Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pn-30/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područni ured Požega, Požega, Ulica Republike Hrvatske 1c, OIB 84397956623 protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 26. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, dana 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.244,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od 6.10.2022. pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03458251865), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 331,81 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi br. P-324/02 od 21.01.2003. i pravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slav. Brodu br. P-174/2018 od 16.12.2019. tuženik bi bio u obvezi periodično podmirivati štetu za isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja ŽO, budući je imenovani zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika AO.

1.1. Budući se isplata invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ŽO vrši i poslije 30.06.2020. do kada je šteta utužena, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan nadoknaditi. Konkretno šteta iznosi 2.244,24 eura a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu osiguraniku ŽO u razdoblju od 01.07.2020. do 31.08.2022. Napominje se da je najprije uzeto 50% punog iznosa isplaćene invalidske mirovine jer je ozljeda izvan rada uzrokom invalidnosti 50%, da bi se onda od toga iznosa uzelo 70% jer je osiguranik LO po presudi doprinio sa 30% nastanku štete. Tužitelj je dopisom od 14.09.2022. pozvao tuženika da mu štetu naknadi mirnim putem, što on nije učinio.

1.2. Iznos od 2.244,24 eura predstavlja za tužitelja štetu za koju temeljem čl. 161. do 170. ZOMO (N.N. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 115/18 i dr,) odgovara tuženik, stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže da je tuženik dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.244,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od 06.10.2022. pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u ovom predmetu čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju kao osiguravatelja vozila reg. oznake [registarska oznaka], nastanak prometne nezgode dana 14.06.2000. godine, činjenicu da je osiguranik tužitelja – LO u navedenoj prometnoj nezgodi sudjelovao u svojstvu suvozača u vozilu, te da je isti pretrpio tjelesne ozljede. Također, nesporno je i da je osiguraniku tužitelja – ŽO, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomične radne nesposobnosti, koja je djelomično – u omjeru od 50% uzrokovana ozljedama iz predmetne prometne nezgode, dok je za preostalih 50% djelomične radne nesposobnosti tužitelja uzrok njegova bolest, nevezano uz ozljede iz prometne nezgode. Također, nesporna je i djelomična odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i prouzrokovanje prometne nezgode, i to u omjeru od 70%, dok je suodgovornost osiguranika tužitelja utvrđena u omjeru od također 30% cjelokupne štete. Isto tako, nesporno je da je tužitelj već podnosio zahtjeve za isplaćene iznose invalidske mirovine za ranija razdoblja, te da je za posljednje razdoblje parnični postupak još uvijek u tijeku, i to u predmetu koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pn-79/2023. U navedenom predmetu donesena je nepravomoćna presuda kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti.

2.1. U cijelosti je sporan cjelokupno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kako u odnosu na osnov, tako i u odnosu na visinu istoga. Prvenstveno, tuženik prigovara neurednosti tužbe ističući da tužitelj u svojoj tužbi, odnosno dokaznom materijalu priloženom uz tužbu i tužbeni zahtjev nije dostavio niti jedan dokaz u prilog visine svoje ovdje utužene tražbine. Naime, tužitelj uz tužbu prilaže obračune svoje službe za isplatu obiteljske mirovine, ali iz navedenih dokumenata tužitelja nisu vidljivi mjesečni iznosi isplaćene mirovine, već je to samo prikaz - rekapitulacija predmetnih isplata. Kako je tužitelj došao do iznosa štete u vidu isplaćenih iznosa mirovine, u predmetnom razdoblju u utuženom iznosu, iz dokaza priloženih uz tužbu tužitelja nije razvidno. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja za sve iznose isplaćene u razdoblju starijem od 3 godine računajući od podnošenja ove tužbe sudu, odnosno, ističe prigovor zastare za utužene iznose isplaćene invalidske mirovine u razdoblju prije 22.05.2021. godine. Ovo iz razloga što je od isplate navedenih iznosa invalidske mirovine, pa do podnošenja tužbe sudu, protekao trogodišnji rok zastare. U ovopredmetnoj tužbi se navodi da tužitelj potražuje 70% punih iznosa isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 01.07.2020. do 31.08.2022. godine. Ovako postavljenom tužbenom zahtjevu, kojim se potražuju puni iznosi isplaćene invalidske mirovine, tuženik se protivi u cijelosti imajući u vidu i činjenicu da se u konkretnom slučaju, po pitanju opsega i visine štete, imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi. Naime, izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju jest u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosno uzročnika štete. Dakle, šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku (kao štetniku) već po tuženikovu osiguraniku. Tuženik je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama. Konkretnije, radi se ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovome slučaju, tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika (imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete). Samo jedan propis u Republici Hrvatskoj regulira obvezna osiguranja u prometu pa je nesporno samo jedan propis i mjerodavan kao poseban propis (lex specialis) za pitanje obveze osiguratelja po osnovu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Upravo i jedino na temelju toga propisa moguće je utvrditi sadržaj obveze tuženika kao osiguratelja automobilske odgovornosti svoga osiguranika prema trećim oštećenim osobama, među koje spada i tužitelj u ovome slučaju.

