temelju ništetne odredbe. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 104. st. 1. ZOO/91 u vezi s odredbom čl. 104. st. 1. ZOO/91 dužan vratiti za svaki anuitet iznos koji je korisnik kredita preplatio na temelju odredbe o valutnoj klauzuli. U odnosu na anuitete koje je korisnik kredita primjenom valutne klauzule platio u manjem iznosu nego što bi platio bez valutne klauzule to ne predstavlja restitucijski zahtjev tuženika prema korisniku kredita u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO/91 jer se u tom dijelu ne radi o činidbi tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe. Tuženik je na temelju ugovora o kreditu stavio na raspolaganje korisniku kredita novčani iznos i to je njegova činidba, odnosno to je ono što je korisnik kredita primio na temelju ugovora o kreditu. Plaćanje anuiteta je obveza korisnika kredita i plaćeni iznosi anuiteta su ono što je tuženik primio. To što je korisnik kredita pojedine anuitete platio u manjem iznosu primjenom valutne klauzule ne znači da je neplaćeni iznos anuiteta ono što je korisnik primio na temelju ništetne odredbe. Ne radi se o tome da je tuženik na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nešto platio korisniku pa da bi korisnik to morao vratiti u smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO/91, već se radi o tome da korisnik kredita nije u cijelosti ispunio ugovornu obvezu plaćanja pojedinih anuiteta jer ih je platio u manjem iznosu. Odredba o valutnoj klauzuli je ništetna pa ona ne predstavlja ugovornu obvezu. Ugovorna obveza korisnika kredita prema tuženiku je platiti anuitete bez primjene valutne klauzule jer je ugovor bez te klauzule na snazi. To što je pojedine anuitete platio u manjem iznosu zbog primjene valutne klauzule predstavlja situaciju da u tom dijelu korisnik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u cijelosti, dakle radi se o neispunjenju ugovorne obveze po točno određenim anuitetima prema tuženiku, a ne o restitucijskom zahtjevu tuženika u smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO/91. Restitucijski zahtjev odnosi se samo na povrat onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe, dakle na povrat plaćenog iznosa, a ne na plaćanje daljnjeg iznosa jer pojedini anuitet nije u cijelosti plaćen. U dijelu u kojem anuitet nije u cijelosti plaćen radi se o neispunjenju ugovorne obveze korisnika kredita.

16.3. Međutim, korisnik kredita je svakom uplatom plaćao točno određeni anuitet pa se preplaćenim iznosom kasnijeg anuiteta ne podmiruje manje plaćena obveza po ranijem anuitetu. Odnosno, kada je korisnik kredita platio određeni anuitet u većem iznosu primjenom valutne klauzule tada se ta preplata ne odnosi na plaćanje ranijeg anuiteta kojeg je platio u manjem iznosu od ugovorenog, već se radi o tome da je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga, sve preplaćene iznose po pojedinim anuitetima tuženik je dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 104. st. 1. ZOO/91, a u odnosu na anuitete koji su plaćeni u manjem iznosu od onoga što je ugovorna obveza bez valutne klauzule tuženik bi mogao zahtijevati ispunjenje od ugovorne strane (korisnika kredita).

16.4. Pojednostavljeno rečeno, zbog ništetnosti valutne klauzule (ništetnost uvijek djeluje u odnosu na obje ugovorne strane), tuženiku su pojedini mjesečni anuiteti prema ugovoru o kreditu plaćeni manje i to predstavlja tzv. negativnu razliku, dakle radi se o neispunjenju ugovorne obveze. S obzirom da je tuženik banka, financijski visoko kvalificirana pravna osoba, koja u svojoj knjigovodstvenoj kartici nije knjižila neispunjenje ugovorne obveze, njegova tražbina je dospjela tek u trenutku poziva na ispunjenje te obveze, dakle tek kad je tuženik istakao procesnopravni prigovor radi prebijanja u odgovoru na tužbu 14. veljače 2020., u smislu čl. 324. st. 2. ZOO/91, drugim riječima rečeno, tužitelj nije bio u zakašnjenju prije poziva na ispunjenje.

