Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

Poslovni broj: P Ob-77/2022-88

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Martini Kozar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Jugoslava Purana iz Bjelovara, protiv tužene ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 20. studenoga 2025. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 9. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u 35/100 dijela nekretnine označene kao čk.br. 2939/2-KUĆA BROJ 12 I DVOR U ULICI TOME BAKAČA sa 161 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što mu je tužena ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpiti da tužitelj na temelju ove presude u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini tužene na svoje ime i u svoje suvlasništvo, sve to u roku od 15 dana".

II. Nalaže se tuženoj ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 15.669,51 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.11.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev za isplatom iznosa od 1.298,15 eur sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom od 16. studenog 2021. do isplate.

IV. Odbacuje se kao nedopušten prijebojni zahtjev tužene prema tužitelju postavljen podneskom od 3. travnja 2025., a kojim se navodi da tužena "stavlja u prijeboj potraživanje koje ima prema tužitelju sa potraživanjem koje tužitelj eventualno ima prema tuženoj za iznos od 5.165,55 eur".

V. Nalaže se tuženoj ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak 11.294,49 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 9. siječnja 2026. kao dana donošenja presude sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja bračne stečevine na nekretninama pobliže opisanim u točki I. izreke ove presude te podredni zahtjev za isplatom.

1.1. Parnica je u ovome predmetu započela postavljanjem protutužbenog zahtjeva u predmetu Ps-2/2021 dana 16. studenoga 2021., a u kojemu je ovdje tužena kao tužiteljica 23. travnja 2021. podnijela tužbu kojom je postavila zahtjev da se tuženik iseli i preda u posjed stan u prizemlju obiteljske kuže površine 30 m2, nalazećim na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 2939/2, kuća broj 12 i dvor u [adresa], površine 161 m2. Kako je tužiteljica u zemljišnim knjigama upisana kao samovlasnik, a koje vlasništvo tvrdi da je stekla nasljeđivanjem iza pok. oca 2004., te darovanjem od majke 2018., zahtijeva u predmetu Ps-2/2021 da se tuženik iseli tvrdeći da tuženik bez pravne osnove koristi predmetnu nekretninu, odnosno stan površine od 30 m2 u predmetnoj nekretnini.

1.2. Tuženik u parnici Ps-2/2021, a ovdje tužitelj, je 16. studenoga 2021. u predmetu Ps-2/2021 u odgovoru na tužbu postavio protutužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je suvlasnik u 40/100 dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] – kuća broj 12 i dvor u [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je u smislu čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 155/23. – dalje: ZPP) postavio i zahtjev za isplatom.

1.3. Naime, tužitelj je u protutužbi naveo da ne osporava da je tužiteljica suvlasnica ½ dijela predmetne nekretnine stečenoga nasljeđivanjem iza oca, no u odnosu na preostalih ½ dijela suvlasništva tvrdi da su parnične stranke stekle suvlasništvo od ½ dijela jer je prvotni dogovor s roditeljima tužene bio da, nakon što su stranke sklopile brak 1993., su s roditeljima tužene dogovorile da će renovirati tavanske prostorije te tamo zajednički živjeti, pa da ½ dijela predmetne obiteljske kuće pripadne tužiteljici, a drugih ½ dijela da pripadne bratu tužene koji bi živio u prizemlju s roditeljima tužene, no da je taj prvotni plan modificiran, na način da su u dogovoru s roditeljima tužene i bratom tužene, brata tužene parnične stranke isplatile brata tužene za njegov suvlasnički dio od ½ dijela u iznosu od 33.000,00 DEM, a koji dio od ½ dijela da je bratu tužene pripao po dogovoru roditelja tužene, tužene i brata tužene, pa da ½ dijela predmetne nekretnine predstavlja bračnu stečevinu, pa da je tužitelj tako stekao suvlasnički dio u omjeru od ¼ dijela. Naveo je da su za vrijeme trajanja bračne zajednice parnične stranke izvršile brojna ulaganja u predmetnu nekretninu u svim dijelovima kuće i okućnice kojim ulaganjima je povećana vrijednost predmetne nekretnine, a time i tužiteljev suvlasnički omjer, da vrijednost svih ulaganja u predmetnu nekretninu iznosi 300.000,00 kuna (da će točan iznos biti utvrđen građevinskim vještačenjem), pa smatra kako je njegov suvlasnički dio od ¼ dijela stečen isplatama u korist brata tužene navedenim ulaganjima i radovima povećan i da je tužitelj suvlasnik nekretnine barem u 40/100 dijela. Tužitelj je postavio u smislu čl. 188. st. 2. ZPP-a zahtjev za isplatom iznosa od 60.000,00 kuna na ime isplate polovice iznosa od 120.000,00 kuna što da su ga parnične stranke isplatile bratu tužiteljice za stjecanje ½ dijela predmetne nekretnine, kao i zahtjev za isplatom iznosa od 150.000,00 kuna na ime polovice vrijednosti svih radova i ulaganja koje je tužitelj izvršio na predmetnoj nekretnini. Predmetna protutužba je tužba u ovome parničnom predmetu. Po provedenom građevinskom i knjigovodstveno-financijskom vještačenju tužitelj postavlja konačni tužbeni zahtjev kako je opisan u točki 5.7.ove presude.

2. U odgovoru na tužbu 1. prosinca 2021. je tužena osporila sve navode tužitelja navodeći da predmetne nekretnine ne predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, da su iste posebna imovina tužene jer da je ½ dijela predmetne nekretnine stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika O-142/04 od 3. ožujka 2004. iza smrti svojeg oca ZC, a drugih ½ dijela da je stekla na temelju ugovora o darovanju od 22. kolovoza 2018. zaključenog između tužene i majke tužene ŽC. Tvrdila je da je točno da je bratu tužene, ŠC, isplaćen iznos od 15.000,00 eur, no na ime njegovog nužnog dijela iz roditeljske kuće, sve na zahtjev majke tužene. Navela je da je tužena podigla kredit kod Erste banke u iznosu od 50.000,00 eur, koji kredit još uvijek otplaćuje, da ostatak neisplaćenog kredita iznosi 33.343,00 eur, a tužitelj ni na koji način nije sudjelovao u dogovoru oko isplate brata tužene.

2.1. Nadalje tvrdi da tužitelj u nekim dijelovima razdoblja od 30. studenog 1995. do 26. svibnja 2017. nije ostvarivao nikakve prihode, bio je uzdržavana osoba od strane tužene, a k tomu tužena je čitavo vrijeme trajanja bračne zajednice, pa i u vrijeme kad je tužitelj ostvarivao kakve takve prihode, ostvarivala daleko veće prihode od tužitelja, dodajući da stranke nisu imale nikakve vlastite imovine, prvotno su bili podstanari, a po proteku četiri godine podstanarstva su doselili u nekretninu roditelja tužene. Sve radove koji su obavljani na nekretnini koja je predmet spora, financirali su roditelji tužene, a tužitelj je besplatno stanovao, čak nije niti režije plaćao zbog slabih prihoda koje je ostvarivao. Iznijela je tvrdnju da je 2017. izvršena procjena predmetnih nekretnina na iznos od 55.710,39 kn, pa da su neosnovane tvrdnje tužitelja da njegova ulaganja iznose 300.000,00 kn.

3. Radi razjašnjenja spornih činjenica izveden je dokaz uvidom u Ugovor o darovanju od 22. kolovoza 2018. sklopljen između tužene i majke tužene, Ugovore o kreditu koje je sklapala majka tužene sa Splitskom bankom u prosincu 2004., s Podravskom bankom u lipnju 2004., s Erste bankom u ožujku 2001. (list 47-58), Ugovor o kreditu koji je sklopila majka tužene s Bjelovarskom bankom u ožujku 2000., te s Erste bankom u svibnju 2011. (list 75-83), Elaborat procjene vrijednosti nekretnine od 10. siječnja 2008., u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ZC od 3. ožujka 2004., podatke FINA-e o otvorenim računima parničnih stranaka (list 99-108), potvrde o visini dohotka za parnične stranke (list 109-144), dopis HZMO o zaposlenju tužitelja od 4. kolovoza 2002., dopis Erste banke od kolovoza i rujna 2022. (list 148-149), Suglasnost od 26. svibnja 1994. izdane od MUP, PU Bjelovarsko-bilogorska, Odjel zaštite od požara i civilne zaštite, Rješenje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i uređenje prostora Grada [adresa] od 27. studenog 2007., Sanitarnu suglasnost ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb Županije Bjelovarsko – bilogorske od 23. svibnja 1994., Građevnu dozvolu od 2. lipnja 1994. Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove Županije Bjelovarsko-bilogorske, Ugovor o kreditu sklopljen između parničnih stranaka s Erste bankom 2. veljače 2008.

3.1. Provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina, Ljubi Carek, dipl.ing.građ., te knjigovodstveno- financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marijani Matijević, dipl.ing.agr., te je izvršen uviđaj.

3.2. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠC, JC, AC, VC, CC, ČC, FC, MC, PC, RC, UC, NC, ČC, KC, ĆC, IC i HC, BC, OC, SC.

3.3. Nije izveden dokaz saslušanjem ŽC, TC i DC jer su stranke odustale od tih dokaznih prijedloga (list 207).

3.4. Izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

4. Sud je izvedene dokaze ocjenjivao u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 155/23. – dalje: ZPP).

5. Uvidom u Ugovor o darovanju (list 45) je utvrđeno da je isti sklopljen 22. kolovoza 2018. između majke tužene, ŽC, i tužene ĐC, a kojim je ŽC svoj suvlasnički udio nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 2939/2, kuća broj 12 i dvor u [adresa], darovala tuženoj, time da je u korist darovatelja zasnovano pravo služnosti doživotnog stanovanja.

5.1. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa] posl. Broj O-142/04 od 3. ožujka 2004. (list 87) je utvrđeno da je otac tužene, ZC, umro **.**.2004., a da njegovu ostavinsku imovinu koja se sastojala od nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 2939/2, kuća broj 12 i dvor u [adresa], u ½ dijela, nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 1229/17, oranica Klupi sa 323 čhv, u cijelosti, te pokretnine tekući račun kod Erste banke broj 3200077949 te telefonski priključak broj 043 246 574, a nasljednikom ZC su na temelju zakona i na temelju sporazuma nasljednika proglašeni supruga ŽC na pokretnina u cijelosti, kćer ĐC na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te sin ŠC na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti.

5.2. Uvidom u Ugovore o kreditu (list 47-58) je utvrđeno da je ŽC u prosincu 2004. podigla kredit kod Splitske banke d.d. u iznosu od 3.000,00 eur bez određene namjene, da je ŽC **.**.2004. podigla kredit u iznosu od 2.100,00 eur kao gotovinski kredit bez namjene, da je ŽC **.**.2001. podigla kredit kod Erste banke u iznosu od 6.000 DEM sa namjenom krediti građanstvu preko tri godine., a iz ugovora sklopljenog od strane ŽC s Bjelovarskom bankom u ožujku 2000. da je podigla kredi u iznosu od 1.300,00 DEM – nenamjenski kredit, te je s Erste bankom u svibnju 2011. sklopila ugovor o kreditu za iznos od 2.500,00 eura – krediti stanovništvu preko 3 godine, gotovinski kredit (list 75-83).

5.2.1. Uvidom u Suglasnost od 26. svibnja 1994. izdane od MUP, PU Bjelovarsko- bilogorska, Odjel zaštite od požara i civilne zaštite, Rješenje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i uređenje prostora Grada [adresa] od 27. studenog 2007., Sanitarnu suglasnost ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb Županije Bjelovarsko – bilogorske od 23. svibnja 1994., Građevnu dozvolu od 2. lipnja 1994. Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove Županije Bjelovarsko-bilogorske, (list 214-223) je utvrđeno da je ŽC i ZC u svibnju 1994. dana suglasnost da na nekretninama koje su predmet spora izgrade trgovinu tekstila po glavnom projektu TD1/93, uvidom u rješenje Ureda za komunalne djelatnosti i uređenje prostora Grada Bjelovara od 29. studenog 2007. je utvrđeno da je ŽC obveznik plaćanja komunalne naknade za nekretnine koje su predmet spora, uvidom u građevnu dozvolu iz 1994. je utvrđeno da je ZC i ŽC izdana građevna dozvola za rekonstrukciju zgrade u poslovni prostor – trgovina tekstila, kao i uvidom u sanitarnu suglasnost je utvrđeno je da GC i ŽC dana suglasnost za rekonstrukciju stambenog objekta izgrađenog u [adresa] u stambeno-poslovni subjekt – prodavaonica tekstila.

5.3. Uvidom u Elaborat o procjeni vrijednosti nekretnine od Erste banke iz siječnja 2008. (list 59-74) je utvrđeno da je predmetna nekretnina procijenjena na tržišnu vrijednost od 554.710,39 kn (75.987,73 eur).

5.4. Uvidom u podatke o visini dohotka izdane od Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Bjelovar, Ispostava Bjelovar, za parnične stranke (list 111-144) je utvrđeno da je tužena u periodu od 1995. do 2021. imala veće evidentirane prihode (2005. – 75.055,02 kn, 2006. – 83.125,12 kn, 2007. – 88.849,49 kn, 2008. – 95.663,44 kn, 2009.-107.030,63 kn, 2010. – 110.039,53 kn, 2011. – 110.403,41 kn, 2012. – 133.541,24 kn, 2013. – 118.724,16 kn, 2014. – 129.532,35 kn, 2015. – 124.670,04 kn, 2016. – 111.208,89 kn, 2017. – 133.235,00 kn, 2018.- 109.757,29 kn, 2019.- 102.819,20 kn, 2020. – 104.887,58 kn, 2021. – 109.006,31 kn, a tuženik (2005. – 9.301,67 kn, 2006. – 29.069,97 kn, 2007. –, 2008. – 35.685,34 kn, 2009.-34.899,90 kn, 2010. – 0,00 kn, 2011. – 34.795,29 kn, 2012. –36.920,93 kn, 2013. – 30.848,53 kn, 2014. – 42.583,57 kn, 2015. – 24,35 kn, 2016. – 5.449,15 kn, 2017. – 21.960,19 kn, 2018. – 47.911,70 kn, 2019.- 50.836,55 kn, 2020. – 55.203,08 kn, 2021. – 54.676,31 kn.)

5.5. Iz priloženog spisa Općinskog suda u Bjelovaru R1 Ob-115/2021 je utvrđeno da je brak stranaka razveden rješenjem R1 Ob-115/2021-3 od 11. ožujka 2021., i da je isto postalo pravomoćno istoga dana.

