Pr-508/2024-27

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, protiv tužene Udruge roditelja i udovica poginulih branitelja Domovinskog rata grada Kaštela i Kaštelanske zagore, OIB:59838062500, iz Kaštel Sućurca, Dr. Ante Alfirevića 24, zastupana po punomoćniku Ljubici Vuković, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 15. listopada 2025. u nazočnosti zamjenice tužiteljice i tuženika, a po objavi presude dana 9. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se nedopuštenim prestanak radnog odnosa između tužiteljice i tuženika utemeljen na Odluci o otkazu ugovora o radu od dana 27. lipnja 2024, kojom je tuženik otkazao radni odnos tužiteljici te slijedom istoga radni odnos tužiteljici nije ni prestao. Nalaže se tuženiku vratiti na posao tužiteljicu na radno mjesto na kojem je radila prije nedopuštenosti otkaza u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljici podmiri troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena“.

II.Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi koju je podnijela dana 2. kolovoza 2024. navodi da joj je otkazan Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 01. svibnja 2009., uz obrazloženje kako se ugovor o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika otkazuje iz dva razloga. Prvi razlog da je Odluka o prestanku financiranja projekta koji je Udruga dobila na natječaju, a iz kojih sredstava da se financirala plaća tužiteljice. Drugi razlog da je povreda obveze radnog odnosa uslijed koje da nastavak radnog odnosa nije moguć. Iz tako navedenog obrazloženja odluke da se ne može se zaključiti je li tužiteljici ugovor o radu otkazan kao: Poslovno uvjetovani otkaz (čl. 115. st.1.toč. 1. Zakona o radu) ili Otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika (čl. 115. st.1.toč. 3. Zakona o radu) ili Izvanredni otkaz (čl.116. Zakona o radu). Uvidom u evidenciju Zavoda za mirovinsko osiguranje i prilikom prijave na Hrvatski zavod za zapošljavanje tužiteljica da je saznala kako je kao razlog prestanka njenog zaposlenja naveden poslovno uvjetovani otkaz. Tužiteljica da nikada nije zaprimila upozorenje da bi kršila svoje radne obveze. Dapače, iz dopisa koje je tuženik slao Gradu Kaštela i Ministarstvu hrvatskih branitelja u kojima mole za očuvanje radnog mjesta tužiteljice izlažući kako je ista dugi niz godina njihov neophodan djelatnik te koja adekvatno i uspješno obavlja sve poslove koje udruga za pravilno djelovanje zahtjeva, to da se ne bi moglo zaključiti da je ista počinila povredu iz radnog odnosa, a uzimajući u obzir da su dopisi datirani s datumom 27. ožujka 2024. Iz navedenog da je i više nego očito da su tuženiku protekli zakonski rokovi kojima je propisana mogućnost izvanrednog otkazivanja ugovora o radu. Međutim, suprotno navodima tuženika tužiteljica da se javila tuženiku na način da ga je više puta telefonski kontaktirala, a na koje pozive da se direktor tuženika PN nije odazivao pa je preporučenom poštom s povratnicom dostavila Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a koja potvrda teče od 24. svibnja 2024. Međutim tuženik da je o navedenoj pošiljci obavješten, ali da istu nikada nije preuzeo. U odnosu na optužbe da bi tužiteljica neovlašteno otuđila novac s računa tuženika isti da su neutemeljeni. Novac da je podignut za potrebe organiziranja izleta članova Udruga te da je zbog otkazivanja izleta novac ponovo vraćen na bankovni račun udruge. Slijedom svega iznesenog odluka o otkazu ugovora o radu da je nedopuštena iz razloga što nije navedeno o kojem otkazu bi se u predmetnom slučaju radilo niti je u slučaju ijednog propisanog otkaza ugovora o radu tuženik poštivao zakonom propisane odredbe koje se odnose za svaki pojedini slučaj otkaza ugovora o radu. Nadalje, tužiteljica da je podnijela Zahtjev za zaštitu prava tuženiku dana 15. srpnja 2024., a o kojem zahtjevu je tuženik obaviješten, ali da isti nije preuzeo u nadležnom poštanskom uredu. Tuženik tužiteljici da prilikom dostave odluke o otkazu ugovora o radu nije dostavio zakonom propisanu dokumentaciju iz članka 130. Zakona o radu, zbog navedenog, tužiteljica da ne može pred Hrvatskim zavodom za zapošljavanje ostvariti naknadu za nezaposlene budući da ne raspolaže s potrebnom dokumentacijom. Tužiteljica da je dopisom pozvala tuženika da joj istu dostavi međutim do dana podnošenja ove tužbe tužiteljica da nije zaprimila dokumentaciju iz čl. 130. stavka 2. Zakona o radu. Tužitelj da je u odluci naveo da tužiteljica ima pravo na isplatu plaće do 10. lipnja 2024., a odluka o otkazu da je donesena je 27. lipnja 2024. Također, tuženik da nije dostavio obračun plaće za 5 i dio 6. mjeseca 2024. niti da joj je dostavio potvrdu o prosjeku bruto plaće ostvarene u tromjesečnom razdoblju koje da je prethodilo prestanku radnog odnosa. Tuženik da je Odluku o otkazu