Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj P-2136/2018-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja CADUS NEKRETNINE d.o.o., Rijeka, Osječka 47, OIB: 49845140810, zastupanog po punomoćnici Maji Vukelić Brčić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika RIVA MANAGEMENT d.o.o., d.o.o., Rijeka, Riva Buduli 1, OIB: 30141609287, zastupanog po punomoćniku Mateju Miletiću, odvjetniku u Rijeci, kao preuzimatelju Odvjetničkog ureda pok. Saše Žarkovca, odvjetnika u Rijeci, uz sudjelovanje kao umješača na strani tužitelja TRANSAGENT NEKRETNINE d.o.o., Rijeka, Verieva 6, OIB: 46008733648, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., u Rijeci, radi utvrđenja stjecanja prava stvarne služnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Maje Vukelić Brčić, odvjetnice u Rijeci, punomoćnika tuženika Saše Žarkovca, odvjetnika u Rijeci i punomoćnice umješača na strani tužitelja TČ, odvjetnice u [adresa], **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

« I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti polaganja / smještaja strojarske opreme - instalacija klima uređaja, kao i pravo nesmetanog korištenja i održavanja strojarske opreme- klima uređaja u dijelu zajedničkog stubišta u kojem prolaze strojarske instalacije prema južnoj fasadi na kojoj kanal vodi prema krovu gdje je postavljena strojarska oprema tužitelja, na način da je za pristup opremi na krovu objekta potrebno od strane tuženika omogućiti tužitelju i trećim osobama od povjerenja tužitelja (servisno osoblje i dr.) prolaz od prizemlja do krova zgrade, a izlaz na krov je potrebno omogućiti na način da se dozvoljava pristup preko glavnog ulaza i dizala uz glavni ulaz do posljednje etaže objekta, te s posljednje etaže objekta kroz najbliže dostupno stubište i prolaz koji vodi na krov, a glavni ulaz u zgradu ostvaruje se s zapadne strane, iz ulice Riva Boduli, a od glavnog ulaza prema stubištu vodi pristupni dio širine cca 4m, koji vodi do podesta na kojem se nalazi portirnica za čuvara te se u nastavku portirnice nalazi se glavno stubište i dizala koje vode od prizemlja do gornjih katova, širina zajedničkog stubišta iznosi cca 2,00 m[2] te se da se glavnim stubištem i liftovima ostvaruje se pristup do posljednje etaže (6. kata), na zadnjem katu se zajedničkim hodnikom širine cca 2,00 m i dužine cca 41 m pristupiti podestu preko kojeg se pristupa krovu kroz jedini izlaz koji vodi na krov, kroz vrata, te su za ista potrebni ključevi kako bi se moglo pristupiti krovu u bilo kojem trenutku, odnosno u trenutku servisiranja strojarske opreme, a dok je iza vrata pristup je ostvaren putem uskog stepeništa koje vodi na krov, kao i u dijelu unutarnjeg dvorišta (kortila) putem zajedničkih unutarnjih dijelova nekretnine radi održavanja instalacija koje vode do krova nekretnine (vertikale strojarske opreme- cijevi koje povezuju vanjsku i unutarnju jedinicu vode se zajedno sa ventilacionom cijevi nape po fasadi unutarnjeg dvorišta (kortila)), a sve u korist tužiteljeve nekretnine 541/10000 Etažno vlasništvo (E-21) 1. Poslovni prostor 2 B-Banka (dvoetažni), koji se sastoji od : 2 predprostora, poslovnog prostora, 4 kancelarije, 2 hodnika, 2 spremišta, trezora, kuhinje, wc-m i wc-ž, (u prizemlju), površine 393,71 m[2] , te 2 stepeništa i 2 spremišta, (na galeriji), površine 32,84 m[2] , sveukupne površine 426,55 m (na tlocrtima prizemlja i galerije označen svjetlo plavom bojom); k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 8 sa dvorištem, Broj ZK uloška: [broj ZK uloška] , Etažno vlasništvo s određenim omjerima, k. o. [katastarska općina], koje dolazi upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, a sve kao povlasnog dobara na teret razmjernih suvlasničkih dijelova tuženikove nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 8 sa dvorištem, Broj ZK uloška: [broj ZK uloška] , k. o. [katastarska općina], koje dolazi upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, kao poslužnog dobra, te je dužan priznati i trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, izvrši uknjižba prava stvarne služnosti polaganja/smještaja strojarske opreme - instalacija klima uređaja, kao i pravo nesmetanog korištenja strojarske opreme klima uređaja u dijelu zajedničkog stubišta u kojem prolaze strojarske instalacije prema južnoj fasadi na kojoj kanal vodi prema krovu gdje je postavljena strojarska oprema tužitelja, na način da je za pristup opremi na krovu objekta potrebno od strane tuženika omogućiti tužitelju i trećim osobama od povjerenja tužitelja (servisno osoblje i dr.) prolaz od prizemlja do krova zgrade ,a izlaz na krov je potrebno omogućiti na način da se dozvoljava pristup preko glavnog ulaza i dizala uz glavni ulaz do posljednje etaže objekta, te s posljednje etaže objekta kroz najbliže dostupno stubište i prolaz koji vodi na krov, a glavni ulaz u zgradu ostvaruje se s zapadne strane, iz ulice Riva Boduli, a od glavnog ulaza prema stubištu vodi pristupni dio širine cca 4m, koji vodi do podesta na kojem se nalazi portirnica za čuvara te se u nastavku portirnice nalazi se glavno stubište i dizala koje vode od prizemlja do gornjih katova, širina zajedničkog stubišta iznosi cca 2,00 m 2 te se da se glavnim stubištem i liftovima ostvaruje se pristup do posljednje etaže (6. kata), na zadnjem katu se zajedničkim hodnikom širine cca 2,00 m i dužine cca 41 m pristupiti podestu preko kojeg se pristupa krovu kroz jedini izlaz koji vodi na krov , kroz vrata, te su za ista potrebni ključevi kako bi se moglo pristupiti krovu u bilo kojem trenutku, odnosno u trenutku servisiranja strojarske opreme, a dok je iza vrata pristup je ostvaren putem uskog stepeništa koje vodi na krov, kao i u dijelu unutarnjeg dvorišta (kortila) putem zajedničkih unutarnjih dijelova nekretnine radi održavanja instalacija koje vode do krova nekretnine (vertikale strojarske opreme- cijevi koje povezuju vanjsku i unutarnju jedinicu vode se zajedno sa ventilacionom cijevi nape po fasadi unutarnjeg dvorišta (kortila), na poslužnoj nekretnini odnosno na razmjernim suvlasničkih dijelova tuženika na k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 8 sa dvorištem, Broj ZK uloška: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao i trpjeti izvršavanje prava tužitelja na njoj radi čega mu se zabranjuje svako sprječavanje ili ometanje tužitelja u vršenju njihovih prava.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana. »

II) Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura, u roku od 15 dana.

III) Zahtjev umješača na strani tužitelja za naknadu troška postupka odbija se u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. lipnja 2018. podnio Trgovačkom sudu u Rijeci tužbu koja se odnosi na nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u z. k. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Povodom tužbe Trgovački sud u Rijeci formirao je spis poslovnog broja P-457/2018. U tužbi tužitelj, u bitnom, navodi da je vlasnik i posjednik suvlasničkog dijela 541/10000 Etažno vlasništvo (E-21) 1. Poslovni prostor 2 B-Banka (dvoetažni) koji se sastoji od: 2. pretprostora, poslovnog prostora, 4 kancelarije, 2 hodnika, 2 spremišta, trezora kuhinje, wc-m i wC-ž, (u prizemlju), površine 393,71 m[2] , te 2 stepeništa i dva spremišta, (na galeriji) površine 32,84 m[2] , sveukupne površine 426,55 m (na tlocrtima prizemlja i galerije označen svijetlo plavom bojom) k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 8 sa dvorištem, broj zk uloška: [broj ZK uloška] k.o. etažno vlasništvo s određenim omjerima Rijeka, k. o. [katastarska općina] koje dolazi upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka. Nadalje, da su ostali suvlasnici na predmetnoj zgradi; 1. Transagent, međunarodna pomorska i prometna agencija d.o.o., Verdieva 6, i to 2. Suvlasničkog dijela: 218/10000 Etažno vlasništvo (E-2), 1 Poslovni prostor oznake 2A u prizemlju i galeriji ukupne površine 154.83 m2 sa pripadajućom spremom površine 12,15 m[2] , sveukupne površine 166.98 m i ½ zajedničkog hodnika ukupne površine 3,18 m[2] što u odnosu na cijelu zgradu iznosi 218/10000 dijela i 20. Suvlasničkog dijela: 436/10000 Etažno vlasništvo (E-20), 1.Prvi posebni dio poslovni prostor u prizemlju (sa galerijom) zgrade, ukupne netto površine od 337,42 m[2] sa 436/10000 dijela suvlasništva na cijeloj nekretnini, 2. ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 22. Suvlasničkog dijela Poslovni dio: 27/10000 etažno vlasništvo (E-22), 1. poslovni prostor 2 C-prodavaona u prizemlju, koji se sastoji od: poslovnog prostora, ukupne površine 21,21 m[2] (na tlocrtu prizemlja označen crvenom bojom); 3. BARAJ d.o.o. OIB 394000010860 Rijeka, Ivana Zajca 91, Poslovni prostor 2 D -Phanas (dvoetažni) koji se sastoji od: tri poslovna prostora, 2 spremišta, 3 wc-a i predprostora (u prizemlju) površine 105,60 m[2] , te 3 poslovna prostora, stepeništa, podija, 3 spremišta i kancelarije (na galeriji) površine 119,95 m[2] , sveukupne površine 225,55 m (na tlocrtima prizemlja i galerije označen žutom bojom), te 4. sa većinskim suvlasničkim omjerom na predmetnoj nekretnini tuženik Riva Managment d.o.o.

