REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: Povrv-334/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Irma Dujić u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i kanalizacija, d.o.o., OIB 56826138353, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika ĆK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, bez održavanja glavne rasprave, 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev te se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesna Ogorevc, sa sjedištem u [adresa], posl. broj Ovrv-34275/2023 ( UPP/OS- Ovrv-1187/2023) od dana 08. siječnja 2024. kojim je naloženo ovršenici - sada tuženoj, ovrhovoditelju – sada tužitelju, u roku od 8 dana:

platiti tražbinu u iznosu od 147,76 eura na ime glavnog duga sa zakonskom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 9,18 eura s kamatom od 22.03.2022. do isplate;

- na iznos od 7,07 eura s kamatom od 19.04.2022. do isplate;

- na iznos od 10,90 eura s kamatom od 27.05.2022. do isplate;

- na iznos od 15,90 eura s kamatom od 24.06.2022. do isplate;

- na iznos od 17.47 eura s kamatom od 25.07.2022. do isplate;

- na iznos od 21,97 eura s kamatom od 22.08.2022. do isplate;

- na iznos od 23,64 eura s kamatom od 24.03.2023. do isplate;

- na iznos od 19,87 eura s kamatom od 22.04.2023. do isplate;

- na iznos od 21,76 eura s kamatom od 23.05.2023. do isplate;

platiti iznos od 25,00 eura na ime troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koje na ovaj iznos teku od 08. siječnja 2024. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga za ovrhu, sada tužbe, u kojemu ovrhovoditelj, sada tužitelj navodi da ovršenica, sada tužena, kao kupac nije podmirila ukupno 147,76 eura na ime pruženih usluga vodoopskrbe, određena je predložena ovrha rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Vesna Ogorevc, sa sjedištem u [adresa], posl. broj Ovrv-34275/2023 ( UPP/OS- Ovrv-1187/2023) od dana 08. siječnja 2024.

2. U prigovoru, sada odgovoru na tužbu, tužena ističe prigovor zastare za račune navedene pod stavkama 1-6, odnosno one sa datumima dospijeća do 22. kolovoza 2022. uz navođenje kako je i za te mjesece platila dio računa u iznosu koji je realan za potrošnju za dva člana kućanstva, dok je za ostala tri računa navela kako su ispostavljeni na prevelike iznose i za količinu vode koju nije potrošila, a s obzirom da u predmetnom stanu žive samo dvije osobe te da je i ove račune djelomično platila u iznosu od po 13,28 eur mjesečno. Navela je kako se i više puta prituživala tužitelju te tvrtki Brunati u svezi nezakonitog formiranja računa te se pozvala na ranije vođene predmete pred ovim sudom Povrv-1204/18, Ć1521/18, Povrv-58/19, Povrv- 1472/19, Povrv-309/20, Povrv-965/20, Povrv-1633/21, Povrv-312/22 i Povrv-1813/21 koji su riješeni u njezinu korist. Tužena je navela kako su nitštavni ugovori koje je sa tužiteljem i tvrtkom Brunata potpisala AK jer ista nije suvlasnik pa nije mogla niti biti predstavnik suvlasnika u ulazu [adresa]. Pored ovoga ističe kako su od 21 stan u ulazu njih 5 preuređivani na način da su izmijenjene instalacije, a da su i dva stana u zgradi bila poplavljena pa da otud proizlazi i rasip vode.

3. Nakon navedenog prigovora sud je stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U dokazne svrhe pročitani su dostavljeni dokazi: kartica kupca za predmet tužbe br. 5502/23, priložene e mail komunikacije između parničnih stranaka iz 2017., dopisa Nade Magazin od 27. studenoga 2017. upućenog tužitelju, dostavljenih sudskih odluka od strane tužene u predmetima između istih parničnih stranaka, dostavljenih računa i ispostavljenih uplatnica, dostavljenih uplata tužene za utuženi period, ugovora o opskrbi pitkom vodom i odvodnji od 13. siječnja 2016., Anexa međuvlasničkog ugovora broj 2016-01244 stambene zgrade [adresa] Split i zahtjeva za izmjenu članka 3. Ugovora o opskrbi pitkom vodom i odvodnji ( aneks) od 13. siječnja 2016. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Sporovi male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura. Odredbe čl. 461 a. st. 3. i 4. ( ZiD ZPP, NN 80/22) propisuju: Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Prema st. 6. ove odredbe u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. tog čl. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (st. 7.).