ugovora o radu dostavio tužiteljici za vrijeme dok je ista bila privremeno nesposobna za rad. Tuženik da nije sukladno odredbi članka 119. Zakona o radu stavak 2. navedenog članka omogućio tužiteljici da iznese svoju obranu. Navedenim postupanjem tužitelja da su povrijeđena Ustavom zajamčena prava na rad propisana člankom 55. i 56. Ustava RH kao i pravo propisano čl.15 Povelje o temeljnim pravima EU. Tuženik da je tužiteljicu nakon dugih 15 godina rada za njega i lojalnosti koje mu je sve ove godine omogućila ustegnuo za njena zajamčena prava, doveo u pitanje njenu egzistenciju i egzistenciju njene obitelji, ne uzimajući u obzir da je tužiteljica samohrana majka, čime je grubo povrijedio i prekršio njena temeljna ljudska prava.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 10. siječnja 2025. tužena navodi kako je predmetna tužba neuredna i nerazumljiva, te da su svi činjenični navodi izneseni u tužbi u potpunosti netočni. Naime, kao što to nesporno proizlazi iz Odluke o otkazu Ugovora o radu od 27. lipnja 2024.g. navodi da je postojalo više opravdanih i zakonskih razloga za donošenje iste. Naime, budući da je tuženik udruga odnosno udruženje fizičkih osoba koje nije stjecalo nikakvu dobit, sva sredstva za funkcioniranje da je dobivala isključivo od donacije Grada Kaštela koji da je dana 20. ožujka 2024.g. donijelo Odluku o prestanku financiranja projekta redovne djelatnosti Udruge – plaću djelatnika. Budući da Udruga nije više mogla osigurati sredstva za plaće, o navedenom su obavijestili tužiteljicu dopisom od dana 10. lipnja 2024.g. Budući je donesena Odluka o prestanku financiranja Udruge od strane Grada Kaštela, članovi da su se usuglasili da se pokrene postupak likvidacije udruge. Prije pokretanja postupka likvidacije valjalo je utvrditi stanje poslovnih računa otvorenih na ime udruge. Prilikom posjeta banci, predsjednik udruge da je dobio na uvid sav promet po računima te da je uočio kako je tužena neovlašteno podizala novac s računa, samovlasno povećavala iznose plaće i dodataka na plaću, bez znanja i ovlaštenja poslodavca ugovorila paket mobilnih usluga koje račune je uredno plaćala upravo sredstvima udruge, neovlašteno isplaćivala naknadu za tople obroke, te da je išla toliko daleko da je samovlasno isplatila i iznos jubilarne nagrade u iznosu od 336,00 €. Nakon što je predsjednik Udruge shvatio da je tužiteljica otuđila veći iznos novca s računa, da ju je zvao i pitao zbog čega je to napravila, da bi ista naknadno izvršila uplatu točnije povrat otuđenog iznosa. Međutim i nakon toga da se otkrilo kako je tužiteljica i ranije neovlašteno uzimala novce od članarina, zbog čega da će ista biti prijavljena nadležnim institucijama. Zbog svega navedenog, da je jasno da je predmetni otkaz ugovora o radu opravdan zbog skrivljenog ponašanja radnika uslijed čega radni odnos više nije moguć. Osim navedenih razloga, poslodavac da je naveo kako radnica nije dolazila na svoje radno mjesto, te kako od sredine svibnja 2024.g. nikad nije bila zatečena na radnom mjestu, na telefonske pozive da se ne bi javljalam, a svoj izostanak nikad nije opravdala. Budući da su članovi Udruge redom sve osobe starije životne dobi, i lošeg zdravstvenog stanja isti da nisu mogli sazvati hitnu skupštinu članova udruge radi donošenja potrebitih odluka, već da je ista uslijedila tek 10. lipnja 2024.g. nakon koje skupštine je i jednoglasno donesena sporna odluka. Sramotno da je da se tužiteljica poziva na nedostavljanje obračuna plaća za 5. i 6. mjesec kad je upravo ona sama sebi, kao i sve plaće do sada obračunavala kako je htjela i isplaćivala kako je htjela, pa je i sama zasigurno bila u posjedu svih obračuna plaća. Tužiteljica također tvrdi da je bila privremeno nesposobna za rad, a ista da nikada poslodavcu nije dostavila doznake o otvorenom bolovanju, niti da je tuženik za isto znao. Ističe se kako je tužiteljica bila jedina zaposlena kod tuženika, a po napuštanju radnog mjesta ista da je neovlašteno za sebe zadržala sve ključeve od ureda i kase tuženika, koje ni na poziv ovlaštenih osoba do dan danas nije vratila. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te tužiteljicu obvezati da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao Odluku o otkazu ugovora o radu od 27. lipnja 2024., Prijavnica na Hrvatski zavod za zapošljavanje od 10.07.2024., Dopis Ministarstvu hrvatskih branitelja, Dopis Gradu Kaštela , Odluka otkaza ugovora o radu, Uvid u otpremnicu, preporučenu pošiljku i potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, Potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, Zahtjev za zaštitu prava za radnicu, dopis Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za nadzor radnih odnosa, saslušanje tužiteljice, zz tuženog, svjedoka KN i ON.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno :

- da je tužiteljica temeljem Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme od dana 01. svibnja 2009. bila jedina zaposlena kod tuženika za administrativno-uredske poslove,

- -da joj je Odlukom od 27. lipnja 2024.,otkazan ugovor o radu, na koju je tužiteljica u zakonskom roku izjavila zahtjev za zaštitu prava i ustala ovom tužbom.

Kao sporno ostalo je za raspraviti:

- je li predmetna odluka o otkazu ugovora zakonita obzirom da se u istoj spominju dva razloga za otkaz, da se otkaz daje zbog prestanka financiranja udruge od strane Grada Kaštela, dakle poslovno uvjetovani razlog, kao i povreda radne obveze tužiteljice uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć, pa da se ne može zaključiti o kojem se otkazu radi,

- je li predmetna odluka nezakonita obzirom da poslodavac nije dostavio tužiteljici prilikom otkaza svu radnu dokumentaciju, nije isplatio sve pripadajuće plaće, dostavio predmetnu odluku za vrijeme dok je tužiteljica bila na bolovanju, nije omogućio tužiteljici davanje obrane,

- je li predmetna odluka nezakonita jer ne sadrži obrazloženje o trajanju otkaznog roka, otpremnini, preostalim danima godišnjeg odmora i sl.

5. U svom iskazu na ročištu od 30. lipnja 2025. tužiteljica navodi da je od 2009. bila zaposlena na neodređeno vrijeme kod tuženika, dakle punih 15 godina na poslovima stručnog referenta za administrativne poslove. Njeno radno vrijeme da je bilo kao i u gradu Kaštela od 7-15 h. Iako je prostor u kojem da je radila bio izdvojen od poslovnog prostora grada Kaštela, ona da je bila svakodnevno s njima u suradnji. Napominje da je udruga kontinuirano financirana kao i dan danas od strane Grada Kaštela, stoga apsolutno da nije točno da je prestalo financiranje udruge odnosno da nema sredstava za isplatu njene plaće, čak da je i županija financijski pomagala financirati udrugu. Kroz taj vremenski period da je radila i kao zamjena tajnice gradonačelnika Kaštela, kada je gradonačelnik bio gospodin Ž, a uz poslove tuženika da je znala obavljati i poslove za ostale braniteljske Udruge kao i poslove socijale u gradu Kaštela. Što se tiče socijalnog djela ista da je radila s velikim financijskim sredstvima oko 500 tisuća kuna gotovine i uvijek da je sve bilo u redu. Što se tiče navoda u odluci o nekakvim neovlaštenim podizanjem novaca, to da se radi o podizanju dvije tisuće eura za jedan izlet koji da se trebao organizirati, ali kako je došlo do incidenta između nje i z.z tuženika i to upravo 23. svibnja 2024. kada je podigla taj novac, kada je on telefonski nazvao kad je bila na sastanku u županiji i neosnovano je izvrijeđao, ista da je sutradan taj novac vratila na račun udruge. Upravo nakon tog kada je 24. svibnja došla na posao brava da je bila promijenjena i da nije mogla pristupiti u poslovne prostore te da je isti dan otvorila bolovanje o čemu da je pismeno obavijestila poslodavca obzirom da joj se nitko nije javljao na telefon. O tome koji su razlozi za takvo ponašanje poslodavca, da ne zna i tek da je 10. lipnja saznala da je odjavljena preko e-građani, bez da je do tada dobila odluku. Napominje da je njen rad bio revidiran i kontroliran kako od strane grada te da je i sama preko odvjetnika zatražila kontrolu od inspektora rada koji da je također utvrdio da je sve vođeno uredno i sukladno zakonu. Napominje da je bilo kakvih propusta u njenom radu da bi grad prestao financirati udrugu. Na kraju napominje da od 2019. obzirom na starost samih članova udruge da je bilo govora da se treba riješiti njen status u smislu zaposlenja izvan udruge, međutim ta udruga da je jedina koja je od 1997. imala stalnog zaposlenika i stalno financiranje dok ostale udruge praktički žive od donacija i nemaju stalne zaposlenike. Međutim da se nije uspjelo naći drugo radno mjesto u okviru Grada Kaštela. Misli da je njima bilo u interesu da ona što duže radim obzirom da grad ne bi dozvolio zaposlenje novog. Koliko joj je poznato sada da nije zaposlen nitko na njeno radno mjesto, za udrugu da te poslove obavlja jedan djelatnik iz grada. Svi prethodni zaposlenici da su postali zaposlenici Grada što da joj je obećavano na samom početku, a očito vremenom i zbog promjene vlasti obećanje da nije izvršeno. O tome da li je u svom 15 godišnjem radu dobila opomenu zbog neizvršavanja radnih obveza, tužiteljica navodi da nije, da je uvijek bila tu za članove udruge i privatno ako im je trebalo pomoći. Udruga da je i danas aktivna. O tome da li je po otkazivanju ugovora o radu dobila potrebnu dokumentaciju, da je istu dobila tek 10. srpnja i to kad je angažirala odvjetnika na njegov zahtjev, i to posljednji dan stjecanja prava putem Zavoda za zapošljavanje. Ista da je vršila obračun plaće sukladno programu koji je već postojao, s tim da ukoliko bi bila odsutna zbog bolesti da bi angažirala programera da on unese promjene kako bi se vršio obračun plaća. S tim da kad bi bila na bolovanju da bi o tome obavijestila z.z tuženika, doznake da bi ostavljala kako udruzi tako i u gradu, obzirom da je grad kontrolirao isplatu plaće.

