REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-9065/2019-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužiteljice IOZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Perenčević Habeković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u OD Porobija & Porobija d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. studenoga 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu tužitelja Martinu Perenčević Habeković i zamjenika punomoćnika tuženika LOZ, odvjetničkog vježbenika, 9. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbi Ugovora o kreditu broj 3211560552/07 sklopljen dana 26. studenoga 2007. između tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kao Kreditorom i tužiteljicom IOZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao Korisnikom kredita, na kojem je ugovoru potpis Korisnika kredita ovjeren od javnog bilježnika Katice Valić, iz Zagreba, Zrinjevac 17, dana 28. studenoga 2007., pod posl.br.: OV- 16694/07, i to :
odredba članka 2.:
„…i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 9,00% godišnje (slovima: devetcijelih nula posto), …“;
odredba čl. 4.:
„Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“;
II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., da tužiteljici IOZ, po osnovi preplate na temelju ništetne promjenjive kamatne stope isplati iznos od 1.217,74 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na iznose:
- 5,87 EUR od dana 14.06.2008. pa do isplate;
- 5,87 EUR od dana 28.06.2008. pa do isplate;
- 5,84 EUR od dana 12.08.2008. pa do isplate;
- 5,77 EUR od dana 13.09.2008. pa do isplate;
- 5,76 EUR od dana 25.09.2008. pa do isplate;
- 5,79 EUR od dana 13.11.2008. pa do isplate;
- 5,79 EUR od dana 13.11.2008. pa do isplate;
- 5,82 EUR od dana 13.12.2008. pa do isplate;
- 5,93 EUR od dana 14.01.2009. pa do isplate;
- 6,02 EUR od dana 17.02.2009. pa do isplate;
- 5,99 EUR od dana 17.03.2009. pa do isplate;
- 6,00 EUR od dana 11.04.2009. pa do isplate;
- 5,95 EUR od dana 16.05.2009. pa do isplate;
- 5,91 EUR od dana 13.06.2009. pa do isplate;
- 5,93 EUR od dana 16.07.2009. pa do isplate;
- 17,42 EUR od dana 15.08.2009. pa do isplate;
- 17,27 EUR od dana 14.10.2009. pa do isplate;
- 17,32 EUR od dana 13.11.2009. pa do isplate;
- 17,42 EUR od dana 24.11.2009. pa do isplate;
- 17,30 EUR od dana 12.12.2009. pa do isplate;
- 17,36 EUR od dana 16.01.2010. pa do isplate;
- 17,43 EUR od dana 13.02.2010. pa do isplate;
- 17,30 EUR od dana 13.03.2010. pa do isplate;
- 17,31 EUR od dana 14.04.2010. pa do isplate;
- 17,30 EUR od dana 13.05.2010. pa do isplate;
- 17,23 EUR od dana 15.06.2010. pa do isplate;
- 17,18 EUR od dana 15.07.2010. pa do isplate;
- 17,18 EUR od dana 13.08.2010. pa do isplate;
- 17,35 EUR od dana 14.09.2010. pa do isplate;
- 17,41 EUR od dana 13.10.2010. pa do isplate;
- 17,52 EUR od dana 13.11.2010. pa do isplate;
- 17,60 EUR od dana 15.12.2010. pa do isplate;
- 17,62 EUR od dana 13.01.2011. pa do isplate;
- 17,65 EUR od dana 15.02.2011. pa do isplate;
- 17,59 EUR od dana 15.03.2011. pa do isplate;
- 17,54 EUR od dana 13.04.2011. pa do isplate;
- 17,56 EUR od dana 13.05.2011. pa do isplate;
- 17,66 EUR od dana 14.06.2011. pa do isplate;
- 17,60 EUR od dana 13.07.2011. pa do isplate;
- 17,73 EUR od dana 12.08.2011. pa do isplate;
- 17,83 EUR od dana 13.09.2011. pa do isplate;
- 17,82 EUR od dana 13.10.2011. pa do isplate;
- 17,82 EUR od dana 12.11.2011. pa do isplate;
- 17,84 EUR od dana 15.12.2011. pa do isplate;
- 17,93 EUR od dana 13.01.2012. pa do isplate;
- 18,07 EUR od dana 15.02.2012. pa do isplate;
- 17,97 EUR od dana 14.03.2012. pa do isplate;
- 17,80 EUR od dana 13.04.2012. pa do isplate;
- 17,86 EUR od dana 12.05.2012. pa do isplate;
- 17,98 EUR od dana 15.06.2012. pa do isplate;
- 17,84 EUR od dana 14.07.2012. pa do isplate;
- 17,85 EUR od dana 14.08.2012. pa do isplate;
- 17,69 EUR od dana 13.09.2012. pa do isplate;
