REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: Pn-16/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u građanskopravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, kojega zastupa ZZ, dipl. iur., zaposlenik tužitelja, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću, OIB: 69693144506, Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u odvjetničkome društvu MAĐARIĆ & LUI - odvjetničko društvo d.o.o., Zelinska ulica 4, Zagreb, radi naknade štete, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 27. studenoga 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na temelju odredbe članka 335. stavka 4. ZPP-a, 9. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, kojim tužitelj od suda traži da sud naloži tuženiku HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću, OIB: 69693144506, Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, isplatiti na ime naknade štete, iznos od 17.677,77 € / 133.192,43 kn (slovima: sedamnaest tisuća šesto sedamdeset sedam eura i sedamdeset sedam centi / sto trideset tri tisuće sto devedeset dvije kune i četrdeset tri lipe)[1] sa zateznom kamatom od 10. siječnja 2020. pa do isplate po stopi od 6,11 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, da tuženiku HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću, OIB: 69693144506, Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, naknadi parnični trošak u iznosu od 4.208,73 € (slovima: četiri tisuće dvjesta osam eura i sedamdeset tri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 9. siječnja 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za isplatu preostaloga iznosa na ime troškova postupka od 888,72 € (slovima: osamsto osamdeset osam eura i sedamdeset dva centa) s pripadajućom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE je 10. siječnja 2020. podnio tužbu protiv tuženika HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću, radi naknade štete.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako slijedi: "Osiguranik tužitelja HZ iz [adresa], zadobio je teške tjelesne ozljede prilikom ozljede na radu koja se dogodila dana 19. ožujka 1990. Tužitelju GZ priznao pravo na invalidsku mirovinu , pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje i pravo na novčanu naknadu za tuđu pomoć i njegu. Uzrok navedene ozljede na radu je propust tuženika kao poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu, budući da isti nije osigurao uvjete za rad na siguran način. Tuženik je zbog navedene štete obvezan HZ naknaditi štetu i plaćati rentu temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Županji br. P-282/92 od 23.11.1993. Tužitelj je protiv tuženika po ovom osnovu već vodio postupke za naknadu štete koji su rezultirali pravomoćnim presudama Općinskog suda u Vinkovcima br, P-195/97, P- 807/01, P-448/04, P-324/07 i P-546/09, po kojim je tuženik naknadio štetu tužitelju, zatim je uslijedila isplata štete u mirnom postupku po odštetnom zahtjevu tužitelja od 13.5.2011. potom je tuženik nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku br. P-5/2019 od 6. rujna 2019. obvezan naknaditi navedenu štetu Zavodu zaključno s 31.1.20214. a po pravomoćnoj presudi na temelju priznanja Trgovačkog društva u Osijeku br. P-51/17 od 13. veljače 2017. tuženik je naknadio navedenu štetu tužitelju zaključno s 30.11.2016. Tužitelj podnosi ovu tužbu radi naknade daljnje štete zbog isplaćene mirovine, novčane naknade za tjelesno oštećenje i naknade za tuđu pomoć i njegu u razdoblju od 1. prosinca 2016. do 30. rujna 2019., a u kojem razdoblju je isplaćeno sveukupno 163.715,15 kn, i to: - invalidska mirovina u iznos udo 115.013,47,