5.6. Tijekom postupka je izveden dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ljubi Carek, dipl.ing. građ. na okolnost utvrđivanja vrijednosti izvršenih ulaganja, te nužnih i korisnih troškova na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 2939/2, kuća broj 12 i dvor u [adresa].

5.6.1. U pisanom nalazu i mišljenju je vještak utvrdio da su na postojećoj građevini izvođeni određeni radovi za vrijeme trajanja bračne zajednice, da stranke nemaju dokumentaciju utrošenih troškova na građevini, te će se izraditi troškovnik radova po vremenskim razdobljima i primijeniti jedinične cijene iz Biltena standardne kalkulacije koja se koristi u izradi procjene nekretnina, prema Zakonu o procjeni nekretnina NN 78/2015 i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina NN 105/2025, a kako nema pravovaljane tehničke dokumentacije, troškovnik je sastavljen po izmjerama na licu mjesta. Radovi su smješteni po grupama u vrijeme njihovog izvođenja, što su stranke na očevidu potvrdile. Radi točnijeg određivanja vrijednosti pojedinih radova, isti su specificirani prema godini izvođenja, te je primijenjena amortizacija prema Pravilniku za svako vremensko razdoblje, te podijeljeni u 6 grupa, kako slijedi: A/ godina zahvata 1993-1994, B/ godina zahvata 1995-1999, E/ godina zahvata 1996- 1998, C/ nastavak 1996-1998, D/ vrijeme od 2013-2018, F/ ulaganje tijekom 2020. Vještak je izradio izračun amortizacije, procijenio vrijednost radova troškovnom metodom, prema Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina (N.N. 105/25), sve prema prilogu 9 Pravilnika (održivi tijek korištenja građevina) i prilogu 15 (održivi vijek korištenja građevinskih elemenata ), odabrano prema vrsti ugrađenog materijala OVK = 70 god.

5.6.2. U pisanom nalazu i mišljenju je nakon provedenog izračuna vrijednosti radova koji su izvršeni na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 2939/2 kuća br. 12 i dvor u [adresa], utvrđeno da tržišna vrijednost izvedenih radova u navedenom razdoblju iznosi: 20.600,00 eur.

5.6.3. Na pisani nalaz i mišljenje je tužitelj prigovorio iznoseći da je vještak utvrdio da bi dvorište (asfalt) i dvorišna ograda u razdoblju od 3 godine amortizacijom izgubili 42% svoje vrijednosti što je notorno pogrešan zaključak budući da se radi o potpuno novim objektima čiji vijek trajanja ni na koji način nije ograničen starošću ili kvalitetom izgradnje zgrade (kuće) uz koju se nalaze, a niti je te objekte moguće podvesti pod kategoriju „obiteljske kuće“ u smislu Priloga 9. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina. Takvom metodologijom navedeni objekti u potpunosti bi izgubili vrijednost u razdoblju od 7 godina unatoč tome što je održivi vijek korištenja utvrđen u trajanju od 70 godina, pa imajući u vidu navedeno, nalaz i mišljenje u tom je dijelu netočan i neobrazložen jer ne sadrži bilo kakve razloge o odlučnim činjenicama. Također su neosnovana utvrđenja vještaka da bi ulaganja koja su izvršena u posljednjih 10 godina (točka D nalaza i mišljenja) bila amortizirana za gotovo polovinu svoje vrijednosti, odnosno da bi razlika amortizacije u odnosu na ulaganja izvedena prije gotovo 30 godina bila svega nekoliko postotaka.

5.6.4. Vještak se na te prigovore očitovao detaljno obrazlažući svoje očitovanje u odnosu na sve prigovore, te je u očitovanju od siječnja 2024. u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Tužitelj je podneskom od 9. ožujka 2024. nalazu i mišljenju dalje prigovorio iznoseći da je vještak koristio podatke iz Standardne kalkulacije III/98 koja je potpuno neprikladna za tu svrhu s obzirom da su ulaganja u nekretninu stranke vršile od 1993. do 2020. godine u kojem razdoblju je došlo do značajnih promjena cijena materijala i rada uz pogrešno utvrđene cijene u većem dijelu nalaza i mišljenja, vještak je apsolutno pogrešno izračunao i primijenio amortizacijske na što je tužitelj ukazao još u prigovoru protiv osnovnog nalaza i mišljenja vještaka. Odabrani održivi vijek korištenja građevine (prema vrsti ugrađenog materijala za radove pod „A“, „B“, „E“, „C“, „D“ i „F“) nije u skladu s Pravilnikom o metodama procjene vrijednosti nekretnina jer je vještak za procjenu ulaganja pogrešno primijenio „PRILOG 9“ Pravilnika koji određuje održivi vijek korištenja građevina, a koji se koristi za procjenu građevina u cjelini, dok je pravilno trebao primijeniti „PRILOG 15“ Pravilnika koji određuje održivi vijek korištenja građevinskih elemenata, odnosno koji se primjenjuje kod procjene pojedinih radova izvedenih na nekoj nekretnini kao što su to činile stranke ovog spora. Dakle, prigovorio je da je nalaz i mišljenje vještaka u osnovi protivno pravilima struke jer se temelji na pogrešnom propisu.

5.6.4.1. Očitujući se i na te prigovore tužitelja, vještak je u cijelosti očitovanjem od travnja 2024. ostao kod pisanog nalaza i mišljenja, dajući i dopunu nalaza i mišljenja od listopada 2024., a jednako tako je saslušan na ročištu održanom 22. studenog 2024., dajući usmeno svoj nalaz i mišljenje, vještak ostao u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja iznoseći sljedeće:

- da prilikom procjene objekta u zadnjoj dopuni nalaza i mišljenja nije koristio poredbenu metodu jer je za procjenu objekta istu bilo nemoguće primijeniti jer nije moguće naći barem tri nekretnine na tržištu koje su u puno točaka dodirne sa predmetnom, pa je koristio prilikom procjene vrijednosti stambene zgrade troškovnu metodu, a što je sukladno Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina i zakonu,

- da je amortizaciju uzeo u obzir sukladno zakonu i pravilniku jer su formule za procjenu amortizacije točno određene, a obzirom na starost građevine utvrđena je amortizacija u odnosu na koju je umanjena vrijednost nekretnine,

- za izračun amortizacije primijenjen je prilog broj 10 pravilnika FK matrica što znači faktor korištenja, u izračunu amortizacije za radove na građevini koji su podijeljeni u vremeneska razdoblja primijenjen je faktor korištenja zgrade (stranica 11 isanog nalaza), a u zadnjoj dopuni nalaza i mišljenja faktor korištenja je uzet u odnosu na cijelu građevinu, time da je na kraju odabrani faktor 3 u oba slučaju, jer se, prema Pravilniku, primjenjuje najveći odabrani faktor korištenja,

- da je prilikom procjene vrijednosti nekretnina uspoređivao vrijednosti sa troškovnicima koji su bili u primjeni u vrijeme procjene, odnosno izrade nalaza, te da je imajući u vidu da iz iskaza svjedoka i stranaka proizlazi da su građevinski radovi rađeni u fizičkom aranžmanu samih stranaka i uz pomoć njihovih prijatelja, vještak je utvrdio da sve navedeno utječe na kvalitetu izvedenih radova jer radovi nisu bili izvođeni po ovlaštenoj građevinskoj firmi ili obrtu, bez projekta, bez nadzora, na licu mjesta su vidljive određene neravnine i nedostaci, primjerice nedostatak hidroizolacije koji je vidljiv na dvorištu, postavljanje kanalizacije, što se sve mora uzeti u obzir kod procjene vrijednosti nekretnine.

5.6.5.1. Na podnesak tužitelja od 12. prosinca 2024. kojim je tužitelj predložio da sud pozove građevinskog vještaka na dopunu nalaza i mišljenja na način da iskaže vrijednost ulaganja stranaka i to posebno za prostore u prizemlju kuće, posebno za stambeni prostor na katu kuće te posebno u dvorište, te da potom vještak utvrdi koliko je svaki dio tih ulaganja povećao vrijednost cijele nekretnine, vještak se očitovao dopunom nalaza i mišljenja od veljače 2025. (tužitelj je naveo da je potrebna dopuna nalaza i mišljenja vještaka kako bi tužitelj mogao precizirati stvarnopravni zahtjev tako da suvlasnički udio od 1/4 dijela u cijeloj nekretnini koji je povezan s vlasništvom 1/2 dijela prizemlja kuće (stečen isplatom tužiteljičinog brata) uskladi s vrijednošću svojih ulaganja u druge dijelove nekretnine na kojima nema vlasničkih prava, no kojima je doprinio povećanju vrijednosti nekretnine i posljedično svog suvlasničkog dijela).

5.6.5.2. Vještak u dopuni nalaza od veljače 2025. na okolnost iskazivanja vrijednosti ulaganja stranaka, posebno za prostore u prizemlju kuće, posebno za stambeni prostor na katu kuće, te posebno dvorište, odnosno na okolnost utvrđenja koliko je svaki dio tih ulaganja povećao vrijednost cijele nekretnine utvrdio: da procijenjena tržišna vrijednost zemljišta iznosi 9.120,40 eur, da procijenjena tržišna vrijednost zgrade (doprinosi, priključci, projekti, nadzor) iznosi 64.190,62 eur, odnosno ukupna sadašnja tržišna vrijednost nekretnine iznosi 73.311,02 eur; utvrdio je da zajednička ulaganja iznose 20.663,05 eur, da tržišna vrijednost nekretnine prije zajedničkih ulaganja iznosi 52.647,97 eur, pa vrijednost nekretnine zajedničkim ulaganjem je povećana za 20.663,05 eur, što u postocima iznosi 22,18 % u odnosu na sadašnju vrijednost nekretnine.

Vještak je tako dopunom od veljače 2025., na prigovor tužitelja da iskaže vrijednost ulaganja stranaka posebno za prostore u prizemlju kuće, posebno za stambeni prostor na katu kuće, te posebno u dvorište, odnosno da se utvrdi koliko je svaki dio ulaganja povećao vrijednost cijele nekretnine, utvrdio: da su radovi u prizemlju poveći vrijednosti nekretnine za 3.122,31 eur ili za 4,25%, da su radovi u potkrovlju povećali vrijednost nekretnina za 14.836,95 eur ili za 20,24%, te da su radovi na uređenju okoliša povećali vrijednost nekretnine za 2.703,78 eur ili za 3,69%, odnosno sveukupno za iznos od 20.663,05 eur ili za 28,18%.

5.7. Na takvu dopunu nalaza i mišljenja građevinskog vještaka od veljače 2025. odnosno na cjelokupno provedeno građevinsko vještačenje, tužitelj više nije prigovarao, te je podneskom od 11. ožujka 2025. postavio konačan tužbeni zahtjev obrazlažući ga na sljedeći način:

„obzirom da su obje etaže kuće podjednake veličine i stupnja uređenja tužitelj smatra da i vrijednost svake etaže iznosi 50% utvrđene vrijednosti cijele nekretnine odnosno 36.655,51 € što znači da je ulaganjem od 14.836,95 € u gornju etažu kuće vrijednost etaže povećana za 40,48% (14.836,95 / 36.655,51 * 100) što je i objektivno budući da je ulaganjem „goli“ tavanski prostor prenamijenjen u funkcionalan životni prostor za četveročlanu obitelj. Obzirom na presumpciju da je doprinos svake stranke u ulaganjima pa tako i u povećanju vrijednosti nekretnine jednak, tada je tužiteljev doprinos povećanju vrijednosti gornje etaže kuće 20,24% (40,48 / 2) odnosno 10,12% povećanju vrijednosti cijele nekretnine koji zajedno s temeljnim suvlasničkim omjerom tužitelja od 25% cijele nekretnine stečen isplatama bratu tužene ŠC za donju etažu kuće dovodi do zaključka da je tužitelj isplatom i ulaganjima stekao suvlasnički dio cijele nekretnine u ukupnom omjeru od 35,12% odnosno 35/100 dijela nekretnine. Navedena kalkulacija pri tome ne kvantificira pripadajući dio ulaganja u dvorište koja se u istom omjeru mogu pripisati povećanju vrijednosti svake etaže kuće kao niti osobni angažman tužitelja koji je svojim radom doprinesao povećanju vrijednosti nekretnine znatno više nego tužena pa je suvlasnički omjer od 35/100 dijela nekretnine minimalni omjer koji mu pripada. Tužitelj posebno ističe da opisi uplata koje su stranke vršile u korist tuženičinog brata s naznakom „uplata za kuću“ nesporno potvrđuju da je isti isplaćivan upravo za udio u kući koji bi mu inače pripao nasljeđivanjem kako se u tužbi i navodi. Zbog navedenog, iskazi tužene i njezinog brata da su isplate bile pomoć ŠC u otplati kredita za njegovu kuću su neuvjerljivi i kontradiktorni budući da istovremeno tvrde da je razlog preseljenja stranaka u kuću tuženičinih roditelja bila nemogućnost plaćanja najamnine, dakle loša financijska situacija, a ne životna odluka. Uostalom, sam ŠC u iskazu je rekao da je u navedeno vrijeme zarađivao oko 4.000-5.000 DEM mjesečno pa je uopće nejasno kakva bi mu uopće pomoć stranaka bila potrebna s obzirom da mu je kredit iznosio manje od godišnje plaće. U odnosu na rezultate knjigovodstveno- financijskog vještačenja tužitelj nema prigovora s obzirom da je izračun vještaka u skladu s raspoloživom dokumentacijom. Međutim, i tužena i njezin brat u svojim iskazima potvrđuju da mu je isplaćeno oko 100.000,00 kn (iskaz tužene) odnosno 25.000,00 DEM (iskaz svjedoka), pa je između stranaka u stvari nesporno da je isplaćen veći iznos od utvrđenog knjigovodstveno-financijskim vještačenjem stoga neovisno o rezultatima vještačenja tužitelj u okviru eventualno kumulirajućeg obveznopravnog zahtjeva potražuje isplatu 1/2 dijela nespornih isplata u iznosu od 6.636,14 € (50.000,00 kn) kao i 1/2 dijela vrijednosti ulaganja u kuću u iznosu od 10.331,52 € odnosno ukupno 16.967,66 € (sada točka 2., ranije točka 2. i 3. izreke presude)“.