16.5. Nadalje u odnosu na oročeni depozit kao instrument osiguranja kredita koji je formiran iz samog kredita na dan početka korištenja kredita 15. studenoga 2004. te koji je izražen u švicarskim francima valja reći da je iznos deviza na dan njegovog formiranja isti do njegove isplate s obzirom da se depozitom zatvara isti iznos kredita u valuti pa je nebitno koliko to iznosi u kunama. Oročeni depozit nije kupljen iz kuna nego je isplaćen iz kredita u valuti. Tečajne razlike po osnovi depozita su neutralne, odnosno iste su na imovinu i obvezu, obveza je depozit, a imovina je taj isti iznos na računu banke koji je zadržan, odnosno nije isplaćen korisniku kredita. Banka u slučaju potrebe uvijek za 1 CHF depozita zatvara 1 CHF kredita. Budući da je vrijednost depozita rasla uslijed porasta tečaja, korisnik kredita je za 1 CHF zatvorio više kredita te isto nije nepošteno i nesavjesno, dapače isto je išlo u korist tužitelja kao potrošača. Osim toga, ne može se nesavjesna i nepoštena strana – trgovac pozivati na vlastito nepošteno postupanje i tražiti od suda da ocjenjuje poštenost i transparentnost određenih odredbi ugovora koje je sama sastavljala, već to pravo pripada isključivo potrošaču. Budući da tužitelj kao potrošač nije tražio ocjenu poštenosti i transparentnosti Ugovora o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom od 15. studenoga 2004., sud ocjenjuje isti u cijelosti valjanim. S obzirom na navedeno, tuženik nema potraživanje u vidu tečajne razlike iz Ugovora o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom od 15. studenoga 2004. (tako i ŽS Varaždin, SS Koprivnica Gž-1717/22 od 28. ožujka 2023.).

16.6. Polazeći od navedenog, djelomično je osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja koji je naknadno specificirao podneskom od 27. srpnja 2021. i to u dijelu u kojem je tuženik stavio u prijeboj svoju tražbinu s osnove manje plaćenih anuiteta u iznosu od 4.738,87 kn / 628,96 EUR (kada je tečaj bio niži od početnog tečaja), tzv. negativnu razliku. Napominje se da iz nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. proizlazi potraživanje u iznosu od 629,01 EUR, međutim sud je vezan manjim zahtjevom tuženika, u smislu čl. 2. ZPP-a.

17. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 371. ZOO/91 jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok.

17.1. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO/91 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022).

17.2. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. čl. 388. ZOO/91. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna.

17.3. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 9. siječnja 2020. Prema tome, potraživanje isplate - povrata po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nije zastarjelo stoga je prigovor zastare tuženika neosnovan.

17.4. Također, prigovor zastare tužitelja na potraživanje tuženika je neosnovan jer kako je gore navedeno, potraživanje tuženika dospjelo je tek isticanjem procesnopravnog prigovora radi prebijenja (v. supra t. 16.4.).

18. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 214. ZOO/91 kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja tužitelja koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.). Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

19. Slijedom navedenog, valjalo je utvrditi potraživanje tužitelja u iznosu od 3.758,22 EUR sa zatraženim tijekom kamata od svakog mjesečnog plaćanja, utvrditi potraživanje tuženika u iznosu od 628,96 EUR s kamatama od 15. veljače 2020. , a za ostale kamate kao i za potraživanje tuženika s osnove tečajne razlike depozita u iznosu od 446,98 EUR sa zatraženim kamatama utvrditi da ne postoje, te izvršiti prijeboj utvrđenih potraživanja (konstitutivna odluka), stoga je odlučeno kao u točkama I - V izreke presude.

20. Nadalje, s obzirom da prijeboj nastaje u trenutku kada su se stekli uvjeti za to (uzajamnost, istovrsnost, dospjelost i utuživost), u smislu čl. 337. st. 2. ZOO/91, uvjeti su se stekli danom davanja odgovora na tužbu 14. veljače 2020. (tada je dospjela tražbina tuženika) u kojem je istaknut prigovor radi prebijanja te se uzima da je tada djelomično podmireno potraživanje tužitelja - na ime kamata i potraživanje tuženika (prijeboj djeluje retroaktivno).