6. U svom iskazu na ročištu od dana 30. lipnja 2025. zz tuženika navodi da od 2012. kada je postao predsjednik udruge tužiteljica da je već radila kao administrator. Što se tiče predmetnog otkaza ugovora o radu naime udruzi da su značajno smanjena sredstva skoro na pola, odnosno grad da je smanjio sredstva za udrugu zbog čega da su sazvali izvršni odbor na koji da je pozvana i tužiteljica i obavijestili je da više grad ne donira dovoljno sredstava za njenu plaću zbog čega da joj se mora otkazati ugovor o radu, misli da je to bilo u svibnju. Navodi da je točno da je zahtijevao od grada da se promijeni brava na poslovnom prostoru udruge. Isti da je smatrao potrebnim nakon te odluke te da se tužiteljica trebala javiti njemu kako bi se sa njom dogovorila o pristupu u poslovne prostorije udruge. Napominje da su prije te odluke izvršnog odbora više od dvadeset puta kako preko grada tako i županije tražili da se tužiteljici iznađe neko radno mjesto obzirom da nije više bilo sredstava za financiranje plaće tužiteljici. Što se tiče neovlaštenog podizanja sredstva istu da je jednom prilikom pročelnica za financije upozorila da pregledam izvještaj financijski udruge, gdje je tada utvrdio da je plaća tužiteljici povećana na 1.800,00 eura iako zna da je prijašnja plaća bila oko 900,00 eura, isti da ne zna niti da je imao utjecaj na visinu plaće, i da o tome nije odlučivao, kao ni izvršni odbor. Isto tako da je podigla 2.000,00 eura gotovine sa računa udruge, što da je ustvari i dovelo do telefonskog razgovora kad je bio izrazito ljut, jer da se gotovina nikada nije podizala da bi se financirali posjeti memorijalnim centrima Domovinskog rata koji da su oni kao udruga posjećivali, te da je ona upravo nakon poziva te novce vratila na račun udruge. Kako je tužiteljica imala poslovnu karticu svi troškovi posjeta odredili bi se na izvršnom odboru, a organizacijski dio plaćanja realizirala bi tužiteljica putem kartice, a ne gotovinski, sve da je uplaćivano na račun udruge. Što se tiče redovnih dolazaka na posao, kad god je tražio tužiteljicu nikad da je nije zatekao na radnom mjestu, rekla bi da dolazi odmah, da je bila u gradu, a isto tako da su joj se požalili drugi članovi udruge da je ne bi zatekli na radnom mjestu. Točno da je da je uz poslove udruge jedno vrijeme radila i za socijalu u okviru grada i kao tajnica gradonačelnika na zamjeni , međutim zna da je prestala raditi te poslove u socijali a razloge da ne zna. Isto tako da je bio cilj da se tužiteljica zaposli na neko radno mjesto u okviru grada i županije što su svi nastojali realizirati , međutim to da se nije ostvarilo. Napominje da je grad značajno umanjio sredstva udruzi iz razloga što tužiteljica nije htjela obavljati poslove za sve udruge, što da je bio prijedlog grada, nego samo za tri ukupno, što je vjerojatno utjecalo da se ta sredstva značajno smanje. Napominje dok je on predsjednik udruge tužiteljica da nikad nije dostavila doznake, niti da je ikada otvorila bolovanje dok da je bila u radnom odnosu. O tome da li je ikad tužiteljica upozorena zbog kršenja radnih obveza, navodi da nije. O tome da li je obračun plaće tužiteljice i odluke o financiranju bila kontrolirana od strane grada na mjesečnoj bazi, navodi da je. O tome zbog čega je tužiteljica odjavljena 10. lipnja a odluka je donesena 27. lipnja, odluku o otkazivanju ugovora izvršni odbor da je donio ranije, a da je sukladno istoj ona odjavljena. Napominje da joj je prvo dan izvanredni otkaz, međutim da je isti promijenjen kako bi tužiteljica ostvarila prava iz radnog odnosa.

7. U svom iskazu na ročištu od dana 15. listopada 2025. svjedok KN navodi da je on također član Udruge roditelja i udovica poginulih branitelja Domovinskog rata Grada Kaštela i Kaštelanske zagore obzirom da mu je sin poginuo 1993. u Kašićima na prvoj crti bojišnice. Iako je bio član upravnog odbora kada je tužiteljica dobila otkaz isti zbog obiteljskih razloga da nije sudjelovao u radu udruge jer da je imao teško bolesnu suprugu koja je preminula u travnju 2025. Inače da ih je u udruzi bilo oko 100- tinjak roditelja poginulih, a taj broj da se sada sveo na 25. Njih da financira isključivo općina i to samo za obilježavanje obljetnica smrti njihove djece kada obilaze mjesta gdje su oni poginuli tako da se sjeća da su 2023. od općine dobili 30.000,00 eura s tim da za plaću tužiteljice otpadalo nekih 18.000,00 eura, ali da je općina značajno smanjila financiranje udruge, tako da im je sad uplaćeno svega 15.000,00 eura. Oni da su 2023. odlazili kod gradonačelnika te tražili da se tužiteljici uz poslove za udrugu daju još neki poslovi u općini te da im je isto obećano ali da nije ispunjeno. Što se tiče perioda kad je tužiteljica dobila otkaz isti da nije aktivno sudjelovao tada zbog osobnih problema ali da je čuo od predsjednika udruge da su joj otkazali ugovor o radu. S tim da je u rujnu 2024. postao podpredsjednik udruge. O tome da li je tužiteljica uredno obnašala dužnosti, da ne može posvjedočiti te da nije bio involviran tj. uključen u rad udruge zbog obiteljskih problema. Predsjednik udruge da mu je dao saznanja o predmetnim događajima u svezi otkaza tužiteljici.