2. Također, tužitelj u tužbi ističe da se radi o poslovnom prostoru smještenom u prizemlju na sjeverozapadnom kutu zgrade ex Transadrije d.d., koji da je omeđen sa sjeverne strane ulicom Ivana Zajca, sa zapadne strane Ulicom Riva Boduli, a koji je do kraja rujna mjeseca 2017. kao zakupnik Transadrije d.d., pa onda Transadrije d.d. u stečaju, desetljećima koristila poslovnica Croatia banke, da nakon što je kupio poslovni prostor da je primopredaja i prijenos ugovora o zakupu od bivšeg vlasnika na njega izvršena posredno, dakle bez njegova ulaska u poslovni prostor, što da je razumljivo iz razloga specifičnosti i sigurnosti bankarskog poslovanja, da je po isteku ugovora o zakupu i pražnjenju prostora od strane Croatia banke i fizičkom preuzimanju prostora u rujnu mjesecu 2017. bio u mogućnosti upoznati se s brojnim specifičnostima vezanim uz zajedničke sustave zgrade. Tvrdi da je zgrada etažirana na način da nisu zadržani zajednički dijelovi zgrade (poput požarnih stubišta i pristupa kortilu) već da su suvlasnici kupili cjeline, bez naznačenih zajedničkih dijelova, da se u dijelu zgrade koji je kupila Riva management d.o.o. nalazi kotlovnica na naftu, na katu na koju da je on bio spojen, kao i glavni sat za struju (kod njega da mjerenje ide preko podbrojila). Osim toga, da je njegova namjera bila, dogovorno s najvećim pojedinačnim suvlasnikom zgrade – trgovačkim društvom Riva management d.o.o., da se u potpunosti odvoje jedni od drugih kao samostalne i neovisne poslovno-tehnološke cjeline, da je dogovorno s bivšim direktorom zatvorio u potpunosti dotok grijanja iz kotlovnice, koja da je podjelom prostora ostala u suvlasničkom dijelu tuženika, te otspojio radijatore, zatvorio je ventil sata za vodu, prijavio komunalnom odjelu Grada Rijeka, Cadus nekretnine kao nove vlasnike i posjednike dijela prostora, radi slanja računa direktno na njega, da je podnesen zahtjev HEP-u i dobivena prethodno elektro energetska suglasnost za osiguranjem zasebnog mjernog mjesta električne energije uz potreban dokup snage s direktnim očitanjem njegova unutarnjeg dijela prostora te da je sukladno obostranim interesima i željama parničnih stranaka pokrenuo najprije projektiranje, a onda i radove na potpunom odvajanju od nekadašnje zajedničke kotlovnice, kroz instaliranje vlastitog autonomnog sustava grijanja i hlađenja. Tvrdi da je krajem ožujka odlučio dati predmetni poslovni prostor u zakup za potrebe mini marketa SPAR, a naknadno da je sredinom svibnja 2018. s istim zakupcima potpisao ugovor o zakupu, da je kortilu i krovu zgrade pristup moguć jedino preko stubišta koje je vlasnički pripadalo tuženiku. Potom tužitelj ukazuje da nova direktorica tuženika koja je krajem ožujka 2018. preuzela dužnost, gđa JČ, najprije usmeno izrazila protivljenje bilo čemu, a u zadnjih 6 tjedana da odbija komunikaciju s njim, ne odgovara na pisane molbe, sms poruke i usmene pozive, a čuvarska služba (Guard) po nalogu z.z. tuženika da mu ne dozvoljava i po njemu ovlaštenim osobama (projektantima i izvođačima radova) prolaz do krova i kortila zgrade. Ističe da njegov poslovni prostor već ima smještenu vanjsku jedinicu klima uređaja u kortilu zgrade, da do imenovanja nove direktorice godinama zakupci njegov poslovnog prostora nisu imali ikakvih problema s pristupom, servisiranjem i slično, da je po izričitom protivljenju z.z. tuženika da se novi klimatizacijski uređaj smjesti u kortil, dakle na mjesto gdje se već nalazi njegov postojeći uređaj, pristao da ga smjesti na krov iako mu to bitno poskupljuje izvedbu i čini ju složenijom, obzirom da je njegov poslovni prostor u prizemlju, a krov zgrade je na popriličnoj visini, dakle iznad 6-tog kata zgrade, da unatoč pristajanju na takav zahtjev, tuženik da mu i dalje onemogućava pristup i radove na zajedničkim dijelovima zgrade, da zakonski zastupnik tuženika kod sebe drži ključ od vrata koja vode do krova i kortila, kao da je isti isključivi vlasnik krova i kortila, a tjelesnom zaštitom-čuvarskom službom mu priječi put da preko stubišta pristupe krovu i kortilu. Dalje, ukazuje kako je potrebno da mu se omogući miran povremeni prolaz stubištem do kortila i krova te da mu se preda kopija ključa vrata s kojima se izlazi na krov, da z.z. tuženika je do sada ignorirala svaki njegov