20.1. Naime, Čl. 343. ZOO/91 propisano je da kad između dvije osobe postoji više obveza koje mogu prestati prijebojem, prijeboj se vrši po pravilima koja vrijede za uračunavanje ispunjenja. Nadalje, čl. 313. ZOO/91 propisano je da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, uračunavanje se vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Dakle, potonjom odredbom propisan je obvezatni redoslijed uračunavanja ispunjenja kada dužnik pored glavnice duguje kamate i troškove, tako da se prvo ispunjava sporedna tražbina (troškovi i kamata). Njome se štiti pravo vjerovnika koji ima pravo na takvo uračunavanje ispunjenja bez ispunjenja bilo kakovih uvjeta, pa taj redoslijed ispunjenja dužnik nije ovlašten jednostrano mijenjati (dakako, osim ako nije drugačije ugovoreno između stranaka – tako i VSRH Rev-x 859/10 od 14. svibnja 2013.).

20.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. utvrđeno je da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnove ništetne valutne klauzule 3.758,22 EUR, ukupne zakonske zatezne kamate obračunate na isti iznos računajući od dana svakog plaćanja pa da 14. veljače 2020. iznose 1.127,86 EUR, te razlika koju je korisnik kredita manje platio s osnove ništetne valutne klauzule 629,01 EUR. S obzirom da je tuženik stavio u prijeboj potraživanje u iznosu od 628,96 EUR, te primjenom pravila o uračunavanju ispunjenja, djelomično su podmirene kamate tužitelja, odnosno preostao je iznos od 498,90 EUR kamata (1.127,86 EUR – 628,96 EUR) dospjelih do 14. veljače 2020.

20.3. S obzirom da prijebojem nije prestalo potraživanje tužitelja na ime glavnice, već samo djelomično potraživanje na ime kamata obračunatih do 14. veljače 2020. u iznos od 628,96 EUR, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.758,22 EUR glavnice, dospjele obračunate kamate do 14. veljače 2020. u iznosu od 498,90 EUR, odnosno ukupno 4.257,45 EUR, a budući da je tuženik i dalje u zakašnjenju, tužitelju i dalje pripadaju kamate na iznos glavnice od 15. veljače 2020. pa do isplate, odlučeno je kao u točki VI izreke presude. Isto tako, prijebojem je prestalo potraživanje tužitelja na ime zakonskih zateznih kamata u ukupno obračunatom iznosu od 628,96 EUR, stoga je odlučeno kao u točki VII izreke presude.

20.4. Sud napominje kako dospjele zakonske zatezne kamate mogu biti iskazane i specificirane mjesečno na svaki pojedini iznos ili u apsolutnom iznosu (tako i VSRH Rev-327/13 od 6. ožujka 2019. i Rev-187/1999 od 22. svibnja 2003.) te da se u biti radi o jednom te istom potraživanju koje je drugačije izraženo. S obzirom na istaknuti prigovor radi prebijanja, a radi potrebe uračunavanja ispunjenjem, kamate su iskazane u apsolutnom iznosu u izreci presude, umjesto kako je to tražio tužitelj prema mjesečnim iznosima, a sve u granicama zahtjeva u smislu čl. 2. ZPP-a.

21. Tužitelj nije uspio sa svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u razmjerno neznatnom dijelu i to u dijelu koji se odnosi na kamate, stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 5. te 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev- 847/2021 od 13. veljače 2024.)

22. Tužitelju zastupanim po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT) 200,00 EUR, sastav podneska od 28. veljače 2020., 2. lipnja 2020., 4. veljače 2021., 28. srpnja 2021. svaki po (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, sastav podneska od 18. kolovoza 2021., 1. lipnja 2023. i 28. srpnja 2025., svako po (Tbr 8. toč. 3. OT) 100,00 EUR, zastupanja na ročištima 29. lipnja 2020., 14. siječnja 2022., 18. rujna 2023., 26. kolovoza 2024.,10. studenoga 2025., svako po (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, što ukupno iznosi 2.300,00 EUR.

23. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 2.875,00 EUR, trošak predujma za izvedeno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR za Darfin d.o.o. i 119,45 EUR za Vještačenja Lobaš d.o.o., trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 86,67 EUR (koliko je plaćeno) odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), te trošak preliminarnog vještačenja u iznos od 106,18 EUR (dokazao da je platio), bez kojeg ne bi mogao pravilno postaviti inicijalni tužbeni zahtjev, što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 3.500,63 EUR.

24. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 9. siječnja 2026. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je odlučeno kao u točki V izreke presude.

25. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 9. siječnja 2026.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun;

- tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte