Poslovni broj: Us I-1803/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NOA GRUPA d.o.o., OIB: 03299965935, Zagreb, Preradovićeva 17, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva VUKIĆ I PARTNERI d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V, p.p. 261 te po opunomoćeniku Antoniu Bolanči, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1A, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 9. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/25-02/441, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-03 od 30. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj ovom sudu 15. srpnja 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/25-02/441, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-03 od 30. lipnja 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 19. listopada 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako ostaje nejasno na kojoj materijalnoj dokumentacijom i/ili činjeničnim navodima počivaju zaključci tuženika kada navodi da je tužitelj investitor u konkretnom slučaju. Nadalje, tužitelj ukazuje na procesne povrede počinjene u provedenom upravnom postupku pri čemu se poziva na odredbe čl. 30., 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku koje citira, u svezi kojih ističe kako tuženik u konkretnom slučaju prilikom inspekcijskog nadzora niti u jednom trenutku tužitelju nije omogućio izjašnjavanje u pogledu svih činjenica, okolnosti i pravnih pitanja važnih za rješavanje predmetne upravne stvari. Potom citira odredbu članka 3. stavak 11. točku 11. Zakona o gradnji ("Narodne novine" br. 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., 145/24.) te navodi kako tuženik u pobijanom rješenju ni na koji način nije naveo razloge iz kojih smatra da bi predmetna građevina predstavljala građevinu koja iziskuje potrebu pribavljanja građevinske dozvole, već samo paušalno navodi kako ista zahtjeva predmetno utvrđenje, bez navođenja konkretnih ispitnih radnji kojima je isto utvrdio, a koju činjenicu ni na koji način nije moguće utvrditi striktno jednostavnim pregledom objekta, posebno naglašavajući kako se isti objekt nalazi u moru. Tužitelj se poziva na odredbe članka 44. i 48. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 83/2023.), u svezi kojih navodi kako prava na korištenje predmetne čestice proizlaze upravo iz toč. II. Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru br. 226-GU/13 od 22. travnja 2013., u svezi s čim se tužitelj poziva i na odluku županijske skupštine zadarske županije, KLASA: UP/I-3472-01/12-02/88, URBROJ: 2198/1-02-17-29 od 12. travnja 2017., kao i na rješenje Ureda državne uprave u zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostave Pag, KLASA: UP/I-335-02/19-01/34, URBROJ: 2198/10/3-19-2 od 30. svibnja 2019. o ispunjenju minimalnih uvjeta glede uređenja i opreme ugostiteljskih objekata, usluga te zdravstvene i druge uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti iz skupine Objekti jednostavnih usluga. Ističe kako su predmetne građevine izgrađene na pomorskom dobru pri čemu se poziva na odredbe članaka 39. i 41. Zakona o lučkim kapetanijama, pa navodi kako je nejasno koji materijalni propis predstavlja temelj za postupanje tuženika, odnosno koji materijalni propis istome daje ovlasti naređivanja uklanjanja objekta koji se nalazi na pomorskom dobru. Poziva se na odredbu članka 2. st. 1. toč. 8. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, pa zaključuje kako je u konkretnom slučaju nesporno da nije potrebna niti građevinska dozvola, niti glavni projekt, a sve s obzirom da iste predstavljaju privremene građevine za potrebe javnih manifestacija, ujedno ukazuje i na povredu odredbe čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pri čemu naglašava da ukoliko je javnopravno tijelo odlučilo provoditi uviđaj na licu mjesta, tada je isto bilo dužno provesti navedeno dokazno sredstvo uz prisustvo stručne, profesionalne i nepristrane osobe sudskog vještaka mjerničke ili geodetske struke koji jedini može pravilno utvrditi tražene okolnosti, a pored toga ukazuje da tužitelj nije bio prisutan prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora dana 29. svibnja 2025., slijedom čega nije bio u mogućnosti neposrednog očitovanja na utvrđenja iz zapisnika, pa kako je tužitelju naknado dostavljen zapisnik o inspekcijskom nadzoru, njemu da je samo formalno omogućeno sudjelovanje u postupku, što zasigurno ne predstavlja poštivanje načela upravnog postupka, već upravo suprotno, isto predstavlja izravno kršenje načela materijalne istine i prava na pomoć neukoj stranci, uz naglasak kako tužitelj dolazi kao slabija strana postupka u kojem se odlučuje o njegovim pravima i interesima. Potom, tužitelj ukazuje na odredbe čl. 58. stavka 1., čl. 5., 6. i 7. Zakona o općem upravnom postupku, koje da su prekršene u provedenom postupku, kao i na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske, nakon čega citira odredbe članaka 3. stavka 1., čl. 118., 109. i 113. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu, pa navodi kako da bi tuženik bio ovlašten postupati temeljem Zakona o Državnom inspektoratu potrebno je da se radi o građevinama, o čemu da ovdje nije riječ, s tim da ukoliko je tuženik smatrao da postoje nedostaci u pogledu pribave građevinske dozvole, isti je bio u obvezi prvotno naložiti tužitelju pribavu iste u primjerenom roku, a sve s obzirom na materijalnu štetu koja proizlazi iz izvršenja pobijanog rješenja i javnog interesa za nastavkom poslovanja tužitelja, odnosno tuženik je mogao, ukoliko smatra da postoje nedostaci, narediti usklađenje s propisima kojima se uređuje gradnja u roku najduže 90 dana te građevinu označiti opasnom. Tužitelj predlaže da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe iz razloga što smatra da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjeni svi uvjeti predviđeni čl. 26. st. 2. Zakona o upravnim sporovima s obzirom da bi izvršenjem pobijanog rješenja za tužitelja, treće osobe i sam proračun Republike Hrvatske nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, a zakonom nije propisano da žalba, niti pokretanje upravnog postupka ex lege ne odgađa izvršenja pojedinačne odluke, a odgoda izvršenja rješenja nije protivna javnom interesu. Slijedom navedenog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio donijeti presudu kojom će sud poništiti osporeno rješenje tuženika, ujedno predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak upravnog spora, kao i da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 10. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da sud pribavi i pregleda spis ovog suda poslovni broj: Us I-1473/2025, te da se u ovom sporu u svojstvu stranke sasluša zakonskog zastupnika tužitelja, to na okolnosti precizirane u podnesku od 19. listopada 2025. i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjevi nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/25-02/441, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-03 od 30. lipnja 2025., točkom 1. naređuje se tužitelju u svojstvu investitora da u roku od 90 dana od dana zaprimanja ovog rješenja na lokaciji u Kolanu, na otoku Pagu, uvala Zrće, predio Katarelac, na dijelu pomorskog dobra, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u moru, ukloni građevinu ugostiteljske namjene beach bar i disco bar "NOA" nepomičnu odobalnu građevinu od drvenih greda i dasaka koja je oslonjena na metalne nosače (cijevna skela), a kojim nosačima je spojena na morsko dno, i koja se sastoji od slijedećih konstruktivno i funkcionalno povezanih dijelova: - centralne platforme kružnog tlocrtnog oblika dijametra D-33,60 m, na kojoj je izvedena drvena konstrukcija kružnog tlocrtnog oblika dijametra D-28,00 m sa dvije etaže prizemlje na kojem je izvedena masivna drvena bina i bazen, te kat, odnosno galerija na kojem su izvedene dvije masivne drvene pergole sa šankom i jedna manja drvena pergola, - natkrivene platforme tlocrtnih dimenzija cca 12,60 x 5,80 m, izvedena uz istočni dio centralne platforme, - platforma kružnog tlocrtnog oblika dijametra D-15,80 m, sa drvenom pergolom ispod koje je šank, spojena na zapadni dio centralne platforme mostom tlocrtnih dimenzija cca 10,30 x 7,20 m na kojem je izveden bazen i postavljene 3 drvene konstrukcije - baldehini, - pristupne rampe tlocrtnih dimenzija cca. 28,60 x 27,00 m kojom se sa obale pomorskog dobra, sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pristupa na centralnu platformu, i koja na svom obalnom dijelu ima izveden ulazni prostor - prizemna građevina pravokutnog tlocrtnog oblika sa pripadajućom drvenom nadstrešnicom max.tl.dim. cca 30,50 x 8,00 m, max. visine do stropne drvene ploče cca 3,80 m, odnosno visine cca. 6,50 m mjereno do vrha metalne rešetkaste konstrukcije postavljene iznad stropne ploče prizemne građevine, izgrađenu bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, dok je točkama od 2. do 6. tužitelj upozoren o posljedicama ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

