Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-350/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužiteljice FĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Kalauz, odvjetnik iz Vinkovaca, protiv tuženika GĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice DĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički j.t.d. iz Varaždina, Kratka 2/I, radi utvrđenja opravdanosti isključenja iz nasljedstva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 26. studenoga 2025., u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice Ivana Kalauza, odvjetnika iz Vinkovaca, te tuženice DĐ i punomoćnika tuženika Nenada Slunjskog, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički j.t.d. iz Varaždina, te objave presude 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su tuženi GĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] opravdano isključeni iz nasljedstva iza pok. NĐ, rođenog **.**.1961., a umrlog **.**.2022.."

II. Nalaže se tužiteljici FĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 1.320,00 eur (tisuću tristo dvadeset eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika navodeći u tužbi da se pred Općinskim sudom u Varaždinu pod posl. broj: O-2056/2022 vodi ostavinski postupak iza pokojnog NĐ, rođenog **.**.1961., a umrlog **.**.2022. Navela je da je pokojni NĐ umro sa pisanom oporukom od 19.10.2021. kojom je svu svoju imovinu ostavio njoj, svojoj sestrični, te je istovremeno na temelju čl. 85 st. 1 toč. 1 Zakona o nasljeđivanju u potpunosti isključio iz nasljedstva djecu TĐ i SĐ – ovdje tuženike jer su se teže ogriješili o svoju moralnu i zakonsku dužnost uzdržavanja i više od toga pomaganja i ljudskog postupanja prema njemu kao ocu. Tuženici kao zakonski nasljednici su priznali oporuku, ali su tražili nužni dio. Nadalje je tužiteljica navela da su tuženici u podnesku od 25. lipnja 2024. naveli da nisu ostvarene pretpostavke za njihovo lišenje prava na nužni zakonski dio jer da su nakon razvoda braka bili maloljetni, da je ostavitelj s njima prekinuo svaki kontakt, da nije pitao za njih niti se interesirao za njihovo odrastanje pa se na taj način ogriješio o obveze roditeljske skrbi o djeci, a osim toga da je odbijao i svaki kontakt s njima što je potrajalo do njegove smrti. Poziva se na odredbu čl. 85. st. 1 toč. 1 Zakona o nasljeđivanju te navodi da su između tužiteljice kao oporučne nasljednice i tuženika kao zakonskih nasljednika sporne činjenice o kojima ovisi opravdanost isključenja tuženika kao nužnih nasljednika, radi čega je rješenjem ovoga suda rješenjem posl. broj: O-2056/2022 od 05.07.2024. prekinut ostavinski postupak i upućena ovdje tužiteljica kao oporučna nasljednica na parnicu budući da teret dokaza da je isključenje nasljednika koji ima pravo na nužni dio opravdano, leži na onome koji se na isključenje poziva, a to je tužiteljica kao oporučna nasljednica. Tužiteljica osporava navode tuženika iz njihova podneska od 25. lipnja 2024. godine i njihovo pravo na nužni dio, te tvrdi da je isključenje tuženika opravdano i da su svi dužni poštovati posljednju volju pok. NĐ. Tužiteljica navodi da je ostavitelj pok. NĐ 80% hrvatski ratni vojni invalid, radno nesposoban, od razvoda braka sa majkom tuženika živio sam iako je zbog invalidnosti i bolesti ovisio o tuđoj pomoći. Uz invalidnost koja potječe iz Domovinskog rata, a zbog koje je imao protezu na lijevoj nozi i kretao se uz pomoć štaka, od 2015. godine pok. NĐ bolovao je i od inkontinencije, od 2018. godine od disfunkcije mjehura, a od 2020. godine od zloćudnog tumora bubrega. Zbog svih gore navedenih bolesti trebala mu je pomoć drugih osoba, a tuženici mu nikada nisu pomogli iako je živio sam, te su odbijali kontakte s njim. Navodi da je pok. NĐ nosio pelene, da je imao problem s nošenjem mokrih pelena do kontejnera budući da je živio na drugom katu zgrade bez lifta, da je imao problem sa održavanjem higijene, nije mogao u kadu, prao se u lavorima, uglavnom je jeo konzerve i gotovu hranu, a samo povremeno bi si nešto jednostavno skuhao, u trgovinu i u banku je išao rijetko i to sa štakama i taksijem, a zbog problema s inkontinencijom i nošenja pelena se počeo povlačiti iz društva. Patio je zbog toga što tuženici ne pitaju za njega i ne brinu o njemu, živio je sam i bio je jako usamljen, a na kraju je umro sam u stanu, tragično je izgorio u požaru. Navodi da su pok. NĐ i majka tuženika ĆĐ bili u u braku do 2006. te da je nakon razvoda braka pok. NĐ pokušavao održavati odnose s tuženicima, ali nažalost majka tuženika je tuženike potpuno otuđila od njega, te je on zbog toga patio. Kao dokaz gore navedenog uz tužbu se dostavljaju podnesci koje je NĐ osobno pisao Općinskom sudu u Varaždinu, Centru za socijalnu skrb Varaždin i drugim institucijama, a iz kojih je vidljivo da se institucijama žalio zbog toga što je bivša supruga ĆĐ djecu okrenula protiv njega i koliko je isti patio zbog toga što nema nikakve odnose s djecom, ovdje tuženicima. Pok. NĐ je u više navrata svojoj majci i tužiteljici s tugom i očajem pričao kako je išao ulicom u kojoj je Petrina škola sa željom da ju vidi, a ona kada ga je vidjela je prelazila na drugu stranu ulice ili se okretala i išla drugim putem. Stoga su neosnovani navodi tuženika da je ostavitelj s njima prekinuo svaki kontakt, da nije pitao za njih i da se nije interesirao za njihovo odrastanje pa da se na taj način ogriješio o obveze roditeljske skrbi o djeci, a neistiniti su i navodi tuženika da je pok. NĐ odbijao i svaki kontakt s njima do njegove smrti. Naime, pok. NĐ je i nakon što su tuženici postali punoljetni pokušao uspostaviti kontakte s njima i to kako osobno tako i putem Facebooka i preko socijalnih radnika i drugih osoba, međutim tuženici su odbijali svaki kontakt s njim iako su znali da je teško bolestan i da mu treba pomoć. Tužiteljica je navela da tuženici svojem pok. ocu NĐ nisu otišli niti na sprovod, nisu poslali niti vijenac, ali su neposredno nakon smrti, sa ključevima koje su dobili od policije nakon završenog očevida, ušli u njegov stan i odnijeli ono što je bilo vrijedno, a nije izgorjelo u požaru, te sada traže i nužni dio. Pri tome napominje da tuženici sve do smrti pok. NĐ nisu imali ni ključeve od njegova stana, nego je ključeve stana tuženiku LĐ predala policija nakon što je izvršila očevid u stanu koji je izgorio u požaru, a u kojemu je pok. NĐ tragično preminuo. Također je navela da su tuženici nakon smrti pok. NĐ, ušli i u kuću pok. NĐ u [adresa], te iz nje također odnijeli sve što je vrijedilo. Navodi da je tuženik GĐ platio dio troškova (budući da je pok. NĐ preminuo u [adresa], a pokop je organiziran na Memorijalnom groblju u Vukovaru), a te troškove je potraživao od oporučne nasljednice.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su naveli da isključenje tuženika iz nasljedstva pok. NĐ nije opravdano i zbog toga ne polučuje pravne učinke u smislu da bi tuženici bili lišeni svog prava na nužni dio u ostavini pok. ostavitelja, bez obzira na uglavak iz oporuke na koji se tužiteljica poziva. Naveli su da im je dakako poznato da im je otac hrvatski ratni vojni invalid, s protezom na lijevoj nozi, no da ga ovaj hendikep nije ometao u svakodnevnim aktivnostima za cijelo vrijeme njihova zajedničkog života u obitelji. Tuženici su također naveli da im nije znano od kakvih bi tegoba njihov otac patio i od kakvih bi bolesti koje su bile životno ugrožavajuće bolovao za svog života, a radi kojih bi mu bila prijeko potrebna tuđa pomoć, te da iz historijata tužbe proizlazi da je do svoje naprasne i tragične smrti bio pokretan. Također su istaknuli da je do njih, još za života njihova oca, došlo saznanje kako on trajno živi s jednom ženskom osobom, da je to njihovoj majci za slučajnog susreta rekao zajednički poznanik njihovih roditelja IĐ. Navode kako to potvrđuje i javnobilježnički akt kojim je utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice pok. ostavitelja s VĐ i to od 2015. Dapače, pokojni je ostavitelj još dana 17.04.2019. kao davatelj uzdržavanja sklopio s CĐ kao primateljicom uzdržavanja Ugovor o doživotnom uzdržavanju, iz kojeg se izvjesno može zaključiti kako je u to vrijeme još svakako bio pokretan i u svakom smislu sposoban izvršavati preuzete obveze s osnova davanje uzdržavanja. Bez obzira na poštovanje koje tuženici osjećaju prema pok. ostavitelju NĐ prigovaraju idealiziranoj slici njega kao brižnog oca koju sugeriraju navodi iz tužbe. Tužitelj naime, izvjesno posljedično proživljenim ratnim strahotama, prema tuženicima nije bio dobar, pravedan i blag otac, pa je tako često gubio kontrolu, nerijetko se iskaljavao na njima, a osobito je 1. tuženika i fizički kažnjavao, radi čega je ovaj još dugo nakon razvoda braka svojih roditelja i prestanka njihove zajednice života, bio jedno nesigurno i povučeno dijete, mokrio je u krevet još u školskoj dobi. O takvim problemima koji su postojali unutar obitelji NĐ te o odnosu NĐ prema članovima obitelji, a koji su bili i bitan razlog razvoda NĐ od majke tužitelja da posredno svjedoči i bogata medicinska dokumentacija pok. NĐ, konkretno dokumentacija specijaliste psihijatra, pri čemu ukazuje na Povijest bolesti od 11. studenoga 2020. godine, koja upućuje na glavnu dijagnozu „perzistirajući sumanuti poremećaj“, kao posljedica „posttraumatskog stresnog poremećaja“ i „trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja" zbog čega je često postupao grubo, pa i nasilnički, radi čega su djeca, ovdje tuženici bili i sami istraumatizirani, bojali ga se te su i sami trpjeli dugovremene posljedice na svoje ponašanje i socijalizaciju. Dopuštaju da je pok. ostavitelj verbalizirao svoju želju za ostvarivanjem kontakata s tuženicima te da je upućivanjem podnesaka i predstavki u više navrata ukazivao na to da mu se ti kontakti onemogućavaju, no realno nije poduzimao ništa kako bi ostvario takve, što na žalost prije ukazuje tek hinjene, a ne ozbiljne nakane. Da je tome doista tako ukazuje činjenica da se ostavitelj nije pokušavao neposredno obraćati tuženicima, pa tako osobito nakon što su oni postali punoljetni (GĐ 2015., a Petra Katulić 2011.), čime je i kada je u bitnom prestao njegov argument da su bili pod utjecajem majke koja ih je okretala od njega, nikada se nije interesirao o njihovom odrastanju, zdravlju, školovanju, problemima, uspjesima, nikada im nije čestitao rođendane, javljao im se za blagdane. Također se u tužbi prešućuje da pok. ostavitelj čak ni onaj minimum svoje roditeljske skrbi za tuženike, putem doprinošenja za njihovo uzdržavanje, nije podmirivao dobrovoljno, plaćao je presuđene minimalne iznose bez obzira na odrastanje djece i s tim povećanje njihovih potreba, pa se povećanje uzdržavanja moralo utuživati. Što se pak tiče odlaska na sprovod, ističu kako je u vrijeme ostaviteljeve sahrane tuženica DĐ već trajno boravila u inozemstvu, pa čak i kad bi pravodobno saznala za vrijeme posljednjeg ispraćaja, vrlo vjerojatno ne bi mogla doputovati zbog posla. Što se pak tiče GĐ, njegove su emocije bile vrlo konfuzne, pa je on s djevojkom doputovao na sprovod u Vukovar te je isti promatrao s udaljenosti. Upravo je taj „nebrižni sin“, ovdje tuženik, saznavši za očevu smrt, doista podmirio troškove ukopa, ceremonije i prijevoza ostataka iz [adresa] do Memorijalnog groblja u Vukovar. Tvrdnja da su tuženici iz stana pok. ostavitelja, nakon što je stan izgorio u požaru, a i iz njegove nenastanjene kuće „odnijeli sve što je bilo vrijedno“, ne samo da je gnjusna laž sama po sebi, već da oduzima svaku vjerodostojnost cijeloj konstrukciji navoda historijata tužbe. Tuženici ponavljaju da njihov pokojni otac ni svojim odnosom prema njima, dok su još svi živjeli zajedno kao obitelj, a isto tako odsustvom iskazivanja bilo kakvog konkretnog i ozbiljnog interesa za njihovo odrastanje i brige za njihovu dobrobit, nije ni mogao opravdano očekivati od njih da će oni, sa svojim osjećajem ogorčenosti, a potom praznine zbog odrastanja bez njega, osjetiti potrebu, pa i dovoljnu hrabrost da mu priču, ne znajući konačno ni na kakovu bi njegovu neracionalnu reakciju mogli naići. U konkretnom slučaju dakle, tuženicima nije bio poznat ni jedan detalj iz života pokojnog ostavitelja, njihovog oca, a temeljem kojeg bi oni mogli zaključiti da si on ne bi organizirao život u kojem za njih nije bilo mjesta, te da bi bio potrebit pomoći, odnosno uzdržavanja. Dapače, iz saznanja do kojih su tuženici došli tek nakon ostaviteljeve smrti, a koja su saznanja ovdje prethodno prezentirana, moguće je dapače zaključiti i to da je pok. ostavitelj objektivno, sve do svoje naprasne i tragične smrti u požaru, bio aktivan (pa je preuzeo i ugovornu obvezu doživotnog uzdržavanja prema trećoj osobi) te tek nešto lošije pokretan. Navode da pok. ostavitelj koji doista nije poduzeo ništa stvarno i konkretno da bi s tuženicima stupio u kontakt, pa makar kasnije kad su oni postali punoljetni i samostalni te bi mu tada objektivno i mogli pružiti neku pomoć, ako bi mu ona bila potrebna, nije mogao očekivati da će djeca tražiti njega i smoći snage da rješavaju njegove traume kao pretpostavku ostvarivanja bilo kakvih normalnih kontakata.

3. Tuženici su neposredno prije pripremnog ročišta 28. siječnja 2025. dostavili podnesak za koje je tužiteljica predložila da se isti ne uzme u obzir budući da je isti dostavljen protivno čl. 299. a st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19; dalje u tekstu ZPP). Sud je ipak isti uzeo u obzir temeljem odredbe 299.a stavak 5. ZPP-a budući da je ocijenio s obzirom na njegov sadržaj da je isto svrsishodno za postupak. Naime, u navedenom podnesku, između ostaloga tuženici navode da je tuženik GĐ pristupio prepoznavanju ostavitelja na patologiji u Općoj bolnici u Varaždinu, da je podmirio troškove pogreba i dogovarao detalje sahrane te je ujedno predložio uvid u račun što je sud našao važnim radi utvrđivanja spornih činjenica u ovom postupku.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao svu dokumentaciju u spisu predmeta i to na listovima od 6 do 38 spisa, na listovima od 55 do 60 spisa, na listovima od 68 do 79 spisa, na listovima od 95 do 107 spisa, na listu 116 sisa, na listovima od 120 do 124 spisa, izvršio je uvid u spis ovoga suda R1 Ob-1075/2022-172/2022, saslušao je stranke i svjedoke RĐ, KĐ, ZĐ, AĐ, UĐ, PĐ, ŠĐ, JĐ, HĐ, OĐ, ŽĐ, ČĐ i BĐ. S obzirom na to da tijekom postupka nije bilo sporno zdravstveno stanje pok. NĐ sud nije pribavljao zdravstveni karton pok. EĐ od HZZO, a što je tužiteljica predložila u tužbi.

5. Na temelju članka 8. ZPP, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora ovog postupka je utvrđenje opravdanosti isključenja nužnih nasljednika, djece pok. NĐ, ovdje tuženika koje je pok. NĐ oporukom isključio iz njegova nasljedstva.

7. Nesporno je između stranaka da je pok. NĐ sastavio oporuku kojom je svu svoju imovinu ostavio tužiteljici, a svoju djecu, ovdje tuženike isključio iz nasljeđivanja što je učinio na izričit način i naveo razloge isključenja, nesporno je da je pok. NĐ bio hrvatski branitelj iz Domovinskog rata – dragovoljac sa statusom hrvatskog ratnog vojnog invalida (HRVI) sa 80 % invaliditeta, te da je uz invalidnost koja potječe iz Domovinskog rata, a zbog koje je imao protezu na lijevoj nozi i kretao se uz pomoć štaka, od 2015. pok. NĐ bolovao i od inkontinencije, od 2018. od disfunkcije mjehura, a od 2020. od zloćudnog tumora bubrega. Nesporno je da je pok. NĐ bio u braku sa ŠĐ u kojem su rođeni tuženici, te da je navedeni brak razveden 2006. od kada su, tada maloljetni tuženici odselili sa majkom u drugi stan – jednu ulicu dalje od stana u kojem je ostao živjeti pok. NĐ. Nesporno je da je pok. NĐ od tada za tuženike plaćao zakonsko uzdržavanje sve dok su za to postojali zakonski uvjeti, da za vrijeme od kada su tuženici odselili s njima nije bio više u nikakvom kontaktu. Nesporno je da se pok. NĐ tijekom 2008. obratio Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Centru za socijalnu skrb Varaždin, i Općinskom sudu u Varaždinu u spisu P-153/2008. Nesporno je pok. NĐ 2016. Centru za socijalnu skrb Varaždin i Obiteljskom centru 16. kolovoza 2016. uputio zamolbu za pomoć i posredovanje, o čemu mu je iz istih odgovoreno . Nesporno tuženica 2016. nije prihvatila poziv za savjetodavni sastanak pok. oca upućen preko Centra za socijalnu skrb. Nesporno je pok. NĐ sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju majke CĐ, a nesporno je i da je poginuo u požaru u svom stanu 11. rujna 2022.

8. Sporno je među strankama da li su tuženici izbjegavali kontakt sa pok. ocem ili je pok. otac izbjegavao kontakte s njima, da li su tuženici znali za njegovo pogoršano zdravstveno stanje (u odnosu na ranije) u vrijeme kada su bili punoljetni i za to da mu je potrebna pomoć, sporno je da li je pok. NĐ bilo potrebno financijsko uzdržavanje, sporno je da li su svojim odnosom prema ocu tuženici teže povrijedili neku zakonsku ili moralnu obvezu prema oporučitelju.

9. Prema odredbi iz čl. 85. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., dalje: ZN) oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio:

1) ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju,

2) ako je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema njemu ili njegovu bračnom drugu, djetetu ili roditelju,

3) ako je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,

4) ako se odao neradu ili nepoštenu životu.

Isključenje iz nasljedstva može biti potpuno ili djelomično. Prema odredbi čl. 86. ZN oporučitelj koji želi isključiti nekog nasljednika mora to očitovati u oporuci na izričit način i navesti razlog za isključenje. Razlog za isključenje mora postojati u vrijeme oporučivanja. Za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučno je pitanje je li isključenje opravdano (jer samo opravdano isključenje može dovesti do pravnih posljedica isključenja utvrđenih u odredbi čl. 87. ZN). S obzirom da se postojanje razloga za isključenje ne presumira, sukladno odredbi čl. 86. st. 3. ZN dužnost dokazivanja opravdanosti isključenja leži na onome tko se na isključenje poziva, znači tužiteljici. Sporno je, dakle, da li je postojao zakonski osnov isključenja koji se u oporuci navodi kao uzrok isključenja.

10. Ostavitelj pok. NĐ u oporuci sastavljenoj 19. listopada 2021. je, nakon što je naveo da nasljednikom sve svoje imovine određuje FĐ, naveo sljedeće: „Iz ove oporuke na temelju članka 85. stavka 1 točke 1. Zakona o nasljeđivanju potpuno isključujem iz nasljedstva svoju djecu GĐ i SĐ jer su se isti teže ogriješili o svoju moralnu i zakonsku dužnost uzdržavanja i više od toga pomaganja i ljudskog postupanja prema meni, svom ocu, za mog života, unatoč činjenici da sam bio teško bolestan i 70% invalid i potpuno sam. S druge strane, ja se nikad nisam ogriješio o svoju dužnost uzdržavanja njih, čak i nakon što za to više nisam imao nikakvih zakonskih, a još manje moralnih razloga.“

11. Iz navedene oporuke vidljivo je dakle, da je oporučitelj zakonske nasljednike iz zakonskog nasljeđivanja htio isključiti na temelju st. 1. članka 85. ZN, jer da su se povredom zakonske i moralne obveze koja proizlazi iz njihova obiteljskog odnosa s njime teže ogriješili prema njemu. Budući da zakon ne predviđa u čemu se takva povreda može sastojati, na ocjeni je suda da li su u konkretnom slučaju tuženici povrijedili kakvu zakonsku ili moralnu obvezu i ako jesu, radi li se o težoj povredi koja opravdava njihovo isključenje iz zakonskog nasljeđivanja. Budući da je nesporno da tuženici s pokojnim ocem nisu bili u nikakvom kontaktu od razvoda njihovih roditelja, kada su još bili maloljetni postavlja se pitanje da li su oni time što nisu održavali kontakte s ocem nakon što su bili punoljetni i zanimali se za njegovo zdravlje povrijedili svoju moralnu obvezu da se brinu ocu, a osim toga tužiteljica im stavlja na teret i da su znali za njegovo teško zdravstveno stanje i da živi sam i da su svjesno izbjegavali bilo kakvu obavezu u vezi oca. Istovremeno se nameće i pitanje kakav je NĐ bio otac i kakve je on očinske moralne obveze prema djeci ispunjavao te nije li sam doprinio situaciji da djeca maloljetna ili punoljetna ne žele s njim kontaktirati.

12. Prije svega, sud je razmotrio materijalne dokaze na koje upiru stranke u postupku sagledavši iz kronološkim redom od perioda za vrijeme razvoda braka pok. NĐ sa ĆĐ. Tako iz zapisnika 27. ožujka 2006. (list 32) Centra za socijalnu skrb Varaždin u postupku posredovanja bračnih drugova proizlazi kako je ĆĐ pokrenula razvod braka zbog narušenih odnosa u braku, kako ona želi da djeca nakon razvoda braka ostanu živjeti uz nju, a da susrete i druženja djece i oca treba i „nadalje održavati što češće i kvalitetnije ako to djeca budu željela, te da u svakom slučaju neće braniti da se viđaju s ocem, dok iz navoda NĐ proizlazi kako je on protiv razvoda braka, da je to jednostrani čin ĆĐ, no da on ne želi nju sprečavati u njenim ustavnim pravima, da se on fizički ne može brinuti za djecu jer da i sam treba pomoć, da treba operaciju kuka, no da želi ostati angažiran oko njihovih aktivnosti kao i do tada. Naveo je da ne komunicira sa kćerkom jer da je ona pod utjecajem svoje majke i da ne zna kako se to dogodilo da s njim više ne želi ni razgovarati, no da je sa sinom u dobrim odnosima, te da će poštovati njihove želje glede susreta i druženja s njim. Iz stručnog mišljenja stručnog tima iz Centra za socijalnu skrb Varaždin od 24. svibnja 2006. (list 30) u postupku posredovanja bračnih drugova, iz podataka o dinamici odnosa u obitelji vidljivo je da je ĆĐ navela kako su se njihovi partnerski odnosi poremetili unazad 5 – 6 godina, dok je pok. ĆĐ naveo da je do toga došlo prije godinu dana, zatim da su podijelili stambeni prostor u kojem žive, te da su postigli sporazum da će djeca ostati živjeti s majkom, da se neće ograničavati susreti i druženja s ocem ovisno o željama djece itd.

13. U predstavci od 3. 3. 2008. (list 34) dostavljenoj Centru za socijalnu skrb Varaždin NĐ navodi da su mu u MOMBS (Ministarstvo obrane ?) rekli da se obrati Centru kao nadležnom te navodi da dostavlja dokumentaciju iz koje se vidi da taj Centar zna za njegov problem, a to je da njegova kći koja iako zna kuhati, njemu nikada nije dala ni jedan tanjur hrane, niti čašu vode, a kamoli nešto drugo, da on cijelo vrijeme plaća uzdržavanje za djecu i troškove stanovanja jer da ih druga strana ne želi plaćati, navodi da njegova djeca s njime ne razgovaraju, da majka zatvara vrata da ih on ne vidi, i da mu onemogućava svaki kontakt s njima. Da djeca ne iskazuju nikakvu zahvalnost prema njemu, a da je on sebe obitelji 12 godina davao do maksimuma. Navodi da njega, koji je invalid time djeca na krajnje ružan način zlostavljaju, a njemu da se ukraćuju elementarna ljudska prava.U izjavi koju je pok. NĐ dao na zapisnik 31. ožujka 2008. u Centru za socijalnu skrb Varaždin (list 23) isti navodi da njegova supruga već dvije godine govori da će se iseliti iz stana, iako je on nije tjerao već da je to bila njena odluka, da je čak i sam nudio da se on iseli što da ona nije željela, a da sada to više nije moguće. Naveo je da je dobio sudsko rješenje iz kojeg proizlazi da je on samovlasnik stana, da nema nikakvu komunikaciju s djecom jer da se djeca s njim boje razgovarati, a da on izbjegava sukobe i ne želi inzistirati na tome da s njima razgovara. Naveo je da se obraćao svim institucijama da mu se pomogne u rješavanju problema, da su njegova djeca jako dobra, no da bi bila kažnjena ako bi s njime komunicirala, te da će tek kad budu punoljetni moći slobodni s njim razgovarati.

14. Iz podneska na listu 24 spisa koji je pok. NĐ uputio Općinskom sudu u Varaždinu u spisu P-153/2008 razaznaje se da ga isti podnosi u postupku koji je pokrenula ĆĐ radi povećanja uzdržavanja te u istome, između ostalog, navodi da ga je ona napustila bez obrazloženja, te da vodi novi sudski postupak kako bi od njega isprovocirala društveno neprihvatljivo ponašanje pa da bi imala izgovor da ga je zato morala napustiti. Upućuje na temu manipulacije tijekom razvoda braka, te navodi da nema namjeru siliti vlastitu djecu da s njime kontaktiraju, a da će oni shvatiti kada odrastu. Protivi se bilo kakvom povećanju uzdržavanja jer da je ona radno sposobna osoba dok je on invalidna osoba, da više ne može dati jer nema, te da osim toga nema nikakvih saznanja na što se troše novci od uzdržavanja koje plaća za djecu, te kako su njegova djeca, i da li ima prava znati išta o njima, te se pita kako to saznati. Navodi da njegova djeca više nisu mala, da ih niti ne vidi iako stanuju u susjednoj ulici, i da ako im se približi mogu zvati neku od službi koja bi ga proglasila nasilnikom i strpala u zatvor. Smatra da njegova djeca imaju velika prava, a nikakve obveze dok on ima samo obveze, a nikakva prava.

15. Iz zamolbe za pomoć i posredovanje od 15. srpnja 2016. i 16. kolovoza 2016. upućenoj Centru za socijalnu skrb Varaždin i Podružnici Obiteljskog centra Varaždin vidljivo je da pok. NĐ iste moli da mu omoguće da ostvari kontakt sa djecom koju nije vidio desetak godina radi ostvarenja obiteljskih odnosa i zbližavanja. U istome navodi da on ne zna gdje mu se djeca nalaze te traži da mu se dostave podaci bivše supruge ĆĐ koja se preudala i njezinu adresu, da joj može uputiti pismo u kojem bi pokušao riješiti dosadašnje nesuglasice. U molbi ispisanoj na 3 stranice između ostaloga navodi da plaća uzdržavanje za djecu u maksimalno iznosu od 2.600,00 kuna a da ih nije vidio desetak i više godina, niti da je s njima u kontaktu, a da je i sam bio dijete rastavljenih roditelja te da zna kako je to. Navodi da je zato svojoj djeci u financijskom smislu pružao maksimum, a da on sada nema za svoje potrebe i da ne može mnogo toga sam uraditi, da mu se zdravstveno stanje pogoršava, te nadalje spominje da dio novca iz mirovine daje djeci za koje jedno od njih radi, no ne zna u kakvom radnom statutu, pa zato traži pomoć da njegova kći SĐ pristupi Centru i da da izjavu da li radi i koje su joj daljnje namjere u smislu posla ili školovanja. Nadalje ističe da bi htio sa djecom uspostaviti prijateljski i partnerski odnos bez mržnje i razdora te da ga djeca prihvate. Ponovno spominje da mu se pomogne da njegova kći pristupi Centru i na uvid preda svoj index ili učeničku knjižicu kao dokaz da sada ne ide ili ide u školu, a da se isto učini i za njegovog sina GĐ. Ističe da se sa bivšom suprugom nikada nije svadio nego da si je ona jednostavno našla boljeg za kojeg se udala dok se on iz svega povukao, a na što ona ima i pravo. Iz zapisnika od 11. kolovoza 2016. sastavljenog kod Centra za socijalnu skrb Varaždin proizlazi da je pok. GĐ iste ove navode iznio i usmeno, te da je upoznat s time da su njegovoj djeci poslani službeni pozivi da se sa njima toga dana sretnu, no da se oni nisu pojavili, kao i to da je njegova kći SĐ telefonskim putem kontaktirala Centar i rekla da ona i njezin brat nisu u mogućnosti doći, a i da ne bi htjeli doći i kontaktirati s njime, kao i to da je odgovorila da su i ona i brat redovni studenti. Pok. NĐ također je naveo da on ne vjeruje u izjavu njegove kćeri da su ona i sin oboje redovni studenti jer da ima druga saznanja da je ona zaposlena, te da je upoznat s time da može tražiti preko suda preispitivanje njegove obveze daljnjeg uzdržavanja. Naveo je da mu je nakon razvoda braka bivša supruga izričito branila da viđa djecu a da je njemu jedino važno da na neki način stupi s njima u kontakt no da ne zna kako, da je pokušao i preko policije no da mu oni ne mogu dati podatke o tome gdje oni žive.

16. Iz službene bilješke od 22. kolovoza 2016. (list 101) sastavljene kod Podružnice obiteljskog centra u Varaždinu proizlazi da je isti upoznat sa podneskom koji je Podružnici uputio NĐ te da je isti takav podnesak zaprimljen u CZSS Varaždin te da je Podružnica kontaktirala CZSS i doznala da je upravo CZSS stupio u kontakt sa SĐ koja je odbila bilo kakve kontakte sa NĐ, te da je odbila doći u Centar, a da NĐ navodi da ne želi ići u sudski postupak te i od Podružnice traži da uputi poziv njegovoj kćeri da je motivira radi daljnjih kontakata sa njim. Unatoč saznanjima da je njegova kći već u kontaktu sa CZSS Varaždin iskazivala ljutnju na djelatnicu Centra što joj je Centar uputio poziv te da bi pozivanje od strane Podružnice moglo dodatno pogoršati i narušeni odnos, da je NĐ inzistirao na pozivanju SĐ. Iz službene bilješke Podružnice obiteljskog centra od 5. rujna 2016. proizlazi da je SĐ toga dana Podružnicu nazvala vezano za poziva za savjetodavni razgovor te iskazala ljutnju zbog uznemiravanja od njihove strane, da je navela da se ne želi odazvati pozivu i da ju je poziv jako uznemirio kao i to da ju je već kontaktirala socijalna radnica iz CZSS Varaždin. Također navodi se da je SĐ navela da ona osim novaca koji je otac uplaćivao za uzdržavanje od njega nije imala nikakvu podršku, pa primjerice da u nekim situacijama – odlazak na maturalac, kupnja školskih knjiga, povećani troškovi za studiranje i sl. nije imao razumijevanja. Također je navela da otac više ne uplaćuje uzdržavanje za nju jer je to pitanje on riješio preko odvjetnika, da je ona završila studij i da je sada na stručnom osposobljavanju. Također je navela da se ne želi s ocem susresti i da nema namjeru u budućnosti s njim komunicirati.

17. Iz podneska CZSS Varaždin od 18. listopada 2018. upućenom NĐ vezanom za zamolbu u kojoj traži da ga se uključi u program Zaželi vidljivo je da Centar istome na znanje dostavlja dopise upućene gradskom društvu Crvenog križa Varaždin i Društvu Crvenog križa Varaždinske županije, te da su od Gradskog društva primili obavijest da su trenutno popunili kapacitete za brojem korisnika te da će ga osobno kontaktirati i objasniti proces uključivanja u drugi projekt, a da su od Društva Crvenog križa Varaždinske županije primili odgovor da niti jedna geronto domaćica ne radi u Gradu Varaždinu te da se upućuje da se obrati Udruzi 7. gardijske brigade u [adresa].

18. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17.4.2019. (list 56) proizlazi da je isti sklopljen od strane primatelja uzdržavanja Suze Mudri i davatelja uzdržavanja NĐ kojim se primatelj uzdržavanja obvezuje davatelju uzdržavanja ostaviti nekretninu i sve ostale pokretnine koje ostanu poslije njezine smrti, a da će davatelj uzdržavanja primateljicu uzdržavati tako da joj osigura svakodnevnu prehranu, u slučaju bolesti potrebne lijekove i liječniku pomoć, u zimskim mjesecima grijanje u kući, brinuti o čistoći prostorije u kojoj boravi primatelj uzdržavanja i njezinoj osobnoj higijeni, te nakon smrti primatelja uzdržavanja sahraniti je prema mjesnim običajima uz crkveni obred. Iz članka 4. Ugovora proizlazi da su stranke sporazumne da umjesto davatelja uzdržavanja njegove obveze u njegovo ime to mogu nastaviti njegovi zakonski nasljednici ili osobe koje isti odredi za slučaj objektivne nemogućnosti da osobno obavlja obveze iz tog Ugovora.

19. Iz Povijesti bolesti od 11. studenog 2020. sastavljene od spec. psihijatra kao glavne dijagnoze MĐ navode se perzistirajući sumanuti poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih događaja, da je pacijentu nastupilo pogoršanje psihičke bolesti, a da se radi o klijentu sa složenim komorbiditetom perzistentnog sumanutog poremećaja PTSP-om i trajnim karakterološkim promjenama. Ujedno se referira na nalaz psihologa iz 2019. gdje se navodi da se radi o osobi iznadprosječnih verbalnih i prosječnih neverbalnih intelektualnih sposobnosti ekstremno traumatiziranoj u ratu s posljedičnim PTSP-om, s vremenom integriranim u ličnost pacijenta, s karakteristikama sumanutog poremećaja i visokim rizikom od izrazitih psihičkih dekompenzacija u suočavanju sa stresnim situacijama. Navodi se da su tegobe kroničnog karaktera i slabo dostupne korekciji psihofarmaka i osobu invalidiziraju te da je inferioran u odnosu na laboralnu i životnu problematiku. list 60 – referira se na Nalaz i mišljenje psihologa – spis R1 Ob list 54

20. Iz Izjave o postojanju bračne zajednice od 23.12.2020. (list 55) proizlazi da istu daju NĐ i VĐ, te navode da od 2015. godine žive u izvanbračnoj zajednici te da su svjesni da ista stvara osobne i imovinske učinke kao i bračna zajednica. Izjavu je sastavila javna bilježnica Biserka Čmrlić Kišić iz [adresa] pred kojom su stranke izjavu potpisale.

21. Iz Otpusnog pisma od 2. veljače 2021. (list 21) proizlazi kako je inicijalno hospitaliziran 5. siječnja 2021. zbog planirane operacije desnog bubrega, te da je zahvat protekao uredno. Kod prijema je konstatirano između ostalog, da je "kontaktibilan, orijentiran, samostalno pokretan uz pomoć štaka…", navodi se glavna dijagnoza od 18. siječnja 2021. – zloćudna novotvorina bubrega, te dijagnoze posttraumatski stresni poremećaj, trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja te sumanuti poremećaj, a spominje se i SCH. Navodi se da je u mogućnosti donositi i opozivati odluke vezano uz njegovo zdravstveno socijalno pitanje, no da se nije u stanju sam brinuti o sebi, da mu je potrebna 24-satna skrb i njega, te da mu je potrebno osigurati smještaj u odgovarajućoj socijalno medicinskoj ustanovi. Iz mišljenja socijalnog radnika od 26. siječnja 2011. između ostaloga navodi se da je gospodin NĐ sklon pronalaženju i mijenjanju raznih osoba za njegovo zbrinjavanje i smatra da mu pomoć službi nije potrebna. U kontaktu sa CZSS Varaždin saznaje se da ne ostvaruje prava u nadležnosti CZSS s obzirom na visinu vlastitih primanja radi čega svoje potrebe oko zbrinjavanja može sam pokrivati. Navodi se da su i socijalne radnice u više navrata gospodina NĐ upoznale sa mogućnošću smještaja i u koje domove. Navodi se da se bolesnik otpušta na kućnu adresu u dogovoru sa VĐ koja ima ključeve stana. U zaključku se ističe da je na kraju provedenog liječenja pacijent priseban, orijentiran, psihički stabilan, komunikativan, samostalno pokretan uz dvije podlaktične štake i stabilizacijske ortoze za lijevo stopalo, da hoda na kratke relacije i po ravnoj podlozi, da je samostalan u hranjenju i oblačenju, a da mu je potrebna pomoć kod kupanja.

22. Iz izjave CĐ na listu 36 spisa od 12. prosinca 2022. ovjerene od javnog bilježnika Alena Vajcla iz Vikovaca proizlazi da je njezin sin NĐ nakon razvoda braka pokušavao održavati odnose s djecom, ali da je ĆĐ djecu potpuno otuđila od njega iako je on 80%-tni invalid i iako je uredno plaćao uzdržavanje za djecu, zatim da je pok. NĐ nakon što su djeca postala punoljetna i nakon što se on razbolio preko odvjetnika pokušao uspostaviti kontakt sa djecom što su njegova djeca SĐ i TĐ odbili iako se on nikada nije ogriješio o njih i iako im je plaćao uzdržavanje i nakon što to više nije po zakonu bio dužan. Nadalje se navodi da je to NĐ jako boljelo radi čega će ih izbaciti iz oporuke jer ih nije briga za njega. Navodi se da je ona sa NĐ uvijek imala jako blizak odnos, da je nakon razvoda braka dulji period živio kod nje u Vukovaru a i nakon što se preselio da su se čuli nekoliko puta dnevno te joj je poznato sve što se događalo u njegovom životu. Napominje da tuženici nikada nisu brinuli ni za nju niti su za nju pitali. Budući da je stara i lošeg zdravstvenog stanja te može umrijeti, daje ovu izjavu prije nego što je sud pozove na davanje iste.

23. Iz računa Parkova od 23. rujna 2022. na listu 116 spisa proizlazi da je LĐ isti izdan za robu i uslugu pogrebnih troškova na iznos od 3.006,66 kuna, a iz uplatnice na listu 118 spisa vidljivo je da je taj račun podmiren 23. rujna 2022.

24. S obzirom na izrazito oprečne stavove u tužbi i odgovoru na tužbu i sporne činjenice koje valja utvrditi sud je nastojao u dokaznom postupku detaljno ispitati sve okolnosti u kojima se nalazila obitelj pok. NĐ i ŠĐ budući da je do narušenih odnosa u obitelji i do prekida odnosa između tuženika i pok. NĐ došlo još u vrijeme kada su tuženici bili maloljetni, a kasnije se, nakon njihove punoljetnosti prekid odnosa samo nastavio.

25. Svjedokinja RĐ navela je kako je NĐ poznavala jer se oženio za njenu susjedu ŠĐ u [adresa] gdje su bili susjedi (kuća roditelja njegove bivše supruge) i gdje su oni živjeli isprva dok se nisu odselili u stan u [adresa] koji je dobio od Ministarstva. Tu je kuću on usprkos tome što je bio invalid uređivao većinom sam, znao je nositi i grede, da je bio jako marljiv i spretan i da je radio na kući sve do svoje smrti, a osim toga da je bio dobar majstor i serviser kućanskih aparata, te je sa suprugom u toj kući htio otvoriti dućan i servisirati kućanske aparate i preseliti se ondje. Kretao se sa štakama i bez štaka i to sve do kraja kada ga je zadnji put vidjela. Navela je da joj je NĐ često govorio da je žalostan što nema nikakve kontakte s djecom, da mu je GĐ odbio prijateljstvo putem Facebooka, pričao je da su ga djeca odbacila, financijski iskoristila, da su se odškolovali, a da on nikada nije imao saznanja o njima da li su maturirali i slično. Bio je ogorčen što plaća alimentaciju za djecu, a sjetio se kad je nekom od njih bio rođendan, te bi mu bilo teško jer s njima ne priča. Navela je da nikada nije bio nasilan ili da bi vikao, a da bi ona to čula, te smatra da nije imao psihičkih problema, no da je znao reći da ga "u noći primi" i da ne može spavati pa da je dolazio usred noći na gradilište da ne uznemirava ostale, a potom bi je pitao da li su čuli "kak je ružil", što su oni doista i čuli, no nije im smetalo. Kad je živio sam hranio se u restoranu, a često i kod nje, pomagali bi mu njegovi prijatelji iz Puma, i putem organizirane pomoći CZSS, a bio je i u kraćoj vezi sa VĐ koja da ga je isto samo htjela iskoristiti. Sjeća se da su TĐ i ŠĐ nakon njegove smrti odnijeli kosilicu iz kuće nakon čega je TĐ jednom ondje pokosio travu. Svjedokinja nema nikakvih neposrednih saznanja o odnosima u obitelji GĐ već svoja saznanja o tome crpi samo iz pričanja sa pok. GĐ.

26. Svjedokinja KĐ navela je da je bila susjeda NĐ i njegovoj obitelji kada su živjeli u njegovu stanu u [adresa] te da su oni bili skladna i tiha obitelj te da se nije dalo zaključiti da bi ondje postojali bilo kakvi konflikti. Navela je da je sa pok. NĐ mnogo razgovarala o svemu jer su imali balkon do balkona. Navela je da ne zna radi čega su se NĐ i ŠĐ razveli, a ona je pomogla ŠĐ kada je sa djecom otišla u drugi stan. Navela je da se NĐ često žalio što ne vidi svoju djecu te je govorio da s njim ne želi nitko kontaktirati niti s njim imati bilo kakve veze. Navodi da je on pratio odrastanje svoje djece no ne zna od kuda je dobivao te informacije, te da je jednom rekao da je on bio u bolnici gdje mu radi i kćer, a da ona nije za njega ni pitala. NĐ je imao jednog dečka kojeg je plaćao za pomoć na gradilištu, koje je imao negdje u blizini Kumičićeve ulice, koji mu je pomagao u kući i stanu i nosio mu namirnice iz trgovine i slično tome, te da je s njim jedno vrijeme oko 2018. živjela ĐĐ i to u periodu od oko godinu dana, te da je neposredno prije toga on kompletan stan uredio i kupio novi namještaj. U vrijeme kada je s njim živjela ta gospođa NĐ je bio jako uredan no ona je iz nekog razloga otišla dok se on žalio da ga je i ona financijski iskoristila. Nakon što je ona otišla NĐ je djelovao zapušteno, često je izgledao kao klošar. Navela je da je bio jako žalostan zbog toga što ga djeca ne kontaktirao te je zbog toga često znao i plakati, no ne zna da li je on njima slao bilo kakve čestitke, jedino zna da njemu nitko nije čestitao rođendane. NĐ se hranio u restoranima a stan mu je bio neuredan i zapušten time da je jedno vrijeme njemu dolazila i spremačica VĐ. O njegovim odnosima sa djecom svjedokinja zna samo iz pričanja sa NĐ te je navela da ona zna da kod njih nikada nije bilo nikakvog nasilja odnosno da za isto nije čula te da je NĐ uvijek bio ljubazan i sa svima jako dobar. Navela je da NĐ nikada nije rekao zašto su djeca odbijala s njime kontaktirati te da se i sam tome čudio. Znao joj je pomoći kad joj je trebalo u kući popraviti veš mašinu ili otvoriti vodu te ga je doživljavala kao bijednog, jadnog i napuštenog čovjeka. Svjedokinja navodi da joj nije poznato da bi on imao psihičkih problema a poznato joj je da je imao otvorenu ranu na nozi i da je nosio protezu, da je u nekim razdobljima bio bolje, te da je na previjanje odlazio u obližnju ambulantu. Navela je da se teško kretao a sa vremenom sve teže po stepenicama do stana koji je bio na prvom katu. Navela je da kada je bio teško bolestan da je bio smješten u Novom Marofu te su se tada za njega brinuli tužiteljica, njena kći i zet koji su mu odlazili i nosili čisti veš, te je za tužiteljicu NĐ znao pričati da je s njom u dobrim odnosima, smatrao ju je sestrom, te je s njom često kontaktirao, a osim toga ona se brinula za njegovu majku tako što ju je smjestila u dom i ondje ju posjećivala. Nakon što se dogodio požar u njegovom stanu (u nedjelju u 18 h) policija je dala ključeve stana LĐ u utorak te je on u taj stan došao, a susjeda da joj je rekla da je TĐ ponovno bio u stanu sa majkom te da je iznosio nešto iz stana.

27. Svjedok ZĐ naveo je da je poznavao pok. NĐ posljednje dvije godine njegova života jer ga je pok. LĐ angažirao za obavljanje poslova – čišćenje, kuhanje, nabava namirnica i lijekova, te renoviranje kuće u koju se mislio odseliti. NĐ mu je puno pričao o svom životu a svjedok je k njemu odlazio više puta tjedno ili mjesečno. Naveo je da NĐ nije bilo potrebno financijsko uzdržavanje jer je imao dovoljnu mirovinu za svoje potrebe, već da mu je bila potrebna briga i topla riječ koju nije dobivao od svoje djece. Svjedok je iz pričanja NĐ doznao da su njegova djeca znala da je on više puta bio u bolnici i u Novom Marofu a da ga nitko nije niti nazvao niti posjetio iako ne zna odakle je NĐ to doznao. NĐ mu je pričao da je pokušavao sa bivšom suprugom dogovoriti posjete sa djecom no da mu je ona prijetila da će zvati policiju i da su djeca bila zatrovana mržnjom majke prema njemu pa nisu sa njim htjeli ostvarivati kontakt, da je u obitelji bilo i obiteljskog nasilja zbog čega je intervenirala policija, da je bivša supruga znala razbijati po stanu, te da mu je susjeda iz zgrade savjetovala da tada zove policiju. Također da mu je pok. LĐ pričao da kada je pokušao ostvariti kontakt putem telefona sa djecom da bi mu se odgovorilo da neka ih ne naziva jer da ih to uznemirava. Naveo je da je pok. LĐ smetalo što je uredno plaćao alimentaciju za TĐ koji s njime nikada nije kontaktirao te ga se kći odrekla preko novina. Svjedok navodi da je duboko suosjećao s pok. LĐ, da NĐ nije bio nasilan već da je bio jako dobar čovjek, da se jako teško kretao i da zadnja 3 do 4 mjeseca nije mogao iz stana već da je jedino mogao sam do wc-a. Djelovao je vrlo zapušteno a on mu se trudio urediti životni prostor, a osim njega da su mu pomagali sestrična iz Vinkovaca i susjeda iz zgrade. Smatra da su tuženici sigurno znali da je NĐ bio u bolnici jer mu je to on tako rekao, te da mu je to rekla i susjeda, a i zato što su oni živjeli samo nekoliko zgrada dalje od NĐ. Naveo je da ne zna da li je pok. NĐ imao bilo kakve dijagnoze vezano za psihičke probleme, no da je, koliko ga je poznavao, bio jako depresivan i očajan upravo zbog djece koja ga nisu kontaktirala. Budući da je radio već sa žrtvama obiteljskog nasilja svjedok je bio uvjeren da pok. LĐ nije lagao jer da ima iskustva sa takvim žrtvama.

28. Svjedokinja PĐ, kći tužiteljice, navela je kao i do sada navedeni svjedoci da je iz pričanja sa NĐ doznala da su njegova djeca nakon razvoda braka s njime odbijala kontakt, a zbog čega je on bio jako žalostan i deprimiran. Navela je da zna da se on trudio uspostaviti kontakt s njima i to administrativnim putem jer je htio da sve bude zabilježeno i provedeno od institucija jer im nije htio iz čita mira banuti na vrata da ih time ne bi istraumatizirao. Navela je da je pozitivno pričao o svojoj djeci, ali da se na neki način bojao svoje bivše supruge jer da mu je ona prijetila policijom iako ne zna da li je policija kod njih intervenirala. Svjedokinja nema saznanja o tome koliko su djeca s njime kontaktirala kad su bila maloljetna, no zna da kad su bili odrasli da je TĐ odbio prijateljstvo s ocem koji ga je pozvao putem Facebooka, a kada mu je bio dijagnosticiran karcinom da je putem odvjetnice pokušao stupiti u kontakt sa oboje djece da su oni to odbili. Navela je da NĐ nikada nije bio nasilan već miran, blag, staložen i dobronamjeran. Osobno svjedokinja ne zna radi čega djeca nisu htjela s njime pričati, te ona s njima nikada nije o tome pričala, a niti poznaje njegovu bivšu suprugu, niti je bilo tko iz njene obitelji inicirao da se uspostavi kontakt sa njima zato što je to NĐ sve teško padalo. Svjedokinja je kontaktirala sa NĐ često posljednjih 13 godina kada je došla u Zagreb pa zna da su mu ljudi pomagali jer je imao protezu, štake, bio je inkontinentan, te je kasnije ostao bez vozačke dozvole zbog oslabljenog vida pa više nije dolazio u Slavoniju, te se tamo više nisu viđali. Ona mu je sa suprugom donijela odjeću kada je bio odveden u Novi Marof jer je bio bez ičega a nosili su mu i druge potrebne stvari. Svjedokinja nema nikakvih saznanja na koji način je funkcionirala njihova obiteljska zajednica kada su još bili u braku, niti joj je poznato da bi se bilo što loše tamo događalo. Prilikom video poziva uočila je da je prostorija u kojoj se NĐ nalazio bila zapuštena te da su se u pozadini vidjele konzerve jer se tako prehranjivao osim što je odlazio u Studentski restoran. Svjedokinji nije poznato da bi NĐ imao neke psihijatrijske dijagnoze, niti da je u obitelji NĐ i ŠĐ bilo bilo kakvog verbalnog ili psihičkog nasilja.

29. Svjedokinja UĐ navela je da se pokojni NĐ obratio CZSS VŽ u kojem ona radi (sada Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Varaždin) i to njoj kojoj je bio dodijeljen u rad taj zahtjev jer je htio stupiti u kontakt s djecom. Rekla mu je da bi on sam trebao s njima stupiti u kontakt budući da se radi o punoljetnoj djeci, a centar nije nikakav posrednik u ostvarivanju kontakata između roditelja i punoljetne djece, no nakon što je on rekao da ne može s njima stupiti u kontakt organiziran je savjetodavni sastanak na koji su bili pozvani tuženici, međutim djeca od pok. NĐ nisu došla na taj sastanak već je njegova kći nazvala telefonski i rekla da ne mogu doći, a i da ne žele kontaktirati sa pok. NĐ. To je bilo otprilike 2016. te se prije toga pok. NĐ obratio i obiteljskom centru i policiji koji su ga preusmjerili na zavod. Svjedokinja je navela da ne zna radi čega je on htio s njima kontaktirati, a zavod ih nije mogao prisiliti da oni ostvare takav kontakt posredstvom centra. U kontaktu s Centrom pok. NĐ nije bio napadan, ni nasilan ni bezobrazan Nakon toga kasnije pok. NĐ obratio se ponovno centru te je tražio pomoć gerontodomaćice.

30. Svjedokinja AĐ navela je da se njoj kao odvjetnici obratio NĐ 2019. kada je htio sastaviti oporuku kojom ostavlja sve svojoj majci, te je htio isključiti svoju djecu iz nasljeđivanja, da je bio teško bolestan i fizički i psihički, te navodio da ga djeca ne nazivaju i ne pitaju za njega, a on da im plaća uzdržavanje. Naknadno ju je angažirao 2021. te tražio da sastavi novu oporuku kojom sve ostavlja svojoj sestrični, te je ponovno htio isključiti svoju djecu iz nasljeđivanja jer ga oni nisu kontaktirali. Također znao ju je angažirati kada bi ga neka "prijateljica" prevarila za novce ili kada bi tražio podatke da li je dužan plaćati uzdržavanje punoljetne djece koja su studirala te bi tada ona od punomoćnika njegove djece saznavala da li su oni i dalje redoviti studenti te ga obavještavala o njegovim obvezama. Navela je da je pok. NĐ financijski dobro stajao no da je bio higijenski vrlo zapušten. Navela je da nikada nije rekao da je on s djecom uspostavio kontakt ili želio uspostaviti kontakt, niti je znao gdje točno djeca studiraju. Navela je da nije odavao dojam da bi bio nasilan, no nema nikakvih saznanja o njemu i njegovom životu te ponašanju. Djecu je htio isključiti iz nasljeđivanja jer ga oni ne zovu, jer je zapušten i da mu nema tko kuhati, radi čega je bio izrazito kivan na njih te iako bi svakome savjetovala da ne sastavlja takvu oporuku on bi i dalje pričao o svom stanju pa bi ona odustala od pokušaja da ga odgovori od toga da isključi svoju djecu iz nasljeđivanja.

31. Svjedok JĐ naveo je da je bio susjed sa pok. NĐ u [adresa] te ga je poznavao od 1992. ili 1993. godine. Svjedok je naveo da je pok. NĐ bio osebujna osoba, da nikada nikome nije vjerovao i da bi često govorio da svi žele samo pare. Naveo je da je samo načuo da odnosi u njegovoj obitelji baš i nisu dobri, a to mu je znala reći i bivša supruga pok. NĐ a i sam pok. NĐ. Pok. NĐ mu je djelovao kao osoba koja do podneva mrzi samog sebe a poslije podneva čitav svijet. Svjedoku nije poznato kakvi su točno bili odnosi u njihovoj obitelji osim što mu je poznato da nakon što se njegova bivša supruga sa djecom odselila da sa NĐ više nisu bili u kontaktu. Pok. NĐ nije mu nikada pričao da ne bi mogao ostvariti kontakt s njima niti mu se žalio radi toga, već je često bio razočaran općenito sa odnosom sa ženama u svojem životu. Svjedok je naveo da se pok. NĐ nikada nije žalio da ne bi imao sredstva za život osim što je znao reći da mu treba bolja proteza koja je bila skupa, a nikada se nije niti žalio da bi mu trebala pomoć ili briga druge osobe u svakodnevnim poslovima. Svjedok je naveo da se sa pok. NĐ gotovo svakodnevno vidio na putu u dućan, kafić ili u ljekarnu te ga osobno ne smatra prijateljem već poznanikom i susjedom te da on zapravo niti nije imao prijatelja. Svjedoku je poznato da pok. NĐ nije imao potkoljenicu no nije mu bilo poznato da bi bolovao od drugih bolesti, a vezano za odnos svjedoka sa ŠĐ naveo je da je i nju znao sresti i s njom popričati te bi se ona znala požaliti jer je trebala odškolovati dvoje djece. Posljednji put svjedok je pok. NĐ vidio dan prije nego li je poginuo, a vidio ga je na balkonu gdje je pušio.

32. Svjedokinja HĐ poznavala je obitelj NĐ od 1998. godine te je stanovala u istoj zgradi kao i oni i to u prizemlju, te je navela da je bila u dobrim odnosima sa ŠĐ i da su njezina djeca često k njoj dolazila i voljela biti kod nje što ju je nekad i čudilo jer su više voljela biti kod nje nego doma. Svjedokinja je navela da je primijetila da su djeca ŠĐ i NĐ dosta nesigurna i uplašena te da se oni boje osim onda kada bi im se pridružila mama. Svjedokinja je za pok. NĐ rekla da je bio ćudljive naravi, da bi on nekada bio izuzetno srdačan i pričljiv, dok bi nekada samo prošao pored bez da je pogleda, te da je takav bio i sa djecom, pa tako npr. nikada nije odlazio po djecu kad bi bilo loše vrijeme već bi djeca dolazila sama iz škole i to često u hladan stan. Navela je da su jednom prilikom kad ih je k sebi pozvala došli promrzli i u vestama te su rekli da F hoće tako da se ne grije. Svjedokinja je navela da kad bi pričala sa NĐ da je shvatila da nije znao u koju školu mu idu djeca, te da bi F znao TĐ nešto obećati pa to ne bi izvršio, a navela je i da joj je SĐ jednom rekla kad je došla k njoj plačući da joj je tata rekao da je kurva kao i njena mama. Svjedokinja je navela da niti ŠĐ niti NĐ nisu nikada pričali o svojim problemima i odnosima te ono što je ona zaključila je bilo iz njenih osobnih zapažanja. Svjedokinja je navela da joj je NĐ u razgovoru o rodbini nikada nije spominjao svoju sestričnu ili nekog drugog već da je rekao da ima samo mamu. Svjedokinja je navela da su se djeca NĐ bojala, a kada je ŠĐ sa djecom odselila da je znala sresti NĐ no da on nikada nije pitao za SĐ ili TĐ iako je znao da ona kontaktira s ŠĐ. Svjedokinji je poznato da je pok. TĐ pokušao pozvati putem Facebooka, te je navela da joj je SĐ rekla da nju nikada otac nije kontaktirao, a da je ona htjela s njim kontakt. Vezano za zdravstveno stanje TĐ svjedokinja je znala da je on bio ranjen i da mu se na donjem dijelu noge vidjelo crvenilo no za njegove druge dijagnoze nije znala.

33. Svjedok OĐ naveo je da je poznavao pok. NĐ od 1998. kad je doselio u istu zgradu gdje je pok. NĐ živio s obitelji. Svjedok nema puno saznanja o njegovim obiteljskim odnosima, a i ono što zna, zna samo po pričanjima drugih ljudi. Naveo je da su djeca pok. NĐ često boravila kod njih doma te da je OĐ znao navečer otići i vratiti se tek ujutro. Svjedok navodi da, prema njegovom dojmu, da je i prije razvoda braka pok. NĐ bio dosta nezainteresiran za djecu i da je ŠĐ puno više bila angažirana oko njih, te da su njegova djeca znala pričati da je tata isključio grijanje. Naveo je da je OĐ bio težak za komunikaciju pa ga je on izbjegavao i nije bio prisan s njime iako je osjećao obvezu s njime pričati jer je i on osobno hrvatski branitelj kao i pok. NĐ, te kada bi pričali onda bi se uglavnom pok. NĐ žalio na bolove u nozi radi čega je imao problema sa kretanjem i šepao je, te mu se stanje s vremenom dosta pogoršavalo. Naveo je i da nakon što se pok. NĐ razveo da je više vremena provodio u Vukovaru.

34. Svjedokinja ŠĐ navela je da je pok. OĐ upoznala u bolnici preko tužiteljice, a nju je poznavala još od studija u Zagrebu. On je bio fizički i psihički vrlo oštećen, bio je u invalidskim kolicima, imao je puno operacija, a svjedokinja ga je puno posjećivala, vozila u Varaždinske Toplice, i praktički ga izvadila iz invalidskih kolica. Nakon što ju je zaprosio, oni su se oženili i bilo im je jako lijepo. Prije nego je rodila SĐ on je bio u [adresa] na operaciji i tada je prvi put doživjela da je zvučao kao podvojena ličnost (govorio je da neka mu kupi pištolj da se ubije jer ne može čekati te operacije), ona ga je posjetila s SĐ u [adresa], no nije bio zadovoljan ženskim djetetom, a kad su se vratili u [adresa] sve je bilo drugačije nego prije kada su bili sami i kada je mogla biti posvećena samo njemu. Darovala mu je svoj dio naslijeđene kuće u [adresa], a sve kako bi bio hipotekarno sposoban da može dići kredit i da bi osobno bio zadovoljan i imao motiv da nešto radi (predložio je da otvore dućan i servis kućanskih aparata u toj kući). On se time kratkoročno usrećio i bio je kratko zadovoljan kada se rodio sin no to nije dugo trajalo i bio je sve nezadovoljniji, a svjedokinja je čitavo to vrijeme radila. Uskoro ju je počeo vrijeđati i došlo je do različitih ružnih scena pred djecom radi čega su se odlučili rastati, a ona je na to bila spremna onda kada je počeo psihički maltretirati i djecu. Pok. OĐ da nikada nije bio fizički nasilan, da je znao gurnuti TĐ no radilo se uglavnom o verbalnom nasilju, a tijekom rastave TĐ je išao u 1. razred i nakon sudskih ročišta pok. NĐ je njemu znao čitati podneske i zapisnike iz spisa. U vrijeme kada su tijekom rastave živjeli još uvijek zajedno u stanu što je trajalo oko godinu dana, to vrijeme je bilo najgore za njihovu obitelj gdje im je bivši suprug priređivao svakakve događaje npr. pomokrio se u sudoper, ugasio bi grijanje, a ostavio grijanje u svojoj sobi, zatim kad bi se spotaknuo o tepih bi rekao da mu je to ona - kurva stavila da on pogine, a kako bi ona dobila mirovinu ili bi se zaključao na balkon da se ne može staviti sušiti veš. Pok. OĐ je često znao prijetiti da će ih sve baciti van iz stana, da će vidjeti oni kako je on živio i kako je živjeti bez njega, da će kopati po kantama za smeće jer da neće imati ništa za jesti. TĐ je primijetio da je kamera u razvodnoj kutiji te je onda zvala policiju i to je bio jedini put kad je policija intervenirala. SĐ je shvaćala te njihove odnose, dok je sin još bio mali, i njega je više pogađalo to kad bi mu tata nešto obećao pa to ne bi izvršio, te je znao reći da zašto tata laže, i djeca nikada nisu znala kako će on na što reagirati i bila su uz njega nesigurna te su se bojali supruga. Pok. OĐ kontaktirao je SĐ kad je diplomirala i to putem pravnice, a sve radi daljnje obveze dužnosti uzdržavanja, a kontaktirao je i TĐ putem Facebooka kada je on već bio odrasli no to TĐ nije bilo prihvatljivo. Navela je da kada su se odselili da je ona radila i po dva tri posla za vrijeme kad su djeca studirala kako bih ih mogla odškolovati, a i otplaćivala je kredit za stan površine 30 kvadrata koji još uvijek otplaćuje. Pok. NĐ ju je isplatio u ¼ dijela kuće u [adresa] koji je ostao glasiti na nju i to svega nekoliko mjeseci prije njegove smrti. TĐ je bio više zainteresiran za susrete s ocem, no on se bojao oca i nije mu znao pristupiti te je više očekivao da će se otac javiti njemu. Imao je problema u ostvarivanju odnosa sa drugim odraslim muškarcima no to se kasnije popravilo. Baka odnosno majka pokojnog također nije kontaktirala sa djecom te sa njom isto nisu imala nikakav odnos. Svjedokinja navodi da je djeci govorila da mogu ići ocu kad god žele i da ako ih baka pozove kad je u posjeti sinu u [adresa] da neka idu no ona njih nije nikada pozvala već je rekla putem telefona da onaj tko ne prizna njezinog sina da nema što s njom komunicirati. Ona je u početku podržavala njeno stajalište u vezi rastave jer je i sama rekla da zna kakav je OĐ i da je s njim prošla pakao, no kasnije se priklonila sinu. Nakon što su odselili, djeca su joj znala reći da su vidjeli tatu, ali da je on okrenuo glavu. Svjedokinja navodi da je putem policije pokušao kontaktirati sa djecom, a isto tako i putem Centra za socijalnu skrb sa SĐ. Otprilike pet godina prije njegove smrti pok. OĐ je putem policajaca koji su njegovi kolege pokušao kontaktirati sa djecom i to tako što su policajci u uniformama došli k njima doma i zatekli SĐ i tražili razgovor u vezi pomoći NĐ jer da mu je jako loše, da mora na operaciju, da mu čitavo zdravstveno stanje nije dobro, na što je svjedokinja pristala, ali na način da policajci dođu u civilu s obzirom na to da se ne radi o službenoj stvari, te su oni ostavili broj telefona, no ni ona ni djeca nisu se obratili na taj broj. Navela je da nakon razvoda braka pok. OĐ djeci nije čestitao rođendane, imendane ili slao poklone niti je plaćao više od iznosa koji je bio dužan. Svjedokinja navodi da je pok. NĐ jednom utužila radi povećanja uzdržavanja, ali da nije dobila to povećanje jer je on rekao da mu je potrebno za pomagala. Iznose uzdržavanja primala je putem pošte tako da se svaki put morala potpisati kao dokaz da je primila iznos uzdržavanja, a nakon što je SĐ bila punoljetna ona je uzdržavanje primala putem računate jednako tako i TĐ. Svjedokinja je vezano za zdravstveno stanje pok. NĐ navela da je znala da je bio ranjen, da je nosio protezu nakon operacije kuka, da mu stopalo pada i da je imao PTSP. Za kasnije bolesti nije znala – tumor, pelene itd. Nije se obraćala CZSS za pomoć vezano za smještaj prije ili za vrijeme razvoda, a ona ne zna koji je iznos primanja imao pok. OĐ u vrijeme kad su bili u braku jer je samo on znao kolika su mu primanja.

35. Svjedokinja ŽĐ navela je da je kao prijateljica od ŠĐ često odlazila doma kod ŠĐ i OĐ te da je njihova komunikacija u početku bila normalna da bi kasnije OĐ rijetko uopće bio prisutan kada je ona tamo te se sjeća da kada su djeca bila mala, a oni su već živjeli u stanu, da se već osjećala nelagodna atmosfera, a kasnije da su odnosi bili još više narušeni, da su se djeca loše osjećala, bila nesigurna, te su često kod nje proveli Božić i vikende na način da bi ona došla po njih i sa ŠĐ ih odvela kod sebe u Mihovljan. Navela je da joj je ŠĐ pričala da je OĐ znao verbalno zlostavljati djecu, da je znao gasiti grijanje i da su ona i djeca bili osuđeni živjeti u jednoj sobi, kupaonici i kuhinji, da se ŠĐ i OĐ nisu mogli dogovoriti oko imovine te je u konačnici ŠĐ odselila tako što je uzela kredit i kupila stan. Navela je da je ŠĐ utuživala OĐ radi alimentacije i imovine i da su ŠĐ i djeca to teško podnosili te su doslovno preživljavali. Navela je da tuženici nakon što su se odselili nisu imali nikakve kontakte sa ocem osim putem suda vezano za sudske postupke, a smatra da, kada bi OĐ zaista htio imati s njima kontakt, da bi u tome i uspio jer vjeruje da su oni željeli s njim kontaktirati. Navela je da zna da je on bio invalid i da je prošao više operacija te da se na njemu vidjelo da nosi traume iz rata. Svjedokinja je navela da je ŠĐ zvala policiju kad je shvatila da je u stanu postavljena kamera te ova sva saznanja ima iz razgovora sa ŠĐ i tuženicima te iz susreta sa njima i pok. NĐ još kada su zajedno živjeli. Navela je i to da je ŠĐ rekla da su na identifikaciju tijela prilikom smrti pok. OĐ zvali TĐ, čemu ŠĐ nije htjela TĐ izlagati te da je ona otišla na identifikaciju, a da je i TĐ bio ocu na sprovodu.

36. Svjedokinja BĐ navela je da je bivša djevojka od GĐ, da je u vrijeme kada mu je otac stradao u požaru živjela s njime u Zagrebu i da je TĐ to javila majka. Navela je da je TĐ bio dosta povučen i nesiguran te nije o tome htio govoriti, no htio je ići na očev pogreb tako da je ona otkazala svoju godišnjicu mature i s njim otišla u Vukovar time da su na pogrebu stajali podalje od ostalih jer se on nije htio s nikim vidjeti niti biti viđen. Ondje joj je pokazao Suzu CĐ, svoju baku, a na sprovodu su sreli ČĐ, njihovu obiteljsku prijateljicu, kod koje su otišli na ručak. Svjedokinja je navela da je sa TĐ bila u stanu koji je izgorio, da tada ondje nije bilo nikakvih stvari, da je sve bilo crno, te da je TĐ i sam ondje nekoliko puta otišao, a TĐ joj je pokazao i kuću u [adresa] jer je TĐ imao lijepa sjećanja na oca iz te kuće. Svjedokinja je navela da joj je TĐ znao pričati da ih je otac znao fizički maltretirati no da ona smatra da je to bilo više verbalno, te da je rekao da je vrijeđao i sestru i mamu i njega. Navela je da joj je pričao da je zbog toga dugo osjećao strah od prijateljevih očeva te da je jednom oca vidio u dućanu, a da je otac od njega okrenuo pogled. Navela je da za oca pričao da je bio inteligentan te da ga je svašta naučio te TĐ nikada nije isključio mogućnost da s njime kontaktira i nadao se da će uspostaviti kontakt no da su nakon rastave TĐ i otac dogovorili zajedničke susrete koje otac nije ispoštivao. TĐ joj je govorio da otac šalje dopise putem CZSS i odvjetnika i da je TĐ razmišljao o tome da se javi ocu jer mu nije bilo u redu da mu se otac obraća isključivo putem odvjetnika, a to nakon što se otac javio majci putem odvjetnika vezano za prodaju suvlasničkog dijela nekretnine. Također je navela da je nakon nekog vremena od sprovoda TĐ izrazio žaljenje što se ocu nije javio taj put, a i općenito što mu se nije javio. Što se tiče njegovog odbijanja prihvaćanja komunikacije putem Facebooka navela je da je TĐ sam rekao da mu je njegova poruka stvorila određeni strah i anksioznost te da mu nije uzvratio na poruku zbog njegova javljanja i sadržaja poruke ("Ovdje tvoj otac NĐ") jer je to smatrao neozbiljnim te se i sam pitao da li se radi o šali.

37. Svjedokinja ČĐ navela je da obitelj NĐ poznaje još iz 91. kada je iz Vukovara doselila u [adresa] i bila je i Katarinina i Ljubomirova prijateljica sve do njihova razvoda braka kada više nije kontaktirala sa NĐ, dok je ostala u dobrim odnosima sa ŠĐ. Svjedokinja je navela da je NĐ često radio na kući, a da je ŠĐ bila zaposlena te im je ona mnogo puta pripazila djecu koja su rado k njoj dolazila nakon vrtića i ondje su se osjećala sigurnije nego kod kuće kad je otac bio doma. Svjedokinja je navela da ne zna u kakvim su oni bili odnosima iako smatra da nisu uvijek bili dobri odnosi, te da ne zna radi čega su se oni razveli, no primijetila je da nakon što su se razveli da joj se djeca više nisu činila nesigurnima. Svjedokinja je navela da je na pogrebu NĐ srela TĐ i njegovu tadašnju djevojku te su oni svi zajedno išli kod njene mame na ručak u Vukovaru. Glede zdravstvenog stanja pok. NĐ svjedokinji je poznato da je on imao ozlijeđenu nogu i nosio protezu no ne zna u kakvom je zdravstvenom stanju bio nakon razvoda braka s ŠĐ.

38. Tužiteljica je u svom iskazu navela da kada je ŠĐ njega ostavila NĐ nije mogao shvatiti zašto se to dogodilo, da je često kontaktirala s NĐ i on joj je ispričao da ga je ŠĐ omalovažavala (da mu je znala reći neka pokupi svoju gardističku odoru i štake i neka ode u svoj Vukovar i da je smeće vukovarsko), te se zatvarala u sobu u stanu da on ne bi vidio djecu. Živio je sa ŠĐ u istom stanu još godinu dana tako da je ona bila u jednoj sobi s djecom, a on u drugoj, ona bi kuhala za sebe i djecu, dok da se on čak i kupao vani, a ne u njihovoj kupaonici. Nakon što je ŠĐ sa djecom otišla on se je često žalio da plaća alimentaciju, a da nema nikakve kontakte sa djecom time da je on tada kad je bio još koliko toliko zdrav htio samo da se oni povremeno čuju, da su u kontaktu, a kasnije mu se zdravstveno stanje bitno pogoršavalo i teško je podnosio to svoje stanje pa je smatrao da mu je potrebna i njihova pomoć koju nije dobivao. Osobno tužiteljica ne zna radi čega djeca nisu htjela kontaktirati s NĐ, a sve što zna doznala je iz pričanja sa njime i njegovom majkom. Navela je da je on teško živio s protezom, a kasnije i radi drugih zdravstvenih problema. Kada je bio u braku rijetko su se čuli i posjećivali i nema nikakvih osobnih saznanja o njihovu braku jer se on tada nije žalio, no svjedokinja je smatrala da ga je supruga udaljila od obitelji (samo jednom su došli u posjet u Vukovar). Navela je da se NĐ putem Facebooka obratio LĐ za njegov 18. rođendan sa zahtjevom za prijateljstvo no da je on to odbio. Osobno tuženike nije nikada kontaktirala, a NĐ je znao sve što se s njegovom djecom događa preko odvjetnice ili medija. Navela je da ga je i kći SĐ znala omalovažavati, da se žalio na svoje zdravlje, da je plaćao ženu koja mu je nosila namirnice, da mu je teško bilo odnositi pelene u posebnu kantu jer se kretao sa štakama i da bi se i susjedi žalili kada bi pokapao pod. Nije joj poznato da bi imao nekih psihičkih problema osim PTSP koju dijagnozu su imali svi koji su preživjeli ratište u Vukovaru. Zna da je nakon razvoda braka išao psihijatru, no ne zna da li se i ranije liječio. Navela je da je troškove pogreba platio tuženik GĐ, dok je ona financirala gradnju spomenika na Memorijalnom groblju u Vukovaru, time da se za troškove pogreba vraća iznos od 1.800,00 kn, a za trošak spomenika 11.500,00 kn. Jako ju je zasmetalo to što na parti nije bilo naznačeno da se radi o hrvatskom branitelju jer je smatrala da bi NĐ to puno značilo, a misli da je partu dao izraditi GĐ. Tuženika GĐ nije vidjela na pogrebu NĐ, a ondje nije bilo ni tuženice DĐ. Navela je da NĐ nije bio agresivan, da je nakon operacije karcinoma bio odvezen na palijativnu skrb u Novi Marof gdje je došao bez ičega te su mu njena kći (PĐ) i njen zet odnijeli potrebne stvari. Nakon toga da ju je molio neka se brine za njegovu majku te ju je obavijestio da će sastaviti oporuku i njoj sve ostaviti, jer da on zapravo nema djece, a naknadno joj je oporuka bila i dostavljena poštom. Navela je da joj je rekao kako je djecu isključio iz nasljeđivanja jer da je on pokušao sve da s njima ostvari kontakt i to putem Centra i policije i da je smatrao da će ga oni prihvatiti kada budu punoljetni no da se to nije dogodilo, te da je on rekao da ih nikada nije tukao. Navela je da kada je dobio potvrdu o 100% invaliditetu da mu je predlagala da se smjesti u neku ustanovu jer mu je trebala 24-satna skrb te ga je upućivala u institucije, no da je on sebi htio do kraja napraviti invalidski stan u kući koju je adaptirao. Navela je da su mu pomoć pružale osobe koje je za to plaćao, da je često jeo i konzerve i da se javio na projekt Zaželi preko kojeg se ostvarivalo pravo na gerontodomaćicu, no isto nije ostvario budući da je imao visoku mirovinu koja je bila oko 7.000,00 kn. Nakon smrti doznala je da je NĐ imao i kredit na iznos od oko 40.000,00 eur. Navela je da je on isplatio brata ŠĐ iz kuće u [adresa] G, a 2022. da je isplatio i ŠĐ koja je u ¼ dijela bila vlasnica. NĐ je bio u vezi sa ĐĐ, što je trajalo oko 7 do 8 mjeseci, a da VĐ koja se javila u ostavinskom postupku nije bila njegova izvanbračna supruga već mu je dolazila čistiti, a što je on njoj i plaćao. Tužiteljica je navela kako je nakon požara u kojem je poginuo NĐ angažirala firmu za čišćenje stana koji je bio pun pelena i vidno zapušten i prije požara.

39. Tuženik GĐ naveo je kako je njegov otac često znao imati nepredvidive reakcije (kad ne bi nešto izvršio kako je on zamislio znao bi vikati, i ljutiti se, jednom ga je bacio sa stolca) radi čega se on njega bojao a najteže mu je bilo kada su se roditelji razveli, a istovremeno su živjeli zajedno u istom stanu tako što su njegova majka, sestra i on bili u posebnoj sobi, a otac u posebnoj, te pri tom nisu imali nikakve zajedničke aktivnosti niti su se razgovarali, već bi se samo pozdravljali. Događalo se da ih otac nije htio pustiti u stan pa bi on ostao kod susjeda dok bi majka pregovarala s ocem o tome da ih pusti unutra. Navodi da s ocem nije imao nikakve kontakte, a da je njegov strah prema ocu kasnije prešao u anksioznost te da mu je dugo trebalo da uspostavi normalne kontakte naročito s odraslim muškim osobama. Zna da se otac za njega raspitivao putem odvjetnice u smislu da li je završio školu i fakultet i treba li plaćati alimentaciju. Naveo je da on nije znao da mu je otac bio toliko bolestan te iako s njim nije kontaktirao da se nadao da će s njime ipak ostvariti nekakav odnos, no smatra da je njegov otac bio taj koji je morao napraviti prvi korak i pristupiti njemu. Navodi da je 20 godina živio bez oca i bez kontakta s njime, što da je utjecalo na njega. Naveo je da im otac nikada osim alimentacije nije ništa drugo kupovao niti davao novac, te se sjeća da su se prije razvoda roditelji često svađali i to oko svakodnevnih obaveza ili oko dovršetka kuće koju je otac adaptirao, a nakon što se odselio sa majkom jednom ga je vidio u Konzumu u istom kvartu, no bojao mu se prići jer nije znao kako će otac reagirati, dok se otac pravio da ga ne vidi. Naveo je da kada mu se otac javio putem Facebooka da mu se to nije sviđalo zato što mu se nije pokušao javiti direktno ili se s njime naći, te ga je zato i odbio sa zahtjevom za prijateljstvo. Naveo je da ga majka nije sprječavala da se viđa sa ocem, no on nije za to imao posebnu želju jer se smatrao odbačenim od njega. Otac bi često prekršio neka obećanja koja bi mu dao kad je bio manji što on nije mogao shvatiti i to ga je pogađalo. Tuženik je naveo da je otac njegovoj sestri znao govoriti ružne riječi i psovati, a nakon što se sa majkom preselio da je još jedno vrijeme imao nesanice i noćna mokrenja, te da bi se često paralizirao što je trajalo sve do puberteta. S druge strane, s majkom je osjećao sigurnost. Navodi da nije točno da u vrijeme kada su živjeli s ocem, ali razdvojeno u drugoj sobi, da otac ne bi koristio kuhinju i kupaonicu, te da je u to vrijeme više vremena proveo kod susjeda i kod ČĐ nego kod kuće. Nije znao da se otac teško razbolio kasnije jer ga pamti onakvim kakav je bio prije - iako je bio invalid sa oštećenom nogom, on je mogao hodati i bez štaka, da je mogao i voziti i da nije bio sasvim nesposoban. Nakon što ga je majka nazvala i rekla mu da je otac poginuo u požaru tuženik je u to vrijeme bio u Zagrebu, no došao je u [adresa] i riješio u policiji što se od njega tražilo, te se obratio i Udruzi branitelja glede uputa za pogreb. Na pogreb je došao u Vukovar, sa svojom tadašnjom djevojkom, no oni su stajali sa strane i nisu se javili nikome te se nisu htjeli isticati na pogrebu. Nakon pogreba otišli su i na piće kod zajedničke prijateljice. Naveo je da je dio troškova pogreba podmirila država, a da je on sam platio razliku. Navodi da nikada od oca nije dobio nikakvu rođendansku čestitku niti poziv niti poruku, a nije niti imao broj telefona od svog oca. Naveo je da, kada bi znao da mu je otac tako jako bolestan, da bi mu sigurno pokušao pomoći iako i dalje smatra da se otac njemu trebao javiti prvi.

40. Tuženica DĐ u svom je iskazu navela da je imala oko 10 godina kada su se izrazito narušili odnosi u njihovoj obitelji, da su se njezini roditelji stalno svađali što je majka pokušala zataškati te bi se zatvorila u drugu sobu sa ocem iako je ona sve to čula i vidjela. Vrhunac je bio kada je majka izgubila posao a otac je otišao na mjesec dana na Hvar kod prijateljice da se odmori, kada u kući nije bilo niti hrane niti novaca, da bi kad se vratio stvari bile još gore, te joj se tada počeo obraćati sa "prokleta kurva kao i tvoja mama", a da je bratu govorio "prokleto govno". Navela je da je otac znao urinirati u sudoper i po kupaonici te joj je govorio da je ona stvorena za to da iza njega čisti, te je grijao samo sobu u kojoj se on nalazio, a u ostatku stana bilo bi hladno te su hodali u jaknama. Otac je postavio i kameru koja je bila u kutiji za razvod struje u kuhinji te ih je snimao kad oni jedu. Navela je da je često odlazila kod susjede HĐ i ČĐ gdje se išla grijati, učiti i pripremati se za školu u vrijeme kada bi tokom jutra ostajala sama sa ocem jer se tamo osjećala sigurnom budući da ni jedna vrata u stanu nisu imala ni ključ ni bravu da se može zatvoriti, osim sobe u kojoj je boravio otac, jer je on to tako postavio. Navela je da ju je otac u to vrijeme ignorirao ili joj se obraćao pogrdnim riječima, da je on bio jako nezadovoljan, dok je ona osjećala nesigurnost, jad i nemoć. Navela je da je sa bratom i mamom živjela u sobi od 8 kvadrata koja se nije dala zaključati te da je otac znao reći da ako se oni odsele od njega da će kopati po kantama. Nakon što su počeli izrazito loši odnosi sa ocem i majkom još je godinu dana sa mamom i bratom živjela u sobi u stanu oca budući da nisu imali kuda otići, a majka nije odmah mogla podići kredit jer je bila nezaposlena te je uvjete za podizanje kredita stekla tek nakon što je prošao taj period kada su živjeli zajednički u stanu i na kredit kupila drugi stan u koji su se oni odselili time da su za preseljenje iskoristili trenutak kada je otac bio na plivanju kamo je odlazio svaki dan tako da je svatko od njih spakirao dva ruksaka nužnih i najdražih stvari te su otišli iz stana. Navela je da su na vrata novog stana stavili tri brave da se mogu zaključati i osjećati se sigurno. Nakon toga otac više nije pokazivao nikakav interes te joj nikada nije čestitao niti rođendan niti Božić, a jednom da ga je vidjela u Kauflandu kad je bila s mamom u dućanu te je i on vidio nju, ali se od nje okrenuo. Navela je da se tada osjećala, a i danas da se osjeća odbačeno od svog oca, iako i nadalje voli onu njegovu verziju koja je bila dobra. Naime, smatra da je on bio dobar otac sve do 2003. te da joj je znao pokazivati matematiku, a jednom je i sama s njime bila na moru te ima lijepa sjećanja, no nakon spomenute godine se sve promijenilo te smatra da je to bilo radi njegove bolesti, a čega ona nije bila svjesna jer je tada bila još dijete. Navela je da ga je još dva puta srela u Konzumu kad je bila s prijateljicama i da ju je on vidio no da joj se nije obratio što da je nju jako zaboljelo no da ju je to s vremenom prestalo boljeti. S druge strane majka se oduvijek za nju brinula, vodila ju u vrtić i u školu te joj kuhala i s njom joj ništa nije falilo. Kad su još živjele s ocem u kriznim situacijama majka ih je uvijek poslala susjedi. Kada je dobila poziv od CZSS i kada je otac pokušao ostvariti neki kontakt sa njom ona za to nije bila spremna jer se još uvijek oporavljala od ružnih događaja koje je doživjela s ocem (sjetila se kako je čistila kuću i njegov urin samo da to ne bi morala raditi njena mama, ili toga da je njena mama znala probdjeti cijelu noć kraj otključanih vrata njihove sobe), a osim toga nije bila svjesna u kakvom joj je otac bio zdravstvenom stanju kasnije kada više nisu kontaktirali, već samo zna u kakvom je zdravstvenom stanju bio kada su još zajedno živjeli. Navodi da, kada bi znala da je on u takvom teškom stanju, da bi mu sigurno pomogla budući da je i sama zdravstveni radnik iako ne može reći da je tada imala nekakvih emocija prema njemu. Navela je da je sa GĐ pričala o tome da ga je otac kontaktirao putem Facebooka te da joj je rekao da ne zna što napraviti i da se zbog toga osjeća loše i potpuno izgubljeno.