- 17,82 EUR od dana 13.10.2012. pa do isplate;
- 17,93 EUR od dana 14.11.2012. pa do isplate;
- 17,91 EUR od dana 12.12.2012. pa do isplate;
- 18,02 EUR od dana 12.01.2013. pa do isplate;
- 18,04 EUR od dana 13.02.2013. pa do isplate;
- 18,06 EUR od dana 13.03.2013. pa do isplate;
- 18,11 EUR od dana 12.04.2013. pa do isplate;
- 18,02 EUR od dana 14.05.2013. pa do isplate;
- 17,92 EUR od dana 12.06.2013. pa do isplate;
- 17,84 EUR od dana 11.07.2013. pa do isplate;
- 17,58 EUR od dana 13.08.2013. pa do isplate
- 17,78 EUR od dana 14.09.2013. pa do isplate;
- 17,86 EUR od dana 12.10.2013. pa do isplate;
- 17,87 EUR od dana 14.11.2013. pa do isplate;
- 17,92 EUR od dana 14.12.2013. pa do isplate;
- 17,88 EUR od dana 14.01.2014. pa do isplate;
- 17,49 EUR od dana 12.02.2014. pa do isplate;
- 17,51 EUR od dana 11.03.2014. pa do isplate;
- 17,45 EUR od dana 12.04.2014. pa do isplate;
- 17,35 EUR od dana 13.05.2014. pa do isplate;
- 17,31 EUR od dana 12.06.2014. pa do isplate;
- 17,38 EUR od dana 15.07.2014. pa do isplate;
- 17,17 EUR od dana 15.08.2014. pa do isplate;
- 17,14 EUR od dana 15.09.2014. pa do isplate;
- 17,19 EUR od dana 15.10.2014. pa do isplate;
- 18,80 EUR od dana 15.12.2014. pa do isplate, sve u roku od 15 dana,
III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., da naknadi tužiteljici IOZ troškove postupka u iznosu od 1.337,50 EUR (tisućutristotridesetrsedam eura i pedeset eurocenti) sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2 026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tužiteljici IOZ da naknadi tuženiku Zagrebačka banka d.d., troškove postupka u iznosu od 500,00 EUR (petsto eura) sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 26. studenoga 2007. godine s tuženikom sklopila Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3211560552/07 kojim joj je stavljen na raspolaganje iznos od 25.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate uz redovnu kamatnu stopu od 9% godišnje, promjenjivu u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., odnosno koja je regulirana na jednostran način. Tuženik je unaprijed sastavio ugovor kao formulirani standardizirani obrazac na način da je uglavio niz nepoštenih ugovornih odredaba koje su posljedično ništetne u smislu odredbi čl. 96. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužiteljici nametnuo odredbu koja ju dovodi u neravnopravan položaj. Pritom, od strane banke je izostalo potpuno informiranje jer tužiteljica nije dobila valjanu informiranu odluku o kreditu koji diže. Predlaže utvrditi ništetnim nepoštene odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika te s te osnove isplatu (povrat) plaćenog iznosa s pripadajućim kamatama, zajedno s troškovima postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, ističe da se na ovaj predmet ne primjenjuju odluke iz kolektivnog spora jer se radi o kreditu u valuti EUR, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer iz prometa po kreditu proizlazi da je osim tužiteljice i treća osoba otplaćivala obveze, osporava potrošački status tužiteljici u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, ističe da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope valjane jer se banka obvezala da će iste mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova postupka.
3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužiteljica je tražila da se utvrdi ništetnim odredba ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te isplatu svih preplaćenih nespecificiranih iznosa. Podneskom od 7. listopada 2024. tužiteljica je specificirala i tražila isplatu iznosa od 1.990,84 EUR s pripadajućim kamatama. Sud ocjenjuje da je ovakvom dispozicijom tužiteljica ispravila tužbu te se uzima da je navedeno tražila već u tužbi (Tako i ŽS Varaždin, SS Koprivnica Gž- 745/22 od 14. ožujka 2023.), sukladno čl. 109. ZPP-a, stoga je neosnovano protivljenje tuženika preinaci tužbe.