7. Obzirom na sve pisane navode stranaka, te pregledom cijelog spisa predmeta sud nije našao potrebnim održavanje ročišta. Uostalom, tužitelj se nije očitovao na odgovor na tužbu niti su stranke to tražile.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 147,76 eura na ime pruženih usluga opskrbe pitkom vodom i odvodnje.

9. Među parničnim strankama je sporno je li tuženik dužan podmiriti utuženu tražbinu, a s obzirom na navode prigovora kao i dokaz da redovito plaća dio računa tužitelju u iznosu kojega smatra primjerenim, a prema dostavljenim dokazima o uplati. Naime, tužena tijekom cijelog postupka, kao i u ostalim postupcima vođenim pred ovim sudom među strankama po istom činjeničnom i pravnom osnovu, a za drugo vremensko razdoblje, ističe navod kako se računi tužitelja prema kupcu formiraju na nezakonit način, te da su o tome obaviješteni suvlasnici zgrade, tužitelj, upravitelj zgrade i tvrtka Brunata. Također, priložila je pravomoćne sudske odluke ovog suda iz kojih proizlazi kako je sud prihvatio njene prigovore i ukinuo rješenja o ovrsi po zahtjevima tužitelja za prethodno utužena razdoblja. Također ističe kako je odlučila plaćati mjesečni iznos od 13,28 eura ( 100,00 kn) što smatra realnom potrošnjom za dva člana domaćinstva.

10. Prema čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je izvršiti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Odredbom čl.65.st.1. ZOO je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da za ispunjenje obveze dužnik odgovora cjelokupnom svojom imovinom. Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Prema čl. 22. Ovršnog zakona ( Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, u daljnjem tekstu: OZ) ovrha se određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako tim zakonom nije drukčije određeno.

11. Iz kartice kupca od 16. studenoga 2023. ( koje je izdao tužitelj) proizlazi da je ukupno dugovanje tužene u iznosu od 147,76 eura.

12. S obzirom da je tužena istaknula prigovor zastare, prije svega će se navesti kako je sud isti cijenio osnovanim za račune ispostavljene do 22. srpnja 2022., odnosno sa dospijećem 21. kolovoza 2022. , a sve s obzirom da je prijedlog za ovrhu podnijet dana 15. prosinca 2023., sve u smislu članka 232. ZOO-a pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev po ovome osnovu neosnovan.

Prema tome ostalo je raspraviti tražbinu po tri stavke iz kartice predmeta od 16. studenoga 2023. i to one koje se odnose na iznos od 23,64 eura od 21. veljače 2023., na iznos od 19,87 eura od 22. ožujka 2023. i na iznos od 21,76 eura od 22. travnja 2023.

Uvidom u dostavljenu karticu kupca iz rubrike „potražuje“ zaključuje se da su točni navodi tužene da plaća dio računa u iznosu od po 13,28 eura ( 100,00 kn), a kako to i potkrjepljuje dostavljenim uplatama.

13. Odredbom članka 205. st. 2. Zakona o vodama ( Narodne novine „ br. 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14.- u daljnjem tekstu: ZOV ) propisano je da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi. Prema čl. 11. st. 1. i 2. Odluke o vodoopskrbi Grada Splita ( Službeni glasnik Grada Splita br. 6/00, u daljnjem tekstu: OVGS ) je propisano da ukoliko se plaćanje usluge opskrbe vodom vrši prema zajedničkom računu za više korisnika, cijenu za pruženu uslugu korisnici raspodjeljuju međusobno prema sporazumu razmjerno količini pružene usluge. Ako među korisnicima ne dođe do sporazuma u smislu stavka 1. ovog članka cijena za pruženu uslugu za potrebe domaćinstva obračunava se u jednom iznosu prema broju osoba koje koriste uslugu opskrbe vodom.

Kako je naprijed navedeno, svoje potraživanje tužitelj temelji na kartici kupca od 16. studenoga 2023., koja predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredaba Ovršnog zakona. Međutim, tužena tvrdi da je izračun potroška vode za njeno domaćinstvo pogrešno i netransparentno izvršen i da se zbog ispostavljenih računa usmeno i pismeno obraćala tuženiku, te da joj tuženik ispostavlja račune na netransparentan način izvršivši obračun, uslijed čega joj ispostavlja račune na iznose koji premašuju potrošnju njenog dvočlanog domaćinstva. Proizlazi da tužena ne spori kako je kao vlasnica stana na adresi [adresa] korisnik usluga tužitelja, međutim, tvrdi da se radi o netransparentnom i neutemeljenom izračunu, na koji je tužitelju izjavljivala usmene i pismene prigovore. Za napomenuti je kako je riječ o sporu male vrijednosti, te da osim što je tužena priložila e-mail svoje kćeri OK, ugovor o opskrbi pitkom vodom, aneks međuvlasničkog ugovora i zahtjev za izmjenom dijela ugovora koji se odnosi na opskrbu pitkom vodom predmetne zgrade i brojne odluke ovog suda, niti jedna od stranaka nije dostavila bilo kakve druge dokaze koji bi se odnosili na relevantne ugovorne odredbe o načinu plaćanja potroška vode za utuženo razdoblje, koji bi tužbeni zahtjev tužitelja činili utemeljenim, u odnosu na prethodno razdoblje i odluke koje su u tom razdoblju donesene. Iz priloženog dopisa- e mail poruke OK, kćerke tužene, od 27. studenoga 2017. proizlazi da je tužitelj ispostavljao račune za dvočlano domaćinstvo, te da tužena nema ugrađen vodomjer ( kao ni stanovi A i O), jer se protivila odabiru tvrtke koja je vršila ugradnju istih. Proizlazi također da se tužena žalila na ekstremne račune za vodu stanarima koji nemaju vodomjer, a da je prije ugradnje račun za vodu iznosio 50,00 kn po glavi. Jednako tako, proizlazi kako je tužena o ekstremnim računima za vodu izvijestila i predstavnicu stanara, koja po tom pitanju ništa nije poduzela. Sam tužitelj da je kontakte po tom pitanju htio isključivo s predstavnicom stanara, a u konkretnom slučaju da se radilo o osobi koja nije suvlasnik zgrade, već samo korisnik jednog od stanova za stanovanje. Dakle, iz ovog dopisa proizlazi kako su se tužiteljica i njena kćer obraćale predstavniku stanara, tužitelju, tvrtki Brunata koja obavlja poslove ugradnje i čitanja vodomjera, a da po njihovom traženju nije postupljeno.

Uvidom u Aneks međuvlasničkog ugovora za predmetnu stambenu zgradu u [adresa]. C od 13. siječnja 2016. je utvrđeno da se istim definira postavljanje internih vodomjera na mjestu odvajanja interne vodene instalacije zasebne cjeline od zajedničke vertikale u zgradi da suvlasnici ovlašćuju tvrtku Brunata d.o.o. za pružanje usluga očitanja internih vodomjera, raspodjele troškova i slanja podataka tužitelju, da suvlasnici utvrđuju da će se utrošak vode dijeliti prema raspodjeli koju će tvrtka Brunata d.o.o. mjesečno dostavljati tužitelju, a koja će se vršiti na slijedeći način: a) ako svi suvlasnici imaju ugrađene interne vodomjere mjesečna potrošnja će se obračunavati kao zbroj očitane mjesečne potrošnje svih internih vodomjera u njihovom stanu, b) eventualna razlika između stanja glavnog vodomjera i zbroja stanja svih internih vodomjera u zgradi raspodijelit će se svim stanarima sukladno njihovim udjelu u ukupnoj potrošnji vode prema internim vodomjerima, c) ako svi suvlasnici nemaju ugrađene interne vodomjere mjesečna potrošnja će se obračunavati kao zbroj očitane mjesečne potrošnje svih internih vodomjera u njihovom stanu, i d) razlika između stanja glavnog vodomjera i zbroja stanja svih internih vodomjera u zgradi raspodijelit će se onim stanarima koji nemaju ugrađena interna brojila sukladno broju prijavljenih članova.