upit i molbu, a bez njene suglasnosti, njena čuvarska služba priječi prolaz i pristup krovu i kortilu. Rezimirajući navedeno tužitelj tvrdi da mu tuženik onemogućava nesmetan pristup kroz ulaz iz prizemlja na strani Riva Boduli preko stepeništa/liftova do zadnje etaže, predaju ključa od vrata kojima se izlazi na krov zgrade, pristupi krovu zgrade kako za izmjere, tako i za buduće izvođenje radova za smještaj klima jedinice, provlačenja instalacija uređaja, montiranja ojačanja cijevi za ventilaciju i slično, stalnu mogućnost pristupa krovu i uređaju radi budućeg servisiranja, održavanja eventualno popravaka, nesmetan pristup kortilu (svjetlarniku) zgrade preko poslovnog prostora tuženika na prvom katu koji jedini ima vrata za izlazak u kortil, a time da se priječi izvođenje radova, kako bi prema priloženoj ucrtanoj trasi uz sjeverni zid kortila, paralelno iz vertikalu oluka mogao izvoditi radove na provlačenju spojne instalacije od poslovnog prostora tuženika u prizemlju do uređaja na krovu. Uz to, tužitelj navodi da je u međuvremenu pokrenuo tužbu radi predaje u suposjed prijepora, te ovom tužbom da ustaje radi polaganja instalacija, klima uređaja, pravo nesmetanog pregleda, održavanja i korištenja predmetnog klima uređaja, da je potrebno da mu se omogući polaganje instalacija, klima uređaja, pravo nesmetanog korištenja predmetnog klima uređaja obzirom da je neosporno da mu opisanim činima tuženik onemogućuje rad i normalno poslovanje u okviru djelatnosti koje obavlja unutar predmetnog prijepora, te da mu je tuženik onemogućio polaganje instalacija, klima uređaja, pravo nesmetanog pregleda, održavanja i korištenja predmetnog klima uređaja, onemogućio mu je prolazak stepeništem od prizemlja do vrha zgrade, nesmetan prolazak i pristup kroz ulaz iz prizemlja na strani Riva Boduli preko stepeništa/liftova do zadnje etaže, ulazak kroz vrata i predaja ključeva od vrata kojima se izlazi na krov zgrade, pristup krovu zgrade i nesmetan pristup i prolazak u kortilu (svjetlarniku) zgrade preko poslovnog prostora tuženika na prvom katu koji jedini ima vrata za izlazak u kortil. Slijedom navedenog tužitelj traži utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti polaganja instalacija klima uređaja, kao i pravo nesmetanog pregleda, održavanja i korištenja označenog klima uređaja, u korist svoje nekretnine. Postavlja tužbeni zahtjev koji glasi: « I Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti polaganja instalacija klima uređaja, kao i pravo nesmetanog pregleda, održavanja i korištenja klima uređaja, u korist tužiteljeve nekretnine 541/10000 Etažno Vlasništvo (E-21), 1 Poslovni prostor 2 B-Banka (dvoetažni), koji se sastoji od 2: predprostora, poslovnog prostora, 4 kancelarije 2 hodnika, 2 spremišta, trezora kuhinje, wc-m i wc-ž, (u prizemlju), površine 393,71 m[2] , te 2 stepeništa i dva spremišta, (na galeriji) površine 32,84 m[2] , sveukupne površine 426,55 m (na tlocrtima prizemlja i galerije označen svjetlo plavom bojom) k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 8 sa dvorištem, broj zk uloška: [broj ZK uloška] k.o. etažno vlasništvo s određenim omjerima K. O. [katastarska općina] koje dolazi upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, a sve kao povlasnog dobara na teret razmjernih suvlasničkih dijelova tuženikov nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 8, s dvorištem, broj zk. uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koje dolazi upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, kao poslužnog dobra, te je dužan priznati i trpjeti da se na temelju ove presude po njenog pravomoćnosti izvrši uknjižba prava stvarne služnosti polaganja instalacijska klima uređaja, kao i pravo nesmetanog pregleda, održavanja i korištenja označenog klima uređaja, na poslužnoj nekretnini odnosno na razmjernim suvlasničkim dijelovima tuženika na k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 8, s dvorištem, broj zk. uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao i trpjeti izvršavanje prava tužitelja na njoj radi čega mu se zabranjuje svako sprječavanje ili ometanje tužitelja vršenju njihovih prava. II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblja dulja od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana. »