- naknada za tjelesno oštećenje u iznosu od 18.178,96 kn, - naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 30.522,72. Obzirom da je šteta nastala neprovođenjem mjera zaštite na radu, to je tuženik temeljem odredbe članka 162. stavka 3. u vezi s člankom 161. stavak 1. i 2. točkom 1.,2., i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, 33/15,93/15,120/16, 18/18, 62/18 i 115/18) odgovoran za naknadu štete tužitelju u iznosu od 163.715,15 kn pa se predlaže naslovljenom sudu da nakon provedene rasprave presudi: Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB:69693144506 da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, na ime naknade štete, isplati iznos od 163.715,15 sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 6,11 % godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope zateznih kamata po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako slijedi: "Tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti jer do ozljede osiguranika tužitelja nije došlo uslijed propusta u primjeni mjera zaštite na radu kod tuženika. Iz Prijave o povredi na radu vidljivo je kako do štetnog događaja došlo zbog toga što je ozlijeđeni radnik radnu operaciju izvodio protivno pravilima zaštite na radu (rubrika 15.) Iz rubrike 18. i 19. je nadalje vidljivo kako je radnik koristio osobna zaštitna sredstva. Dakle uzrok nastanka štetnog događaja jer radnja samog radnika,a ne propust tuženika u primjeni mjera zaštite na radu. Sukladno čl. 162. zakona o mirovinskom osiguranja tužitelj ima pravo teretiti tuženika, kao poslodavca, za naknadu štete u vidu isplaćenih mirovina i drugih davanja, samo ako je do štete došlo zbog toga zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu. Teret dokaza ove okolnosti svakako je na tužitelju. Tužitelj je u tužbi naveo samo kako je uzrok ozljede propust tuženika u primjeni mjere zaštite na radu, no nije se uopće očitovao u čemu bi se taj propust sastojao. Tuženik kategorički poriče da je do ozljede radnika došlo uslijed propusta u primjeni mjera zaštite na radu. Tužitelj se kao argument u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva poziva na presudu Općinskog suda u Županji posl. br. P-282/92 u kojoj je tuženiku naloženo da osiguraniku tužitelja naknadi štetu nastalu uslijed ozljede na radu. Međutim navedena presuda ne dokazuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Naime, poslodavac odgovara radniku za štetu nastalu ozljedom na radu po pravilima o objektivnoj odgovornosti. Stoga je tužitelj bio u obvezi nadoknaditi štetu radniku čak i ako je proveo sve mjere zaštite na radu. Međutim, suprotno tome, tužitelj ima pravo teretiti tuženika za naknadu štete samo ako dokaže da je tuženik propustio provesti mjere zaštite na radu, dakle po kriteriju krivnje. Stoga činjenica da je osiguraniku tužitelja dosuđena naknada štete nipošto ne znači i da je tuženik propustio primijeniti mjere zaštite na radu. Stoga se tuženik ne protivi pribavi spisa Općinskog suda u Županji posl. br. P-282-92 radi uvida u isti te predlaže da se nakon toga radi utvrđenja svih okolnosti nastanka štetnog događaja sasluša osiguranik tužitelja i ostali svjedoci koji su saslušani u tom spisu, te da se potom provede vještačenje po vještaku zaštite na radu. Tužitelj se u tužbi nadalje poziva na okolnost da je protiv tuženika već vodio postupke za naknadu štetu i koji su rezultirali pravomoćnim presudama te je tuženik naknadio štetu tužitelju. Drugi postupci koji su se vodili između tužitelja i tuženika te njihov ishod ne predstavljaju dokaz da je tužbeni zahtjev tužitelja u ovom predmetu osnovan. naime, pravomoćnost presude odnosi se samo na izreku presude. Niti obrazloženje sudske odluke niti išta od onoga što je u njemu sadržano ne postaju pravomoćni (VS, Rev 177/82 od 13.03.1984. i II Rev 112/83 od 15.11.1983. – PSP 24/200; Rev 525/84 od 28.06.1984. – PSP 26/136; rev 1640/86 od 21.11.1986. – PSP 33/178). Osim toga ističe se da niti u jednom od sudskih postupaka koji su prethodili donošenju presuda na koje se tužitelj poziva nisu provedeni dokazi na okolnost postojanja propusta tuženika u promjeni mjera zaštite na radu, pa čak nije niti utvrđeno na koji način je do samog štetnog događaja došlo. Dakle, tužitelj se ne može pozivati na činjenična utvrđenja iz obrazloženja drugih sudskih odluka kao dokaz da je njegov tužbeni zahtjev u ovom predmetu osnovan. Pošto tužitelj u tužbi nije čak niti opisao okolnosti nastanka štetnog događaja, ili obrazložio u čemu se po njegovu mišljenju sastoji propust tuženika u primjeni mjera zaštite na radu, a svakako nije dostavio bilo kakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da je do ozljede osiguranika tužitelja došlo zbog propusta u primjeni mjera zaštite na radu tuženika, to se predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Pod zaštitom prethodno navedenog ističe se prigovor zastare potraživanja tužitelja te se osporava visina štete za koju tužitelja tereti tuženika. Slijedom navedeno tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.".

4. Dana 6. ožujka 2020. pred ovim sudom održano je pripremno ročište, na koje su pristupili punomoćnici stranaka, koji su ostali pri svojim navodima iz tužbe odnosno odgovora na tužbu te su predložili odgodu ročišta dok na raspolaganju ne bude spis Općinskoga suda u Županji poslovni broj: P-282/1992. Pripremno ročište je odgođeno do pribave navedenog spisa P-282/1992.

5. Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji je ovom sudu 9. veljače 2023. dostavio spomenuti spis toga suda poslovni broj: P-282/1992.

6. Dana 3. listopada 2023. održano je pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari, na koje je pristupio za tužitelja punomoćnik ZZ, zaposlenik tužitelja, dok je za tuženika pristupio punomoćnik Davor Petrović, odvjetnik u Osijeku.