41. U ocjeni dokaza sud je imao u vidu da kod utvrđivanja spornih činjenica zadire u obiteljske odnose tuženika i pok. NĐ koji su ključni za razumijevanje dinamike njihova funkcioniranja pri čemu odmah valja naglasiti kako su neposredni svjedoci takvih okolnosti jedino sudionici tih odnosa te je nerijetko da se o detaljima obiteljskih odnosa ne raspravlja u javnosti ili pred prijateljima koji bi mogli steći uvid u tuđi život koji se odvija unutar životnog prostora naročito ako se ne radi o lijepoj obiteljskoj situaciji. Ovo se napominje stoga što je svjedok koji je u cijelosti potvrdio navode tuženika u postupku iskazivala njihova majka kojoj bi se moglo prigovoriti u smislu pristranog iskazivanja zbog zainteresiranosti za ishod postupka, stoga je sud posebno cijenio njezin iskaz, u odnosu na iskaze drugih svjedoka i materijalnih dokaza. Istovremeno, sud je prihvatio iskaz tužiteljice koja je svoju percepciju o obitelji NĐ stvarala na temelju onoga što je čula iz pričanja pok. NĐ dok nije imala nikakav doticaj sa ostalim članovima njegove obitelji, niti je imala vlastiti uvid u njihove odnose niti za vrijeme braka niti nakon toga pa se može zaključiti da se radi o jednostranom kutu gledanja nečijeg života i ponašanja.

42. Pregledom materijalnih dokaza sud je utvrdio prije svega kako je pok. NĐ živio s tjelesnim oštećenjem od 80 % (do 2005.), pa od 90 % (od 2005. do 2017.) te od 2017. i 2018. zbog bolesti sa oštećenjem od 100 %, da je nosio protezu i ortozu stopala te se kretao uz pomoć štaka, time da mu je 2018. dijagnosticirana disfunkcija mjehura, a 2020. karcinom bubrega koji je u prosincu 2020. i operirao.

43. Iz ranije opisanih podnesaka koje je pisao pok. FE doista proizlazi da je, prema njegovom viđenju situacije, on osjećao veliku nepravdu zbog toga što djeca ne žele s njime komunicirati, da je za nedostatak komunikacije okrivljavao njihovu majku, te ih je smatrao nezahvalnima za sve što im je u životu pružio. U podnesku od 2008. navodi kako izrazito pati zbog nedostatka kontakta sa djecom, da je volio svoju bivšu suprugu i da se osjećao napuštenim i iskorištenim. Indikativno je pritom kako je pok. FE podneske upućivao 2008., dakle u vrijeme kada je, kako proizlazi iz istih, njegova bivša supruga tražila povećanje uzdržavanja za djecu, i 2016. kada se pok. FE interesira, osim za kontakt s kćerkom, za potrebu daljnjeg uzdržavanja djece. Sud iz provedenog dokaznog postupka i to iskaza saslušanih svjedoka zaključuje da je isti bio elokventna i artikulirana osoba što proizlazi iz njegovih opširnih pisama i predstavki dostavljenim uz tužbu, kao i iz izjava danih na zapisnik kod CZSS Varaždin, a upravo se ova njegova sposobnost ističe i u nalazu psihologa od 2019. gdje se navodi da se radi o osobi iznadprosječnih verbalnih sposobnosti. Valja reći da ni jedan od svjedoka iz ovog postupka, a koji su s njime bili u kontaktu nije naveo da smatra da pok. FE barem djelomično ne govori istinu. Iz istog se zaključuje kako je pok. FE u svom načinu nastupa i razgovoru bio izrazito uvjerljiv te da je u komunikaciji mogao lako uvjeriti sugovornika u svoj stav i mišljenje.

44. Sud je iskaze svjedokinja RĐ, KĐ, ZĐ i PĐ, koji su iskazivali uvjerljivo i životno, našao vjerodostojnim u dijelu gdje podudarno iskazuju o onome što su sami vidjeli kod pok FE i to kada navode o marljivosti i spretnosti te pokretljivosti pok. NĐ, da je gradio kuću u [adresa], te u dijelu u kojem navode da je bio silno žalostan jer nije imao nikakvih kontakata sa djecom, da se prehranjivao "vani" i jeo konzerve jer nije sam znao kuhati, da mu je povremeno RĐ davala hranu, da su mu pomagale druge osobe, da mu je dolazila VĐ za koju svjedokinje različito navode - RĐ da je s njom bio u vezi, KĐ da mu je bila spremačica.

45. Vjerodostojnim je našao navode KĐ u dijelu gdje navodi da se s vremenom sve teže kretao po stepenicama, budući da mu je prva susjeda te ga je imala priliku vidjeti, a to navode i drugi svjedoci (ZĐ). Također je navode ovih svjedoka o tome da je pok. NĐ bio neuredan te da mu je takav bio i stan (što navode KĐ, PĐ i ZĐ) našao vjerodostojnim jer isti proizlaze i iz navoda svjedokinje AĐ koja je navela da je pok. NĐ bio higijenski zapušten. Vjerodostojnim nalazi i navode o tome da je pok. NĐ financijski dobro stajao (ZĐ i AĐ) jer to proizlazi i iz materijalnih dokaza – stručno mišljenje CZSS od 24. svibnja 2006., te navodi iz otpusnog pisma da zbog visine mirovine ne ostvaruje prava iz nadležnosti CZSS, već ima pravo sam odabrati konkretan smještaj. I u dijelu u kojem su svjedoci RĐ, KĐ, ZĐ i PĐ naveli da pok. NĐ nije bio nasilan već blag i staložen, sud prihvaća ove navode kao vjerodostojne jer smatra da su isti i u tom dijelu uvjerljivo o tome iskazivali te prihvaća da je pok. D u odnosu s njima i bio upravo takav. Sud prihvaća iskaze PĐ i ZĐ koji su naveli da se pok. NĐ osjećao financijski iskorišten i odbačen od svoje djece, nesretan i usamljen, kao i u dijelu u kojem su kako su djeca odbijala svaki kontakt s pok. NĐ, a da ih on nije htio svojim nametanjem traumatizirati, no valja naglasiti da su to sve saznanja koja su ovi svjedoci dobili od samog pok. NĐ koji se nedvojbeno tako osjećao, te je svjedocima iznosio svoju sliku stvari o obiteljskim odnosima koju su oni bezrezervno prihvatili kao istinitu no isti se ne mogu kao vjerodostojni prihvatiti jer je upitna opravdanost takvih njegovih impresija. Također, sud nije našao nikakva uporišta u navodima da se pok. NĐ bojao bivše supruge ili da bi u slučaju pokušaja kontakata s djecom bila pozvana policija (što su naveli PĐ i ZĐ) jer iz dokaznog postupka proizlazi kako je policija intervenirala samo jednom pri čemu nije došlo do nikakvih sankcionirajućih postupaka naspram nikoga.

46. Sud je našao proturječnim navode ZĐ (koji je doduše sva saznanja o životu pok. NĐ i saznao iz pričanja upravo s njime) sa navodima prve susjede pok. NĐ koja je navela da je obitelj NĐ bila tiha i skladna, da nikada nije bilo nikakvih incidenata niti intervencije policije, u odnosu na navode ZĐ koji je naveo da je ondje bilo obiteljskog nasilja, da je bivša supruga ŠĐ pok. NĐ znala tući, da je razbijala po stanu, da je intervenirala policija, kao i to da je ona imala ljubavnika. Ove navode sud nije prihvatio budući da iste ističe samo ovaj svjedok, koji je i sam naveo da osjeća određenu pristranost prema pok. NĐ, radi čega je i sam uvjeren u sve što mu je pok. NĐ ispričao i na temelju toga prihvatio njegovo izrazito negativno stajalište i prema bivšoj supruzi i "nemarnoj" djeci kako sam navodi.

47. Sud prihvaća i navode RĐ da je vidjela GĐ da je uzeo kosilicu iz kuće pok. GĐ, kao i navode KĐ da je TĐ iz stana iznosio neke stvari, budući da su svjedokinje također iskazivale iz vlastitog uviđaja međutim, isto nije od važnosti za ovaj postupak, jer niti je tijekom postupka dokazano o kakvim se točno stvarima radi, jesu li iste veće vrijednosti, da li su zadržane u korist tuženika ili korištene za korist ostaviteljeve imovine pa su takvi navodi u ovom postupku sasvim neupotrebljivi.

48. Iskaz svjedokinja UĐ i AĐ koje su sa pok. GĐ kontaktirale samo u domeni svoje nadležnosti odnosno djelatnosti, sud je našao objektivnim i nepristranim, te iste u cijelosti prihvaća.

49. Iskaze svjedoka ŠĐ, JĐ, HĐ, OĐ, GE i ČĐ sud je našao životnim, logičnim te ih u cijelosti prihvaća u dijelu u kojima su isti podudarni i to u onom dijelu za koji su svjedoci i mogli posvjedočiti iz osobnih zapažanja, i to da je pok. GĐ bio osebujne ćudljive naravi (svjedoci JĐ, HĐ i OĐ) nekada izrazito raspoložen i srdačan, a nekad nepristupačan i hladan, zatim da su tuženici kao djeca bili nesigurni i u strahu te su u vrijeme kada su stanovali u stanu s ocem često izbivali iz istog i vrijeme provodili kod drugih (ŠĐ, HĐ, ŽĐ i ČĐ), dakle ili kod susjeda ili kod GE i to i u svakodnevnim situacijama i za vikende i Božić, a sve radi nelagodne atmosfere kod kuće ili zato što se kod njih ne bi grijalo po želji pok. GĐ, a da su se djeca doimala sigurnije kad je uz njih bila majka (HĐ) i kada su se odselili u drugi stan. Podudarni su stoga i navodi svjedoka HĐ i GE da je pok. GĐ znao djecu verbalno zlostavljati što je ŽĐ doznala od ŠĐ, a HĐ od tuženice koja je tada imala između 10 i 13 godina. Sud je navode ovih svjedoka našao podudarnima i u dijelu kada navode da nisu znali za naknadnu tešku dijagnozu pok. GĐ vezanu za inkontinenciju i zloćudni tumor. U tom dijelu, sud je vjerodostojnim našao iskaz tuženika da nisu znali da im je otac teško bolestan, odnosno da mu se zdravstveno stanje u odnosu na ranije zdravstveno stanje, imajući u vidu da je bio invalidna osoba, znatno pogoršalo. Naime, iz zapisnika (list 78) sastavljenom pred CZSS Varaždin i dostavljenih službenih bilješki iz 2016. proizlazi da je DĐ putem CZSS i Obiteljskog centra na inicijativu pok. NĐ pozvana na sastanak što da je ona odbila no pri tom se ne spominje da je ona i obaviještena o zdravstvenom stanju pok. NĐ, dok iz podneska 22. kolovoza 2016. upućenog od Podružnice obiteljskog centra Petri Katulić proizlazi da pok. NĐ ukazuje na narušeno zdravlje te da želi ponovno s njom i sinom uspostaviti kontakt, a iz službene bilješke od 5. rujna 2016. da se DĐ telefonski obratila toj podružnici i ponovila kao i CZSS da ne želi susret s ocem. Budući da je pok. NĐ i ranije imao narušeno zdravlje, ovaj se podatak ne može uzeti kao relevantna informacija prema kojoj bi tuženica mogla zaključiti o kakvom se pogoršanom zdravstvenom stanju njena oca radilo (operacija kuka, inkontinencija, a kasnije disfunkcija mjehura i zloćudni tumor). Također se ne može uzeti dokazanim da su tuženici imali informaciju o narušenom zdravlju pok. NĐ koju su prenijeli policajci, kako to slijedi iz iskaza ŠĐ, a koji su pristupili u njen stan pet godina prije njegove smrti budući da iz iskaza te svjedokinje proizlazi da je s njima ona obavila razgovor, a ne tuženici dok iz iskaza tuženika uopće ne proizlazi da bi o tome saznali putem policije. Valja reći da istovremeno iz navoda tužbe i povijesti bolesti od 2018. (list 20) proizlazi kako je pok. NĐ dijagnoza disfunkcije mjehura postavljena 2018., a dijagnoza zloćudnog tumora 2020. (list 21), dakle nakon što je pokušao kontaktirati tuženicu putem CZSS 2016., dok je policija o narušenom zdravstvenom stanju pok. NĐ ŠĐ prenijela pet godina prije njegove smrti dakle, 2017. kada još uvijek, osim ranije već narušenog zdravlja, isti nije patio od naknadno ustanovljenih teških bolesti.

50. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje ŠĐ te iskaze tuženika koje je našao uvjerljivim i iscrpnim, naročito DĐ i svjedokinje ŠĐ, koje su prilikom iskazivanja i odale dojam izrazite uznemirenosti, čak i plakale, dok je manje detaljan bio iskaz tuženika GĐ, no u bitnome se isti podudaraju u opisima postupanja oca i majke, tako podjednako svjedoče o karakteru oca koji je bio dobar otac do jednog trenutka u životu te da su ga voljeli i da su s njime provodili vrijeme, no da je on istovremeno imao nepredvidive reakcije i verbalno agresivne ispade te da su se ga bojali, a da je majka nastojala umiriti i ublažiti takve situacije, a kada su se otac i majka svađali da je majka to htjela prikriti. Tuženica DĐ i ŠĐ istoznačno navode da pok. NĐ nije htio grijati cijeli stan, da im je prijetio da će ih izbaciti iz stana, i da će kopati po kantama za smeće bez njega, da su se tuženici s majkom zbog toga svega povukli u jednu prostoriju stana, da ih je otac sve nazivao pogrdnim riječima (potvrđuje i GĐ), urinirao po stanu te postavio kameru, te da ih je majka nastojala od toga zaštititi. Činjenicu da je tuženik GĐ s manje detalja opisivao njihove odnose sud vidi u tome što je on bio mlađeg uzrasta od tuženice DĐ u vrijeme nastalih događaja radi čega nije percipirao stvari jednako kao i sestra (ona navodi kako je bio mali i boležljiv te su ga štitili od svega) time da je i sam u iskazu naveo da je nastojao potisnuti takva sjećanja, no moguće da je isto i do njegova karaktera koji je opisala svjedokinja BĐ (sklon zatvaranju, nesiguran, nije volio pričati o tome) čiji iskaz je sud također u cijelosti prihvatio jer je iskazivala izravno i bez zadržanja te je dio njenog iskaza o sudjelovanju na pogrebu pok. GĐ potvrdila i svjedokinja ČĐ, dok je u bitnom iskaz BĐ podudaran sa iskazom tuženika GĐ, svjedokinje ŠĐ i tuženice DĐ vezano za odnos oca prema djeci iako se radi o saznanjima crpljenim iz pričanja sa GĐ, a ne iz neposrednih zapažanja.