10.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da se tužitelju naredi inspekcijska mjera uklanjanja građevina pobliže opisanih točkom 1. u izreci osporenog rješenja, u svezi s čim je li u provedenom upravnom inspekcijskom postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (točka 10.), dok je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (točka 11.), a rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine (točka 21.).

Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.

Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1. naredio tužitelju kao investitoru da u roku od 90 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni predmetne građevine pobliže opisane točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on investitor konkretnih građevina koje su izgrađene bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske dozvole, što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

13.Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku tužitelj nije osporavao da je on investitor predmetnih građevina u odnosu na koje mu je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a isto tako tužitelj nije osporavao da za konkretne građevine nije ishodio potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje predmetnih građevina, zbog čega je isto zakonito.

14.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe procesne povrede koje bi bile počinjene na njegovu štetu u provedeno upravnom inspekcijskom postupku s obzirom da mu tijekom postupka nije omogućeno izjasniti se o svim okolnostima i činjenicama bitnim za rješavanje konkretne upravne stari, da nije proveden ispitni postupak, kao i da mu nije omogućeno sudjelovanje na očevidu prilikom provođenja inspekcijskog nadzora, uslijed čega smatra da je osporeno rješenje nezakonito, za navesti je kako su ovakvi prigovori u cijelosti neutemeljeni. Naime, s tim u vezi najprije je za naglasiti kako u smislu odredbe čl. 106. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora ako utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, uslijed čega je jasno kako je građevinski inspektor bio ovlašten donijeti osporeno rješenje i bez saslušanja tužitelja, jer se u predmetnoj upravnoj stvari navedeni Zakon primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Međutim, što je još važnije, za naglasiti je kako je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu razvidno da je upravo tužitelju uz dopis tuženika KLASA: 362-01/25-01/167, URBROJ: 443-02-03-12-25-2, dostavljen zapisnik o inspekcijskom pregledu KLASA: 362-01/25-01/167, URBROJ: 443-02-03- 12-25-1 obavljen 29. svibnja 2025., sa pripadajućim privicima, i to radi očitovanja i izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom inspekcijskog nadzora, koji pak dopis je tužitelju uručen 16. lipnja 2025., nakon čega je tužitelj u upravni spis dostavio dva pisana očitovanja, slijedom čega je nedvojbeno da je tužitelju u provedenom inspekcijskom upravnom postupku nesporno omogućeno očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, zbog čega su navodi u kojima tužitelj tvrdi suprotno u cijelosti neosnovani.

15.U svezi prethodno izloženog, a vezano za tužbeni navod da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje na očevidu prilikom provođenja inspekcijskog nadzora, za nadodati je kako s obzirom na sadržaj odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a imajući u vidu da je inspekcijski pregled kojim su utvrđene odlučne činjenice za donošenje rješenja obavljen u okviru ovlasti koje za građevinskog inspektora proizlaze iz odredbe članka 101. stavak 2. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu prema kojoj je u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati, to je pak neprijeporno da inspekcijski nadzor koji se provodi radi nezakonite gradnje nije očevid u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku koji kao posebnu dokaznu radnju, na kojoj imaju pravo nazočiti stranke, zaključkom određuje službena osoba kada je očevidom potrebno utvrditi neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe, pa kako se dakle ovdje ne radi o takvom očevidu, okolnost da tužitelj ne bi bio pozvan na inspekcijski pregled nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost osporenog rešenja.