8. U svom iskazu na ročištu od dana 15. listopada 2025. svjedokinja ON navodi da je član Izvršnog odbora udruge i da je godinama drastično smanjio broj roditelja poginulih branitelja što je dovelo do toga da su se značajno smanjila i sredstva kojom općina financira rad udruge. Slikovito da kaže 2023. udruga da je dobila 30.000,00 eura da bi taj iznos pao na nekih 16.000,00 eura što da nije dovoljno niti za pokriti plaću tužiteljici. Isti da su joj nudili da radi za sve udruge, što da je predložio i grad Kaštela, međutim to da se nije realiziralo ne zna zbog čega. Ista da je osobno odlazila više puta i kod gradonačelnika Kaštela i u županiju dvaput čak i u Ministarstvo kako bi se tužiteljici iznašlo radno mjesto jer da je udruga nije mogla plaćati. Oni su svi nešto obećavali međutim ništa da nisu ispoštovali. Zbog toga je predsjednik udruge Duka sazvao sastanak i rekao da ne može više udruga plaćati tužiteljicu i da joj moraju dati otkaz. O tome da li zna za druge razloge koji su utjecali na otkazivanje ugovora o radu ista da ne može ništa drugo istaći. Koliko joj je poznato nije bilo prigovora na njen rad.

10. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. Prema čl. 115. Zakona o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ( redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog između ostalog i ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga ( poslovno uvjetovani otkaz).