7. Punomoćnik tužitelja je izjavio kako ostaje pri tužbi, tužbenom zahtjevu te svim navodima iznesenim tijekom parnice. Punomoćnik tuženika je naveo kako ostaje pri navodima odgovora na tužbu te se protivi tužbenom zahtjevu i predlaže da se isti odbije kao neosnovan. Nadalje navodi kako ističe prigovor zastare potraživanja te osporava visinu naknade štete koju tužitelj potražuje. Naime, sukladno odredbi 160. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju tužiteljevo pravo na naknadu štete se ograničava na novčana davanja s osnova isplaćene mirovine u razmjernom iznosu i troškove profesionalne rehabilitacije i novčane naknade u vezi korištenja tog prava. Novčana naknada za tjelesno oštećenje i novčana naknada za tuđu pomoć i njegu koju tužitelj potražuje ovim tužbenim zahtjevom ne predstavljaju niti mirovinu niti troškove koji su u vezi sa profesionalnom rehabilitacijom osiguranika tužitelja te je razvidno kako tužitelj nema pravo regresa od tuženika za iznose isplaćene s navedenih osnova. Navedeni stav tuženika je potvrdio i ovaj prvostupanjski sud u poslovnoj odluci Pn- 51/2022 gdje se radi o identičnoj pravnoj stvari samo se radilo o utuženim iznosima za razdoblje od 1. listopada 2019. do 31. kolovoza 2022. godine, a navedeni stav tuženika još je potvrdio Visoki trgovački sud u ranijim predmetima.

8. Na pripremnom ročištu sud je primjenom odredbe članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19., dalje: ZPP) odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanje HZ, za saslušanje svjedoka koji su saslušani u predmetu Općinskog suda u Županji poslovni broj: P-282/1992 i za provođenje vještačenja po vještaku zaštite na radu, jer isti ne bi utjecali na drukčije rješavanje ove pravne stvari.

9. Na pripremnom ročištu zaključen je prethodni postupak i održana je glavna rasprava u smislu odredbe članka 292. stavka 8. Zakona o parničnom postupku, na kojoj su se izveli dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, kao i dokumentacije koja prileži spisu Općinskoga suda u Županji poslovni broj: P-282/92, koji je priklopljen ovom spisu, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

10. Nakon toga, ovaj sud je 2. studenoga 2023. donio presudu poslovni broj: 6 Pn-2/2020-15, kojom je presudio kako slijedi: " I. Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću, OIB: 69693144506, Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, isplatiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, na ime naknade štete, iznos od 17.677,77 € / 133.192,43 kn (slovima: sedamnaest tisuća šesto sedamdeset sedam eura i sedamdeset sedam centi / sto trideset tri tisuće sto devedeset dvije kune i četrdeset tri lipe)1 sa zateznom kamatom od 10. siječnja 2020. pa do isplate po stopi od 6,11 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana. II. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenoga zahtjeva tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, kojim tužitelj od suda traži da sud naloži tuženiku HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću, OIB: 69693144506, Ulica kneza Branimira 1, Zagreb isplatu iznosa od 4.051,06 € / 30.522,72 kn (slovima: četiri tisuće pedeset jedan euro i šest centi / trideset tisuća petsto dvadeset dvije kune i sedamdeset dvije lipe) sa zateznom kamatom od 10. siječnja 2020. pa do isplate po stopi od 6,11 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena. III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnoga postupka.".

11. Na navedenu presudu od 2. studenoga 2023. žalile su se stranke te je povodom žalbi Županijski sud u Osijeku presudom i rješenjem poslovni broj: Gž- 1678/2023-3 od 11. siječnja 2024. presudio i riješio kako slijedi: "I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika uvažava kao osnovana, pa se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-2/2020-15 od 2. studenoga 2023.: - potvrđuje u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke, - ukida u dosuđujućem pod toč. I. izreke, te u odluci o trošku pod toč. III. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. II. Trošak žalbe ostavlja se za konačnu odluku.".

12. U označenoj odluci od 11. siječnja 2024. Županijski sud u Osijeku je u obrazloženju iste naveo kako slijedi: "12. Iako je u parnici poslovni broj P-282/92 utvrđeno da je tužitelj 19. ožujka 1990. kao sjekač tuženika padom grane stabla zadobio teške i po život opasne ozljede uslijed kojih je kod tužitelja nastupila 100% invalidnost (paraplergičar), te što je u više parnica tuženik priznavao tužbene zahtjeve tužitelja za isplatu mirovinskih davanja za prethodna razdoblja, tuženik može i u ovoj parnici isticati da ozljede osiguranika tužitelja nisu nastale zbog toga što poslodavac nije proveo mjere zaštite na radu, te isticati prigovor da je do štetnog događaja došlo krivnjom oštećenika (radnika), kao i što može isticati prigovor doprinosa radnika, neovisno o tome što je u parnici poslovni broj P-282/92 utvrđeno da je za štetni događaj isključivo odgovoran poslodavac. 13. Odluka o odgovornosti poslodavca ne sprječava da poslodavac u regresnoj parnici dokazuje suprotno. Prvostupanjski sud je propustio razmotriti da tuženik nije sudjelovao u parnici poslovni broj P-282/92, te da utvrđenja o isključivoj odgovornosti poslodavca za štetu na radu ne vežu tuženika, jer kod sukcesivnog utuženja štete sud nije vezan osnovom iz parnice za isplatu iz drugih vremenskih razdoblja. 14. Stoga se prihvaćaju žalbeni prigovori tuženika da je prvostupanjski sud nezakonito odbio predložene dokaze tuženika da je poduzeo mjere zaštite na radu, te da postoji isključiva krivnja osiguranika tužitelja ili njegov doprinos nastanku štetnog događaja (tako i u Revx-545/12 i Rev-909/19). 15. Zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valjalo je uvažiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke. 16. U nastavku postupka prvostupanjski sud će provesti dokaze koje je do zaključenja prethodnog postupka predložio tuženik, a svakako provesti dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu na okolnost da li je tuženik proveo u vrijeme nastanka štetnog događaja mjere zaštite na radu, te raspraviti i o prigovoru da li je osiguranik tužitelja isključivo odgovoran za štetu, te da li su postojali propusti osiguranika koji bi imali značaj doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štete. 18. Nakon što prvostupanjski sud raspravi sva sporna pitanja na koja je ukazano u odluci ovog suda o ukinutom dijelu presude, donijet će novu i na zakonu utemeljenu odluku.".