16.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako u provedenom postupku nije utvrđeno da bi on bio investitor predmetnih građevina, uslijed čega tužitelj zapravo problematizira pasivnu legitimaciju, za kazati je kao sud niti ovakve navode ne nalazi osnovanima, to pak najprije stoga što je u provedenom upravnom inspekcijskom postupku prije donošenja osporenog rješenja utvrđeno da je tužitelj investitor spornih građevina, što je izričito i navedeno u zapisniku KLASA: 362-01/25- 01/167, URBROJ: 443-02-03-12-25-1 od 29. svibnja 2025., koji zapisnik je radi očitovanja dostavljen tužitelju, no tužitelj u svojim pisanim očitovanjima u podnescima od 20. i 30. lipnja 2025. uopće nije osporio da on ne bi bio investitor građevina koje se navode u predmetnom zapisniku, već tužitelj u istima između ostalog predlaže odgodu izvršenja rješenja i opširno se očituju na navode iz inspekcijskog zapisnika prilažući pri tom razne ugovore i brojnu drugu dokumentaciju, ali ni na koji način ne spori da bi bio investitor, niti u tom pravcu ističe bilo kave prigovore, slijedom čega se i po shvaćanju ovog suda na opisani način upravo tužitelj legitimirao investitorom spornih građevina. Pored toga, da je tužitelj doista investitor konkretnih građevina ukazuje i to da je NOA GRUPA d.o.o. pravni slijednik trgovačkog društva NOA ZRĆE d.o.o., koje pak društvo je pripojeno društvu NOA GRUPA d.o.o., temeljem Ugovora o pripajanju od 20. prosinca 2016., Odluke preuzetog društva od 20. prosinca 2016. te Odluke društva preuzimatelja od 20. prosinca 2016., s tim da je društvo NOA ZRĆE d.o.o., čiji je pravni slijednik NOA GRUPA d.o.o., ishodilo lokacijsku dozvolu KLASA: UP/I-350-05/13- 01/56, URBROJ: 2198/1-07-05/2-21-29 od 18. lipnja 2021., pravomoćnu 29. srpnja 2021., izdanu od Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove i to za zahvat u prostoru: građenje građevine ugostiteljske namjene - beach bar i disco club "NOA", na dijelu katastarske čestice br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u moru uz navedenu katastarsku česticu, predio "Katarelac", sa parkirališnim površinama na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], s tim da je upravo NOA GRUPA d.o.o. u svojstvu investitora 27. svibnja 2025. podnijela zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetni građevinu u predmetu KLASA: UP/I-361-03/25-01/001027, koji se vodi pred Upravnim odjelom za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije, pa kako su građevine u odnosu na koje je naređena inspekcijska mjera uklanjanja izgrađene za potrebe ugostiteljskog objekta koji posluje u sastavu NOA GRUPA d.o.o. potpuno je pravno i životno logično da je tužitelj investitor konkretnih građevina, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari je tužitelj nesumnjivo pravilno pasivno legitimiran na izvršenje činidbe koja mu je naređena aktom tuženika.

17.Nadalje, pozivanje tužitelja na Ugovor o koncesiji na pomorskom dobru broj:

226-GU/13 sklopljen 22. ožujka 2013. između davatelja koncesije Zadarske županije i ovlaštenika koncesije NOA ZRĆE d.o.o., dodatak I Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru broj: 226-GU/13 sklopljen 17. travnja 2017. sklopljen između istog davatelja koncesije i ovlaštenika koncesije NOA GRUPA d.o.o. te na lokacijsku dozvolu KLASA: UP/I-350-05/13-01/56, URBROJ: 2198/1-07-05/2-21-29 od 18. lipnja 2021., pravomoćnu 29. srpnja 2021. i dovođenje istih u svezu s nezakonitošću osporenog rješenja u cijelosti je bespredmetno, to pak najprije stoga što se citiranim Ugovorom i dodatkom istog dodjeljuje ovlašteniku koncesije ovlaštenje za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, plaže bez mogućnosti ograđivanja i naplate ulaska na plažu, na dijelu k. č. [katastarska čestica] i dijelu mora k. o. [katastarska općina], otok Pag, na rok od 15 godina od dana zaključenja ovog ugovora, dok lokacijska dozvola nesumnjivo ne predstavlja akt na osnovu kojeg bi bila moguća gradnja bilo kojeg objekta.

18.Naime, s prethodnim u vezi dodatno je za kazati kako citirani akti tj. Ugovor o koncesiji, dodatak Ugovora i lokacijska dozvola nisu odobrenja na osnovu kojih bi se mogla započeti gradnja bilo kakvih građevina, pa tako niti onih koje je tužitelj izgradio, ovo tim prije što se u Ugovoru izričito navodi kako se istim dodjeljuje ovlašteniku koncesije ovlaštenje za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, plaže bez mogućnosti ograđivanja i naplate ulaska na plažu, dok u lokacijskoj dozvoli u stavku V. izreke stoji: "Na temelju ove lokacijske dozvole ne može se započeti sa građenjem, već je potrebno ishoditi potvrdu glavnog projekta prema odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine br. 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12 i 55/12)". Pored toga, prema Zakonu o gradnji (Narodne novine br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, 145/24) koji je sada na snazi, za gradnju građevina kakve je tužitelj izgradio potrebno je ishoditi građevinsku dozvolu, u svezi s čim je dodatno za istaknuti kako je upravo tužitelj podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole nadležnom tijelu 27. svibnja 2025. koji zahtjev je zaveden pod KLASA: UP/I-361-03/25-01/001027, kod Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije, a koja okolnost samo dodatno ukazuje na to da je i sam tužitelj svjestan da se u konkretnoj upravnoj stvari radi o nezakonitoj gradnji, odnosno o građenju građevina za koje je potrebno ishoditi takav akt za građenje, jer da tome nije tako, tada tužitelj zasigurno ne bi ni podnosio predmetni zahtjev za izdavanje građevinske dozvole.

19.Također, pozivanje tužitelja na rješenja Ureda državne uprave u zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne osobe, Ispostave Pag, koje je priložio u privitku tužbe, u cijelosti je bespredmetno, to iz razloga što takva rješenja ne utječu na zakonitost izgrađenih građevina, odnosno ista ne daju legitimnost predmetnoj bespravnoj gradnji građevina i to nepomične odobalne građevine ugostiteljske namjene, ovo stoga što građevinske dozvole, te druga odobrenja za gradnju izdaje mjesno nadležno tijelo graditeljstva, a u konkretnom slučaju za predmetnu odobalnu građevinu još uvijek nije izdana građevinska dozvola (s obzirom da je u postupku izdavanja, po podnesenom zahtjevu tužitelja za izdavanje građevinske dozvole od 27. svibnja 2025.), već je izdana isključivo lokacijska dozvola, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari, potpuno je jasno da se ovdje radi o nezakonitoj gradnji i to iz razloga što tužitelj prije početka građenja nije ishodio pravomoćnu građevinsku dozvolu, što predmetnu gradnju čini nezakonitom, slijedom čega je tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem tužitelju naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja na koji način nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

20.U odnosu na tužbene navode u kojima tužitelj ističe da tuženik nije bio nadležan za postupanje u konkretnoj upravnoj stvari, pa tako niti za donošenje osporenog rješenja jer da se radi o građevinama koje su izgrađene na pomorskom dobru, za kazati je kako su i takvi navodi neutemeljeni, ovo iz razloga što se upravo odredba čl. 115. Zakona o Državnom inspektoratu odnosi na uklanjanje građevina, koje se grade ili su izgrađene izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području, slijedom čega je potpuno jasno kako je upravo Državni inspektorat nadležan postupati i u odnosu na građevine koje su izgrađene na pomorskom dobru, te mjerodavni materijalno pravni propis u tom pravcu ne postavlja nikakva ograničenja za postupanje tuženika, štoviše upravo iz razloga što mjerodavni zakon posebno izdvaja građevine, koje se grade ili su izgrađene izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području, građevine koje su nezakonito izgrađene na takvim područjima trebaju imati prioritet prilikom postupanja Državnog inspektorata. Pored toga, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o gradnji građevine, nedvojbeno je da je tuženik ovlašteno i nadležno tijelo za postupanje u predmetnoj upravnoj stvari budući se nadležnost građevinskog inspektora proteže na sve oblike gradnje i građevinskih radova, a kako to proizlazi iz članka 25. stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu.