3. Nadalje, tužitelj je istim podneskom zajedno s tužbom podnio i prijedlog radi osiguranja svoje nenovčane tražbine navodeći da se ta tražbina sastoji od prava na suposjed i predaju nekretnine (stranica 12 spisa). Nakon toga, podneskom od 11. srpnja 2018. tužitelj glede osiguranja, nenovčanu tražbinu tada navodi da se ona sastoji od prava na utvrđenje stjecanja prava stvarne služnosti (stranica 107 spisa).

4. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci od 12. srpnja 2018., poslovni broj 10-P-457/2018-8 razdvojen je postupak po prijedlogu tužitelja za određivanje privremene mjere, te da će se u tom dijelu voditi pod poslovnim brojem R1- 94/18 (str. 113 spisa), dok se rješenjem od 16. srpnja 2018. (str. 114 – 115 spisa), poslovni broj 10-P-457/2018-9, Trgovački sud u Rijeci oglasio stvarno nenadležnim (u odnosu na odlučivanje o tužbi i tužbenom zahtjevu), te da će se po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti stvarno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci. Na potonji način je postupljeno te je pred ovim sudom osnovan, po zaprimanju, spis pod predmetnim poslovnim brojem P- 2136/2018.

5. Dalje, vremenskim slijedom, u odgovoru na tužbu od 30. srpnja 2018. (stranice 116 i 117 spisa) tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe, u bitnom, da je zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava služnosti na način kako je postavljen tužbom u cijelosti neosnovan iz razloga što je tužitelj precizirao povlasno dobro, ali ne i poslužno dobro, pa se o postavljenom tužbenom zahtjevu ne može očitovati, da se tužbom traži zasnivanje prava služnosti na njegovim svim suvlasničkim udjelima, pa ispada da bi sadržaj služnosti tužitelj želio izvršavati na svim poslovnim prostorima koje tuženik ima u vlasništvu u predmetnoj zgradi, obzirom da je zgrade etažirana i vlasništvo uspostavljeno na posebnim dijelovima zgrade, da se stječe dojam da tužitelj traži uspostavljanje prava služnosti na zajedničkim dijelovima zgrade na kojima i sam ima suvlasnički dio. Navodi da je pravo služnosti prema definiciji stvarno pravo na tuđoj stvari, što znači da se može osnovati samo na stvari koja da je u vlasništvu neke druge osobe, različite od ovlaštenika služnosti. Osnovati pravo služnosti na vlastitoj stvari ne bi imalo smisla jer su vlasničke ovlasti šire od onih koje ima ovlaštenik služnosti, a obzirom da se u ovom slučaju ispada da se radi o zajedničkim dijelovima zgrade tužitelj ima pravo suvlasništva nad istima i ne može tražiti da na njima ima pravo služnosti, da bi takvo pravo tužitelj mogao tražiti samo na posebnim dijelovima zgrade drugih suvlasnika u zgradi, ali pritom mora točno navesti poslužna dobra, kao i sadržaj služnosti koja bi se na svakom od poslužnih dobara trebala izvršavati. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška.

6. Tužitelj je tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučivao konačno postavio, nakon što je rješenjem suda na ročištu od 23. studenog 2021. pozvan u tom smislu, u podnesku od 1. prosinca 2021. (stranice 187 do 189 spisa).

7. Predmet postupka je deklaratorni zahtjev tužitelja (etažni vlasnik) da se u korist njegove nekretnine 541/10000 Etažno Vlasništvo (E-21) koja se nalazi u objektu (zgradi) na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrdi postojanje služnosti polaganja / smještaja strojarske opreme – instalacije klima uređaja, kao i pravo nesmetanog korištenja i održavanja strojarske opreme – klima uređaja, a što se ostvaruje nesmetanim prolazom (stubištem, dizalom) i nesmetanim pristupom (na krov i u kortil), na teret razmjernih suvlasničkih dijelova tuženikove nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], u z. k. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Podneskom od 7. listopada 2021. umješač na strani tužitelja je izjavio da stupa u parnicu. Rješenjem od 28. listopada 2025. sud je odbio sudjelovanje umješača Transagent nekretnine d.o.o. na strani tužitelja u ovom postupku. Međutim, obzirom da do donošenja ove presude, rješenje od 28. listopada 2025. nije pravomoćno, pa sukladno odredbi članka 207. stavka 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) umješač može sudjelovati u postupku i njegove se parnične radnje ne mogu isključiti. Zbog toga je umješač i naveden u uvodu ove presude, te je i njemu ista dostavljena.

9. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju, isprave sadržane u spisu koje su i pročitane. Saslušana je zastupnica tuženika po zakonu UČ (str. od 255 do 258 spisa) i svjedok ČČ (str. od 258 do 260 spisa).

10. Po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Svjedok ČČ u iskazu, u bitnom, navod da je bio tužiteljev zakonski zastupnik od 2006. do početka 2025., da se nekretnina tužitelja nalazi u prizemlju čitave zgrade, u kutu u smjeru glavne ulice, da se sada tamo nalazi prostor trgovine Spar. U odnosu na klima uređaje isti da se nalaze na krovu zgrade, da se instalacija sastoji od nekoliko vanjskih jedinica klima uređaja koji služe za obavljanje djelatnosti u trgovini. Što se tiče cjevovoda koji vode od vanjskih jedinica do prostora u nekretnini u prizemlju isti da prolazi od dna kortila koji se nalazi u razini prvog kata skroz do krova i to uz rub kortila kako ne bi smetao otvaranju prozora i da bi bio čim manje vidljiv, da je normalan način izlaska u kortil kroz poslovni prostor u vlasništvu tuženika, da se taj poslovni prostor nalazi na 1. katu, da se ulazi iz hodnika zgrade u taj poslovni prostor, da se kreće kroz taj poslovni prostor do vrata i kroz ta vrata da se izlazi direktno na kortil, da je drugi način da se otvori neki od više prozora u raznim poslovnim prostorima na I katu i da se kroz njih uđe na kortil, da se ne može pristupiti u kortil zgrade kroz hodnik zgrade direktno. Na krov da se pristupa sa 6. kata, da kad se izađe iz lifta pristupa se u hodnik zgrade i odmah da su vrata koja vode prema krovu, da ta vrata nisu ni u jednom poslovnom prostoru, da ključ drži u posjedu tuženik, da se nakon tih vrata dalje nalaze manje stepenice i kad se osoba popne po njima da se nalazi na razini krova i da osoba treba proći kroz još jedna vrata da dođe na krov. Nadalje, svjedok tvrdi da iako više nije z.z. tužitelja do njega da dolaze saznanja jer je suvlasnik tužitelja, da zgrada nema zajedničkog stepeništa, nakon sklapanja sudske nagodbe koja je između stranaka zaključena u listopadu 2019. pred Trgovačkim sudom da nema saznanja da postoje bilo kakvi problemi oko pristupa i servisiranja klima uređaja, da je tužitelj nakon što je z.z. tuženika zabranila pristup kortilu vezano uz polaganje strojarske instalacije (klima uređaji i rashladni uređaji) tada išao na privremenu mjeru i uspio je završiti radove zahvaljujući usvojenom privremenom mjeru, da je tužitelj 2018. položio strojarske instalacije na krovu, da su jedinice klima uređaja na krovište dostavljene vanjskom auto-dizalicom koja da je te predmete podigla skroz na krov.

12. Zastupnica tuženika po zakonu UČ u stranačkom iskazu, u bitnom, ističe da je tuženikova zastupnica po zakonu kontinuirano od 2018., da se vrata koja vode do kortila nalaze na I katu, da su u sklopu hodnika zgrade, da vrata koja vode na krov objekta da nisu u opisu niti jednog od posebnih etažnih dijelova zgrade kao zasebnih cjelina, da je zgrada etažirana prije nego što je ona postala z.z. tuženika i prije stjecanja vlasništva od strane tuženika poslovnih prostora u zgradi, da dopušta tužitelju da vrši servisiranje strojarske instalacije (klima uređaji) na krovu, da je tužitelj dužan dan prije najaviti svoj dolazak putem e-maila, da tuženik odgovara pisanim putem da može doći, da se obrati njihovom kućnom majstoru koji će ga odvesti do vrata koja vode do krova, a vrata prema krovu da otključava kućni majstor, da tužitelj odnosno ovlaštene osobe ulaze u zgradu kroz glavna ulazna vrata s nogostupa ulice Riva Boduli 1, nakon toga penju da se osobe stepenicama zgrade, da dolaze do lifta, liftom idu na 6. kat, nakon izlaska iz lifta osobe da prolaze kroz hodnik zgrade, odmah s desne strane izlaska iz lifta da se nalaze vrata koja vode na krov s tim da se nakon otključavanja tih vrata opet prolazi kroz stepenice, to da su stepenice dio zgrade, da izlazi se opet na vrata koja vode direktno na krov. Također, navodi da nakon zaključenja nagodbe između istih stranaka na Trgovačkom sudu u Rijeci 15.10.2019. nije bilo nikada nikakvih problema oko pristupa tuženika krovu radi servisiranja strojarskih instalacija, a o svemu da postoji pisana korespondencija putem e-maila.

13. Iz izvatka iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica], u z.u.ul.br. 1050 k. o. [katastarska općina] (str. od 15 do 19 spisa) neprijeporno je da je tužitelj vlasnik Suvlasničkog dijela: 541/10000 Etažno vlasništvo (E-21) 1. Poslovni prostor 2 B-Banka (dvoetažni) koji se sastoji od: 2. pretprostora, poslovnog prostora, 4 kancelarije, 2 hodnika, 2 spremišta, trezora kuhinje, wc-m i wC-ž, (u prizemlju), površine 393,71 m[2] , te 2 stepeništa i dva spremišta, (na galeriji) površine 32,84 m[2] , sveukupne površine 426,55 m (na tlocrtima prizemlja i galerije označen svijetlo plavom bojom), dok iz rješenja (o dosudi) Trgovačkog suda u Rijeci od 18. travnja 2013., posl.br. 7 St-505/11-393 (str. od 24 do 26 spisa) slijedi da je tužitelj tu nekretninu kupio u stečajnom postupku nad dužnikom Transadria međunarodna špedijica d.d. Rijeka.