3.1. Nakon izvedenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 30. listopada 2025. tražila isplatu 1.217,74 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pripadajućim kamatama na pojedinačne mjesečne specificirane iznose.
3.2. Ovakvom dispozicijom tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8), čemu se tuženik u podnesku od 3. studenoga 2025. nije protivio u smislu čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Polazeći od navedenog, a uzimajući u obzir procesne dispozicije stranaka u ovom postupku, valjalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku od 30. listopada 2025.
4. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 26. studenoga 2007. (list 3-7 spisa), Ugovor o stambenoj štednji od 23. studenoga 2007. (list 8 spisa), promet po računu tužiteljice (list 9-10 spisa), Obavijest o promjeni kamatne stope (list 11-16 spisa), Obavijest o stanju kredita (list 17 spisa), Pregled promjena kamatnih stopa (list 19 spisa), Promet po kreditu (list 20-32 spisa), Platne liste tužiteljice (list 126-185 spisa), izvedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 190-198 spisa), te je saslušana tužiteljica (list 217- 218 spisa).
5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, .2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP)
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 26. studenoga 2007. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci tuženika te isplata preplaćenih iznosa po toj osnovi, sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), sve s pripadajućim kamatama od dana plaćanja.
8. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 26. studenoga 2007., da je ugovorena kamatna stopa u visini 9% godišnje, promjenjiva prema jednostranoj odluci kreditora, te da je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjao kamatnu stopu na više te da je tužiteljica uredno ispunila sve obveze iz istog ugovora.
9. Sporna je osnova i visina zahtjeva, aktivna legitimacija jer je po tvrdnjama tuženika pojedine mjesečne rate plaćala treća osoba, valjanost (poštenost) pojedinih odredbi ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, potrošački status tužiteljice u trenutku sklapanja ugovora o kreditu te je li potraživanje u zastari.
10. Prije svega potrebno je napomenuti da ovaj sud nije vezan za utvrđenja iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja presuda se odnosi na ugovore koje su tužene banke sklopile primjenom valutne klauzule uz valutu obveze ugovorene u švicarskim francima, jer se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu uz valutu obveze ugovorene u EUR, stoga je neosnovano pozivanje tužiteljice na utvrđenja iz kolektivnog spora (tako i VSRH Rev 19/2023 10. siječnja 2023.).
11. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome navela da je 2007. sklopila ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu u valuti EUR, a ostvarena sredstva darovala je sinu kao svadbeni dar radi kupnje njegove prve nekretnine. Radilo se o unaprijed formuliranom i tipiziranom ugovoru o kreditu te nije mogla utjecati na pojedine odredbe, a kamoli nacrt istog ugovora uzeti i naknadno se posavjetovati sa stručnjakom. Prilikom sklapanja samog ugovora djelatnik u banci nije ju upozorio na štetne posljedice i rizike sklapanja takvog ugovora, niti ju je upozorio o odredbi o promjeni kamatne stope i na koji način bi se ista mijenjala. Imala je povjerenje u tuženika kao banku, ranije je sklapala neke ugovore o kreditu u kunama, te nije posumnjala na nepošteno postupanje.
11.1. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice, ocjenjuje ga iskrenim, potpunim i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu (plaćanje putem trajnog naloga razvidno je iz prometa po računu tužiteljice – list 9 i 10 spisa). Stoga neosnovan je i nedokazan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice jer iz stanja spisa proizlazi da je mjesečne rate isključivo plaćala tužiteljica iz vlastitih sredstava. Osim toga, tužiteljica kao korisnik kredita ovlaštena je zahtijevati stečeno bez osnove i za one uplate koje je izvršavao sudužnik po kreditu ili koji drugi sudionik kreditnog odnosa, odnosno koje je vršila treća osoba koja nije stranka ugovora o kreditu, a koje su uplate izvršene u ime i za račun korisnika kredita (tako i VSRH Rev-153/2024 od 29. svibnja 2024., te USRH U-III/5101/2021 od 7. lipnja 2023.).