5.7.1. Dakle, konačnim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se utvrdi da je suvlasnik u 35/100 dijela predmetne nekretnine, te postavlja eventualno kumulirajući tužbeni zahtjev za isplatom ukupnog iznosa od 16.967,66 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbenog zahtjeva u ovom predmetu (dan podnošenja protutužbe u predmetu Ps-2/21).

5.8. Tužena nije prigovarala nalazu i mišljenju građevinskog vještaka.

6. Tijekom postupka je izvedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marijani Matijević, dipl. ing. agr. iz društva Mentat d.o.o. [adresa], a na temelju kojega je utvrđeno: temeljem prometa po tekućem računu ŠC

ŠC (IBAN: [broj bankovnog računa]) otvorenom kod Erste&Steiermarkische Bank d.d., za razdoblje od 10. veljače 2003. godine do 31. prosinca 2021. godine utvrđen je ukupan priljev novčanih sredstava u iznosu od 2.466.012,62 kn; vidljiv je priljev kao prijenos salda s računa 3200071706, a to je tekući račun ĐC (IBAN: 8824020063200071706) u ukupnom iznosu od 66.208,00 kn, ostvaren je priljev kao prijenos salda s računa 3200054094, a to je tekući račun EC (IBAN: 2124020063200054094) te su izvršene gotovinske uplate na račun ŠC sa opisom plaćanja EC (uplata izvršena 29. travnja 2006. godine u iznosu od 10.000,00 kn) i sa opisom plaćanja ĐC (uplata izvršena 13. listopada 2007. godine u iznosu od 1.000,00 kn i uplata izvršena 31. srpnja 2008. godine u iznosu od 1.500,00 kn).

Tako je utvrđeno da je platitelj ĐC uplatila iznos od 66.208,00 kn, a platitelj LC uplatio iznos od 570,00 kn, te platitelj u gotovini E ĐC iznos od 12.500,00 kn odnosno navedeni platitelji su uplatili ukupno iznos od 79.278,00 kn; te je utvrđeno da je platitelj ĐC uplatila ukupno iznos od 154,00 eur. Tako je ukupno ĐC uplatila ŠC iznos od 66.208,00 kn, a LC iznos od 570,00 kn. Utvrđeno je da gotovinske uplate u iznosu od 12.500,00 kn su vjerojatno uplate ĐC ili EC, a bez uplatnica nije moguće sigurno utvrditi. Također je ĐC uplatila 154,00 eur ŠC i to dana 05. studenog 2002. godine iznos od 77,00 eur te dana 05. ožujka 2003. godine iznos od 77,00 eur.

7. Tužitelj nije prigovorio nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka, a tužena se na nalaz i mišljenje financijskog vještaka očitovala podneskom od 7. ožujka 2025. navodeći da nema posebnih primjedbi u odnosu na nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka te je iznijela da obzirom da iz nalaza vještaka proizlazi da je na račun ŠC uplaćen 29. travnja 2006. iznos od 10.000,00 kn, a taj iznos je uplaćen za kupnju auto-prikolice koja je kupljena od ŠC, pa je i plaćena na njegov račun u navedenom iznosu, auto- prikolica je registrirana na ime tužitelja i nalazi se dan danas kod tužitelja te je predložila da se od nadležne Policijske postaje zatraži podatak je li na ime tužitelja bila upisana auto-prikolica, a ako jest na temelju kojeg dokumenta je izvršen upis.

8. Tijekom postupka su saslušane parnične stranke pa su tako stranke u svojim iskazima obje ostale kod svojih tvrdnji iznesenih u tužbi tj. odgovoru na tužbu, odnosno u podnescima, te je tako tužitelj na ročištu održanom 12. listopada 2022. iskazao:

- da su parnične stranke sklopile brak 17. travnja 1993., prvo su stanovali kao podstanari i to u trajanju od nekih četiri godine, tužiteljeva majka im je pomagala plaćati najam, jer su imali plan najprije živjeti u kući njegovih roditelja, te da za vrijeme dok su bili podstanari su polako počeli sređivati tavanski prostor u predmetnoj nekretnini kako bi se tamo preselili jer su odlučili da je bolje ulagati sredstva u kuću nego plaćati najam,

- da su roditelji tužene živjeli sa bratom tužene u prizemlju u predmetnoj nekretnini koja se sastojala od prizemlja i tavanskog neuređenog dijela, pa su parnične stranke s roditeljima tužene dogovorili da će tavanski prostor preurediti u stambeni i u njega useliti, a poslije svatova su najprije uređivali poslovni prostor novcem koji su dobili od svatova i njihovim zajednički stečenim novcem (postavili priključak struje, izvršili razvod po cijelom prostoru, postavili pločice, ostaklili izlog, ulazna vrata, betonirali stepenice), a koji prostor su najprije iznajmljivali sestrični tužene koja je tu imala trgovinu tekstila, a nakon njenog odlaska je taj prostor koristio za boravak brat tužene dok se nije odselio sa suprugom,

- da su parnične stranke 1998. sa djetetom se preselili u tavanski prostor koji su uređivali dvije godine prije useljenja, postavili instalacije struje, vode, plina, glazuru, pregradne zidove, stolariju unutarnju i vanjsku, dizali su jedan dio krovišta kako bi stavili prozore i kako ne bi bili potkrovni prozori, postavili su limariju, krovište; najprije su uredili si dvije prostorije i to boravak i sobu za spavanje, te wc, kako bi mogli te prostorije koristiti za život, a onda su tijekom godina uređivali ostalo, tako da su uredili još dvije sobe, kupaonicu, kuhinju; dok nisu uredili kuhinju jeli su kod roditelja tužene u prizemlju, a obroke su pripremale naizmjence tužena ili njena majka; do tavanskog prostora prolazili su stepenicama iz unutarnjeg dijela kuće, a kasnije su te stepenice rušili i napravili stepenište izvana, jer je brat tužene koji je kasnije se planirao u prizemlje useliti to tražio, na što su oni pristali; svi radovi na predmetnoj kući završeni su tek negdje 2020.,

- da je on tijekom cijelog razdoblja braka radio, nekad kao prijavljeni radnik, nekad na crno, od 1994. radio je u Intermont tehnogradnji negdje 10 godina, za vrijeme godišnjih odmora jedne godine dva tri tjedna je vozio kamion na crno, zaradio negdje oko 100 Dem, a kad je saznao za to direktor više nije mogao to raditi; također je na crno s kolegom postavljao keramiku na način da je dva do tri puta tjedno poslije posla odlazio raditi za dnevnicu oko 100,00 kn tadašnje vrijednosti i tako kroz dvije godine. Nakon prestanka rada u Tehnogradnji išao je kopati kanale, to je radio jedan mjesec jer su uvjeti bili katastrofalni, zarada je bila oko 100 do 120 dem, a nakon tog je nekih 5 godina radio u staklani Alan, plaća je bila oko 1.500,00 do 2.000,00 kn. U isto vrijeme je možda jedno tri godine sa kolegom na fuš radio kuhinjski namještaj, zarada je bila prosječno od 1.000,00 kn do 1.500,00 kn tjedno. Onda je prekinuo s tim dodatnim poslom, jer se tast razbolio i nije im imao tko čuvati dijete. Nakon rada u staklani Alan radio je u trgovini Kolibri za prodaju namještaja, gdje je imao zaradu od 2.000,00 kn do 3.000,00 kn plus naknadu za prekovremeni rad od oko 1.000,00 kn mjesečno. Tu je radio nekih 2 – 3 godine, pored toga je na fuš radio poslove slaganja namještaja vikendom i zaradio negdje oko 500,00 kn za vikend. Potom je otišao raditi u tvornicu namještaja VIK Iverali gdje je radio nekih 5 godina s jednom godinom prekida, najprije u proizvodnji, a poslije u prodajnom salonu, plaću je imao oko 4.000,00 do 5.000,00 kn. Jedno vrijeme je imao autoprijevoznički obrt, putem kojeg je vršio usluge prijevoza za tvornicu Koestlin i to oko jedne godine i tu da je imao zaradu oko 3.000,00 do 4.000,00 kn mjesečno. Potom je radio u Šumariji Bjelovar kao sezonski radnik, imao je dozvolu za rušenje, radio je od travnja do studenoga, i tako tri sezone, dakle tri godine. U slobodno vrijeme je također proizvodio drva za ogrjev i za to je imao obrt jednu godinu, zarada je bila od 1.000,00 do 3.000,00 kn tjedno. Također da je radio nekih 6 mjeseci u trgovini Bašić i imao je plaću od 2.000,00 do 3.000,00 kn, pored toga je sa kumom EN nekih dvije tri godine s prekidima popodne uglavnom radio razne građevinske poslove i zaradio oko 1.000,00 kn tjedno, a tjedno su išli po par puta raditi. Potom je radio u trgovini Stimo za prodaju elektro materijala kao prodavač skladištar, imao je plaću oko 3.800,00 kn, radio je oko godinu i dva mjeseca, pored toga je popodne poslije radnog vremena išao izrađivati drva na crno i zaradio oko 2.000,00 do 3.000,00 kn tjedno. Nakon toga se zaposlio u FINI gdje i danas radi i u ožujku 2023. bit će 5 godina kako je tamo zaposlen, ima plaću oko 5.000,00 kn. Na početku rada u FINI još je neko vrijeme radio s drvima, no kako mu radno vrijeme u FINI nije striktno, prestao je raditi s drvima,

- da su parnične stranke podigle stambeni kredit za iznos od oko 40.000 DEM za kupnju stana u [adresa] jer je bio dogovor da majka tužene iseli iz kuće i useli u taj stan, a da parničnim strankama ostane cijela kuća, no majka tužene je odustala od tog dogovora pa su neko vrijeme iznajmljivali stan u [adresa] i prodali ga kasnije 2012. ili 2013. za nekih 35.000,00 eur,

- da su parnične stranke s roditeljima tužene postigli dogovor da bratu tužene pripadnu prizemlje i vikendica u [adresa], a parničnim strankama tavanski prostor koji si moraju preurediti u stambeni, da je to bio usmeni dogovor i da su vjerovali jedni drugima da će tako biti; da se u međuvremenu brat tužene oženio, u prizemlju predmetne nekretnine je sa ženom živio par mjeseci pa su se odselili, a brat tužene je parničnim strankama dao prijedlog da ga isplate na ime prizemlja koje bi njemu pripalo i pomognu mu na taj način otplatiti kredit koji je on podigao za drugu kuću koju je kupio i da su parnične stranke vjerovale da je takav dogovor pošten pa su brata tužene isplaćivali na način da su plaćali mjesečne iznose na njegov tekući račun, a koje isplate je vršila tužena s njenog računa,

- da se predmetna nekretnina sastoji od tri stambene jedinice, u prizemlju jedan stambeni dio i poslovni prostor koji je kasnije preuređen u stambeni – jedan je danas veličine oko 30 m2, a jedan 55 m2, a na katu je jedan stambeni prostor veličine 80 m2,

- da su parnične stranke uređivali i dvorište (negdje 2020.), da su uredili tavanski prostor, u početku su imali peć na struju pa su poslije imali plinske peći, a potom centralno grijanje, a u prizemlju je punica tužitelja prije njih uvela centralno grijanje u stambeni dio, a mali stan u prizemlju je imao plinsku peć,

- da je darovni ugovor između tužene i majke tužene sklopljen 2018. zato što kada su stranke isplatile brata tužene na ime njegovog suvlasničkog dijela dogovor je bio da se cijela nekretnina prenese u vlasništvo tužene,

- da je nekretninu u [adresa] gdje tužitelj sada živi, stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju s primateljem uzdržavanja ĐN koji je umro **.**.2021., a za vrijeme trajanje uzdržavanja su parnične stranke stavili pumpu za crpljenje vode iz bunara, proveli cijevi do kuće, do ceste stavili plot na postojeće stupce, da su parnične stranke uzgajali lješnjake u [adresa], otvorili OPG kojeg je nositelj bila tužena i koji OPG je bio otvoren nekih pet godina,

- da su tužena i tužitelj sva ulaganja koja su vršili u predmetnu nekretninu financirali iz njihovih primanja i kredita, da nitko drugi nije financijski sudjelovao u tome, sve su stekli sami i bili na to ponosni.

- dopunski saslušan na ročištu 20. studenog 2025. tužitelj je u bitnome ponovio navode iz svog iskaza sa rasprave održane 12. listopada 2022. iznoseći da kada je dogovarana isplata bratu tužene za donji dio kuće, ta isplata je uključivala sve što se nalazi na prvoj etaži, a u kojem dogovoru da su aktivno sudjelovali roditelji tužene i brat tužene, te da je tužitelj na pitanje da pojasni postojanje dogovora na način da bratu tužene pripadne prizemlje i vikendica u [adresa], a što podrazumijeva da u vrijeme sklapanja tog dogovora bi brat tužene živio u prizemnoj etaži zajedno s roditeljima koji koliko tužitelj zna u to vrijeme nisu imali nikakvu drugu nekretninu za život, osim vikendice u [adresa], tužitelj navodi da je postupak roditelja tužene koji s djecom sklapaju dogovor o podjeli za vrijeme njihova života je pohvalan postupak, njemu tu ništa nije sporno, a brat tužene je mlađi od tužene, njemu je tada vjerojatno sve bilo prihvatljivo, a to što bi možda kasnije i brat tužene imao svoju obitelj, bi podrazumijevalo da odseli, a što se i dogodilo,

- da su se parnične stranke i roditelji tužene još 1996. dogovorili da će nekretnina ići u vlasništvo tužene, a da će parnične stranke isplatiti brata tužene, pa da on 2018. kada se sklapa ugovor o darovanju između tužene i njezine majke nije tražio da se izvrši upis na njega jer je vjerovao da će se svi držati dogovora.