21.Isto tako, neosnovano je i tužiteljevo pozivanje na odredbu čl. 2. st. 1. toč. 8. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23) kojom odredbom je pak propisano da bez građevinske dozvole i glavnog projekta može se graditi privremena građevina za potrebe sajmova i javnih manifestacija, te privremena građevina za prodaju na građevnoj čestici trgovačkog centra, s najdužim rokom trajanja do 90 dana, no u konkretnom slučaju nesporno je da predmetna nepomična odobalna građevina ugostiteljske namjene nije privremena građevina kakvu u vidu ima citirana podzakonska odredba, to pak stoga što je ista trajna i nepomična građevina, koja se na predmetnoj lokaciji nalazi od dana kada je izgrađena pa sve do danas, odnosno ista nije uklonjena protekom roka od 90 dana, a dokaz njenog postojanja duljeg od navedenog roka su upravo ortofoto snimci sa Geoportala DGU iz 2014./2015., 2018., 2020, 2021./2022./2023. i 2023/2024. na kojim snimkama je predmetna građevina vidljiva još od 2014. pa sve do danas , s tim da okolnost koju je opunomoćenik tužitelja istaknuo na održanoj raspravi i to da tuženik navedene ortofoto snimke nikada nije prezentirao tužitelju nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, to stoga što su navedene snimke dostupne na mrežnoj stranici https://oss.uredjenazemlja.hr/map te su kao takve javno dostupne svima, pa tako nesumnjivo i tužitelju, te se tuženik na iste pozvao isključivo u odgovoru na tužbu, dok se na takve snimke tuženik niti ne poziva u osporenom aktu, slijedom čega je potpuno jasno da ih nije ni trebao prezentirati tužitelju.

22.Konačno, vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako se u konkretnom slučaju uopće ne radi o građevinama koje bi nastale građenjem, za kazati je kako sukladno odredbi članka 3. stavak 1. točke 11. Zakona o gradnji, građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem, dok točkom 10. istog stavka građenje je definirano kao izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina, pa kod izloženog stanja stvari, uzimajući u obzir podatke upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, nedvojbeno je da se u konkretnom slučaju radi o građenju odnosno građevini kakve u vidu imaju citirane zakonske odredbe jer iz definicije kakvu u vidu ima navedena zakonska odredba, jasno proizlazi da se građevinom smatraju i objekti nastali postavljanjem od gotovih elemenata, pri čemu mobilnost konstrukcije nije odlučna jer trajna povezanost konstrukcije s tlom nije zakonom propisani uvjet za određenje pojma građevine, a koje stajalište je u skladu i sa shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženom u većem broju odluka tog suda, pa tako primjerice i u presudama poslovni broj: Usž-3111/22 od 2. prosinca 2022. i Usž-2837/2024-2 od 13. studenoga 2024., s kojim pravnim stajalištem je suglasan i ovaj prvostupanjski upravni sud, slijedom čega, uzimajući u obzir sve naprijed izloženo, za gradnju građevine o kojoj se radi u konkretnom slučaju bilo je potrebno prije početka građenja ishoditi zakonom propisani akt za gradnju, što je na strani tužitelja izostalo, zbog čega je po ocjeni ovoga suda, osnovano tuženik naredio tužitelju uklanjanje takve protupravno izvedene građevine.

23.Naposljetku, sva ostala pitanja koja tužitelj problematizira u tužbi su potpuno pravno irelevantna za predmetnu upravnu stvar, to kod nespornog stanja stvari i to da je tužitelj investitor predmetnih građevina za koje prije njihovog građenja nije ishođena pravomoćna građevinska dozvola, slijedom čega navedeni razlozi nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje konkretne upravne stvari, s tim da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 30. lipnja 2025., a ne bilo kojih drugih pojedinačnih ili općih upravnih akata, te je ujedno za nadodati kako u provedenom upravnom postupka nije došlo do povrede niti jednog od načela upravnog postupka kakva u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku, pa tako niti onih koje tužitelj neargumentirano problematizira u tužbi.

24.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

26.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da se ovdje radi o nezakonitoj gradnji i to na posebno zaštićenom području, kojom se devastira prostor koji bi trebao biti jednako dostupan svima, odgoda bi bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

27.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 9. siječnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva VUKIĆ I PARTNERI d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V, p.p. 261 i Antoniu Bolanči, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1A, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 10. prosinca 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.