REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-4068/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Mati Gliboti, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupana po zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, temeljem generalne punomoći deponirane kod Županijskog suda u Šibeniku pod brojem Su-453/19, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 11. studenog 2025. u nazočnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice OH. Odvjetnikom u Splitu i punomoćnika tuženika Tadijane Čulav, odvjetnice u OD Mađarić i Lui, na ročištu za objavu i uručenje odluke dana 9. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 418-50-3244981 od 27. siječnja 2006., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno se ugovara redovna kamatna stopa 5,50% godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
II . Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535 isplatiti tužiteljici, TH, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, novčani iznos od 357, 37 eura, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, obračunatoj po stopi od 15% do 31. 12. 2007., a od 01.01. 2008. do 31. 07. 2015., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. godine do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, a od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, i to računajući:
- od 30.11.07. na iznos od 5,12 €
- od 31.12.07. na iznos od 5,02 €
- od 31.01.08. na iznos od 5,05 €
- od 29.02.08. na iznos od 5,03 €
- od 31.03.08. na iznos od 5,04 €
- od 30.04.08. na iznos od 4,84 €
- od 31.05.08. na iznos od 6,21 €
- od 30.06.08. na iznos od 6,20 €
- od 31.07.08. na iznos od 5,99 €
- od 31.08.08. na iznos od 5,90 €
- od 30.09.08. na iznos od 5,87 €
- od 31.10.08. na iznos od 6,25 €
- od 30.11.08. na iznos od 5,84 €
- od 31.12.08. na iznos od 6,12 €
- od 31.01.09. na iznos od 6,08 €
- od 28.02.09. na iznos od 5,99 €
- od 31.03.09. na iznos od 10,47 €
- od 30.04.09. na iznos od 10,30 €
- od 31.05.09. na iznos od 9,92 €
- od 30.06.09. na iznos od 9,59 €
- od 31.07.09. na iznos od 9,44 €
- od 31.08.09. na iznos od 9,32 €
- od 30.09.09. na iznos od 9,12 €
- od 31.10.09. na iznos od 8,86 €
- od 30.11.09. na iznos od 8,78 €
- od 31.12.09. na iznos od 8,68 €
- od 31.01.10. na iznos od 8,61 €
- od 28.02.10. na iznos od 8,37 €
- od 31.03.10. na iznos od 8,34 €
- od 30.04.10. na iznos od 8,09 €
- od 31.05.10. na iznos od 7,94 €
- od 30.06.10. na iznos od 8,22 €
- od 31.07.10. na iznos od 7,89 €
- od 31.08.10. na iznos od 7,96 €
- od 30.09.10. na iznos od 7,62 €
- od 31.10.10. na iznos od 7,22 €
- od 30.11.10. na iznos od 7,30 €
- od 31.12.10. na iznos od 7,45 €
- od 31.01.11. na iznos od 6,92 €
- od 28.02.11. na iznos od 6,75 €
- od 31.03.11. na iznos od 6,38 €
- od 30.04.11. na iznos od 6,14 €
- od 31.05.11. na iznos od 6,31 €
- od 30.06.11.na iznos od 6,07 €
- od 31.07.11. na iznos od 5,43 €
- od 31.08.11. na iznos od 5,02 €
- od 30.09.11. na iznos od 4,61 €
- od 31.10.11. na iznos od 2,71 €
- od 30.11.11.na iznos od 2,54 €
- od 31.12.11. na iznos od 2,41 €
- od 31.01.12. na iznos od 2,28 €
- od 29.02.12. na iznos od 2,11 €
- od 31.03.12. na iznos od 1,92 €
- od 30.04.12. na iznos od 1,76 €
- 31.05.12. na iznos od 1,60 €
- 30.06.12. na iznos od 1,42 €
- od 31.07.12. na iznos od 1,24 €
- od 31.08.12. na iznos od 1,06 €
- od 30.09.12. na iznos od 0,88 €
- od 31.10.12. na iznos od 0,72 €
- od 30.11.12. na iznos od 0,54 €
- od 31.12.12. na iznos od 0,36 €
- od 31.01.13. na iznos od 0,15 €.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535 isplatiti tužiteljici, TH, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak od 1.513,27 eura sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate , a koja se određuje od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se sa više zatraženim od 236,73 eura ovo traženje tužiteljice odbija kao neosnovano.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je 12.06.2019. ovom sudu podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu i radi isplate 2.818,82 kuna. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na: da je tužiteljica 21.01.2006. s tuženikom sklopila ugovor o kreditu glede iznosa od 13.999,83 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja; da je u ugovoru određena kamatna stopa od 5,50% godišnje s tim da je promjenjiva sukladno odluci tuženika; da su navedena odredba ništetna i nepoštena; da je tuženik po osnovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati neosnovano stekao utuženi iznos.