13. U ponovljenome postupku održano je 16. svibnja 2024. ročište glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, kojom prilikom je punomoćnik tužitelja izjavio kako ostaje pri tužbi, tužbenom zahtjevu te svim navodima iznesenim tijekom parnice. Protivi se izvođenju dokaznih prijedloga tuženika te u spis kao sudsku praksu prilaže presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž-970/2023-2 od 25. siječnja 2024., u kojoj je isti Županijski sud u identičnoj pravnoj stvari odlučio dijametralno suprotno. Punomoćnik tuženika je naveo kako ostaje pri navodima odgovora na tužbu te se protivi tužbenom zahtjevu i predlaže da se isti odbije kao neosnovan. Predlaže da se postupi sukladno uputi drugostupanjskog suda u ukidnoj odluci. Na navedenoj raspravi sud je rješenjem usvojio dokazni prijedlog tuženika za provođenje vještačenja po vještaku zaštite na radu na okolnosti je li tuženik proveo u vrijeme nastanka štetnog događaja mjere zaštite na radu, a vještak se dužan izjasniti i o prigovoru je li osiguranik tužitelja isključivo odgovoran za štetu te jesu li postojali propusti osiguranika koji bi imali značaj doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štete.

14. Stalni sudski vještak zaštite na radu, Dražen Jeđud, dipl. ing. strojarstva je 14. srpnja 2024. u spis dostavio nalaz i mišljenje, u kojemu je naveo kako slijedi: "1. U trenutku događaja radnik HZ je radio poslove sječe stabla hrasta motornom pilom. Kada je radnik presjekao stablo hrasta isto je palo u smjeru s otklonom oko 15º u odnosu na određeni smjer padanja, udarilo je u susjedno stablo pri čemu se odlomila grana koja je pala na tlo, odbila se i povratno pala na radnika. 2. U trenutku događaja radnik HZ je radio poslove koji su ugovoreni s poslodavcem. 3. U trenutku događaja radnik HZ je radio poslove s posebnim uvjetima rada za koje je ispunjavao propisane uvjete. 4. U trenutku događaja radnik HZ je bio stručno osposobljen i osposobljen za rad na siguran način za poslove sjekača motornom pilom, a koje poslove je radio u trenutku događaja. 5. U trenutku događaja radnik HZ je koristio propisanu osobnu zaštitnu opremu. 6. Stablo hrasta koje je sjekao radnik HZ je palo s otklonom oko 15º u odnosu na određeni smjer padanja, najvjerojatnije zbog toga što je veći dio panja bio trul. 7. Radnik HZ je sam odredio smjer padanja stabla pri čemu je trebao uzeti u obzir mogućnost odstupanja smjera padanja stabla u odnosu na određeni smjer obzirom da je predmetno stablo bilo trulo, a sve prema čl. 15 Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu. 8. Radnik HZ prije početka sječe stabla nije izvršio pripremne radnje i očistio teren u smjeru povlačenja, odnosno nije napravio odstupnicu čime je postupio protivno čl. 20 Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu. 9. Prilikom padanja stabla radnik HZ nije promatrao krošnje stabala, jer bi u suprotnom uočio da se odlomljena grana vraća prema njemu i imao bi dovoljno vremena promijeniti svoj položaj i izbjeći ozljeđivanje čime je postupio protivno pravilima zaštite na radu. 10. Do ozljeđivanja je došlo iz razloga što radnik HZ nije postupao u skladu s pravilima zaštite na radu jer nije izvršio pripremne radnje i napravio odstupnicu, te prilikom padanja stabla nije promatrao krošnju do njezinog potpunog smirivanja. 11. Da je radnik HZ izvršio pripremne radnje i napravio odstupnicu, te da se prilikom padanja stabla povlačio unatrag po odstupnici i konstantno promatrao krošnju stabla isti bi imao dovoljno vremena promijeniti svoj položaj i do ozljeđivanja ne bi došlo. 12. U konkretnom slučaju nije bilo propusta poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu.".