12. Nadalje, čitanjem Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 26. studenoga 2007. i saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da ga je tužiteljica sklopila kao fizička osoba za privatne svrhe odnosno u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007 – dalje u tekstu ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Iz ovoga se izvodi zaključak da je tužiteljica u tom ugovornom odnosu nastupila kao potrošač odnosno da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. ZZP/07. Nadalje, da bi se neka odredba ugovora utvrdila kao nepoštena potrebno je da su kumulativno ispunjene određene pretpostavke: 1) izostanak pojedinačnih pregovora; 2) suprotnost načelu savjesnosti i poštenja koja je dovela do 3) znatne neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.
12.1. U ugovoru o kreditu u čl. 1. ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 25.000,00 EUR po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za EUR, važećem na dan dospijeća; u čl. 2. ugovorena kamatna stopa od 9,00% godišnje promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.; u čl. 4. ugovoreno je da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.
13. Ugovorna kamata sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorena kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva, sve imajući u vidu odredbu čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05 – dalje: ZOO). Međutim, sporna odredba čl. 2. i 4. Ugovora o kreditu ne sadrži podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu, pa samim time ni jasne podatke o tome pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenja. Stoga tužiteljica, na temelju tako neodređenih uvjeta promjene kamatnih stopa nije mogla usporediti uvjete primjene kamatne stope tuženika s uvjetima promjene kamatne stope drugih banaka niti je mogla pratiti uvjete promjene kamatne stope pa time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova povišenja. Sporna odredba Ugovora o kreditu ne sadrži jasne uvjete promjene ugovorene promjenjive kamatne stope, a koje bi bile razumljive prosječnom potrošaču. Terminologija korištena u propisima tuženika u odnosu na uvjete za promjenjivost kamatne stope, tako i razlozi koji utječu na njezinu primjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, prosječnim potrošačima nisu mogle biti razumljive. Razlozi za promjenjivost kamatne stope, a na koje razloge ukazuje tuženik tijekom postupka ne mogu se smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.
13.1. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava. Unošenje u Ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, točnije ugovorne odredbe prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odlukama banke tuženik je mogao postupiti kako je htio tj. savjesno i nesavjesno te je isto u suprotnosti s navedenim načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u predmetnom Ugovoru o kreditu bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali koliko je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok oni ni približno nisu mogli cijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati.
13.2. I iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj prilikom zaključenja ugovora nije pružena informacija od strane tuženika o mogućim kretanjima te kamatne stope tijekom trajanja ugovora, dapače nije joj ostavljena mogućnost da se naknadno posavjetuje sa stručnjakom u vezi toga, već je dovedena pred gotov čin u situaciju „uzmi ili ostavi“. Prema tome, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva. Osim toga, radilo se o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv. Stoga takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovore strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.
13.3. Pri tom valja voditi računa i o tome da je notorna činjenica da se korisnik kredita kao pojedinac ne može suprotstaviti niti utjecati na odluke banke o promjenjivosti kamate stope i načina njezine primjene. Odredbe u Ugovoru o kreditu koje se odnose na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile su lako uočljive te je bilo jasno naznačeno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja se mijenjala odlukom banke, dakle te ugovorne odredbe bile su jasne. Međutim te odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bile razumljive a kamoli objašnjena potrošačima, što je potvrdila i tužiteljica u svom iskazu. Iz ugovora proizlazi samo to da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. Ne navode se kriteriji za promjenu, već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija u samom ugovoru nije navedeno. Sukladno čl. 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema tome, a s obzirom na sadržaj ugovornih odredbi kojima je regulirana kamata, kako je to već naprijed navedeno, sud nalazi da ima mjesta ocjeni njihove poštenosti u smislu citirane odredbe ZZP/07- a.
13.4. Tužiteljici su u ugovoru morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovara tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlazi. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba i ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice jer dolazi do situacije da banka jednostrano određuje obvezu tužiteljici koju promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Navedeno upućuje da se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate). Valja reći da ZZP/07, a isto tako ni ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu da li je pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje načelo je sadržano u odredbi čl. 12. ZOO-a kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.
13.5. Međutim, prema odredbi čl. 98. ZZP/07 prilikom ocjene da li je određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, samim time odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje odnosno mijenja prema odluci banke (jednostrano) bez naprijed formiranog čvrstog kriterija za promjenu protivna je načelu savjesnosti i poštenja. Isto tako, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja u konkretnom slučaju. Kako tuženik u ugovoru u kojem koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope nije odredio referentnu stopu, a imajući u vidu da u vrijeme zaključenja ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati elemente za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, a vodeći računa o načelu savjesnosti i poštenja trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, odredbe koje prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
13.6. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
14. Polazeći od gornjih utvrđenja, uzimajući u obzir da su odredbe čl. 2. i 4. o ugovorenoj kamati koja je promjenjiva u skladu s odlukama tuženika (banke) u Ugovoru o kreditu broj 3211560552/07 od 26. studenoga 2007. nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZZP/07 te ugovorne odredbe ništetne (tako i VSRH Rev 210/2023 od 20. rujna 2023.). Osim toga, promjena visine kamatne stope nije u skladu s pravnom prirodom obveznopravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe čl. 269. st. 2. ZOO-a, kojom je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva te čl. 271. ZOO-a, kojim je propisano da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva kao i čl. 272. ZOO-a kojim je propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti, stoga je sukladno citiranim odredbama i iz tog razloga ništetna (tako i VSRH Rev-667/2023 od 10. srpnja 2024. i Rev-556/2023 od 10. rujna 2024.).
15. Nadalje, tužiteljici pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene/ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom o dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika (tako i VSRH Rev 308/22 od 19. travnja 2022.). Posljedica ništetnosti navedenih odredbi dovodi do toga da je u konkretnom slučaju sklopljen ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR s nepromijenjenom (početno ugovorenom) kamatnom stopom u visini od 9 % godišnje.
16. Polazeći od navedenog pravnog shvaćanja, sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. da je korisnik kredita primjenom promjenjive kamatne stope pojedine mjesečne anuitete platio u većem iznosu odnosno da je tužiteljica izvršila preplatu u ukupnom iznosu od 1.217,74 EUR.
17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Stranke nisu prigovarale na isti niti su tražile da vještak iznese nalaz i mišljenje na ročištu.
18. S obzirom da je odredbom čl. 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a da je tužiteljica utuženi iznos platila tuženiku na temelju takve ništetne ugovorne odredbe, to je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici preplaćeni iznos, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje, u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a teku od dana stjecanja, ako je stjecatelj bio nepošten. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu broj 3211560552/07 od 26. studenoga 2007. protivne svim propisima navedenima u ovoj presudi odnosno to mu nije moglo ostati nepoznato, pa je dužan platiti zatezne kamate i to od dana stjecanja (ako i VSRH Rev 364/22 od 25. travnja 2023.), pobliže navedene u tablici nalaza i mišljenja vještaka.
19. U odnosu na prigovor zastare na ime povrata iznosa sud ocjenjuje isti neosnovanim. Naime, tužiteljica u ovome postupku postavlja deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnim navedene ugovorne odredbe, dok je na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. posl. br. Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. S obzirom da je ovom presudom utvrđena ništetna navedena odredba, potraživanje na ime povrata iznosa s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR nije u zastari.
20. Slijedom navedenog, sud je utvrdio ništetnim dio ugovorne odredbe iz čl. 2 i 4. Ugovoru o kreditu broj 3211560552/07 od 26. studenoga 2007. te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužiteljici ono što je primio na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a odnosno na isplatu iznosa od ukupno 1.217,74 EUR s kamatama od dana plaćanja, stoga valjalo je odlučiti kao u točkama I i II izreke presude.
21. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da deklaratorni zahtjev postavljen uz činidbu, ne uzima se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023., Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka. Isto tako, u slučaju ispravka tužbe za sve radnje koje su poduzete prije ispravka primjenjuje se vrijednost predmeta spora po ispravljenoj tužbi (u tom smislu i VSRH Rev 547/2023 od 5. rujna 2023.).
22. Tužiteljica je uspjela sa svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti, stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.) Budući da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva (v. supra t.3. do 3.2.) nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužiteljice, to nema mjesta primjeni iznimke iz čl. 158. st. 1. ZPP te tužiteljica za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, već upravo prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva
- 1.217,74 EUR (tako i VSRH Rev 216/2021 od 25. svibnja 2021.).
23. Tužiteljici zastupanoj po odvjetnici priznat je trošak sastava podneska od 7. listopada 2024. i 10. veljače 2025. svaki po (Tbr 8. toč. 1. OT) 150,00 EUR, zastupanja na ročištima 8. listopada 2024., 19. veljače 2025., 10. studenoga 2025. svako po (Tbr 9. toč. 1. OT) 150,00 EUR, što ukupno iznosi 750,00 EUR, a uz PDV (Tbr. 42.) iznosi 937,50 EUR.
24. Tužiteljici je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, a koji joj je bio neophodan za dokazivanje osnove i visine, što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 1.337,50 EUR.
25. Nadalje, tuženik također ima pravo na troškove parničnog postupka po čl. 158. st. 1. ZPP-a koji su joj nastali djelomičnim povlačenjem tužbe (smanjenjem tužbenog zahtjeva – v. supra t.3. do 3.2.) jer je dispozicijom tužiteljice izmijenjen tarifni razred iz Tbr. 7. OT (tako i VSRH Rev 312/2023 od 27. svibnja 2025.).
25.1. Naime, tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev u iznosu od 1.990,84 EUR te je podneskom od 30. listopada 2025. isti umanjila zahtijevajući ukupno 1.217,74 EUR, a kojem se umanjenju odnosno povlačenju tužbe, tuženik nije protivio ali je pravovremeno i određeno podneskom od 3. studenoga 2025. postavio zahtjev za naknadu troškova postupka.
25.2. Iako ovakvim (djelomičnim) povlačenjem tužbe tuženiku nisu nastali dodatni troškovi u smislu poduzimanja dodatnih procesnih radnji (izuzev samog podneska od 3. studenoga 2025. kojim traži taj trošak) jer bi po redovitom tijeku stvari tuženik podnio podnesak kojim daje odgovor na tužbu i poduzeo ostale radnje u postupku (sastav podneska i pristupa na ročište), u konkretnom slučaju potrebno je uzeti u obzir da je ovakvom dispozicijom došlo do promjene tarifnog razreda iz Tbr. 7 OT, sa 100 bodova na 75 bodova.
25.3. Prema čl. 158. ZPP-a, tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, a prema čl. 156. ZPP-a stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.
25.4. Slijedom navedenog, opisanim disponiranjem tužbenog zahtjeva od strane tužiteljice za tuženika su troškovi navedenih radnji zastupanja, koje su prethodile djelomičnom povlačenju zahtjeva, iznosile više no što bi to bile da je tužbeni zahtjev postavljen u nižem (ili točnom) iznosu, a kako je to konačno tužiteljica i postavila, pa su stoga za tuženika, neovisno o ishodu parnice u konkretnom slučaju, nastali dodatni troškovi u visini opisane razlike između tarifnih razreda, od 25 bodova (razlika između 100 bodova prema prvenstveno postavljenom tužbenom zahtjevu i 75 bodova prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu – tako i ŽS Zagreb Gž- 3137/24 od 25. srpnja 2024).
25.5. Dakle, tuženiku se za radnje sastava odgovora na tužbu, sastav podneska od 18. listopada 2024. te zastupanja na ročištu od 8. listopada 2024. i 19. veljače 2025. priznaje po 25 bodova, dok se za sastav podneska od 3. studenoga 2025., kojim traži trošak uslijed povlačenja, priznaje 100 bodova, odnosno sveukupno 200 bodova, tj. iznos od 400,00 EUR sve uvećano za PDV 25% što iznosi 500,00 EUR, sve sukladno čl. 156. ZPP-a, u vezi s čl. 158. ZPP- a. Tuženiku ne pripada trošak sastava podneska od 20. listopada 2020. i 10. kolovoza 2023., jer nije bio nužan budući da je sve navode iz istih podnesaka mogao istaknuti još u odgovoru na tužbu (tužiteljica se nije očitovala na odgovor na tužbu niti je istakla nove činjenice na koje bi se tuženik trebao očitovati).
25.6. Tužiteljici i tuženiku su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 9. siječnja 2026. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je odlučeno kao u točki III i IV izreke presude.
26. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).
27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 9. siječnja 2026.
Sudac
Krešimir Koketi
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
- tužiteljici po pun. uz sudsku pristojbu na presudu;
- tuženiku po pun.