14. Iz navedenog se zaključuje da se obračun potrošnje vode u predmetnoj stambenoj zgradi vrši na način da tužitelj jednom mjesečno očita stanje na glavnom vodomjeru pa te podatke dostavi određenoj pravnoj osobi Brunata d.o.o. koja pak čita interne vodomjere za ukupno 18 stambenih jedinica predmetnog objekta, a preostalu razliku između stanja glavnog vodomjera i zbroja očitanih internih vodomjera raspodjeljuje na stanove koji nemaju ugrađena interna vodomjerila, dakle tri stambene jedinice, i to obitelji O, A i tuženu, sve srazmjerno broju prijavljenih članova u tim kućanstvima. Slijedom tako dobivenog iznosa, tužitelj svakom suvlasniku prema obračunu tvrtke Brunata d.o.o. dostavlja pojedinačnu uplatnicu.

15. Obračun potroška vode sud cijeni kao dokaz o postojanju sporazuma između suvlasnika, čime se u cijelosti potvrđuje egzistiranje odredbe čl. 11. OGVS-a, čime tužitelj u svrhu dokazivanja svog potraživanja, po stavu ovog suda bio dužan dostaviti i popunjenu listu potrošača spram broja osoba koji su članovi kućanstva koja nemaju ugrađena interna vodomjerila, odnosno razdiobu utroška vode za navedena kućanstva, što nije učinjeno, a teret dokaza je upravo na tužitelju.

16. Trebalo je uzeti u obzir prigovore koje je tijekom postupka tuženica isticala, a koji se odnose na nerealno ispostavljen račun spram broja članova njenog kućanstva, kako proizlazi iz prepiske koju je tuženica priložila u spis. Tužitelj u spis nije priložio druge račune preostalih potrošača kako bi se na valjan način utvrdila potrošnja spram broja članova kućanstva ili račune o potrošnji tuženice za prethodna razdoblja kako bi se izvršila cjelovita usporedba istih. Tužitelj nije dokazao na koji način je utvrdio obračun potrošnje vode za stanove koji nemaju ugrađene interne vodomjere pa i za stan u vlasništvu tuženice jer spisu ne prileže podaci o broju prijavljenih članova u tim stanovima, odnosno nije dokazao da bi se radilo o potrošnji koju je tuženica dužna podmiriti.

17. Dakle, tužitelj u ovom, te u drugim postupcima koji su se po istom činjeničnom i pravnom osnovu vodili za drugo razdoblje, nije dostavio niti dokaze koji se odnose na način očitanja mjerila za predmetnu stambenu zgradu, podatke o očitanju internih vodomjera , načinu očitanja i ukupnom zbroju potrošenih kubika, kolika je razlika od ukupne potrošnje ugrađenih vodomjera u odnosu na 3 stana koja nisu ugradila vodomjere, odnosno nije dostavio podatak o tome na koji način je uopće raspodijelio razliku na ta 3 stana. Zbog navedenoga sud smatra kako tužitelj u predmetnom postupku ničim ne dokazuje da je tužena potrošila onoliko vode za koliko je tereti prema računima za utuženo razdoblje. U situaciji kada tužitelj svoje potraživanje dokazuje jedino izvodom iz poslovnih knjiga bez da je dostavio druge iznimno važne i za ovu pravnu stvar bitne dokaze na kojima bi se u konačnici valjano razmotrili, odnosno eventualno opovrgnuli prigovori tuženice, a na koji način bi dokazao svoje tvrdnje i činjenice iz tužbe tužbeni zahtjev valjalo je odbiti, a sve pozivom na odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a).

18. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 9. siječnja 2026.

Sutkinja

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka iste, u tri primjerka.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.1.,2.,4., 5.,6.,8.,9.,10.i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

parničnim strankama

spis