15. Podneskom od 3. rujna 2024. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, navodeći kako isti nije napravljen cjelovito, objektivno i u skladu s pravilima struke, a zaključak i mišljenje su paušalni i pogrešni. Vještak nije sagledao kompletan spis, odnosno dokumentaciju, te je naveo samo onoga što pogrešno smatra da je nepravilno postupanje nastradalog radnika, dok uopće ne navodi ništa o (ne)postupanju poslodavca vezano za njegove obveze u pogledu zaštite na radu. Predlaže se pozvati vještaka radi dopune i pojašnjenja nalaza.

16. Podneskom od 25. rujna 2024. stalni sudski vještak zaštite na radu, Dražen Jeđud, dipl. ing. strojarstva je naveo kako slijedi: "Na podnesak tužitelja od 03.09.2024. godine očitujem se: 1. Vještačenje je provedeno na temelju dokumentacije koja prileži spisu. 2. Vjerodostojnost zapisnik o inspekcijskom nadzoru i skice inspektora rada za ZNR ne može biti predmetnom vještačenja. 3. Prema zapisniku i skici inspektora rada za ZNR radnik HZ prije početka sječe stabla nije očistio okoliš i napravio odstupnicu, jer se na udaljenosti 2 m od panja nalazilo raslinje gloga visine preko 1 m, a što je i ucrtano na skici i označenom bojem 6. 4. Da je radnik HZ prije početka sječe stabla očistio okoliš i napravio odstupnicu, te da je prilikom padanja stabla promatrao krošnju, isti bi imao dovoljno vremena promijeniti svoj položaj i odstupiti od mjesta rušenja na dovoljnu udaljenost na kojoj ga odlomljena grana ne bi mogla ozlijediti. 5. Ozljeđivanje radnika HZ je uzročno-posljedičnoj vezi s njegovim postupanjem. 6. Prema čl. 11 Pravilnika o ZNR u šumarstvu u određenoj sjekačkoj liniji poslove sječe smije obavljati jedan sjekač s motornom pilom ili sjekačka grupa od dva radnika i jedne motorne pile. Obzirom da je u trenutku događaja radnik HZ bio sam u sjekačkoj liniji br. 6, posao sječe je bio organiziran u skladu s čl. 11 Pravilnika.

7. Prema čl. 12 Pravilnika radnik s motornom pilom ne smije raditi duže od dva sata neprekidno, odnosno duže od četiri sata sa prekidima u toku jednog radnog dana. Na temelju stanja spisa se ne može utvrditi da bi radnik HZ u trenutku događaja eventualno bio radio s motornom pilom duže od dva sata neprekidno. ZAKLJUČAK: Ostajem u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 14.07.2024. godine.".

17. Dana 27. studenoga 2025. održana je u ovoj pravnoj stvari glavna rasprava, na koju su pristupili punomoćnici stranaka i kojoj je izveden dokaz saslušanjem stalnoga sudskog vještaka zaštite na radu Dražena Jeđuda, koji je na raspravi izjavio: „U cijelosti ostajem kod svog pisanog nalaza i mišljenja dostavljenog ovom sudu, kao i pri navodima svih podnesaka koje sam predao u spis naročito pri dopuni vještačenja od 25. rujna 2024. Nadalje navodi kako je predmetni nalaz i mišljenje u cijelosti i potpun i točan te nalazu i mišljenju nemam ništa drugoga za dodati. Na pitanje punomoćnice tužitelja, vještak odgovara:" U pisanom nalazu i mišljenju na stranici 4 je navedeno da svjedoci ĆZ, MZ, VZ, SZ i ŽZ, te ŠZ i PZ su iskazali da nisu neposredni očevici događaja. Okolnosti događaja u kojem je ozlijeđen radnik HZ su utvrđene iz dokumentacije inspektora zaštite na radu, a koja prileži spisu. Mišljenja sam da u trenutku događaja radnik nije bio očistio od svih predmeta i prepreka pravac u kojem se trebao povlačiti unatrag, a isto tako mišljenja sam da prilikom rušenja stabla ozlijeđeni radnik također niti konstantno promatrao krošnju stabla koje je rušio. Da je radnik na propisani način očistio odstupnicu i da je konstantno pratio krošnju stabla koje je rušio isti bi imao dovoljno vremenske i prostorne mogućnosti udaljiti se na sigurnu udaljenost i do ozljeđivanja radnika ne bi došlo. Tipičan način ponašanja radnika je da poduzima radnje u cilju izbjegavanja opasnosti koje prijete po njegovo zdravlje i život. Iz dokumentacije koja prileži spisu slijedi da ozlijeđeni radnik u trenutku događaja nije bio sam na šumskom radilištu, već su bili prisutni i drugi radnici koji su bili raspoređeni u druge sjekačke linije. Prema čl. 11. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu poslove siječe smije obavljati jedan sjekač s motornom pilom u određenoj sjekačkoj liniji. Obzirom na navedeno mišljenja sam da u konkretnom slučaju nije bilo propusta u primjeni mjera zaštite na radu prilikom organizacije radnog postupka, jer se ozlijeđeni radnik sa motornom pilom nalazio sam u svojoj sjekačkoj liniji. Nigdje iz dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi da poslovođa SZ u trenutku događaja nije bio na šumskom radilištu. Radnik tijekom jednog radnog dana od 8 sati s motornom pilom smije raditi maksimalno dva sata neprekidno odnosno četiri sata sa prekidima u tijeku jednog radnog dana. Iz dokumentacije spisa se ne može egzaktno utvrditi koliko dugo je prije štetnog događaja ozlijeđeni radnik taj dan ukupno radio sa motornom pilom i koliko dugo je neprekidno radio sa motornom pilom.".