2.2.Uvažavajući naprijed spomenutu odredbu, evidentno je da tužitelj nema pravo potraživati puni iznos isplaćene mirovine nego bi imao pravo samo na stvarnu štetu odnosno razmjerni iznos mirovine a koji iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U odnosu na istaknuti prigovor da bi tužitelj imao pravo na naknadu samo razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine za utuženo razdoblje, tuženik se poziva na najnoviju sudsku praksu, odluku Vrhovnog suda RH, broj Rev-90/2023 od 04.04.2023. godine, gdje je zauzeto upravo takvo pravno shvaćanje kako to tvrdi tuženik.

2.3. U prilog tom prigovoru tuženika da bi tužitelj imao pravo na naknadu samo razmjernog dijela isplaćenih iznosa mirovine, obračunato sukladno odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu govori i druga brojna novija sudska praksa Vrhovnog suda RH, primjerice, presuda VSRH broj Rev-12/2022 od 12.01.2022. godine, broj Rev-909/2021 od 08.09.2021. godine, broj Revx-388/2018 od 25.08.2020. godine, broj Rev-5292/2019 od 16.06.2020. godine, broj Rev-1354/2016 od 18.05.2021. godine, broj Revd-3715/2021 od 08.09.2021. godine, broj Rev-66/2022 od 01.02.2022. godine, broj Revt-634/2017 od 16.03.2022. godine, broj Rev- 1235/2021 od 22.02.2022. godine, broj Rev-3401/2018 od 20.04.2022. godine. Također, ovakav stav VSRH su prihvatili i trgovački sudovi pri rješavanju ove vrste sporova, te je Visoki trgovački sud RH, na svojoj sjednici od 09.06.2022. godine, o tom pitanju donio novo pravno shvaćanje prema kojemu je, za suđenje, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme vršenja isplata mirovina. Kako iz zauzetog pravnog shvaćanja proizlazi da za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine evidentno je da se ovako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje u cijelosti neosnovanim. Uz sve izneseno, tuženik napominje da je u ovosudnom predmetu Pn- 79/2023 (čiji je priklop predložio), koji se vodio među istim strankama, vezano uz isti štetni događaj, ali za drugo razdoblje isplaćenih iznosa invalidske mirovine, provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja stvarne štete tužitelja sukladno odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Nalazom vještaka je utvrđeno da su iznosi pretpostavljene invalidske mirovine koju bi tužitelj bio u obvezi isplaćivati za slučaj ozljede na radu veći od iznosa koje je tužitelj, u promatranom razdoblju isplatio s osnova invalidske mirovine. Slijedom takvog nalaza vještaka, sud je postavljeni tužbeni zahtjev u navedenom predmetu ocijenio neosnovanim u cijelosti.

2.4. Iako tuženik drži da je na tužitelju teret dokaza dokazati trpi li štetu i u kojem opsegu, tuženik je ipak, opreza radi, predložio u nastavku postupka provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na navedene okolnosti. Slijedom svega iznesenoga, tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja protivi u cijelosti te predlaže istoga odbiti, uz obvezivanje istoga na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Požegi P- 324/02, od 21.12023., Presudu Trgovačkog suda u Osijeku, stalna služba u Sl. Brodu P-174/2018, Presudu Visokog Trg. Suda RH Pž-473/2020,rješenje tužitelja od 18.2.2004. br. 17091., nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 30,10.2003., mišljenje povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 11.11. 2003., obračun službe za isplatu mirovina tužitelja od 5. rujna 2022., dopis ovlaštenog vještaka za utvrđivanje invalidnosti od 14.11. 2005., pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dajane Hart od 11. svibnja 2025., vrši se uvid u spis ovog suda Pn-79/2023 te ostale priloge i podneske u spisu

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19

- dalje ZPP-a) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U postupku nije sporno da je dana 14. lipnja 2000. osiguranik tužitelja LO nastradao u prometnoj nesreći koju je skrivio AO i da je Općinski sud u Požegi presudom K-92/01 EO proglasio krivim za kazneno djelo izazivanje prometne nesreće.