1.1.Tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 08. travnja 2025. nakon provedenog vještačenja od strane u postupku imenovanog vještaka knjigovodstvene struke s tim da je tužitelj potraživao iznos od 357,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo kako nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 27.01.2006.g. zaključili Ugovor o kreditu broj 418-50-3244981 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 13.999,83 a da je ugovorena redovna kamata 5,50 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva, da osporava osnovu i visinu; da je u kolektivnom sporu potrošačima pružena zaštita samo na općenitoj razini; da sporne odredbe nisu ništetne već valjane; da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive; da se o svim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, a potpisivanjem ugovora tužitelj je potvrdio da je sa svim ugovornim odredbama i uvjetima upoznat; da prigovora zastari; da prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja i svojoj pasivnoj legitimaciji.
2.1. Tuženik se protivi povlačenju dijela tužbe kako je to specificirano podneskom tužiteljice od 08. travnja 2025., ne prigovara matematičkom izračunu vještaka ali i nadalje osporava osnovu tužbenog zahtjeva.
3. U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem tužiteljice te financijskim vještačenjem.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbi i isplata novčanog iznosa stečenog bez osnove.
4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03) i Zakon o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 ( pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje ZPP).
4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka te da je bilo promjena kamatne stope i tečaja CHF (na više) nakon sklapanja istog.
4.3. Sporno je da li je predmetna odredba ugovora ništetne i visina eventualnog potraživanja tužiteljice.
5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu od 21. siječnja.2006. kamatna stopa je iznosila 5,50% godišnje, te je ugovoreno da je promjenjiva u skladu s odlukom banke. U ugovoru nije navedeno ili detaljnije pojašnjeno zbog kojih uvjeta se kamatna stopa može mijenjati. Jedino u odredbi toč.9. ugovora piše da se podredno primjenjuju opći akti tuženika kojima je regulirano kreditiranje građana te da je tužitelj upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom. Sve navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora.
5.1.Financijskim vještačenjem po vještaku Anti Beusu utvrđeno je da ukupan iznos preplate, zbog promjene kamatne stope iznosi 357,37 eura, odnosno, gledano po anuitetima tužitelj je preplatio iznose pojedinačno navedene u izreci presude u dane navedene u izreci. Na mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi glede matematičkog izračuna pa mu i ovaj sud poklanja vjeru, a posebno stoga što djeluje stručno i logično, te ga ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazom.
6.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pobliže citiranih u izreci, za navesti je sljedeće. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće. Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka. Prema čl.502.c ZPP ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018).
6.1.Povrh onoga iz prethodne točke obrazloženja o učincima odredbe čl.502.c. ZPP, treba reći da je da prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom (logotip tuženika u zaglavlju) odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03), a o čemu će i u nastavku biti riječi. Posebno treba naglasiti da tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo. Tuženik nije dostavio nekakve druge svoje interne akte koji bi se primjenjivali na ovaj ugovorni odnos i koji akti bi na jasan i detaljan način pojašnjavali u kojim situacijama se može mijenjati kamatna stopa.
6.2.U presudi Suda Europske unije broj C-26/13 od 30.4.2014. navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Nadalje, treba istaknuti da je odredbom članka 4.ZOO propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
6.3.Nadalje, prema odredbi čl.322.st.1.ZOO-a proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. U konkretnom slučaju to znači da su u ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ta odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
6.4. Ni ZZP/03 ni ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4.ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
6.5. Tužiteljica je kao potrošač, kako to proizlazi iz njenog iskaza, jedino je mogla znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već do promjene dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP/03.