8.1. Tužena je u svom iskazu na ročištu održanom 12. listopada 2022. iskazala:

- da su parnične stranke se vjenčale 1993., živjeli kao podstanari četiri godine, a da su njezini roditelji 1989/1990. prodali neku nekretninu za oko 30.000 tadašnjih DEM, a u koje vrijeme su živjeli u staroj kuću u [adresa] koju staru kuću su srušili do temelja i tim novcem počeli graditi kuću, prizemnicu s potkrovljem, time da su sa radovima zastali za vrijeme Domovinskog rata za vrijeme 1993. nastavili s radovima pa su tako roditelji tužene kupili materijal za uređenje potkrovlja i to staklenu vunu, materijal za izolaciju, za zidove za instalaciju, u prizemlju su roditelji tužene napravili stambeni dio, poslovni prostor te je sestrična tužene u tom poslovnom prostoru otvorila butik u kojem je radila tužena u to vrijeme jer je tada bila nezaposlena pa su roditelji tužene odmah nakon vjenčanja parničnih stranaka tuženoj pomogli smislivši nekako da se ona zaposli, pa se tužena 1995. zaposlila u banci, tadašnjoj Bjelovarskoj banci, a sada je to Erste banka gdje radi sve do danas, a tužitelj je prestao raditi 1995., te do 1998/1999. nije niti radio, i da od jedne plaće parnične stranke nisu imale novaca za kupiti za jesti, a kamoli vršiti kakva ulaganja, te se tako sve što se financiralo u kući do 1999., financiralo od strane roditelja tužene i brata tužene, a radovi se nikakvi nisu radili osim kasnije kad su proširili dnevni boravak i kasnije kad su radili radove na dvorištu koje su financirale parnične stranke,

- da se 1999. oženio brat tužene i sa ženom je živio nekih godinu dana u prizemlju sa roditeljima, te je 2000. brat podignuo kredit za kupnju kuće, da su roditelji tražili da pomogne bratu u otplaćivanju kredita, obzirom je on otišao od kuće, a ulagao je u tu kuću, s time da parnične stranke i dalje ostanu živjeti u kući, tako da je ona bratu pomagala otplaćivati svaku ratu na način da mu je davala dio rate, otprilike oko 400,00 do 500,00 kn mjesečno i otplatila mu ukupno oko 100.000,00 kn; počela je plaćati između 2005. i 2008., ne sjeća se, do negdje oko 2017.,

- da je kuća bila vlasništvo roditelja na jednake dijelove, a 2004. kada je otac umro ona je naslijedila polovinu kuće, a polovina je ostala na majku, da je vikendica u [adresa] zapravo mala vikendica koja nije legalna i voćnjak i više je sentimentalna vrijednost za koju je bio više vezan brat nego tužena, pa su se dogovorili da njemu pripadne; brat se odrekao nasljedstva predmetne kuće u njenu korist iz razloga jer je on kao vozač često bio na putu, pa da im bude lakše oko poduzimanja nekih poslova vezanih uz kuću, a sva ulaganja koja su vršena u prizemlju kuće vršila mama tužene dizanjem kredita, radila si je novu kupaonicu, uvodila centralno grijanje i plastičnu stolariju,

- da su parnične stranke 2000. vršili radove, ali to nije bilo ništa znatno tako da su od terase u potkrovlju jedan dio uzeli za stambeni prostor, nekih 3 do 4 m2, tu su ugradili veliki prozor i stavili pregradu u boravku od drvenih panela, koje nisu bile značajno vrijedne, a na pod su stavili stari parket,

- da je 2016./17 majka tužene otišla u dom, a 2018. darovala joj je svoj suvlasnički dio kuće, time da je zadržala pravo doživotnog uživanja na kući, te je majka tražila, da kada ostane bez novaca, što se dogodilo 2020., da joj tužena financijski pomogne, što čini i danas, tako da joj financijski pomaže što god joj treba, a ona si mirovinom pokriva dom, da je majka otišla u mirovinu negdje 2008/09., a otpremninu je dobila u iznosu od 100.000,00 kn,

- da je majka sa dijelom otpremnine financirala uređenje poslovnog prostora u stambeni, tako da se sa rigipsom pregradio prostor, napravio se wc i kupaona toliko da stane tuš i umivaonik, a prostor su namjestili namještajem iz stana koji su prodali u [adresa], da se nisu radili nikakvi novi priključci već su svi bili od ranije, kuća nije etažirana, svi priključci su zajednički, osim struje u poslovnom prostoru koji je pretvoren u stambeni,

- da su 2019./20. parnične stranke radili radove u dvorištu tako da su stavili novu ogradu koja je koštala negdje oko 2.000,00 kn, asfaltirali su dvorište za nekih 6.000,00 do 7.000,00 kn, dok su iskop i betonažu radili fizički tužitelj, zet i sin; kćerka i zet su tada već živjeli u donjem stambenom prostoru, gdje i sada žive, a ona sa sinom na katu,

- da je plinski priključak postojao od ranije i financirali su ga roditelji, a parnične stranke su uvele centralno grijanje u potkrovlje, a majka tužene je uvela centralno grijanje u stambeni prizemni dio,

- da je tužitelj radio fuš poslove onda kada nije radio u firmama gdje je bio zaposlen i za te poslove je imao više ulaganja nego dobiti, također za obrte koje su otvarali imali smo više ulaganja u obrte nego je bilo zarade;

- da je tužitelj izrađivao drva za ogrjev, zarađivao je mjesečno oko 1.000,00 kn i nije to bio novac s kojim se nešto moglo ulagati, da je tužitelj doista bio zaposlen u firmama koje je opisao da je radio, ali nije radio sve u kontinuitetu; nije radio od 1994. do negdje 1998/99., pa nije radio od 2014. do 2017., a ako je što zaradio za to vrijeme dok nije radio radeći na fuš, to je bilo oko 1.000,00 kn mjesečno, ništa značajno,

- da su parnične stranke otvorile OPG na ime tužene, za to su dobili poticaj od 50.000,00 kn uz uvjet da ulože isto tako 50.000,00 kn i kad se ispune uvjeti su trebali dobiti povrat tih 50.000,00 kn uloženih kuna; tih 50.000,00 kn koje su dobili kod otvaranja OPG uložili su u sadnju lješnjaka, obradu i strojeve, sve smo to imali u [adresa],

- da su parnične stranke podigle kredit za kupnju stana u [adresa] za oko 40.000,00 eur, iznajmljivali su ga oko dvije do tri godine za oko 1.000,00 kn plus režije, a kasnije oko 2014. su ga prodali za oko 35.000,00 eur, da su svi krediti koje su stranke dizali otplaćeni osim tog stambenog kredita kojeg tužena i danas otplaćuje, a kada su prodali stan u [adresa], tužitelj nije radio pa su krenuli s uzdržavanjem gospodina ĐN koji je živio u [adresa], a novac od prodaje stana u [adresa] su uložili u [adresa], time da je ugovor o uzdržavanju s ĐN sklopio tužitelj, a zajedno su davali uzdržavanje ĐN na način da je tužena kuhala, prala, čistila, a tužitelj je vozio ĐN kuda je trebalo, kosio okućnicu, nosio hranu koju je ona skuhala,

- da su roditelji tužene u svemu pomagali strankama, pa i na način da su kupovali namirnice za njih,

- da je plaća tužene, govoreći u kunama, bila na početku 4.000,00 kn, da su se izvukli iz krize tek 2008/09. kada je tužena počela dodatno raditi u banci, a te 2008./09. imala je plaću oko 6.000,00 kn, a za dodatne poslove koje je radila svaka dva do tri mjeseca zaradila je još jednu plaću, a to je trajalo od 2008/09. još nekih 10 godina, tek tada su počeli živjeti normalno da su mogli normalno financirati sve potrebe za sebe i djecu,

- da na krovištu kuće ništa se nije mijenjalo, niti nije bilo žbukanja na kući osim u prednjem dijelu kad se uređivao poslovni prostor; prije svatova su parnične stranke pokrečili fasadu jer je bilo ožbukano, a nije bilo boje, a kako bi ljepše izgledalo za svatove i to samo u dvorišnom dijelu, fasada je postojala na kući, ali kad se radio poslovni prostor onda se sve izbilo i onda se na tom dijelu radila nova fasada sa sepom na tom prednjem dijelu; limarija je na cijeloj kući bila rađena 90-ih i nije se obnavljala, kasnije su parnične stranke na šupu stavili jedan lim; parket stari je tužitelj dobio u firmi Tehnogradnji koji su parnične stranke čistili i postavljali u dnevni boravak u potkrovlju, a i u nadograđeni dio dnevnog boravka; klima uređaj su stranke kupili za potkrovlje, a majka tužene za mali stambeni prostor,

- da kad su se parnične stranke doselile u potkrovlju je bila jedna soba i wc, a sve ostalo je napravljeno 1998/99., same parnične stranke su fizički radili, a roditelji tužene su financijski to podmirili i to je dovršeno negdje 2000., a brat je odlučio otići iz kuće i živjeti u vlastitoj kući koju je kupio negdje 2000.,

- dopunski saslušana tužena je na ročištu održanom 20. studenoga 2025. u bitnome ponovila svoje navode iz svog prvog iskaza, ističući da su zbog loše financijske situacije parničnih stranaka odmah nakon sklapanja braka, roditelji tužene pomagali strankama, imali su malo dijete, tužitelj nije radio neko vrijeme pa nikakve priče o ulaganjima nije bilo jer da stranke jesu fizički radili oko uređenja kuće, ali da su sve financirali roditelji tužene jer parnične stranke nisu imale novaca, a tek kada je počela raditi dodatni posao u banci su počeli normalno živjeti da bi eventualno mogli bilo što uređivati,

- da nikakav dogovor u smislu podjele koji dio će pripasti parničnim strankama nije postojao, da su roditelji tužene prije nego što će useliti parnične stranke u predmetnu nekretninu imali nacrte i nekakav materijal vezano za uređenje gornje etaže no zbog rata je sve stopirano, time da je poslovni prostor u prizemlju bio uređen prije nego što su se stranke uselile, a roditelji tužene su tražili od tužene da pomogne bratu tužene iz razloga što je on bio sin, a otišao je pa su zbog toga tražili da mu pomogne.

9. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠC, JC, AC, VC, CC, ČC, FC, MC, PC, RC, UC, NC, ČC, KC, ĆC, HC, BC, OC, SC.

9.1. Svjedok ŠC, brat tužene, je u svom iskazu naveo:

- da je on živio s roditeljima u vrijeme kad su se stranke vjenčale, a stranke su tada živjeli kao podstanari, da nije bilo nikakvog dogovora između njegove sestre, tužene, roditelja, niti između stranaka o tome tko će gdje živjeti i kome će što pripasti, da je on također ulagao u predmetnu nekretninu jer je namjeravao živjeti u toj kući (najprije je bilo razmišljanje da on stanuje na katu), svi su kako su mogli i fizički i financijski sudjelovali u radovima jer tada se nije gledalo niti je bilo posebnog dogovora o tome što će se raditi i tko će davati novce, svi su radili na uređenju potkrovlja, većinu su tu financirali roditelji njegovi i tužena, a nešto su davali i on i parnične stranke, te da do useljenja parničnih stranaka u uređeno potkrovlje su bile postavljene instalacije vode i kanalizacije, žbukanje, sređivala se prostorija po prostorija i opet su sve to zajedno sve stranke, on i roditelji radili i financirali,

- da se on oženio 1999. i kratko je živio sa suprugom u prednjem dijelu u prizemlju gdje je bio poslovni prostor kojeg su zajedno prije nego se oženio uređivali i roditelji i stranke i on, a taj poslovni prostor se najprije iznajmljivao sestrični koja je imala tu otvoreni butik, pa je poslije bio prazan i iz tog razloga je svjedok kratko vrijeme sa svojom suprugom tu živio,

- da su se svjedok i njegova supruga odlučili odseliti i kupiti kuću, podigao je kredit za kupnju kuće, (oko 40.000 DEM), a sestra i šogor su mu pomagali otplaćivati taj kredit, dogovor je bio da će mu pomoći otplaćivati kredit kako bi si on mogao riješiti stambeno pitanje jer je pomagao sestri i šogoru ulaganjem u predmetu nekretninu i time su si oni riješili stambeno pitanje, pa su mu mjesečno na tekući račun uplaćivali oko 150 DEM, a ukupno su mu platili negdje oko 25.000 DEM, a u što je uračunat i povrat novca koji je dao strankama za gradnju vanjskih stepenica,

- da kada se on odselio sa suprugom u kuću koju su supruga i on kupili, misli da je na katu zatvarana terasa i proširivan dnevni boravak, ne zna kada je to točno bilo, a to su financirali stranke i roditelji, oni koji su ostali u kući, misli da se i kasnije crijep popravljao, odnosno limarija, on je pomagao u tome raditi, to su financirali roditelji i stranke, a još dok je bio poslovni prostor, neko kraće vrijeme u njemu su bili u najmu firma koja se bavi stolarijom, a u toj firmi je šogor radio, da nakon što je mama otišla u mirovinu, ona si je sređivala prizemlje, i to uvađala je centralno grijanje, komplet je uređivala prizemlje, tako da misli da je nešto čak i od instalacija mijenjano, pogotovo u kupaonici, stavljala je laminate, kako se poslovni prostor prenamijenio u stambeni tako se i proširivao taj prostor, pa se mamina kuhinja premještala na drugo mjesto, sve je to financirala mama, a tata je prije toga umro; da se i u potkrovnom dijelu uvađalo centralno grijanje, onda kada i u prizemlju, misli da su stranke financirale to centralno grijanje u potkrovnom dijelu,

- da je tužena cijelo vrijeme radila u Bjelovarskoj, sada naziva Erste banci, a šogor je radio razne poslove, mijenjao je puno firmi i puno zanimanja, a neko vrijeme nije niti bio zaposlen, da je tužena imala veću plaću od šogora; tužitelj je radio kao vozač, pa je radio u šumariji kao sezonski radnik, pa je radio na prodavanju namještaja, čak i proizvodnji u Vik Iverali, promijenio je dvadesetak ili tridesetak firmi i poslova, a i kad nije bio zaposlen onda je radio na izradi drva, namještaja,

- da su se stranke zajedno brinule o djeci,

- da kada je umro tata svjedok se odrekao nasljedstva u korist sestre, prije svega zato što je on stalno bio na putu, a sestra je ostala doma i brinula se o mami, a njemu je iza oca pripala vikendica u [adresa], to više zbog sentimentalnog značenja, jer je s tatom radio tu vikendicu koja je bila u to vrijeme veličine 4 x 4 m, a zemljišta ukupno 300 hvati, tako da to i nije bila neka vrijednost; da su režije za cijelu kuću plaćali roditelji, barem u vrijeme dok je on tamo živio, kasnije ne zna da li su plaćali režije, a mama je svoj dio na kući i to kad je išla u dom prepisala sestri da se sestra o njoj brine,

-da su parnične stranke kupile stan u gradu po dogovoru da majka tužene ode živjeti tamo, no mama se predomislila pa su stranke prodale stan, te da su parnične stranke dohranjivale jednog djeda u [adresa], otvorile su OPG i na imanju u [adresa] su sadili lješnjake.

9.2. Svjedok JC, supruga ŠC, je u svom iskazu navela

- da su se ona i ŠC vjenčali 4. rujna 1999., nekih godinu dana su živjeli kod Dubravkovih roditelja u poslovnom prostoru u prizemlju predmetne nekretnine koji poslovni prostor se sastojao tada od jedne prostorije, a ostalo su dijelili s roditeljima, a stranke parnične su živjele tada s kćerkom MC u potkrovlju gdje je bila uređena jedna soba kao spavaća, boravak i kuhinja i WC, a kupaonicu su koristili dolje kod roditelja, da su se ona i suprug upoznali 1997. i da je ona do 1999. počela dolaziti kod supruga, a stranke su već prije toga živjele u potkrovlju,

- da su se svjedokinja i ŠC odselili u kuću i da u obitelji nije bilo nikakvog dogovora kome će što pripasti, koliko je njoj poznato, te da je njihov kredit za kupnju kuću pomogla otplaćivati im tužena,

- da iz razgovora u obitelji zna da je i prije vjenčanja njezin suprug i financijski i fizički sudjelovao u radovima na kući pa su se zbog toga kad su se iselili sa strankama dogovorili da im pomažu otplaćivati kredit što su oni otplaćivali na rate, a ne sjeća se koliko je ukupno na taj način plaćeno i u sklopu kojeg vraćanja je uračunat novčani iznos koji su svjedok i njezin muž dali parničnim strankama za izradu vanjskih stepenica,

- da zna da su svekar i svekrva non stop dizali nekakve kredite za potrebe radova na kući, da stranke nisu uvijek imale novaca, a kad su imale nešto su ulagali, tužitelj dosta često nije niti radio, a kad je radio to nije bila neka velika plaća tako da su uvijek financijski im pomagali svekar i svekrva,

- da je tužena radila oduvijek u Bjelovarskoj banci poslije naziva Erste banka, a tužitelj je stalno mijenjao radna mjesta i poslodavce, bilo zbog male plaće, bilo zbog radnog vremena koje mu nije odgovaralo, bilo zbog nekih drugih razloga, te da misli da je tužena više doprinosila financijski u njihovu zajednicu i brinula se o djeci, a tužitelj nije niti kuhao niti prao,

- da je tužitelj po smrti svekra bio nezaposlen pa se prihvatio dohranjivanja jednog djeda ĐN u [adresa], a tužena je kuhala za tog djeda, prala veš, čistila prostoriju u kojoj je djed boravio, te da je tome svjedokinja više puta bila osobno nazočna dok je tužitelj vodio djeda u banku, liječniku, kosio mu okućnicu, nosio i vozio hranu, time da su mu stranke prije nego što je djed umro, spojili vodu u kući, a na zemljištu uz kuću su sadili,

- da kad su se ona i suprug odlučili otići iz kuće nije bilo nikakvog dogovora o nekakvoj podjeli imovine niti plana da bi suprug i ona živjeli u prizemlju kuće, a to iz razloga što su svekar i svekrva bili živi i živjeli u prizemlju i imali namjeru tu ostati živjeti, da nije bilo dogovora.

9.3. Svjedok MC, kćerka parničnih stranaka, je iskazala da se sjeća da je živjela s roditeljima u kući koja je predmet postupka od svoje četvrte godine, prije toga su bili podstanari, ali toga se slabo sjeća; od radova se sjeća da je baka nakon djedove smrti uređivala prizemlje, uvađala je centralno grijanje u cijeloj kući i ona je to financirala, baka je za to podigla kredit; da su prije njezinih svatova bili radovi na uređivanju dvorišta, tada se asfaltiralo dvorište, betonirali temelji za ogradu, stavljala se nova ograda i njezin sadašnji suprug je pomagao to raditi; otišla je u Njemačku u srpnju 2019. sa sadašnjim suprugom, a u Austriji su bili od prosinca 2019. do ožujka 2020., a onda su se vratili, vjenčali i ostali živjeti u predmetnoj kući i to u uređenom stambenom dijelu koji je veće površine od drugog uređenog stambenog dijela prizemlja, jer je baka otišla u dom. Iskazala je da se sjeća da je prije prenamjene u prizemlju bio i poslovni prostor koji se iznajmljivao nekoj firmi koja je radila PVC stolariju i tata je u toj firmi radio, a mama je uvijek imala konstantnu plaću, dok tata nije, jer je povremeno radio, bio je dosta doma nezaposlen, jedan i drugi roditelj su čuvali nju i brata, a brat i ona su išli u vrtić, a sjeća se da ih je i djed čuvao. Iskazala je da su u [adresa] mama i tata brinuli o jednom djedu koji je tamo živio, tamo su radili vodovod, kanalizaciju, neke radove oko bunara, sadili su lješnjake i napravili novu ogradu. Stan u gradu su roditelji kupili za baku da baki bude bliže bolnica i plac, ali baka na kraju nije htjela živjeti u tom stanu, pa su roditelji neko vrijeme to iznajmljivali, a kasnije su ga prodali, novac je dijelom utrošen za radove u [adresa], a drugi dio za život, jer tata u to vrijeme nije radio, roditelji su brinuli o djedu u [adresa] na način da je mama, kuhala, prala i čistila, a tata je vozio ono što bi mama skuhala, tata bi s njim popričao, mama, tata i brat su mu cijepali drva.

9.4. Svjedok LN, sin parničnih stranaka, je iskazao da ono čega se sjeća od poslova na kući je to da se uređivao donji stan u dva stambena prostora za što je baka dizala kredit, ne sjeća se tko je fizički radio, a sjeća se da se uređivalo dvorište, mama i tata su platili materijal, a svi su fizički radili, iskopavali beton i radili pripremu za postavu asfalta, zatim su betonirali temelje za ogradu i ulazna vrata. Iskazao je da 60 do 70 posto vremena tata uopće nije radio, dok je mama cijelo vrijeme bila zaposlena, a i dok je tata radio imao je manja primanja od mame. Sjeća se da su roditelji kupili za baku stan kod placa, no baka nije htjela živjeti u tom stanu, pa su ga roditelji iznajmljivali, a kasnije prodali, te dio novca od prodaje stana uložili u uvođenje vodovoda u [adresa], u postavljanje ograde, dok se ostatak novca utrošio na život obzirom tata nije radio, a radilo se o imanju na kojem je živio jedan djed kojeg su dohranjivali, svi su u tome sudjelovali, mama je kuhala, prala, tata mu je vozio tu skuhanu hranu ili nekad on ili sestra, tata i on su kosili, a i mama. Tamo su posadili lješnjake koji tamo više ne postoje; mama je na svoje ime otvorila OPG u to vrijeme radi uzgoja lješnjaka.

9.5. Svjedok CC, je naveo je on sa suprugom sa strankama međusobno vjenčani kumovi, a pored toga tužitelja zna od djetinjstva, kao braća su; on je pomagao fizički strankama kada su se radili neki građevinski radovi, vezano za građenje vanjskih stepenica, zatim kada se razbijao stari beton na dvorištu i radila ograda i plot; na početku su stranke živjele neko vrijeme sa roditeljima tužene u prizemlju, na katu odnosno potkrovlju tada nije bilo ničega, nije bilo uređeno za život; stranke su sve to radile iznova, stepenište je bilo u kući za potkrovlje, stranke su sve radove financirale, misli da roditelji ĐC nisu financirali radove u potkrovlju. Naveo je da zna da su stranke godinama brata tužene isplaćivale, jer su imali takav dogovor, da strankama ostane kuća. Sanjin brat kad se ženio on je odlučio sa ženom živjeti samostalno, tako su oni otišli živjeti u svoju kuću, te se on odrekao svog dijela na predmetnoj kući i zato je tražio da ga stranke isplate. Tužena je radila u banci, a tužitelj najprije u Intermontu, kasnije je mijenjao radna mjesta, radio je sve i svašta, radio je i u staklani, bio je jako vrijedan, imao je "zlatne ruke", izrađivao je stotine i stotine metara drva godišnje, svu svoju energiju i sve što je zaradio uložio je u tu kuću, prijatelji su svi međusobno pomagali, svatko je pridonio svojim radom, bilo da se tiče električarskih radova, bilo nekih keramičarskih i sl. Tužitelj je uvijek nešto radio, pa i kada službeno nije bio zaposlen on je stalno nešto radio i zarađivao; tužitelj se bavio keramikom, postavljao pločice, radio u Šumariji, izrađivao drva, to je dosta dugo radio, te je naveo da se kompletno sve radilo u potkrovlju, a u prizemlju je napravljen poslovni prostor, da su to radile stranke, a fizički je najviše sve odradio tužitelj. Iskazao je da je od parničnih stranaka saznao za financiranje radove i dogovor sa bratom tužene, kao i za isplaćivanje brata tužene.

9.6. Svjedok ČC je iskazala da su stranke i njezina obitelj bili kućni prijatelji, a od kako stranke više nisu zajedno, više ne zalaze; zadnji puta su se družili prije korone, a poznaju se od kako su stranke živjele kao podstanari i kad im se rodilo prvo dijete. Stranke su sređivale predmetnu kuću, da bi se tamo doselili to su i učinili, sve su ispočetka radili u tom dijelu u kojem su stanovali u potkrovlju, jer je u potkrovlju sve trebalo ispočetka napraviti da bi se moglo stanovati, a njezin suprug NC je fizički pomagao u radovima. Iskazala je da o financijama ne zna, misli da su stranke u tome zajedno sudjelovali, a prijatelji su pomagali.

Ne zna da li su roditelji tužene sudjelovali fizički ili financijski u bilo kakvim radovima. Osim toga, stranke su radile i vanjske stepenice uređivale su dvorište oko kuće, vršili žbukanje vanjskog dijela kuće. Unutra su postojale stepenice koje su išle na potkrovlje, ali su maknute i napravljene vanjske stepenice, a svjedokinja je navela da osobno nije sudjelovala u nikakvim radovima. Tužena je bila zaposlena u banci kao i danas, tužitelj je također bio zaposlen, pa onda neko vrijeme nije bio zaposlen, ali je u to vrijeme isto radio i privređivao, nikada nije bio bez posla.

Misli da su stranke i jedan i drugi brinuli o kućanstvu i djeci, kada je tužena odlazila na teren, tužitelj je vodio brigu o kućanstvu i djeci.

9.7. Svjedok AC je iskazao da stranke poznaje preko 30 godina, da su stranke najprije živjele kao podstanari, ne sjeća se koliko vremena, onda su se preselili kod roditelja tužene u kući i s njima su neko vrijeme živjeli dok si nisu uredili potkrovlje, a koliko zna roditelji tužene su potkrovlje dali strankama da urede za sebe da tamo žive, te da kada je prvi puta došao kod stranaka, potkrovlje je bilo tipičan tavan, možda je bilo jedno svjetlo, bili su zidovi od cigle i to je bilo sve, nije bilo drugih instalacija, nije bilo ništa uređeno, a stranke su to uređivale u stambeni prostor, a da ne zna točno tko je to sve financirao, pretpostavlja stranke.

On im je pomogao povremeno žbukati unutarnje prostorije. Stranke su u početku imale unutarnje stepenište, no taj ulaz su zatvorili i napravili poseban ulaz i stepenište s vanjske strane kuće, uređivale su i dvorište, radile nešto oko ograde; zadnji puta bio je kod njih u kući prošle godine, odnosno kod tužene, tužitelj u potkrovlju nije tada živio, ne zna gdje je živio, misli da je bio u prizemlju u nekom prostoru, s tužiteljem nije u kontaktu, nisu posvađani, nego jedan drugog ne zovu, samo zbog toga. Tužena godinama radi u banci, a tužitelj je više poslova mijenjao, no uvijek je nešto radio, zna da je zadnje radio s izradom drva, a sada radi kao zaštitar.

Naveo je da je od samih parničnih stranaka saznao da je bio dogovor između stranaka i obitelji da će tužena isplatiti brata, a on njoj prepustiti svoj dio na kući.

9.8. Svjedok VC je iskazao da parnične stranke poznaje intenzivno kada su počela njihova druženja i kada su počeli biti kućni prijatelji od 2007., a prije su se samo poznavali jer su generacija, i od te 2007. pa nadalje stranke su stanovale gdje sada tužena stanuje u kući, a od te godine nije bilo nekih radova, sve izgleda kao i danas, time da su stranke naknadno uvele centralno grijanje, sređivale su kuhinju, i nešto su tako u tom smislu održavale. Osobno nije sudjelovao u nikakvim radovima kod njih. Tužena stalno radi u banci, a tužitelj je mijenjao poslove, sjeća se da je za Gradsku pekaru radio kao noćni vozač razvozio je kruh, onda je vozio cisternu s mlijekom za jednog privatnika, zatim je svojim kombijem kad su ga stranke kupile razvozio kekse za tvornicu Koestlin, potom je imao ugovor sa šumarijom za doznaku stabala za sječu nekih 2 ili 3 godine po tri mjeseca godišnje; za vrijeme kada tužitelj nije radio, oni su sa ekipom izrađivali ogrjevna drva, to su radili 3 ili 4 godine u razdoblju od 2008. do 2012., tada nije bilo ograničenja količine izrade drva, kako je to danas kad su drugačiji propisi, u to vrijeme moglo se zaraditi na mjesečnom nivou jedna prosječna plaća. Naveo je da je bilo perioda kada tužitelj nije bio zaposlen, a da li je nekada nešto radio i privređivao da ne zna, no da je tužitelj uvijek bio u nekakvom pokretu. Imao je traktor i prikolicu koju je držao kod vatrogasnog doma, imao je zemljište u zakupu gdje je držao traktor.

Kada su se počeli družiti u prizemlju je živjela mama tužene, nakon što je ona otišla u dom stranke su prizemlje preuredile tako da su napravile dva stana jedan veći i jedan manji i manji su iznajmljivale, a drugi stan su pripremali za kćer; parnične stranke su s njima u društvu razgovarale, kako su svi bili u kreditima, tako su se spominjale i financije i obveze, pa su govorile kako oni isplaćuju brata tužene za njegovu polovicu kuće; brat tužene nije živio u obiteljskoj kući, već je on živio u svojoj vlastitoj kući.

