REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1133/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Patricije Jureško, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Iva Markotić Bagarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice PS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja ročišta, 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-85037/2023 od 19. prosinca 2023. u dijelu u kojem se nalaže tuženici PS iz [adresa], OIB; 41307156539, isplatiti tužitelju Hrvatska radiotelevizija, sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305, iznos od 84,96 EUR zajedno sa kamatama tekućim na iznos od:

- 10,62 EUR od 21. studenoga 2022.,

- 10,62 EUR od 21. prosinca 2022.,

- 10,62 EUR od 21. siječnja 2023.,

- 10,62 EUR od 21. veljače 2023.,

- 10,62 EUR od 21. ožujka 2023.,

- 10,62 EUR od 21. travnja 2023.,

- 10,62 EUR od 21. svibnja 2023.,

- 10,62 EUR od 21. lipnja 2023.,

pa do isplate te se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatska radiotelevizija, sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305, odbija kao neosnovan.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-85037/2023 od 19. prosinca 2023. i odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže tuženici naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 62,31 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev tužitelja Hrvatske radiotelevizije sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305, za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Temeljem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) od 13. studenoga 2023. javni bilježnik Mladen Burec iz Zagreba, donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-85037/2023 od 19. prosinca 2023. kojim je tuženici (ranije ovršenici) naloženo u roku od 8 dana od dana dostave tog rješenja tužitelju namiriti tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s odmjerenim troškovima, određena je ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima te je utvrđeno da nastali troškovi postupka iznose 62,31 EUR.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženica je podnijela pravovremeni prigovor u kojem pobija predmetno rješenje u cijelosti, navodeći kako nema nikakvog dugovanja prema tužitelju te kako nema nikakvih saznanja da bi se nalazila u bilo kakvoj vrsti pravnog odnosa s tužiteljem temeljem čega bi ista imala zakonske osnove za pokretanje ovršnog postupka. Ističe da nije primila ni prijedlog za ovrhu niti samo rješenje o ovrsi na zakonom propisani način. Naposljetku ističe prigovor zastare svih pojedinačnih potraživanja.

3. Sud je rješenjem poslovni broj Povrv-1133/2024-2 od 28. listopada 2024. (list 48- 50 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj se podneskom od 27. studenoga 2024. očitovao na prigovor, odnosno odgovor na tužbu navodeći u bitnom da je tuženica, kao vlasnica RTV prijamnika na području Republike Hrvatske, imala zakonsku obvezu podmirivanja RTV pristojbe tužitelju sukladno članku 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji te da se novčane obveze mogla osloboditi jedino odjavom prijamnika na propisani način, što je tuženica propustila učiniti. U odnosu na prigovor zastare, tužitelj ističe kako je prigovor zastare u cijelosti neosnovan, budući da je ovršni prijedlog podnesen u zakonskom zastarnom roku od godine dana, čime je tijek zastare prekinut. Nadalje ističe da je plaćanje RTV prijamnika zakonska, a ne ugovorna obveza.

5. Tuženici je podnesak tužitelja sa pripadajućim prilozima od 27. studenoga 2024. dostavljen na očitovanje u roku od 15 dana sukladno odredbi čl. 461.a st. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/2023, 146/2025; dalje: ZPP), međutim tuženica se u zakonskom roku nije očitovala u smislu navedene zakonske odredbe.

6. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti, iz čl. 458. st. 1. ZPP-a, a kako niti jedna od stranaka nije zatražila održavanje ročišta niti je prema stanju spisa to bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka budući da je sud mišljenja da se pravično vođenje postupka može provesti i bez održavanja ročišta, sud je u skladu sa čl. 461.a st. 3. i st. 4. ZPP-a u ovoj parnici proveo samo pisani postupak, bez održavanja ročišta.

7. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 3. studenoga 2023. (list 12 spisa), obavijesti od 13. studenoga 2023. (list 13 spisa), izvatka iz evidencije pretplatnika (list 55 spisa) te saldakonti kartice (list 56-68 spisa).

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade na ime rtv pristojbe u razdoblju studenoga 2022. do lipnja 2023. u iznosu od 84,96 EUR.

10. Spornim se u postupku ukazuje postojanje pravnog odnosa među strankama, odnosno obveza tužene na ispunjenje predmetnog potraživanja.

11. Prije svega valja ukazati da je istaknuti prigovor zastare potraživanja neosnovan. Naime, odredbom čl. 232. st. 1. toč. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. - dalje ZOO) propisan je jednogodišnji rok zastare za tražbine radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe čl. 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 13. studenoga 2023., a najstariji račun dospijeva na naplatu dana 20. studenoga 2022., iz čega slijedi da utuženi računi nisu obuhvaćeni zastarom. Također valja napomenuti da nije osnovan prigovor tuženice da je u postupku došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka propuštanjem dostave budući da je uvidom u spis utvrđeno da je prilikom dostave pismena tuženici postupljeno prema odredbi čl. 8. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22. dalje: OZ ).