6.4.Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome s tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz čl.81.st.1.ZZP/03 u svezi odredbi iz čl.322.st.1. i čl.324.st.1.ZOO-a, a kako proizlazi i iz odluke VSRH broj Revt-249/14 gdje je navedeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora.
6.5. Zaključno, ovaj sud drži da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tuženika bila određena i to u ugovorenoj visini, a to i obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko u otplati svakoga mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja te je banka, kao savjesni gospodarstvenik trebala odrediti elemente za koji se veže promjena kamatne stope i način primjene. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
6.6.Tuženik možda i jest u skladu s odredbama propisa o potrošačkom kreditiranju o svakoj promjeni kamatne stope obavijestio potrošača ovdje tužitelja, ali treba reći da je o ovom pravnom pitanju VSRH u predmetu br. Rev-1172/2018 zauzeo stajalište da tuženik na temelju obavijesti o promjeni kamatne stope nije u svoju korist uspostavio pravo potraživati kamatu po višoj stopi.
6.7.Što se tiče tuženikovih navoda o tužiteljevom konkludentnom pristanku plaćanjem povećanih anuiteta čime na određeni način tuženik implicira da tužitelj nije koristio mogućnosti raskida zbog promijenjenih okolnosti (čl.369.ZOO), treba reći da je zakonska mogućnost raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti postojala i u vrijeme kad su VTS RH i VSRH donosili odluke u svezi kredita s promjenjivom kamatnom stopom, a na primjenu materijalnog prava sudovi paze po službenoj dužnosti. Da su ti sudovi smatrali da je mogućnost raskida ugovora činjenica koja će omogućiti bankama da dobiju taj spor, onda bi zasigurno odbili tužbeni zahtjev udruge potrošača. Isto tako, treba reći da tuženik nije, s obzirom na svoju procesnu aktivnost u pogledu predlaganja dokaza, dokazao niti jedan od prigovora iznesenih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Osim toga, pojedina pravna shvaćanja tuženika su u suprotnosti sa time kako sudska praksa (citirana u ovoj presudi) tumači pojedine procesne i materijalno pravne odredbe propisa.
7.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Budući da su, kako je ranije kazano (toč.6.), odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja jer je tužba podnesena 12.06.2019. tj. prije isteka roka od 5 godina.
8. Prigovor da tužitelj nije potrošač također nije osnovan. Naime, tužitelj je u iskazu naveo da je kredit podignut za kupnju privatnog vozila te da nije imao obrt ni bio vlasnik trgovačkog društva, a taj iskaz je logičan budući da se u ugovoru o kreditu kao poslodavac tužitelja navodi osnovna škola. Tuženik nije dokazao suprotno.
9. .Stoga, imajući u vidu izneseno, prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora i odlučeno je kao u izreci presude pod I.
9.1.Što se tiče odluke pod točkom III., treba reći sljedeće. Posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.323.st.1.ZOO-a).
Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio tuženiku 357,37 više na ime anuiteta zbog promjene kamatne stope, odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude.
9.2.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.1115.ZOO. Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
10.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT). Ovo stoga što prema presudi Suda EU C-224/19 i odluci VSRH Rev-1014/2018. tužitelj koji je potrošač i traži u postupku sudsku zaštitu ima pravo na 100% iznos svojih troškova. Osim toga, tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev nakon izrađenog nalaza i mišljenja u postupku imenovanog sudskog vještaka jer ista nije mogla točno znati visinu potraživanja iz ove pravne stvari.
10.1.Tužiteljici je priznato: po 50 bodova za sastav tužbe i podnesaka od 29.04.2024., 11.04.2025., 18.09.2025. i za ročišta od 16.05.2024. 25.09.2024., 16.09.2025. i 11.11.2025, što ukupno iznosi 400 bodova. Prema važećoj Tarifi priznati parnični trošak iznosi 800,00 eura što valja uvećati za pripadajući PDV-a od 200,00 eura i troškove pristojbe na tužbu od 13,27 eura i troškove vještačenja od 500,00 eura što ukupno iznosi 1.513,27 eura dok se sa više zatraženim od 236,73 eura ovo traženje tužiteljice se odbija kao neosnovano.
10.2. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.
U Splitu, 9. siječnja 2026.
Sutkinja
Snježana Cvitanović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika
- u spis