9.9. Svjedok PC je iskazao da stranke poznaje nekih 20 i nešto godina, da su on i tužitelj radili na sklapanju i montiranju namještaja od iverice, nekih godinu do dvije su radili te poslove, misli da je to bilo u razdoblju neposredno prije rođenja ili u vrijeme rođenja sina parničnih stranaka, FC; u to vrijeme je tužitelj dolazio poslije posla kod svjedoka, oko 17 – 18 sati i bio kod njega do nekih 21 sat i u to vrijeme smo radili u mojoj garaži poslove, misli da je u to vrijeme tužitelj bio zaposlen u staklani Alan; u prosjeku su ostvarili nekakvu zaradu oko 5.000,00 do 6.000,00 kn mjesečno koju su podijelili prema njihovu dogovoru, a to je bilo tako da je od te zarade nekih 30% pripalo tužitelju; u to vrijeme nije to bila neka zarada, jer nije to bilo toliko popularno, odnosno nije se mogla ostvariti nekakva zarada kao što je to danas.

9.10. Svjedok RC je iskazao da stranke poznaje od 90-ih, zna da su najprije živjele kao podstanari, a onda su se preselili u kuću gdje su i sada, ne sjeća se kada je zadnji puta bio kod njih;

da su stranke dobili od roditelja tužene da si ga urede za stanovanje, a potkrovlje su uređivali da bude stambeni dio, sve se trebalo napraviti, ali ne sjeća se točno pojedinih poslova; on je osobno fizički radio i pomagao sve što je trebalo raditi, a osim u potkrovlju radio je kasnije i kada se radila kupaonica u prizemlju (lijepio je pločice); njegov rad je većinom bio na prijateljskoj bazi, a nešto se i platilo, ali više se ne sjeća kada i koliko.

Tužitelj je radio kod njega u trgovini s namještajem, svjedok je imao firmu Kolibri d.o.o., tako su se njih dvojica i upoznali, misli da je tužitelj kod njega radio nekih 4 -5 godina, ne sjeća se iznosa plaće; kasnije je svjedok otvorio obrt za građevinske radove za unutarnje uređenje, postava knaufa, pločica, krečenja, a tužitelj je povremeno kad je trebalo radio kod svjedoka u obrtu, otprilike mjesečno dan dva i tako nekoliko mjeseci, misli da je tužitelju plaćao oko 100,00 kn po danu; tužena je uvijek radila u banci. Iskazao je da stranke više nisu u kontaktu, ne zato što bi bili u nekim lošim odnosima, nego su se vremenom udaljili.

9.11. Svjedok NC je iskazao da stranke poznaje 30, možda i više godina; najprije su stanovali u stanu kao podstanari, onda su počeli sređivati kuću od roditelja tužene i polako se selili, kuću su sređivali da tamo žive;

uređivali su i gornji dio kuće, a i u donjem dijelu kuće, svjedok im je za sve poslove pomagao; u potkrovlju trebalo je sve kompletno napraviti od krovišta, instalacija, pločica, kupaonice, pregrađivanje, žbukanje; u prizemlju su se trebale zatvoriti stepenice, stavljale su se pločice u kupaonicu, prije toga su se napravile vanjske stepenice; vani se temelj oblačio u kamen, radila fasada; poslije se dvorište uređivalo, ograda, svjedok nije sudjelovao kod izrade ograde, samo je dopeljao materijal. Tužitelj je sa sinom kopao temelje, misli da su oni to sami radili. Tužena je radila u banci, a tužitelj je radio puno toga, radio je kod RC, pa u Vik Iverali, pa je sa svjedokom poslije posla radio na postavljanju pločica, radili su u Intermontu, pa su zajedno poslije posla, a uglavnom subotom i nedjeljom radili keramičarske poslove i to nekih 3 do 4 godine, zarada je bila oko 100 dem za subotu i nedjelju, a pored toga je tužitelj svjedoku pomagao raditi na njegovoj kući, jer je u to vrijeme isto gradio kuću. Naveo je da je po pričanju samih parničnih stranaka znao da su stranke brata tužene isplaćivali na ime toga što se on iselio iz kuće, da su mu rekli da su ga isplatili, te je naveo da je u poslovnom prostoru tuženih isti pregrađivao, radio stambeni dio, da je sam tužitelj to radio, postavljao rigips, laminat.

9.12. Svjedok ZN je iskazao da stranke poznaje preko 15 godina, bio je dijete kad su parnične stranke stanovali kao podstanari, njegovi roditelji su se sa strankama družili, a poslije su živjeli u kući gdje su i sad. Stranke su tu kuću uređivali, svjedok je pomagao tužitelju oko betoniranja dvorišta i vezano za poslove oko ograde, ne sjeća se prije koliko je to godina bilo, pomagao je tužitelju vezano za poslove izrade drva, a pomagao je i vezano za uređenje stana u prizemlju kada se postavljao laminat, ako se dobro sjeća tada je majka tužene već bila u domu; ne zna je li tužitelj te poslove izrade drva radio uz neki posao u gdje je bio zaposlen ili je radio samo na izradi drva; naveo je da je tužena uvijek bila zaposlena u Erste banci.

9.13. Svjedok SC je iskazao da parnične stranke poznaje od 2000. od kada je s tužiteljem počeo raditi u staklani Alan, radili su skupa manje od godinu dana; tužitelj je uvijek nešto radio dodatno, namještaj izrađivao, izrađivao je drva, velike količine, time se dugo bavio, imao je istovarište kod vatrogasnog doma, zatim je radio u pekari, radio je na puno mjesta; ako tužitelj nije bio zaposlen nigdje, uvijek je negdje onda negdje neprijavljeno radio i nečim se bavio. Postali su kućni prijatelji, te su se od tada družili; stranke su živjele u kući na katu; od poslova koje su radili na kući znam da su podizali nivo potkrovlja, pa vezano za to nešto i oko krovišta, svjedok nije pomagao u tim radovima, jer su se tada tek upoznali, ali je znao prolaziti pa jeznao vidjeti mješalice; zna da su zatvarali balkon, jer je bio kod njih, proširivali su dnevni boravak, radili su ulaz u kuću, stavljali asfalt, radili ogradu; zna da su u donjem dijelu kuće gdje je živjela baka, imali poslovni prostor koji su iznajmljivali nekoj firmi za PVC stolariju, onda su tu imali stan koji su iznajmljivali; stalno su nešto uređivali i poboljšavali uvjete stanovanja i prostora; s vrata je vidio taj prostor, ali nije ulazio unutra;

kad su radili poslovni prostor, onda je tamo živjela baka, kad je ona otišla u dom onda su sređivali taj stambeni dio, za djecu su to sređivali, takve su bile priče. U Jabučeti su kupili vikendicu i vinograd, tamo su slagali nekakvo krovište i non stop su nešto tamo radili;

u [adresa] su nekog djeda dohranjivali, tužitelj se više brinuo o tom djedu, presvlačio ga je, kosio; stanke su kupile stan u [adresa] kod placa, kasnije su ga prodale. Naveo je da je iz razgovora s njegovom obitelji i obitelji parničnih stranaka kad su se posjećivali saznao da je postojao dogovor da stranke ostanu u kući živjeti, a brat tužene da ode i da će ga parnične stranke isplatiti, te da su ga isplatile.

9.14. Svjedok KC je iskazao da je njegova supruga ĆC sestrična od tužitelja, tako da poznaje stranke više od 30 godina, posjećivali su se no ne često. Stranke su sređivale kat, bili su jedno vrijeme podstanari, na katu nije ništa bilo uređeno za stanovanje, tako da su sve radili ispočetka od postavljanja instalacija, uređenja krovišta, prozora, podova, kupaone, dio vanjskog krovišta su mijenjali; pok. tast svjedoka je strankama na katu radio parket, postavljao prozore, a svjedok nije osobno strankama pomagao, a obzirom da je pok. tast svjedoka radio na katu, tužitelj da mu se oduži išao je s njim raditi gdje je tast dobio posao; tužitelj je dosta sam radio na katu, jer je puno toga znao sam raditi, pomagali su prijatelji. U prizemlju je jedno vrijeme u jednom dijelu bio lokal, stranke su same govorile da su to uređivale, a kad je tata tužene umro, onda su rekli da su baki, mami tužene, dolje sređivali, odnosno preuređivali stan. Iskazao je da je tužena radila u banci, time da jedno vrijeme nije radila, a tužitelj je uvijek nešto radio, najviše je radio sa drvima, radio je svakakve poslove i u fušu. Naveo je da su mu parnične stranke rekle da su sve radove financirali jer njihovi nemaju od kuda, da im je još i teret što moraju brata tužene isplatiti, te da mu se tužena pohvalila da su konačno njezinog brata isplatiti.

9.15. Svjedok ĆC je iskazala da su stranke najprije bili podstanari, onda su otišle kod roditelja tužene, tamo su sređivali si kat koji nije bio uređen za stanovanje; otac svjedokinje im je radio parkete, postavljao prozore, tužitelj mu je pomagao; svjedokinja osobno nije bila i vidjela radove, ali zna da se radilo jer su njezini roditelji o tome pričali koji su više bili tamo i pomagali. U prizemlju su također rekonstruirali prostor, jer su htjeli iznajmljivati i napraviti posebni stambeni dio za mamu tužene koja je poslije otišla u dom, a prizemlje je sređivano za MC. Tužena je jednom prilikom rekla da su brata konačno isplatili iz kuće i riješili taj problem. Tužena je radila u banci, jedno vrijeme nije radila, tužitelj je radio sve moguće poslove i kad je bio prijavljen i kad nije bio prijavljen, radio je sve što je znao i umio i s tatom svjedokinje je išao postavljati parkete.

9.16. Svjedok IC je iskazao da se s tužiteljem poznaje od djetinjstva, a tuženu poznaje od kad su ona i tužitelj bili dečko i cura; stanovali su najprije kao podstanari preko puta mlina, poslije kada su uredili u potkrovlju kuće u [adresa], ugao sa P. Miškinom stan, preselili su se u njega.

Koliko se sjeća, prije uređenja to je bio tavan, nije bilo stambeno osposobljeno, svjedok je elektroinstalater po struci, pa je radio električne instalacije u potkrovlju; u radovima su sudjelovali prijatelji, svi su si međusobno pomagali, tko je što znao pripomogao je; zna da kako je to bio zapravo tavan i da bi se osposobilo za stambeni prostor moralo se uzdignuti krovište da bi se dobile prostorije za stanovanje, radila se i rekonstrukcija krovišta; na kat se dolazilo vanjskim stepenicama, ali se sad više ne sjeća, no misli da su one naknadno rađene s vanjske strane; u prizemlju se uređivao prostor za lokal, pa onda iz lokala se uređivalo za stambeni prostor, no on tu nije bio angažiran; zna da se uređivalo i dvorište, radila se kanalizacija, radila se i vanjska ograda, a to je bilo prije udaje njihove kćerke MC. Tužena je radila kao službenica u banci, a tužitelj nije imao sreće sa poslovima, radio je stalno, dosta često je morao mijenjati poslove, jer firme nisu prosperirale, pa se morao dodatno baviti raznim poslovima.

9.17. Svjedok ŽN je iskazala da su sa strankama kumovi, poznaju se tridesetak godina, kad im se rodilo prvo dijete MC, živjeli su kao podstanari, a poslije su došli kod roditelja tužene u kuću, jedan period su s njima živjeli u prizemlju i sređivali si potkrovlje. Družili su se i posjećivali, suprug svjedokinje je pomagao raditi struju, nešto na krovištu, a i njima je tužitelj fizički pomagao jer su u to vrijeme i oni radili kuću. Sjeća se da su se i nekakve stepenice vanjske radile, da se nešto pregrađivalo, jedan dio terase se zatvorio i proširivao prostor na katu, sjeća se da se renoviralo dvorište prije Tenine svadbe.

Zna da su stranke kupile u Jabučeti vikendicu, isto tako zna da su uzeli na dohranu jednog čovjeka negdje prema [adresa], tamo nije bila, tamo su posadili lješnjake, tužitelj je to ogradio, kupili su traktor, tužitelj je obilazio tog čovjeka, vodio brigu o njemu, kupao ga, a tužena je skuhala, to zna iz priče, nije vidjela.

Tužena je radila i radi u Erste banci, tužitelj je mijenjao poslove, nije imao sreće da se negdje duže zaposli, radio je puno i izvan posla, izrađivao je drva, uvijek je pokušavao raditi i zaraditi i priskrbiti za obitelj, svjedokinja nema dojam da je bilo što uskraćivao obitelji, pružao je sve što je mogao.

9.18. Svjedok BC je iskazao da stranke poznaje dvadesetak godina, a kada su se upoznali, stranke su živjele u kući na katu u [adresa]; strankama je pomagao žbukati prostorije na katu, sređivali su stan na katu, pa je u radovima žbukanja sudjelovao, poslije su stranke sređivale dvorište; zna da su sređivale ulaz na kat, tako da su betonirale vanjske stepenice, a kako su dolazili kod njih na kavu vidjeli su da se uvijek nešto radilo. Tužena je radila i radi u banci, a na početku poznanstva sa strankama, tužitelj je radio nešto s namještajem, poslije je radio u staklani, poslije u nekoj firmi, ne sjeća se više; tužitelj i svjedok su znali zajedno izrađivati drva, svjedok se grijem na drva i izrađuje si drva.

9.19. Svjedok OC je iskazao da stranke poznaje dugo godina, tuženu od prije braka jer je prijateljica svjedokove supruge, te se poznaju od srednjoškolskih dana, a tužitelja od kad su stranke sklopile brak, njegova obitelj i stranke su se družile na feštama, zalazili su si. Stranke su živjele kao podstanari preko puta paromlina, a poslije, nakon sređivanja potkrovlja kuće roditelja tužene, preselile su se iz podstanarstva u potkrovlje. Osobno je nešto malo pomagao, po struci je strojobravar i strojarski tehničar, radio je nešto oko vanjskih stepenica, dvorišta, ograde. Sređivalo se potkrovlje u stambeni prostor, zna da se i u prizemlju sređivao prostor; jedno vrijeme je čak i svjedok radio kod tužitelja kad je u tom prostoru se nalazila firma Bonaca d.o.o. za PVC stolariju, te je tužitelj prije toga sređivao prostor za poslovni prostor, misli da je to kasnije uređeno kao stan za stanovanje; zna da su se radili radovi na dvorištu, vanjskom stepeništu.

Tužena skoro cijeli život radi u banci. tužitelj je radio sve i svašta, od Tehnogradnje do prodaje stolarije, radio je u staklani, ne može se niti sjetiti što je sve radio, tužitelj je nešto radio i kad nije bio formalno zaposlen, bio je vrijedan čovjek.

10. Iz iskaza parničnih stranaka, te svjedoka, utvrđeno je da su parnične stranke nakon što su prvo po sklapanju braka 1993. živjeli kao podstanari, negdje oko 1998. preselili se u potkrovni prostor predmetne nekretnine, a koji su uređivali prije nego će se useliti u isti, time da su prije useljenja u predmetnu nekretninu stranke uređivale i poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju predmetne nekretnine, te je utvrđeno da između parničnih stranaka i vlasnika predmetne nekretnine u to vrijeme, a to su roditelji tužene koji su svaki u ½ dijela kao vlasnici bili upisani u zemljišnim knjigama, nije bilo dogovoreno da bi na ime izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu, parnične stranke, odnosno tužitelj, stekao pravo (su) vlasništva, odnosno nije bilo niti dogovoreno da bi tužitelj stekao pravo suvlasništva isplatom brata tužene, a kako to tužitelj tvrdi u tužbi navodeći da je njegov suvlasnički dio od ¼ dijela nekretnine stečen isplatama u korist brata tužene, ulaganjima tužitelja i radovima povećan pa da je suvlasnik u barem 40/100 dijela (odnosno konačnim tužbenim zahtjevom u traženom omjeru od 35/100 dijela predmetne nekretnine).

10.1. Odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 – dalje: ZVDSP) je propisano da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine, a odredbom st. 2. istog zakonskog članka je propisano pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava.

10.2. Iz citirane odredbe st. 1. čl. 156. ZVDSP-a proizlazi da se ulaganjem u tuđu nekretninu može steći pravo suvlasništva pod uvjetom postojanja sporazuma o stjecanju toga prava između vlasnika i osobe koja vrši ulaganja.

10.3. U odnosu na zahtjev za utvrđenjem prava suvlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, iz izvedenih dokaza se utvrđuje da tužitelj nije dokazao da je on u smislu čl. 156. st. 1. ZVDSP-a s roditeljima tužene kao vlasnicima predmetne nekretnine dogovorio da bi prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, stekao pravo suvlasništva, a ne proizlazi niti da bi pravo suvlasništva stekao na ime izvršenih uplata koje su tužitelj i tužena vršili bratu tužene.

11. U vrijeme kada tužitelj u tužbi tvrdi da su parnične stranke postigle dogovor s roditeljima tužene, a za što dopunski saslušan na ročištu održanom 20. studenoga 2025. tužitelj navodi da je dogovor bio već 1996. godine, roditelji tužene su živjeli u prizemlju s bratom tužene koji je rođen 1976. Znači, u vrijeme kada po navodima tužitelja stranke postižu dogovor negdje 1996. jer tužitelj i u svome prvome iskazu navodi da su 1998. sa djetetom se preselili u tavanski prostor koji su uređivali dvije godine prije useljenja (postavili instalacije struje, vode, plina, glazuru, pregradne zidove, stolariju unutarnju i vanjsku, dizali su jedan dio krovišta kako bi stavili prozore i kako ne bi bili potkrovni prozori, postavili su limariju, krovište; najprije su uredili si dvije prostorije i to boravak i sobu za spavanje, te wc, kako bi mogli te prostorije koristiti za život, a onda su tijekom godina uređivali ostalo), brat tužene je imao 20 godina i živio je s roditeljima u predmetnoj nekretnini koja nije u to vrijeme imala uređeno potkrovlje, što je između parničnih stranaka nesporno, sve uzimajući u obzir naprijed iznesene tvrdnje tužitelja i tvrdnje tužene iz njezina prva iskaza gdje navodi da da su parnične stranke 2000. vršili radove no da to nije bilo ništa znatno (tužena navodi da su od terase u potkrovlju jedan dio uzeli za stambeni prostor, nekih 3 do 4 m2, tu su ugradili veliki prozor i stavili pregradu u boravku od drvenih panela, koje nisu bile značajno vrijedne, a na pod su stavili stari parket).

11.1. Obzirom na naprijed navedeno, nije životno ni logično da bi roditelji tužene koji u to vrijeme žive u predmetnoj nekretnini (a koja se sastoji od dva veličinom podjednaka dijela kako to i sam tužitelj navodi u svojem podnesku kojim postavlja konačni tužbeni zahtjev), te koji u to vrijeme ni nemaju neku drugu nekretninu podobnu za svakodnevni život (vikendica u [adresa] ni u vrijeme vođenja ovoga postupka, nije podobna za svakodnevni život, a što je između stranaka nesporno), bi s jednim djetetom i njegovim bračnim drugom sklopili sporazum na način da tužitelj stekne pravo vlasništva ulaganjem u predmetnu nekretninu i da parničnim strankama pripadne vlasništvo gornjeg dijela nekretnine (i danas predmetne nekretnina nije etažirana) a da roditelji tužene s bratom tužene, koji je moguće da obzirom na životnu dob će također zasnivati svoju obitelj, a što se i dogodilo godinu dana po useljenju parničnih stranaka u gornju etažu (1999. se brat tužene ženi), ostanu živjeti u prizemnom stanu koji se ni ne prostire na cijeloj etaži budući se prizemna etaža sastoji i od poslovnog prostora, a podjednake veličine su i tavanski prostor i prizemni prostor.

12. Sud vjeruje tužitelju u dijelu njegovog iskaza gdje je naveo da su bili podstanari nekih četiri godine nakon sklapanja braka u travnju 1993., a da su poslije svatova najprije uređivali poslovni prostor koji se nalazi u predmetnoj nekretnini u prizemlju, novcem koji su dobili od svatova i njihovim zajednički stečenim novcem, a to stoga što osnovanost tih navoda proizlazi i iz dijela iskaza brata tužene koji je naveo da prije nego se on oženio je prednji dio prizemlja uređivan za poslovni prostor i svi zajedno, i roditelji i stranke, su uređivali taj dio kao poslovni prostor, no ne poklanja vjeru navodima tužitelja da su i ti radovi vršeni u sklopu dogovora, sporazuma da se dogradnjom ili preuređenjem istoga stekne pravo vlasništva.

12.1. I sam brat tužene je naveo da je po svom vjenčanju nekih godinu dana živio u predmetnom poslovnom prostoru, tako je iskazala i njegova supruga (ista navodi da su živjeli u poslovnom prostoru koji je bio jedna prostorija, a da su ostalo dijelili sa roditeljima tužene), pa kada se uzme u obzir da parnične stranke prvo uređuju pa negdje 1998./1999. useljavaju u tavanski prostor na drugom katu predmetne nekretnine sa činjenicom da roditelji tužene ne raspolažu drugom nekretninom u kojoj bi sami živjeli (nesporno je između parničnih stranaka da tek 2008. parnične stranke kupuju stan u kojemu je trebala živjeti majka tužene, no do toga nije došlo), ne mogu se prihvatiti kao osnovani navodi tužitelja da su parnične stranke sa vlasnicima predmetne nekretnine dogovorili da će na ime izvršenih radova i ulaganja biti stečeno pravo vlasništva od strane tužitelja, već, po ocjeni ovoga suda, se ukazuju osnovanim navodi tužene i brata tužene, da su parnične stranke s roditeljima tužene kao vlasnicima nekretnine dogovorili da će si urediti prostor da bi živjeli u predmetnoj nekretnini, a što proizlazi i iz iskaza nekih svjedoka koji su naveli (NC, RC..), odnosno da su roditelji tužene parničnim strankama dali da urede potkrovlje da tamo žive.

12.2. Stoga neosnovano tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kako je opisan u točki I. izreke, temeljen na navodima da bi njegov suvlasnički omjer koji je stekao isplatama brata tužene bio povećan radovima i ulaganjima koje je izvršio u predmetnu nekretninu.

13. U odnosu na tužbeni zahtjev temeljen na tvrdnjama da je tužitelj isplatama brata tužene stekao pravo suvlasništva jer da je tako bilo dogovoreno između roditelja tužene, brata tužene i parničnih stranaka, i te navode je sud ocijenio neosnovanim, sve budući je utvrđeno na temelju isprava - rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZC i ugovora o darovanju sklopljenoga između tužene i njezine majke ŽC - da su te isplate vršene u svrhu stjecanja prava samovlasništva tužene u odnosu na predmetnu nekretninu, a na temelju dogovora tužene kao suvlasnice u ½ dijela stečenoga po smrti pok. ZC i majke tužene kao suvlasnice u preostalih ½ dijela, te brata tužene kao zakonskog nasljednika ŽC, pa tužitelj nije na temelju istih stekao pravo suvlasništva predmetne nekretnine. No, tužitelj na temelju tih isplata izvršenih bratu tužene ima pravo na isplatu polovice iznosa uplaćenoga bratu tužene obzirom da je tijekom postupka utvrđeno su te isplate izvršene iz imovine stečene radom tijekom trajanja bračne zajednice parničnih stranaka.

14. Naime, tužitelj je u tužbi naveo da nakon sklapanja braka 17. travnja 1993. su parnične stranke u dogovoru s roditeljima tužene odlučili renovirati tavanske prostorije obiteljske kuće na adresi [adresa] te tamo zajednički živjeti, te da je prvotni dogovor s roditeljima tužene bio da ½ dijela predmetne obiteljske kuće pripadne tuženoj, a drugi ½ dijela da pripadne bratu tužene, pri čemu je plan bio da stranke zajedno s djecom žive u tavanskom prostoru kuće koji će samostalno renovirati, a da će brat tužene živjeti u prizemlju obiteljske kuće s roditeljima; a da je naknadno taj plan modificiran pa su parnične stranke s roditeljima tužene i bratom tužene dogovorili kako će brat podići kredit i odseliti se u vlastitu kuću a da stranke na ime ½ dijela koji je trebao pripasti bratu tužene, istome isplate 33.000,00 eura.

14.1. U svome iskazu danom na ročištu održanom 12. listopada 2022. tužitelj je naveo da je brat tužene parničnim strankama dao prijedlog da ga isplate na ime prizemlja koje bi njemu pripalo i da mu pomognu na taj način otplatiti kredit koji je on podigao za drugu kuću koju je kupio, a u svome dopunskom iskazu naveo da je dogovor bio da će po obavljenim isplatama bratu tužene sve ići na tuženu, pa da je zato sklopljen ugovor o darovanju između tužene i njezine majke 2018. godine, a tvrdi da je tim isplatama prije svega stekao pravo suvlasništva zbog dogovora u kojemu je on sudjelovao. Iskazao je da su parnične stranke s roditeljima tužene dogovorili da bratu tužene pripadne prizemlje i vikendica u [adresa], a parničnim strankama tavanski prostor predmetne nekretnine koji da si moraju preurediti u stambeni.

14.2. Tužena tvrdnje tužitelja o postojanju dogovora na način da bi tužitelj stekao pravo suvlasništva tijekom postupka osporava iznoseći, između ostaloga, da su isplate bratu tužene vršene zato što su roditelji od nje tražili da pomogne bratu koji se odselio a ulagao je u kuću i jer je on bio sin a otišao je, dakle da nije bilo dogovora da bi isplatama bratu tužene tužitelj stekao pravo suvlasništva.

15. Dakle, tužitelj u tužbi tvrdi da je prvo bio sklopljen jedan plan između roditelja tužene, brata tužene te tužene i tužitelja, a koji je modificiran nakon što se brat tužene ženi, a u svome iskazu ne spominje da bi modifikacija plana bila uz suglasnost roditelja tužene koji su u vrijeme kada se brat tužene ženi bili upisani zemljišnoknjižni vlasnici, već u iskazu danom na ročištu 12. listopada 2022. navodi da je brat tužene tražio od njih da ga isplate na ime prizemlja koje bi njemu pripalo, doduše u dopunskom iskazu navodi da su i roditelji tužene sudjelovali aktivno u tome dogovoru.

16. Po ocjeni ovoga suda, nije životno i logično da bi roditelji sa svojih dvoje djece dogovorili da jednome u vlasništvo pripadne vikendica i prizemlje predmetne nekretnine koje je bilo uređeno na način da se u istome živi – dio je stambeni prostor, a drugi dio prizemlja je također bio uređen i to prvotno kao poslovni prostor – dok tavanski prostor prije useljenja parničnih stranka koji nije bio podoban za život pripadne u vlasništvo drugom djetetu koje je već u bračnoj zajednici i ima dijete (rođeno 1994.).

16.1. Ovo poglavito kada se uzme u obzir životna situacija u pogledu gdje (prostora u kojem) žive parnične stranke, roditelji tužene i brat tužene nakon sklapanja braka parničnih stranaka, pa nije vjerojatno da bi roditelji tužene i s tužiteljem sklapali nekakve dogovore u smislu stjecanja prava suvlasništva, već je životno da s kćeri sklapaju dogovore, a što se i dogodilo već u povodu smrti ZC, a tako se dogodilo i za stjecanje samovlasništva tužene cijele predmetne nekretnine, kada nasljednici, tj. brat tužene i tužena s majkom dogovaraju podjelu imovine, a što se i dogodilo jer se s isplatama bratu tužene počinje u ožujku 2004. godine, a u kojemu dogovoru ne sudjeluje tužitelj.

16.2. Naime, otac tužene, ZC, je umro u siječnju 2004., te ½ dijela predmetne nekretnine koje su u zemljišnim knjigama bile upisane na pok. ZC tužena nasljeđuje na temelju sporazuma nasljednika. Za preostalih ½ dijela predmetne nekretnine tužena biva upisana na temelju ugovora o darovanju sklopljenog s majkom 2018. godine. Na temelju isprava u spisu, rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZC i ugovora o darovanju od 22. kolovoza 2018., a stavljenih u kontekstu iskaza stranaka i iskaza brata tužene, te supruge brata tužene, proizlazi da, nakon što je po smrti oca tužene u dogovoru sa bratom i majkom, tužena stekla pravo vlasništva u ½ dijela predmetne nekretnine, a bratu tužene pripala vikendica u [adresa], dogovoreno je između nasljednika pok. ZC te zakonskih nasljednika ŽC da će tužena svoga brata isplatiti za stjecanje samovlasništva predmetne nekretnine (tužena u svome iskazu navodi da je počela plaćati bratu negdje između 2005. i 2008. do negdje oko 2017. godine, a i tužitelj u svome dopunskom iskazu navodi da su brata tužene isplatili 2017.).