18. Punomoćnica tužitelja izjavila je kako iz iskaza vještaka ne proizlazi da je radnik HZ radio suprotno Pravilniku o zaštiti na radu u šumarstvu. Punomoćnik tuženika izjavio je kako nema primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te ističe da je isti napravljen sukladno pravilima struke te da se vještak stručno i decidirano očitovao na sve primjedbe tužitelja. Punomoćnica tužitelja ukazala je kako je Općinski sud u Vukovaru donio presudu Pn-51/2022 od 16. svibnja 2023. kojim je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, a koja je preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 970/2023 od 25. siječnja 2024. na način da je tužitelju dosuđen cjelokupni utuženi iznos. Punomoćnik tuženika je posebno istaknuo da kod sukcesivnog utuženja štete sud nije vezan osnovom iz parnice za isplatu iz drugih vremenskih razdoblja, a taj stav potvrđuje drugostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari, a i Vrhovni sud Republike Hrvatske u takvim odlukama. Stoga su navodi punomoćnice tužitelja irelevantni. Punomoćnica tužitelja je u spis dostavila presudu Županijskog suda u Vukovaru Gž-32/2023-3 od 20. lipnja 2024. te je primjerak te presude uručen punomoćniku tužitelja. Nadalje je predložila kombinirano vještačenje stručnjaka iz područja šumarstva i zaštite na radu. sud je rješenjem na glavnoj raspravi odbio dokazni prijedlog tužitelja za kombinirano vještačenje stručnjaka iz područja šumarstva i zaštite na radu, jer punomoćnica tužitelja nije navela okolnosti na koje bi se trebalo provoditi to vještačenje, a nalaz i mišljenje vještaka Dražena Jeđuda sud smatra životnim, logičnim, uvjerljivim i načinjenim sukladno pravilima struke. Također predmetno vještačenje po vještaku zaštite na radu provedeno je sukladno uputi Županijskog suda u Osijeku iz presude poslovni broj Gž-1678/2023 od 11. siječnja 2024.

19. Na glavnoj raspravi su se izveli dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, kao i dokumentacije koja prileži spisu Općinskoga suda u Županji poslovni broj: P-282/92, koji je priklopljen ovome spisu, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

20. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev neosnovan.

21. Sukladno odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18. i 115/18., dalje: ZOMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (stavak 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava (stavak 2.).

22. Prema odredbi članka 162. ZOMO-a Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe (stavak 1.). Za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana (stavak 3.).

23. Uvidom u spis sud je utvrdio kako istome prileži prijava o povredi na radu, redni broj 6/90 od 20. ožujka 1990. (stranice 10-12 spisa), izvještaj liječnika koji je pregledao ozlijeđenog od 21. ožujka 1990. (stranica 13 spisa), podaci o nesreći od 20. ožujka 1990. (stranica 45 spisa) i zapisnik o uviđaju nesreće na radu koja se dogodila radniku HZ (stranica 46 spisa), dok spisu Općinskog suda u Županji P-282/92 prileži zapisnik o obavljenom nadzoru Inspekcije rada SO Županja od 20. ožujka 1990. (stranice 28-30 toga spisa), iz koje dokumentacije proizlazi da je 19. ožujka 1990. nastradao HZ, tada zaposlenik tuženika, jer tuženik nije osigurao uvjete rada za rad na siguran način.

24. Također, uvidom u spis Općinskog suda u Županji P-282/92 sud je utvrdio kako je isti sud povodom tužbe HZ protiv tuženika HRVATSKE ŠUME Zagreb radi naknade štete zbog ozljeda zadobivenih 19. ožujka 1990. donio presudu pod brojem P-282/92 od 23. studenoga 1993. po kojoj je tuženik HRVATSKE ŠUME dužan isplatiti tužitelju HZ na ime naknade za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, duševne boli, smanjenje životne aktivnosti te duševne boli zbog naruženosti točno navedene iznose. Ova presuda je potvrđena presudom Županijskoga suda u Osijeku broj: Gž-392/94-2 od 21. travnja 1994. te povodom revizije presudom Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj: Rev-3177/1994-2 od 18. travnja 1996. preinačena tako da su tužitelju dosuđeni veći iznosi nego u prvostupanjskoj presudi.

25. Iz rješenja tužitelja br. 185935 (str. 4–5 spisa) je vidljivo da je tužitelj HZ priznao pravo na invalidsku mirovinu od 20. ožujka 1995. Iz rješenja broj IN- 85935 od 10. veljače 1993. (str. 6–7 spisa) je vidljivo da je tužitelj HZ počevši od 1. travnja 1990. priznao pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje. Iz rješenja tužitelja broj IN-85935 od 30. kolovoza 1995. (str. 8-9 spisa) je vidljivo da je tužitelj HZ priznao pravo na doplatak za pomoć i njegu.