14. Nadalje, iz potpunog izvatka iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica], u z.u.ul.br. 1050 k. o. [katastarska općina] (str. od 156 do 164 spisa) proizlazi da se predmetna etažirana nekretnina sastoji od ukupno 27 posebnih etažnih dijelova kao zasebnih cjelina od kojih je jedna u etažnom vlasništvu tužitelja (Etažno vlasništvo - E-21), dvije su u vlasništvu umješača Transagent nekretnine d.o.o. na strani tužitelja (Etažno vlasništvo - E-2 i E-20), osamnaest su u etažnom vlasništvu tuženika (Etažno vlasništvo - E-1, E-6, E- 7, E-8, E-9, E-10, E-11, E-12, E-13, E-14, E-15, E-16, E-17, E-18, E-19, E-26, E-28 i E-29), te preostalih šest etažnih dijelova je u vlasništvu drugih pravnih subjekata (Etažno vlasništvo – E-22, E-23, E-24, E-25, E-27 i E-30).

15. Iz sadržaja izvatka iz zemljišne knjige navedenog u prethodnom odlomku obrazloženja slijedi da je opisno navedeno od čega se sastoje sve pojedine etažne jedinice (sve su definirane kao poslovni prostori). U odnosu na poslovne prostore u etažnom vlasništvu tuženika ni na jednom mjestu se ne navodi da bi u okviru bilo koje od njegovih etažnih jedinica bilo istaknuto da istoj pripada bilo kakvo stubište unutar predmetne nekretnine (zgrade). Iz navedenog razloga sud ne prihvaća navode tužitelja u historijatu tužbe na mjestu gdje ističe, u kontekstu pristupa kortilu i krovu zgrade, da je stubište vlasnički pripadalo tužitelju, kao niti tvrdnju svjedoka ČČ da zgrada nema zajedničkog stepeništa.

16. Stav je prvostupanjskog suda da su u okviru svake etažirane nekretnine, pa tako i predmetne zgrade, stubište, dizalo, krov zgrade, kortil i slično, po svojoj pravnoj prirodi, zajednički dijelovi zgrade u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

17. Temeljem rezultata dokaznog postupka (iskaz svjedoka ČČ, z.z. UČ i zapisnik od 15. listopada 2019., posl.br. P-458/2018, str. 132 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj tijekom trajanja ove parnice, 2018. na krov zgrade postavio klima uređaje i popratnu instalaciju od krova do svog poslovnog prostora u prizemlju, dok su stranke pred Trgovačkim sudom u Rijeci 15. listopada 2019. sklopile sudsku nagodbu kojom je tuženik preuzeo obvezu

1 0

omogućiti tužitelju, odnosno ovlaštenim osobama koje mu tužitelj najavi pristup krovu zgrade, uz prethodnu najavu, odnosno bez odlaganja u slučaju hitne intervencije.

18. U odnosu na potonje navedenu sudsku nagodbu iz suglasnih iskaza ČČ i UČ slijedi da stranke po sadržaju iste postupaju, dakle da nema kakvih problema oko tužiteljevog pristupa i servisiranja predmetnih klima uređaja i popratne instalacije.

19. Odredbom članka 174. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje u tekstu - ZV) normirano je da je služnost ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar) ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati. Člankom 186. stavkom 1. ZV-a regulirano je da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

20. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi jasnim da je temeljna pretpostavka postojanja stvarne služnosti da se ona može postojati isključivo na tuđoj nekretnini, odnosno na nekretnini koja je u vlasništvu druge osobe. U konkretnom slučaju, tužitelj traži utvrđenje stvarne služnosti polaganja / smještaja strojarske opreme – instalacije klima uređaja, kao i pravo nesmetanog korištenja i održavanja strojarske opreme – klima uređaja na dijelovima zgrade koji predstavljaju zajedničke dijelove nekretnine (stubište zgrade, dizalo, krov, kortil), a koji su u smislu ZV-a u suvlasništvu svih etažnih vlasnika, pa tako i samog tužitelja. Kako tužitelj na navedenim dijelovima zgrade već ima suvlasničko pravo, sud zaključuje da se na tim dijelovima ne može utvrditi postojanje služnost polaganja / smještaja strojarske opreme – instalacije klima uređaja, kao i pravo nesmetanog korištenja i održavanja strojarske opreme – klima uređaja, a što se ostvaruje neometanim prolazom (stubištem, dizalom) i neometanim pristupom (na krov i u kortil), budući se služnost ne može uspostaviti na vlastitoj stvari, odnosno na dijelu nekretnine na kojem tužitelj već ima stvarnopravno položaj suvlasnika. Nadalje, sud ocjenjuje da označavanje u tužbenom zahtjevu poslužnog dobra kao «razmjernih suvlasničkih dijelova» nije osnovano. Ovo stoga što suvlasnički udio ne predstavlja samostalnu nekretninu niti prostorno određeni dio nekretnine, te kao takav ne može biti predmet stvarne služnosti. Stvarna služnost mora teretiti točno određenu nekretninu ili zasebnu etažnu cjelinu u vlasništvu druge osobe, što u konkretnom slučaju nije ispunjeno. Sud također ukazuje da se prava etažnih vlasnika u pogledu korištenja zajedničkih dijelova zgrade ne uređuju institutom stvarne služnosti, već pravilima o etažnom vlasništvu i suvlasničkim odnosima, kao i drugim oblicima sudske zaštite normirane ZV-om i drugim propisima. U tom smislu, neprijeporno je da su stanke 15. listopada 2019. sklopile sudsku nagodbu koju, prema stanju stvari, kontinuirano poštuju.