16.3. I parnične stranke i brat tužene su iskazali da su isplate vršene s računa tužene, a po nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka uplate su vršene u razdoblju od ožujka 2004. do kolovoza 2016., pa kako je tužena bila u braku sa tužiteljem u vrijeme kada su vršene te isplate, te kako tijekom postupka nije iznošeno, pa time niti dokazano da bi te isplate tužena vršila iz nekih drugih sredstava osim sredstava stečenih radom tijekom trajanja bračne zajednice, u smislu čl. 248. i 249. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15., 103/15. – dalje Obiteljski zakon/03) koji je bio na snazi u vrijeme početka vršenja isplata bratu tužene, a isto propisuju i odredbe iz čl. 36. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.) za razdoblje nakon 1. studenoga 2015., utvrđeno je da su isplate bratu tužene izvršene iz zajedničkih sredstava parničnih stranaka stečenih radom. U tom kontekstu sud cijeni i iskaze svjedoka koji su iskazivali (VC, AC, ĆC, KC) da su parnične stranke isplaćivale brata tužene za njegov dio, a svjedoci su iskazivali da su im parnične stranke same govorile da isplaćuju brata tužene, no po ocjeni ovoga suda, uzimajući u obzir rješenje o nasljeđivanju iza pok. oca tužene, te sklapanje ugovora o darovanju s majkom tužene po izvršenim isplatama 2018. godine kada se i preostalih ½ dijela prenosi na tuženu a ne i na tužitelja, radi se o isplati radi stjecanja prava samovlasništva tužene predmetne nekretnine kao kćerke ZC i ŽC.

17. U pogledu sredstava iz kojih su vršene isplate, utvrđuje se da isti u smislu citiranih zakonskih odredbi predstavljaju imovinu bračnih drugova stečenih radom, jer iz iskaza parničnih stranaka i iskaza svjedoka proizlazi da, iako je tužena tijekom trajanja bračne zajednice imala konstantne izvore prihoda u vidu plaće, kao i veće prihode kako to proizlazi iz podataka Porezne uprave, i tužitelj, iako nije konstantno bio prijavljen kod nadležnih tijela kao zaposlena osoba, cijelo vrijeme je na različite načine privređivao, time da su i u pogledu zajedničke djece vodili brigu, kako to proizlazi iz iskaza brata tužene gdje navodi da je tužitelj promijenio dvadesetak ili tridesetak firmi i poslova, a i kad nije bio zaposlen onda je radio na izradi drva, namještaja, te gdje brat tužene navodi da su se obje parnične stranke brinuli za djecu, zatim iz iskaza NC koja je navela da misli da su se i jedan i drugi brinuli o kućanstvu i djeci, kada je tužena odlazila na teren, tužitelj je vodio brigu o kućanstvu i djeci. Stoga sud nije prihvatio tvrdnje tužene iznesene već u odgovoru na tužbu da tužitelj ništa nije doprinosio, da je besplatno živio u kući roditelja tužene, da nije plaćao niti režije zbog slabih prihoda koje je ostvarivao. Ovdje u odnosu na dozvole i suglasnosti za gradnju/prenamjenu koje je tužena dostavila u spis, a koja dokumentacija je izdana na ime roditelja tužene, i kojima je osporavala da bi tužitelj išta ulagao u predmetnu nekretninu jer je dokumentacija glasi na roditelje tužene, valja dodati da sve to ukazuje da su dozvole i odobrenja/suglasnosti nadležnih tijela izdavana na ime osoba koje su se tada u zemljišnim knjigama vodile kao vlasnici, a što samo po sebi ne predstavlja dokaz da bi bile neosnovane tvrdnje tužitelja da je u spornom vremenskom periodu vršio ulaganja u predmetne nekretnine.

17.1. Nadalje, iz iskaza samih parničnih stranaka proizlazi da su zajednički privređivali, pa je tako sam tužitelj u svome iskazu danom na ročištu održanom 12. listopada 2022. naveo da u [adresa] gdje sada živi je seosko imanje koje je stekao na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju s ĐN a za vrijeme dok je trajalo uzdržavanje da su parnične stranke stavili pumpu za crpljenje vode iz bunara i proveli cijevi do kuće, do ceste su stavili plot na postojeće stupce, te da su parnične stranke uzgajali lješnjake u [adresa], otvorili su OPG, nositelj je bila tužena; tužena je u svome iskazu navela da u periodu nakon što su prodali stan u [adresa] tužitelj nije radio pa su krenuli s uzdržavanjem gospodina koji je živio u [adresa], da je tužitelj sklopio ugovor o uzdržavanju a zajedno su davali uzdržavanje na način da je ona kuhala, prala i čistila a tužitelj je vodio gospodina ĐN kuda je trebalo, kosio okućnicu, nosio hranu koju je ona skuhala plaćali su mu režije, kupovali hranu i što je trebalo.

18. Kako su isplate bratu tužene vršene iz zajedničkih sredstava parničnih stranaka stečenih radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, tužitelju pripada pravo na polovicu isplaćenih sredstava bratu tužene jer su te isplate, kako je već rečeno, vršene u svrhu da bi tužena stekla samovlasništvo predmetne nekretnine, a isplaćeno je iz zajedničkih sredstva parničnih stranaka kao bračnih drugova stečenih radom, a iz kojih razloga je tužena u obvezi isplatiti tužitelju polovicu navedenih isplata utvrđenih nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka.

19. Što se tiče dijela eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva za isplatom vezano za plaćanja koje su parnične stranke isplatile bratu tužene, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev tako što je naveo da su tužena i njezin brat u svojim iskazima potvrdili da je bratu tužene isplaćeno oko 100.000,00 kn, pa tužitelj navodi u konačnom tužbenom zahtjevu da bez obzira što je vještačenjem utvrđena isplata manjeg iznosa, tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 6.636,14 eur (50.000,00 kn), no po ocjeni ovog suda, o zahtjevu za isplatom se ima odlučiti na temelju onoga što je vještačenjem utvrđeno da je na ime isplata bratu tužene isplaćeno, a to je ukupan iznos od 10.675,99 eur (79.278,00 kn=10.521,99 eur +154,00 eur), u koju svrhu je i provedeno vještačenje jer je ta činjenica između parničnih stranaka tijekom postupka bila sporna, a na koje provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje stranke niti nisu prigovarale. Stoga tužitelj ima pravo na polovicu iznosa od 10.675,99 eur, odnosno na isplatu 5.337,99 eur po tom osnovu, primjenom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 78/05., 29/18., 126/21. – dalje: ZOO) sa zakonskom zateznom kamatom kako je to traženo, od dana podnošenja tužbe primjenom čl. 1115. ZOO-a, dok je kao neosnovan odbijen zahtjev za isplatom iznosa od 1.298,15 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

20. U odnosu na dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva isplatu na ime izvršenih ulaganja i radova, isti je u cijelosti osnovan, sve sukladno utvrđenjima iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka koji je u cijelosti prihvaćen jer je dan u skladu s pravilima struke i na koji po danim očitovanjima vještaka na prigovore tužitelja, te po usmenom saslušanju vještaka, tužitelj više nije prigovarao. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, tužitelju pripada pravo na isplatu ukupnog iznosa od 10.331,52 eura na ime 1/2 dijela vrijednosti ulaganja u kuću, sve primjenom čl. 1111. st. 1. ZOO-a, odnosno primjenom čl. 210. prethodno važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99., 81/01. - dalje: ZOO/91) budući je tim ulaganjima i radovima povećao vrijednost nekretnine svoga bračnog druga, pa ima pravo na naknadu za svoja ulaganja na temelju stjecanja bez osnove, sve sa zakonskom zateznom kamatom kako je to traženo, od dana podnošenja tužbe primjenom čl. 1115. ZOO-a, time da ako su iz kredita koje je podizala majka tužene vršena određena ulaganja u predmetnu nekretninu, ta vrijednost ostaje tuženoj kao vlasnici iste.

21. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije jer u parnicama radi utvrđenja i isplate na ime bračne stečevine pasivno je legitimiran bračni drug na kojemu je u zemljišnim knjigama upisano pravo vlasništva u trenutku prestanka bračne zajednice, konkretno tužena.

22. Isto tako nije osnovan prigovor zastare (tužena u podnesku od 8. lipnja 2022. u odnosu na zatraženi iznos tužbenog zahtjeva od 66.000,00 kn navodi da „opreza radi“ ističe prigovor zastare) jer se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje opći zastarni rok od pet godina u smislu čl. 235. Zakona o obveznim odnosima, a koji počinje teći od razvoda parničnih stranaka što je bilo 2021., pa kako je brak pravomoćno razveden 11. ožujka 2021. a tužba u ovom predmetu podnesena 16. studenog 2021., nije protekao zastarni rok od pet godina.

23. U podnesku od 8. lipnja 2022. (list 84-86) je tužena iznijela da je 2. veljače 2008. podigla kredit u iznosu od 50.000,00 eur u svrhu kupovine nekretnine, da je kupljen stan koji je prodan da bi ista sredstva bila iskorištena za popravke i adaptaciju nekretnine u [adresa] koju je temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim između tužitelja i pok. ĐN iz [adresa] stekao tužitelj po smrti ĐN, iznijela je da još uvijek isplaćuje predmetni kredit čiji ostatak iznosi oko 32.500,00 eur, i da je tužitelj dužan vratiti polovicu iznosa koji je otplaćen po kreditu. U tome podnesku nije postavila točno određeni zahtjev vezano za predmetni kredit.

U podnesku od 3. travnja 2025. je navela da je tužena čitavo vrijeme otplaćivala kredit od 50.000,00 eura, a od kada je prestala bračna zajednica tužena je otplatila iznos od 10.331,11 eura, a polovicu je dužan vratiti tužitelj tuženoj, pa: „tužena stavlja u prijeboj potraživanje koje ima prema tužitelju sa potraživanjem koje tužitelj eventualno ima prema tuženoj za iznos od 5.165,55 eur“.

23.1. Odredbom čl. 288.a. st. 6. ZPP-a je propisano da se na pripremnom ročištu prigovor radi prebijanja može se istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka. Materijalnopravni prigovori mogu se isticati i nakon toga, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz članka 299. stavka 2. ovoga Zakona. Kako je prethodni postupak u ovom predmetu zaključen na ročištu održanom 4. srpnja 2022., stoga je prigovor tužene radi prebijanja podnesen 3. travnja 2025. odbačen kao nedopušten.

24. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju je tužena navela da "nema posebnih primjedbi, te iznijela da budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je 29. travnja 2006. na račun brata tužene isplaćen iznos od 10.000,00 kn, a koji iznos je isplaćen za kupnju autoprikolice koja je kupljena od brata tužene i njemu plaćena na račun", pa je predložila da se od policijske postaje zatraži podatak je li na ime tužitelja upisana autoprikolica. U odnosu na naprijed navedeno valja reći da je tužena tu činjenicu iznijela nakon zaključenja prethodnog postupka, time da nije u smislu čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a obrazložila zašto tu činjenicu nije mogla bez svoje krivnje iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka, pa u smislu čl. 299. st 3. ZPP-a sud tu činjenicu nije uzeo u obzir.

25. Slijedom svih iznijetih razloga je odlučeno kao u točkama I., II., III. i IV. izreke.

26. Tužitelj je u ovom postupku postavio zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva, te podredni zahtjev za isplatom, sve primjenom čl. 188. st. 2. ZPP-a (eventualna kumulacija tužbenog zahtjeva) navodeći već u tužbi da ako sud ocijeni da nije osnovan zahtjev za utvrđenjem prava suvlasništva, tužitelj predlaže da sud prihvati podredno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatom.

26.1. Kod eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva iz čl. 188. st. 2. ZPP-a tužitelj u jednoj tužbi protiv istog tuženika ističe dva ili više tužbenih zahtjeva, predlažući da sud, ako ocijeni da prvi zahtjev nije osnovan, usvoji slijedeći zahtjev (eventualni tužbeni zahtjev) koji su u međusobnoj vezi s prvim zahtjevom, a tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima. U odnosu na zahtjev za isplatom tužitelj je uspio u omjeru od 96% (u pogledu osnove je uspio sa 100%, a u pogledu visine sa 92% jer je konačnim tužbenim zahtjevom zahtijevao isplatu iznosa od 16.967,66 eur, a ovom presudom je tužitelju dosuđen iznos od 15.669,51 eur). Kako u odnosu na glavni i podredni zahtjev nisu nastali posebni troškovi, tužitelju pripadaju troškovi postupka u cijelosti jer je prihvaćen podredno postavljeni tužbeni zahtjev s kojim je tužitelj uspio u omjeru od 96%, odnosno nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (članak 154. stavak 5. ZPP-a) i pripada mu pravo na cjelokupni trošak koji je bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

26.2. Obzirom na vrijednost predmeta spora, u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na trošak u ukupnom iznosu od 11.294,49 eura (a ne zahtijevani ukupni iznos od 12.481,99 eura), a koji iznos se sastoji od 500,00 eura na ime troška sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. - dalje: Odvjetnička tarifa), troška zastupanja na ročištima održanim 4. srpnja 2022., 12. listopada 2022., 23. siječnja 2023., 25. siječnja 2023., 26. siječnja 2023., 22. studenoga 2024., 6. listopada 2025. i 20. studenoga 2025. - za svako ročište iznos od 500,00 eura po Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife, trošak pristupa na očevid 20. ožujka 2023. u iznosu od 500,00 eura, trošak pristupa na ročište 19. svibnja 2025. iznos od 100,00 eura po Tbr. 9. toč. 5. Odvjetničke tarife, troška sastava podnesaka od 1. srpnja 2022., 31. kolovoza 2023., 9. ožujka 2024. i 11. ožujka 2025. - za svaki podnesak iznos od 500,00 eura po Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife, trošak sastava podnesaka od 18. svibnja 2022. i 12. prosinca 2024.

- za svaki podnesak iznos od 200,00 eura po Tbr. 8. toč. 3. Odvjetničke tarife, trošak sastava podnesaka od 13. veljače 2023. i 27. listopada 2023. - za svaki iznos od 50,00 eura po Tbr. 8. toč. 4. Odvjetničke tarife, trošak PDV-a u iznosu od 1.900,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 1.433,48 eura, trošak sudskih pristojbi na tužbu i na presudu u ukupnom iznosu od 361,01 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 11.294,49 eura do isplate teče od dana donošenja prvostupanjske presude, slijedom čega je riješeno kao u točki V. izreke.

Bjelovar, 9. siječnja 2026.

Sudac

Martina Kozar

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženoj po punomoćniku

3. Spis