11.Tužiteljica kod osporavanja predmetne Odluke o otkazu ugovora o radu od 27. lipnja 2024, kao prvo ističe da iz iste nije jasno da li se radi o redovnom otkazu odnosno poslovno uvjetovanom otkazu, ili otkazu zbog skrivljenog ponašanja odnosno izvanrednom otkazu ugovora o radu. Pregledom predmetne odluke razvidno je da je Odluka o otkazu pisana kao dopis te da se u istoj odluci navode dva razloga za otkaz međutim to istu odluku ne čini nezakonitom. Nedvojbeno da je odluka napisana od strane osoba koje nisu dovoljno pravno educirane ali u svojoj suštini ista odluka ima sve potrebne elemente poslovno uvjetovanog otkaza što je u dijelu obrazloženja odluke precizno navedeno, a što proizlazi i iz dostavljene dokumentacije. Naime tužiteljica je bila upoznata sa činjenicom da je temeljem Odluke gradonačelnika grada Kaštela od 20. ožujka 2024. koja je objavljena u Službenom glasniku Grada Kaštela br. 12/24 Projekt redovna djelatnost iz koje se financirala Udruga kao i plaća tužiteljice kao jedine djelatnice, nije dobila dostatna sredstva za redovan rad i isplatu sredstava za plaću tužiteljice. To je razvidno iz citirane Odluke gradonačelnika koju je ovaj sud pregledao, jer je tuženik kao Udruga roditelja i udovica poginulih branitelja Domovinskog rata grada Kaštela i Kaštelanske zagore za skrb za roditelje i obitelji poginulih hrvatskih branitelja kao i obilježavanje važnijih obljetnica i spomendana iz Domovinskog rata dobila ukupan iznos od 15.000,00 eura za 2024. godinu, iz čega je razvidno da ista nije u mogućnosti nastaviti financirati rad i plaću tužiteljice. Sve ostale navode iz predmetne odluke da je tužiteljica počinila i povredu radnih obveza u ovom postupku tuženik nije dokazao. Nadalje, tužiteljica je bila upoznata da su tuženiku značajno smanjena sredstva te da tuženik nije više u mogućnosti financirati troškove njene plaće te je bila i pozvana na sastanak na kojem joj je to i predočeno, a kako je jedina vodila ukupnu administraciju udruge s tim je bila više dobro upoznata. Stoga ovaj sud ne prihvaća njene navode da se nije ništa promijenilo u financiranju tuženika jer to ne proizlazi iz dokaznog postupka. Isto tako neosnovan je prigovor da poslodavčev propust da radniku prije redovitog ili izvanrednog otkaza ne omogući iznošenje obrane samo po sebi dovodi do nezakonitosti otkaza, jer je predviđena iznimka ako prema čl. 119.st.2. ZR-a postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to ne učini. U konkretnom slučaju to nije od utjecaja jer razlog za otkaz leži u činjenici da više nije bilo sredstava da bi se podmirivale obveze iz plaće i plaća tužiteljice, stoga ni ta činjenica ne dovodi do zaključka da je predmetni otkaz nezakonit jer su to okolnosti koje ne obvezuju poslodavca na pozivanje radnika za davanje obrane. Također valja napomenuti upravo iz priloga koje je dostavila tužiteljica, a to je dopis Ministarstva hrvatskih branitelja od 30. travnja 2024. (list spisa 14) kao i zamolba Udruge od 21. ožujka 2024. (list spisa 15) iz kojih proizlazi da je tuženik nastojao pronaći rješenje za tužiteljicu, riješiti pitanje njene zaposlenosti na drugom radnom mjestu obzirom na situaciju da tuženik više nije mogao svojim sredstvima financirati njenu plaću. Iz iskaza predsjednika udruge proizlazi da bi se radilo o poslovno uvjetovanom otkazu koje očito sami članovi udruge nisu znali formulirati sukladno zakonu, jer se radi o starijoj populaciji bez pravnog znanja, međutim činjenično iz predmetne odluke kao i provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je glavni razlog otkaza nemogućnosti financiranja plaće tužiteljice sredstvima tuženika , stoga da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu Tuženik se financira isključivo potporom koji dobiva od Grada Kaštela te donacija, jer se radi o neprofitnoj organizaciji koja nema drugih izvora prihoda, samim time ne postoji mogućnost da tužiteljica nastavi raditi i dalje na tom radnom mjestu jer za to nisu više osigurana potrebna financijska sredstva. Ostali prigovori tužiteljice da odluka otkaza ugovora o radu ne sadržava trajanje otkaznog roka, otpremninu, preostale dane godišnjeg odmora te da joj tužitelj nije isplatio sve plaće nisu od utjecaja na zakonitost predmetnog otkaza jer je sudska praksa zauzela stav da ti propusti poslodavca ne čine otkaz pravno nevaljanim. Tužiteljica ima pravo postaviti obvezno pravni zahtjev i može potraživati od tuženika isplatu neisplaćenih materijalnih potraživanja sukladno zakonu. Isto tako neosnovan je prigovor da joj je odluka dostavljena kad je bila na bolovanju jer to također nije od utjecaja na zakonitost predmetne odluke. Nadalje, činjenica je da je tužiteljica jedina vodila kompletno uredsko poslovanje tuženika, dakle sva dokumentacija vezana za njen radni odnos kod tuženika joj je bila dostupna i mogla je istu pribaviti za vrijeme trajanja radnog odnosa, međutim ukoliko joj neka dokumentacija nije dostavljena istu također može zahtijevati naknadno i to nije razlog nezakonitosti odluke. Dakle, u ovom predmetu tuženik je dokazao da je upravo zbog nedostatka financijskih sredstava bio prisiljen otkazati ugovor o radu što su nedvojbeno u svojim iskazima potvrdili z.z tuženika, te svjedoci KN i ON, kojima ovaj sud poklanja vjeru jer isto proizlazi iz provedenog dokaznog postupka. I sama tužiteljica je bila upoznata s činjenicom da joj se tražilo drugo radno mjesto te da unatoč obećanjima to nije realizirano. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci ove presude.

13.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155.g Zakona o parničnom postupku, a u skladu s točkom 7. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te popisu troška pun. tuženika. Tuženiku je priznat trošak jednokratne nagrade od 250 bod., (vrijednost 1 boda = 2 eura) što daje iznos od 500.00 eura + 25 %PDV-a, daje ukupno obistinjeni trošak u iznosu od 625,00 eura.

U Splitu, 9. siječnja 2026.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.