26. Iz navedenoga je sud utvrdio kako je ovdje tužitelj HZ u upravnom postupku spomenutim rješenjima tužitelja priznao pravo na invalidsku mirovinu od 20. ožujka 1995., zbog povrede na radu, zatim pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje od 1. travnja 1990., zbog povrede na radu te pravo na doplatak za pomoć i njegu od 24. svibnja 1995. kao korisniku prava na invalidsku mirovinu.

27. Nadalje, spisu prileži dokument tužitelja nazvan obračun isplaćene invalidske mirovine KLASA: 140-01/11-29/19-NŠ-19/11, URBROJ: 341-22-15/1-19-44 od 24. listopada 2019. (stranice 37-38 spisa), u kojemu je navedeno kako slijedi: " GZ prema rješenju o priznanju na invalidsku mirovinu u razdoblju od 1. 12. 2016. do 30. 9. 2019. izvršena je isplata invalidske mirovine:

od 1.12. 2016. do 31. 12. 2016. mirovina u iznosu od 3.231,37 kn

od 1.1.2017. do 31. 12. 2017. mirovina u iznosu od 39.437,46 kn

od 1.1.2018. do 31.12.2018. mirovina u iznosu od 40.759,68 kn

od 1.1.2019. do 30.9. 2019. mirovina u iznosu od 31.584,96 kn

ukupno: 115.013,47

od 1.12.2016. do 31.12.2016. tjelesno oštećenje u iznosu od 490,54 kn od 1.1.2017. do 31.12.2017. tjelesno oštećenje u iznosu od 5.986,86 kn od 1.1.2018. do 31.12.2018. tjelesno oštećenje u iznosu od 6.187,56 kn od 1.1.2019. do 31.12.2019. tjelesno oštećenje u iznosu od 5.514,00 kn ukupno: 18.178,96

od 1.12.2016. do 31.12.2016. pomoć i njega u iznosu od 857,55 kn

od 1.1.2017. do 31.12.2017. pomoć i njega u iznosu od 10.466,04 kn

od 1.1.2018. do 31.12.2018. pomoć i njega u iznosu od 10.816,98 kn

od 1.1.2019. do 31.12.2019. pomoć i njega u iznosu od 8.382,15 kn

ukupno: 30.522,72

SVEUKUPNO: 163.715,15 kn.".

28. Međutim, Županijski sud u Osijeku kao drugostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari uputio je ovaj sud da u ponovljenome postupku svakako provede dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu na okolnost je li tuženik proveo u vrijeme nastanka štetnoga događaja mjere zaštite na radu te da raspravi i o prigovoru je li osiguranik tužitelja HZ isključivo odgovoran za štetu te jesu li postojali propusti osiguranika koji bi imali značaj doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štete.