1 1

21. Tužitelj je predmetnu tužbu podnio kao deklaratornu radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti.

22. Prema članku 187. stavku 1. ZPP-a tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.

23. Prije svega, deklaratorna tužba pretpostavlja da pravo čije se utvrđenje traži već postoji. U ovom slučaju tužitelj ne traži utvrđenje već postojećeg prava stvarne služnosti, već faktično nastoji uspostaviti sudskom presudom novo pravo koje do tada nije postojalo. Nadalje, pravo stvarne služnosti ne nastaje samim korištenjem zajedničkih dijelova zgrade, niti se može steći jednostranim postupanjem tužitelja, već isključivo na način propisan ZV-om (pravnim poslom - čl. 219. ZV-a, odlukom suda ili druge vlasti u predviđenim slučajevima – čl. 223. ZV-a, i zakonom - čl. 228 ZV-a). U konkretnom slučaju tužitelj nije iznio nijednu činjeničnu tvrdnju (koju je potom nužno i dokazati) u kojem trenutku (času) u prošlosti i kako točno (temeljem čega) bi stekao konkretnu stvarnu služnost, dakle upravo koju navodi u tužbenom zahtjevu (primjerice, izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina u smislu čl. 229. ZV-a – dosjelost služnosti, i / ili drugačije), pa stoga ne postoji niti pravo koje bi se moglo deklaratorno utvrditi presudom. Sud također ističe, da se putem deklaratorne tužbe ne može osnovano otkloniti primjena pravila o osnivanju stvarne služnosti, kao i pravila o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova zgrade, te putem odluke suda ostvariti trajno pravo korištenja zajedničkih dijelova zgrade (kao knjižnog prava upisanog u zemljišnoj knjizi), koje pravo po svojoj naravi ne predstavlja stvarnu služnost, već pitanje uređenja suvlasničkih odnosa. Dodatno, tužbeni zahtjev sadržajno ne odgovara deklaratornoj tužbi jer uz zahtjev za utvrđenje sadrži i elemente kondemnatornog zahtjeva kojima se tuženiku nalaže činjenje ili trpljenje (omogućavanje prolaza, davanje ključeva, omogućavanje pristupa u bilo kojem trenutku), čime se izlazi iz okvira sadržaja tužbenog zahtjeva u deklaratornoj tužbi.

24. Kod ovako utvrđenog i argumentiranog stanja stvari, ostale isprave u spisu nisu posebno analizirane, dok se drugi dokazi nisu provodili, odnosno dokazni prijedlozi nisu prihvaćeni obzirom njihovi sadržaji nisu (isprave), odnosno ne bi bili (dokazni prijedlozi) od utjecaja za drugačiju odluku o meritumu od one koja je donesena.

25. Budući u konkretnom slučaju nisu bile ispunjenje pretpostavke za prihvaćanje predmetnog deklaratornog tužbenog zahtjeva, isti je odbijen te je presuđeno kao u točki I) dispozitiva.

26. Odluka o trošku - točka II) izreke - temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, ostvareni potpuni uspjeh tuženika, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret

1 2

protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Slijedom navedenog, tuženiku su priznati zatraženi troškovi zastupanja prema troškovniku od 28.10.2025. (str. 264 spisa) i to za; sastav odgovora na tužbu, obrazloženih podnesaka od 3.11.2021., 17.11.2021. i 18.6.2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanje na ročištima 16.4.2021, 23.11.2021., 27.6.2025. i 28.10.2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), svaka od ukupno osam (8) radnji po 200,00 eura, dakle 1.600,00 eura, te pripadajući PDV od 25% na prethodne stavke u iznosu od 400,00 eura (Tbr. 46. Tarife), sveukupno 2.000,00 eura.

27. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2. ZPP-a).

28. Budući je tužitelj spor izgubio u odnosu na njega nema osnove za primjenom odredaba članka 154. i članka 155. ZPP-a, a također niti u odnosu na umješača na njegovog strani, pa je zato odlučeno sadržajem točaka I) II. te III) izreke.

U Rijeci 9. siječnja 2026.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju – po pun. - e.Komunikacijom

- za tuženika – preuzimatelju ureda, odvjetniku Mateju Miletiću, Rijeka - e.Komunikacijom

- umješaču - po pun. - e.Komunikacijom