51. Sud je vjerodostojnim ocijenio i dio navoda gdje tuženica DĐ navodi da je htjela zaštititi brata koji je bio mali i boležljiv, te da je jako volio tatu, te je isto podudarno i sa navodima ŠĐ koja je navela da je TĐ iskazivao više interesa za susrete s ocem nakon preseljenja, no da nije znao kako ocu pristupiti te je očekivao da će se otac javiti njemu. Sud je prihvatio navode tuženika kada istoznačno iskazuju da nakon što su se odselili da su oca viđali u dućanu te da ih je on vidio no da je on od njih okrenuo glavu te im se nije obratio, kao i navode tuženika da su s njime htjeli uspostaviti kontakt, no da su smatrali da je otac taj koji je trebao njima prvi pristupiti, da im nikada nije čestitao rođendane ni Božić niti davao ništa više od onoga što mu je bilo određeno kao zakonska obveza uzdržavanja. Vjerodostojnim je sud našao iskaze tuženika i to GĐ kada je naveo da je radi postupanja njegova oca sve do puberteta osjećao tjeskobu i strah od odraslih muških osoba, te da nije htio s ocem komunicirati putem Facebooka jer da mu to nije bilo primjereno, što potvrđuje i svjedokinja BĐ, kao i navode svjedokinje ŠĐ i tuženika da je pok. GĐ sa tuženicima kontaktirao samo preko odvjetnika ili pokušao kontaktirati putem Centra, a nikada osobno. S obzirom na takve podudarne iskaze navedenih svjedoka i tuženika, sud je iste pojedinačno, a i povezano s ostalim materijalnim dokazima našao kao jednu logičnu i smislenu cjelinu.

52. Sud je u cijelosti uvažio i iskaz tužiteljice FĐ jer je ista iskazivala detaljno, opširno i vidno zainteresirano za to da se poštuje posljednja volja ostavitelja te je zamijećeno da je i tužiteljici kao i tuženicima i svjedokinji ŠĐ izrazito teško padalo kada se govorilo o onome što su proživjeli tuženici kada su živjeli sa ocem, kao i ono što je od pok. GĐ saznavala tužiteljica koja je s njime kontaktirala u periodu nakon razvoda braka pa sve do njegove tragične smrti. Sud je navode tužiteljice prihvatio naročito u dijelu kada iskazuje da je nakon razvoda braka mnogo kontaktirala pok. GĐ i da je isti bio izrazito ojađen zbog toga što je bio sam, što plaća alimentaciju, a nema nikakve kontakte s djecom i što nema nikakvu pomoć od njih u vrijeme kada je smatrao da mu ista treba.

53. Međutim, tužiteljica svoje navode u cijelosti crpi iz navoda pok. GĐ te ista, osim što je s njime kontaktirala nije s njime živjela i nije imala neposredan uvid u način njegova života pa unatoč činjenici da je nedvojbeno pok. GĐ živio niz godina sa tjelesnim oštećenjem visokog stupnja, isti je i dalje bio fizički aktivan, pokretan i radio na gradilištu sve do pred svoju smrt što ne ukazuje na to da je isti bio sasvim nemoćan već eventualno da se, budući da je nesporno da je bio zapušten, nije u tom smislu znao brinuti se za sebe, kuhati i održavati sebe i životni prostor. Tužiteljica je i sama navela da nije imala pozitivno mišljenje o majci tuženika niti kada su ona i pok. GĐ zasnovali brak, iako to ničim ne opravdava, te je k tome sasvim nekritički prihvatila navode pok. GĐ koji je svjedokinju opisivao izrazito negativno (da ga je omalovažavala, vrijeđala, odvajala djecu od njega, onemogućavala kontakte s djecom, prijetila policijom, da je otplaćivao njezine dugove) te praktički uzrokovala raspad njihova braka, iako sama o tome nema osobna zapažanja, dok s druge strane iz iskaza same ŠĐ proizlazi kako se brinula za pok. GĐ kada su se upoznali, uz nju je ustao iz kolica, darovala mu je dio naslijeđene kuće, nastojala ublažavati kritične situacije uslijed njegova lošeg raspoloženja pred djecom, te o detaljima odnosa nije čak ni govorila drugima, te je i sama privređivala za obitelj radeći, nije branila viđanja djece sa ocem, radi čega sud zaključuje kako je svjedokinja ŠĐ voljela pok. GĐ te joj je bilo stalo da im brak uspije sve do trenutka kada verbalno zlostavljanje osim nje usmjerio i na djecu. Stoga, pored drugih izvedenih dokaza kako materijalnih tako i personalnih sud ne može uzeti kao dokazane tvrdnje na koje upire tužiteljica da je majka tuženika iste otuđila od oca koji je s njima pokušavao ostvarivati kontakte, da su oni odbijali njegov osobni kontakt (nije dokazano u postupku da je takav postojao) iako su znali da je teško bolestan i da mu treba pomoć. Također, sud nedokazanim nalazi navode iz tužbe da su tuženici iz nekretnina ostavitelja uzeli sve što je vrijedno, da je GĐ platio troškove pogreba koje je tražio od tužiteljice (već je dio troškova dobio od Ministarstva hrvatskih branitelja, a ostatak podmirio) te iste smatra konstruiranim radi diskreditiranja tuženika.

54. U svojoj izjavi CĐ potvrđuje navode tužiteljice iz tužbe, međutim, istovremeno navodi da ni ona sama s tuženicima nema kontakt, odnosno da djeca niti nju ne kontaktiraju, dok iz navoda ŠĐ proizlazi da tuženike baka nikada nije posjećivala niti kontaktirala pa se zaključuje da je i CĐ sva svoja saznanja imala od pok. NĐ, a ne iz svog vlastitog opažanja radi čega se ne mogu prihvatiti navodi iz pisane izjave jer isto ne proizlazi iz drugih dokaza koje je sud prihvatio kao vjerodostojne.

55. Vezano za navode tuženika glede sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju ostavitelja sa CĐ iz kojeg bi proizlazilo da je ostavitelj bio sposoban za uzdržavanje druge osobe, sud ne nalazi u istome dokaz o sposobnostima ostavitelja budući da i sam ugovor predviđa da u slučaju njegove objektivne nemogućnosti da osobno obavljao obveze iz ugovora u njegovo ime to mogu nastaviti njegovi zakonski nasljednici (nejasno jedino koji) ili druge osobe koje on odredi.

56. Glede Izjave o izvanbračnoj zajednici koju je ostavitelj dao zajedno sa VĐ valja reći da je ista bila predmet postupka R1 Ov-1075/2022 u kojem postupku je VĐ odustala od zahtjeva da se utvrdi njihova izvanbračna zajednica rješenjem donesenim na zapisnik 10. travnja 2024.

57. Sud je nedvojbeno utvrdio kako pok. GĐ s financijske strane nije bilo potrebno uzdržavanje budući da iz iskaza svjedoka (ZĐ, AĐ), a i ranije navedenih materijalnih dokaza – otpusnog pisma proizlazi kako je od svoje mirovine mogao i više nego dobro živjeti pa i priuštiti si osobe koje bi mu pomagale u svakodnevnim zadacima u kućanstvu što je on i prakticirao, stoga se u svakom slučaju ne može govoriti o tome da bi tuženici povrijedili svoju obvezu zakonskog uzdržavanja oca pok. NĐ.

58. Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da tuženici nisu bili u nikakvom kontaktu sa ostaviteljem još od razvoda braka s njihovom majkom 2006. do njegove smrti, dok je on podmirivao njihovo uzdržavanje tijekom njihova života sve do završetka njihova redovnog školovanja. Stajalište je ovog suda da to nije opravdan razlog za isključenje tuženika kao nužnih nasljednika. Težina povrede moralne obveze procjenjuje se prema subjektivnom kriteriju (stavu isključenog nasljednika prema povredi odnosne obveze) i prema objektivnom kriteriju (stavu sredine u kojoj su ostavitelj i nasljednik živjeli). Tako pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1068/1992-2 od 10. rujna 1992.

59. Uvažavajući činjenicu da je ostavitelj bio teški ratni vojni invalid koji je i sam proživio teško djetinjstvo, sud je utvrdio kako su tuženici kao maloljetni za vrijeme trajanja braka njihovih roditelja kao i tijekom i nakon razvoda u periodu od 2003. do 2008. (tuženica u dobi od 10 do 15 godina, a TĐ u dobi od 7 do 12 godina) kada su još živjeli u istom životnom prostoru bili izloženi jednoj teškoj nelagodnoj atmosferi i nezadovoljstvu koje je nastalo uslijed ponašanja njihova oca pok. NĐ koji je tuženike verbalno zlostavljao i dovodio u nepodnošljive situacije za djecu, dakle teško narušenim obiteljskim odnosima te su već tada, a naročito nakon što su odselili s majkom prekinuli svaku komunikaciju s ocem. Sud je utvrdio tijekom postupka da su tuženici željeli komunicirati s ocem no da mu nisu znali pristupiti, a da on, unatoč tome što je podmirivao dužne iznose uzdržavanja, niti je imao njihove brojeve telefona, niti ih je kontaktirao na bilo koji način da bi im čestitao rođendane, Božić ili im se na bilo koji način obratio, već bi ih prilikom slučajnog susreta negirao. Iz dostavljene pisane dokumentacije vidljivo je da je pok NĐ putem CZSS i Podružnice obiteljskog centra kontakt pokušao ostvariti tek 2016. (DĐ tada ima 23, a TĐ 19 godina), kada se ujedno interesira za obvezu daljnjeg uzdržavanja, dok je TĐ pokušao kontaktirati za njegov 18. rođendan putem Facebook društvene mreže. Iz postupka GĐ nakon smrti oca proizlazi da je njemu doista bilo stalo do oca te je on i bio u okolnostima koje su mu dozvolile da obavi razgovor sa policijom, podmiri troškove pogreba i ode na pogreb ocu. Sud je našao da je i pok. GĐ teško patio zbog nedostatka komunikacije s djecom, a kasnije i radi toga što ne vode brigu o njemu, međutim iz njegova postupanja ne može se zaključiti da je poduzeo sve da bi poboljšao i promijenio njihove odnose u vrijeme kada su bili maloljetni. Naime, budući na njegov veliki doprinos njihovim teško narušenim odnosima, upravo je na njemu bio teret da iznađe način kako ponovno uspostaviti dijalog sa vlastitom djecom, te održavati i njegovati odnose sa njima umjesto da takva očekivanja on ima od njih. Također, roditelj niti od odrasle djece ne može očekivati da će ona prva nastaviti odnos koji je prekinut još kad su djeca bila maloljetna naročito u okolnostima konkretnog slučaja gdje su se i oni sami osjećali odbačeno i napušteno od oca, a osim toga su bili i svjedoci i žrtve očeva verbalnog nasilja za koje nikada od njega nisu dobila niti objašnjenje, niti ispriku niti izraz žaljenja. U situaciji kada kao odrasle osobe štite vlastiti integritet i dostojanstvo narušeno u djetinjstvu zbog nezdravih obiteljskih odnosa nije bilo za očekivati od tuženika da objeručke i odmah prihvate komunikaciju s ocem i to posredno putem društvene mreže ili neke institucije.

60. Stoga sud nije našao dokazanim da je pok. GĐ pokušavao kontaktirati tuženike koji su to uporno odbijali. Niti je našao dokazanim da su znali u kakvom je on zdravstvenom stanju, te da mu je nakon operacije karcinoma bubrega 2021. bila potrebna 24-satna skrb i njega tako da okolnost da im je otac bio u teškom zdravstvenom stanju ne dokazuje samo po sebi da su tuženici grubo zanemarili brigu o njemu, odnosno da su ga ostavili u nemoći i neimaštini, odnosno da je bio bolestan i nemoćan niti je dokazano da bi ga sustavno izbjegavali.

61. Slijedom svega navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja kada je do teških poremećaja odnosa između tuženika i ostavitelja paralelno sa disfunkcionalnim odnosom ostavitelja i njihove majke, došlo još za vrijeme njihove maloljetnosti, ponašanje tuženika prema shvaćanju ovog suda ne predstavlja opravdani razlog isključenja tuženika kao nužnog nasljednika u smislu odredbi ZN radi čega je tužbeni zahtjev odbijen.

62. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Kako su tuženici u sporu u cijelosti uspjeli sud je tuženicima priznao trošak sastava odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 200,00 eur sukladno tbr. 8. st. 1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 - dalje Tarifa), trošak sastava podneska od 27. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur, zatim trošak zastupanja na ročištima 28. siječnja 2025., 24. travnja 2025., 12. lipnja 2025. i 17. rujna 2025., za svako ročište iznos od 200,00 eur prema tbr. 9 st. 1. i tbr. 46. Tarife. Ukupni trošak tuženika iznosi 1.200,00 eur, a sukladno tbr. 40. Tarife za zastupanu drugu osobu odvjetnik ima pravo na povišenje od 10 %, odnosno za 120,00 eur, pa ukupni priznati trošak iznosi 1.320,00 eur. Sud nije priznao trošak sastava podnesaka od 17. travnja 2025. i 5. lipnja 2025. kojim se tuženici očituju na navode tužiteljice budući da su isti podneseno protivno odredbi čl. 299. a st. 4. ZPP, a sud nije niti tražio njihovo očitovanje, a smatra i da isti nisu bili potrebni za vođenje parnice.

U Varaždinu 9. siječnja 2026.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici FĐ, po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku iz Vinkovaca, I. Gundulića 2

2. 1. tuženiku LĐ i 2. tuženici DĐ, po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički j.t.d. iz Varaždina, Kratka 2/I