5.1. Nije sporno niti da je osiguraniku tužitelja ŽO priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomične nesposobnosti za rad i to temeljem ozljede izvan rada i bolesti, priznato rješenjem tužitelja od 18.veljače 2004. i da je tužitelj u razdoblju od 1.7. 2020. do 31.8. 2022. isplatio osiguraniku tuženika ŽO invalidsku mirovinu zbog djelomične nesposobnosti za rad u iznosu od 2.244,24 eura. Nesporno je da je osiguraniku tužitelja – ŽO, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomične radne nesposobnosti, koja je djelomično – u omjeru od 50% uzrokovana ozljedama iz predmetne prometne nezgode, dok je za preostalih 50% djelomične radne nesposobnosti tužitelja uzrok njegova bolest, nevezano uz ozljede iz prometne nezgode. Također, nesporna je i djelomična odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i prouzrokovanje prometne nezgode, i to u omjeru od 70%, dok je suodgovornost osiguranika tužitelja utvrđena u omjeru od također 30% cjelokupne štete.

6 . Sporno je međutim među strankama pripada li pravo tužitelju na naknadu štete na ime isplaćenih invalidskih mirovina osiguraniku LO u cijelosti sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju ili u razmjernom iznosu sukladno odredbi članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

7. Odredbom čl. 161. st.2. t.1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Prema odredbi čl. 164. Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

8. Odredbom čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je u stavku 1. da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U stavku 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U stavku 3. definirano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4. glasi da se odredbe st. 1.,2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja. Tako prema čl. 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.

10. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. Vrhovni sud se poziva na raniju odluku br. Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020 u kojoj se navodi: "Naime, prema tom pravnom shvaćanju za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)“. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u drugim recentnim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., odluci broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., odluci broj Revt-412/2018 od 22. travnja 2020. Dakle Vrhovni sud zauzeo je stav da je propis prema kojemu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen.

11. Ovaj je sud stava imajući u vidu sva navedena pravna shvaćanja, osobito pravno shvaćanje Vrhovnog suda u zauzeto u odluci br. Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021. da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to čl. 27.st.1., 2, i 3. Tako tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete ali onako kako je ona regulirana odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

12. S ove osnove je tuženik predložio financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja razlike između invalidske mirovine osiguranika tužitelja određene rješenjem tužitelja i isplaćene u spornom periodu od 1.7.2020. do 31.8.2022. te mirovine koja bi bila isplaćena u slučaju povrede na radu.

13.U svom nalazu i mišljenju od 11.5.2025. knjigovodstveni vještak Dajana Hart izračunala je razliku između mirovine koja bi bila isplaćena za slučaj ozljede na radu i isplaćenih iznosa invalidske mirovine osiguraniku tužitelja za utuženo razdoblje, tako da isplaćena invalidska mirovina iznosi 6.373,51 eura a invalidska mirovina za slučaj ozljede na radu bi iznosila 9.868,00 eura.

14. Iz navedenoga se vidi da su isplaćeni iznosi invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ŽO za period od 01.07.2020. do 31.08.2022. godine manji od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

15. Tužitelj niti tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

16. Izračunom je dakle utvrđena je negativna razlika između invalidske mirovine utvrđene Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno zaključak je da ne postoji razlika koja bi predstavljala stvarnu štetu (po mjesecima iskazano u tablici nalaza vještačenja).

17. Obzirom su izračunati iznosi pretpostavljene mirovine u slučaju povrede na radu veći nego li su iznosi isplaćene mirovine, to za tužitelja nije nastala stvarna šteta u smislu čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, to je sud našao tužbeni zahtjev neosnovanim i nije se upuštao u ispitivanje osnovanosti ostalih istaknutih prigovora tuženika.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11; 148/11, 25/13, 89/14).

18.1. Obzirom je tuženik u cijelosti uspio u parnici, sud mu je priznao trošak u iznosu od 331,81 eura na ime plaćenog predujma za provođenje knjigovodstvenog vještačenja. Sud nije priznao tuženiku trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 68,89 eura obzirom ovaj trošak dospijeva po pravomoćnom okončanju postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

19. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 12. siječnja 2026.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područni ured

Požega, Požega, Ulica Republike Hrvatske 1c

2. CROATIA osiguranje d.d., iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33