29. Vještačenjem po stalnome sudskom vještaku zaštite na radu Draženu Jeđudu, dipl. ing. strojarstva, utvrđeno je kako osiguranik tužitelja - radnik HZ prije početka sječe stabla nije izvršio pripremne radnje i očistio teren u smjeru povlačenja, odnosno nije napravio odstupnicu čime je postupio protivno čl. 20. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu. Prilikom padanja stabla radnik HZ nije promatrao krošnje stabala, jer bi u suprotnom uočio da se odlomljena grana vraća prema njemu i imao bi dovoljno vremena promijeniti svoj položaj i izbjeći ozljeđivanje čime je postupio protivno pravilima zaštite na radu. Do ozljeđivanja je došlo iz razloga što radnik HZ nije postupao u skladu s pravilima zaštite na radu jer nije izvršio pripremne radnje i napravio odstupnicu te prilikom padanja stabla nije promatrao krošnju do njezinoga potpunog smirivanja. Da je radnik HZ izvršio pripremne radnje i napravio odstupnicu te da se prilikom padanja stabla povlačio unatrag po odstupnici i konstantno promatrao krošnju stabla isti bi imao dovoljno vremena promijeniti svoj položaj i do ozljeđivanja ne bi došlo. U konkretnome slučaju nije bilo propusta poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu. Vještak je također naveo da je radnik HZ prije početka sječe stabla očistio okoliš i napravio odstupnicu te da je prilikom padanja stabla promatrao krošnju, isti bi imao dovoljno vremena promijeniti svoj položaj i odstupiti od mjesta rušenja na dovoljnu udaljenost na kojoj ga odlomljena grana ne bi mogla ozlijediti. Ozljeđivanje radnika HZ je uzročno-posljedičnoj vezi s njegovim postupanjem. Prema čl. 11. Pravilnika o ZNR u šumarstvu u određenoj sjekačkoj liniji poslove sječe smije obavljati jedan sjekač s motornom pilom ili sjekačka grupa od dva radnika i jedne motorne pile. Obzirom da je u trenutku događaja radnik HZ bio sam u sjekačkoj liniji br. 6, posao sječe je bio organiziran u skladu s čl. 11. Pravilnika. Prema čl. 12. Pravilnika radnik s motornom pilom ne smije raditi duže od dva sata neprekidno, odnosno duže od četiri sata s prekidima tijekom jednoga radnog dana. Na temelju stanja spisa se ne može utvrditi da bi radnik HZ u trenutku događaja eventualno bio radio s motornom pilom duže od dva sata neprekidno. Okolnosti događaja u kojem je ozlijeđen radnik HZ su utvrđene iz dokumentacije inspektora zaštite na radu, a koja prileži spisu. Vještak je mišljenja da u trenutku događaja radnik nije bio očistio od svih predmeta i prepreka pravac u kojem se trebao povlačiti unatrag, a isto tako mišljenja je da prilikom rušenja stabla ozlijeđeni radnik također nije konstantno promatrao krošnju stabla koje je rušio. Da je radnik na propisani način očistio odstupnicu i da je konstantno pratio krošnju stabla koje je rušio isti bi imao dovoljno vremenske i prostorne mogućnosti udaljiti se na sigurnu udaljenost i do ozljeđivanja radnika ne bi došlo. Tipičan način ponašanja radnika je da poduzima radnje u cilju izbjegavanja opasnosti koje prijete po njegovo zdravlje i život. Iz dokumentacije koja prileži spisu slijedi da ozlijeđeni radnik u trenutku događaja nije bio sam na šumskom radilištu, već su bili prisutni i drugi radnici koji su bili raspoređeni u druge sjekačke linije. Prema čl. 11. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu poslove siječe smije obavljati jedan sjekač s motornom pilom u određenoj sjekačkoj liniji. Obzirom na navedeno mišljenja je da u konkretnom slučaju nije bilo propusta u primjeni mjera zaštite na radu prilikom organizacije radnog postupka, jer se ozlijeđeni radnik s motornom pilom nalazio sam u svojoj sjekačkoj liniji. Nigdje iz dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi da poslovođa SZ u trenutku događaja nije bio na šumskom radilištu. Radnik tijekom jednog radnog dana od 8 sati s motornom pilom smije raditi maksimalno dva sata neprekidno odnosno četiri sata s prekidima u tijeku jednog radnog dana. Iz dokumentacije spisa se ne može egzaktno utvrditi koliko dugo je prije štetnog događaja ozlijeđeni radnik taj dan ukupno radio sa motornom pilom i koliko dugo je neprekidno radio sa motornom pilom.

30. Iz navedenoga je sud utvrdio kako ozljede osiguranika tužitelja HZ nisu nastale zbog toga što njegov poslodavac (tuženik) nije proveo mjere zaštite na radu, dok je ozljeđivanje HZ u uzročno-posljedičnoj vezi s njegovim postupanjem, tj. do štetnoga događaja došlo je krivnjom radnika.

31. Kako prema odredbi članka 162. stavka 3. ZOMO-a za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, a kako iz spomenutoga vještačenja, koje ovaj sud prihvaća kao logično i uvjerljivo, proizlazi da ozljede osiguranika tužitelja HZ nisu nastale zbog toga što njegov poslodavac (tuženik) nije proveo mjere zaštite na radu, ne postoji odgovornost tuženika kao poslodavca HZ pa je stoga tužbeni zahtjev glede kojega je predmet vraćen ovime sudu na ponovni postupak valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 151., 154., 155. i 164. ZPP-a, polazeći od vrijednosti predmeta spora u visini od 21.728,73 €, kao i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH).

33. Tuženiku, koji je u cijelosti uspio u postupku i koji je zastupan po punomoćniku odvjetniku sukladno OTRH i navedenoj vrijednosti predmeta spora, priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška na glavnoj raspravi održanoj 27. studenoga 2025., trošak sastava odgovora na tužbu u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 500,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište održano 3. listopada 2023. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 500,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak sastava žalbe protiv presude u smislu Tbr. 10.1. OTRH u iznosu od 625,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište održano 16. svibnja 2024. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 500,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište održano 27. studenoga 2025. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 500,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak vještačenja po vještaku zaštite na radu u iznosu od 400,00 € i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 527,48 € u smislu Tbr. 3.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23.), što ukupno čini iznos od 4.208,73 € pa je stoga, uz primjenu odredbe članka 151. stavka 3. ZPP- a, odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

34. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troška pristupa ročištu od 6. ožujka 2023., jer takvo ročište u ovome predmetu nije održano te zahtjev tuženika za naknadu troška sudskih pristojbi za odgovor na tužbu, jer sukladno članku 4. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18. i 51/23.) obveza plaćanja pristojbe, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, a tuženik je u ovoj parnici uspio u cijelosti te ne plaća pristojbu na odgovor na tužbu, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom III.

35. Iz iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 9. siječnja 2026.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku, putem punomoćnika

3. Kalendar 30 dana