12. Uvidom u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 3. studenoga 2023. i saldokonti karticu od 25. studenoga 2024. sud je utvrdio da je tuženik zaveden kao obveznik plaćanja pristojbe prema broju 01909493, te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od 20. studenoga 2022. do 20. lipnja 2023., u ukupnom iznosu od 84,96 EUR, a navedeni su i rokovi dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa.

13. Uvidom u izvadak iz evidencije pretplatnika sud je utvrdio da je tuženik zaveden u evidencijama tužitelja kao obveznik plaćanja RTV pristojbe na adresi [adresa], kat 2, pod šifrom obveznika 1909493, s datumom prijave 1. prosinca 1989. te da prijamnik nije odjavljen (naznaka status aktivan).

14. Tuženica je osporila utuženo dugovanje, kao i uopće postojanje pravnog odnosa s tužiteljem temeljem kojeg bi postojala obveza plaćanja pristojbe. Prema tomu, teret dokaza osporenog u ovom postupku je na tužitelju u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a, u vezi sa odredbom čl. 7. istog zakona.

15. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj: 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22.; dalje: ZHRT) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu, dok je čl. 36. st. 1. istog zakona propisano da vlasnik prijemnika ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi .

16. Obzirom na to da je tuženica u ovom postupku osporila postojanje ikakvog pravnog odnosa s tužiteljem, ovaj sud ukazuje da je teret dokazivanja činjenice da je tuženik vlasnik ili posjednik prijamnika na tužitelju. Tužitelj je dakle trebao ponuditi dokaze o istome, budući da iz priloženih dokaza nije poznato temeljem čega je evidentirana kao pretplatnik pristojbe HRT-a u evidencijama tužitelja, no tužitelj u spis ne dostavlja materijalne dokaze o tomu. Naime tužitelj u spis nije dostavio niti prijavu rtv prijemnika na temelju koje bi sud mogao utvrditi temeljem koje osnove je tuženica zavedena u evidencije tuženika, odnosno eventualni nastanak obveze plaćanja rtv pristojbe, niti kakav drugi dokaz na osnovu kojeg je moguće utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva. Plaćanje RTV pristojbe je zakonska obveza, međutim da bi netko postao obveznikom plaćanja RTV pristojbe, potrebna je prijava vlasnika RTV prijamnika i to putem potvrde o prijavi obveznika/prijamnika. Budući tužitelj nije dostavio i potvrdu o prijavi obveznika/prijamnika iz koje bi bilo vidljivo da je tuženica vlasnik RTV prijamnika i kada je i kako postala obveznik plaćanja RTV pristojbe, primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe članka 221.a ZPP-a ovaj sud nalazi da tužitelj nije dokazao da je tuženica u obvezi plaćanja pristojbe. Ovdje valja ukazati na recentnu praksu drugostupanjskih sudova koja potvrđuje izneseni pravni stav i to presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-718/2025-2 1. rujna 2025., te presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-346/2025-2 od 19. svibnja 2025.

17. Tužitelj svoj zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji na izvodu iz poslovnih knjiga, no kako tuženik osporava postojanje pravnog odnosa s tužiteljem, dakle izrijekom osporava osnovu tužbenog zahtjeva, temeljem navedene isprave nije moguće utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, izvadak iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (čl. 31. st. 1. OZ-a) ali isti nema pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. ZPP-a), jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na po tuženici osporene okolnosti.

18. U istom smislu se ukazuje da okolnost da je tuženica u evidenciji pretplatnika navedena kao pretplatnik tužitelja, cijeneći činjenicu da ta evidencija, kao i saldakonti kartica, predstavlja jednostrani akt tužitelja, ista nema značaj dokaza na temelju kojega bi se moglo zaključiti o postojanju obveze tužene prema tužitelju, kao i dokaza o vlasništvu i posjedu radio prijamnika, sve u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a.

19. Odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud je u ovom postupku ocijenio da tužitelj na kome je bio teret dokaza nije uspio dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva jer istu nije moguće utvrditi iz isprava koje su priložene spisu. Budući da je temeljna pretpostavka postojanja obveze na plaćanje rtv pristojbe da obveznik ima u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijem radijskog ili audiovizualnog prijamnika, koju pretpostavku tužitelj nije dokazao u smislu s čl. 34. st. 1. ZHRT-a, to je sud utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

21. Sud nije ulazio u pitanje visine tužbenog zahtjeva, jer je tužbeni zahtjev ionako neosnovan zbog činjenice da nije dokazana osnova tužbenog zahtjeva.

22. Slijedom navedenog, sud je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u cijelosti i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke. Tako se odluka o trošku postupka temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) te je donesena u skladu sa Zaključkom broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.

24. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo u cijelosti odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Galić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženici