Poslovni broj: UsI-1986/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužitelja UV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (OIB.36162371878), Policijske uprave splitsko - dalmatinske, Policijske postaje Sinj, Sinj, Vrlička 71, radi oduzimanja oružja te oduzimanja i ukidanja oružnog lista, 9 . siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, KLASA: UP/I-213-01/25-01/162, URBROJ: 511-12-31-25-5 od 1. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-213-01/25-01/162, URBROJ: 511-12-31-25-5 od 1. srpnja 2025. od UV, ovdje tužitelja, oduzeta je, uz pravo na naknadu (prodaju) - lovačka poluautomatska puška s glatkim cijevima marke i modela "TOZ" BAIAL MC 21 - 12, tvorničkog broja: [serijski broj oružja], kalibra 12 (12/70), zajedno s pripadajućim streljivom. Tužitelju su oduzeti i ukinuti oružni list za držanje i nošenje oružja, serijskog broja: [serijski broj], izdan od Policijske postaje Sinj.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika navodeći da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da proturječi samo sebi, dok u istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da se pobijano rješenje ne može ispitati, kao i da postoji kontradiktornost između obrazloženja i izreke rješenja čime je je počinjena bitna povreda odredbi postupka. Navodi da nisu ostvareni uvjeti predviđeni Zakonom o nabavi i posjedovanju oružja građana ("Narodne novine", 94/18., 42/20. i 144/22. - dalje: Zakon) za oduzimanje oružja, te oduzimanje i ukidanje isprava o oružju predviđeni člankom 11. stavkom 2. točkama 1., 3., 4. i 5. navedenog Zakona ili uvjet iz članka 11. stavka 3. točke 1. tog Zakona. Potvrđuje da je protiv njega vođen prekršajni postupak pred Općinskim prekršajnim sudom u Splitu, Stalnoj službi u Sinju, pod brojem: Pp-17671/2024. zbog prekršaja iz članka 33. stavka 1. Zakona, kažnjivog po članku 70. stavku 1. točki 11. tog Zakona, u kojem je donesena presuda kojom je oglašen krivim da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, budući nije na odgovarajući način držao oružje kojeg je vlasnik, a kako je to navedeno u izreci te presude. Ističe da mu tom presudom nije oduzeto oružje budući prekršajni sud nije našao razloge zbog kojih je nužno donošenje odluke o oduzimanju predmeta jer ne postoji opasnost da će se predmet uporabiti ponovno za počinjenje prekršaja jer se vodilo računa o osobi okrivljenika, njegovim osobnim prilikama i sklonostima kao i zakonskim odredbama koje se imaju primijeniti pri odlučivanju o oduzimanju predmeta. Osporava da je počinio prekršaj iz članka 33. stavka 1. Zakona navodeći da je predmetne prigode s oružjem postupio na propisani način, ali je treća osoba došla u posjed predmetnog oružja protupravno i neovlašteno, kao lopov koji je te prigode pronašao ključ zaključanog ormara za držanje oružja te je otuđila oružje kao i druge pokretnine iz njegove obiteljske kuće. Smatra da se inkriminirani događaj koji je bio povod prekršajnom postupku ne može podvesti pod uvjete i razloge predviđene Zakonom jer se ne radi o postupku koji je pokrenut za prekršaj s elementima nasilja, osobito za prekršaj protiv javnog reda i mira, javnog okupljanja, nereda na sportskim natjecanjima, prekršaj zbog nasilja u obitelji, zbog zlouporabe droga, oružja ili eksplozivnih tvari, prekršaj u području lovstva odnosno za istovjetno djelo u državi čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište ili boravište. Ističe da mu nije izrečena zaštitna mjera radi prekršaja iz članka 33. stavka 1. Zakona iz čega proizlazi da prekršajni sud koji je odlučivao u navedenom prekršajnom postupku nije našao razloge za oduzimanje oružja. Iznosi mišljenje da to upućuje da se u konkretnom slučaju ne radi o zlouporabi oružja što je nužna pretpostavka i uvjet za primjenu propisa na koji se tuženika poziva u pobijanom rješenje kao na razlog i osnovu za oduzimanje lovačke puške i oduzimanje i ukidanje oružnog lista za držanje i nošenje oružja. Navodi da se zbog toga nije žalio na presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj: Pp-17671/2024 od 29. travnja 2025. Predlaže da ovaj sud poništi pobijano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je utvrđeno da tužitelj dana 26. listopada 2024. u [adresa], zaseok Grabići, Vrlika, nije čuvao svoje oružje tako da bude nedostupno osobama koje nisu ovlaštena posjedovati ga, a što sukladno članku 46. stavku 1. navedenog Zakona, u svezi s člankom 11. stavkom 2. točkom 4. Zakona predstavlja razlog za donošenje rješenja o oduzimanju oružja te o oduzimanju i ukidanju oružnog lista. Ističe da je prekršajni postupak koji se vodio protiv tužitelja u vrijeme donošenja osporavanog rješenja tuženika u međuvremenu pravomoćno okončan presudom navedenog suda, kojom se tužitelj proglašava krivim za navedeni prekršaj iz članka 70. stavka 1. točke 11. Zakona. Navodi da tužitelj pogrešno smatra da navedeni prekršaj ne predstavlja prekršaj koji bi sukladno članku 11. stavku 2. točki 4. Zakona predstavljao razlog za donošenje osporavanog rješenja tuženika. jer taj prekršaj predstavlja prekršaj zbog zlouporabe oružja, kao jedan od prekršaja koji se navodi u naprijed navedenoj odredbi Zakona i koji predstavlja osnovu za donošenje rješenja iz članka 46. stavka 1. Zakona. Nadalje navodi da je članak 46. stavak 1. Zakona kogentna pravna norma i ne ostavlja upravnom tijelu mogućnost odlučivanja hoće li je primijeniti ili ne (oduzeti oružje ili ne). Ističe da je donio osporeno rješenje o oduzimanju predmetnog oružja te oduzimanju i ukidanju oružnog lista za isto oružje nakon što je nesporno utvrdio da je protiv tužitelja pokrenut postupak pred navedenim sudom za prekršaj zbog zlouporabe oružja, kao posebno apostrofiran prekršaj iz članka 11. stavka 2. točke 4. Zakona. Napominje da nije mogla biti od značaja činjenica da Općinski prekršajni sud u Splitu u prekršajnom postupku tužitelju nije oduzeo predmetnu pušku. Napominje da sukladno osporenom rješenju tužitelj ima pravo prodati pušku koja mu je oduzeta. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tijekom spora održana je rasprava 22. prosinca 2025. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Na temelju provedenih dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6 . Predmet ovoga spora je u smislu članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika odnosno da li je zakonito rješenjem tuženika od tužitelja oduzeto predmetno oružje, streljivo i oružni listovi za držanje i nošenje oružja, odnosno da li su zakonito ukinuti navedeni oružni listovi.

7. Člankom 11. stavkom 1. Zakona propisano je da će nadležno tijelo izdati podnositelju zahtjeva odobrenje za nabavu vatrenog oružja kategorije B radi bavljenja lovom, sportskim streljaštvom ili radi osobne sigurnosti ako ispunjava opće i posebne uvjete. Stavkom 2. točkom 4. istog članka Zakona propisan je opći uvjet za izdavanje odobrenja za nabavu i držanje oružja fizičkoj osobi i to: da nije u Republici Hrvatskoj pravomoćno kažnjena i da protiv nje nije pokrenut postupak za prekršaje s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira, javnog okupljanja, nereda na sportskim natjecanjima, prekršaje zbog nasilja u obitelji, zbog zlouporabe droga, oružja ili eksplozivnih tvari, prekršaje u području lovstva odnosno za istovjetno djelo u državi čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište ili boravište, te da joj nije izrečena zaštitna mjera radi navedenih prekršaja.

8. Nadalje, člankom 46. stavkom 1. Zakona propisano je da će nadležno tijelo rješenjem oduzeti i ukinuti isprave o oružju te će oduzeti oružje i streljivo od osobe koja prestane ispunjavati neki od uvjeta iz članka 11. stavka 2. točaka 1., 3., 4. i 5. tog Zakona ili uvjet iz članka 11. stavka 3. točke 1. istog Zakona.

9. Nije sporno da tuženik, kao izdavatelj odobrenja za držanje i nošenje oružja, ima zakonsku ovlast da u upravnom postupku utvrđuje da li vlasnik oružja koji ima odobrenje i dalje ispunjava uvjete za držanje oružja.

10. Iz podataka spisa proizlazi nespornim da je tuženik u postupku utvrdio da je protiv tužitelja, kao vlasnika oružja, vođen prekršajni postupak u kojem je pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj: Pp- 17671/2024-7 od 29. travnja 2025. tužitelj proglašen krivim što 26. listopada 2024. u 1,00 sat u mjestu [adresa], zaseok Grabići, Vrlika, nije čuvao svoje oružje tako da bude nedostupno osobama koje nisu ovlaštene posjedovati ga i to pušku "

TDZ " , model

M 63, sačmaricu tvorničkog broja: [tvornički broj], tako da nije zaključao ormar za držanje oružja, a koji ormar se nalazi u donjem dijelu obiteljske kuće koja je bila otključana te je susjed ĐV iz nezaključanog ormara uzeo navedeno oružje, čime je počinio prekršaj iz članka 33. stavka 1., kažnjiv po članku 70. stavku 1. točki 11. Zakona, radi čega mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 400,00 eura. Određeno je i da se oružje neće oduzeti jer je ocijenjeno da ne postoji opasnost da će se predmet ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja.

11. Iz obrazloženja navedene presude je razvidno da je tužitelj nesporno svojim ponašanjem postupio protivno članku 33. stavku 1. Zakona, a spisu tuženika prileži zapisnik od 18. lipnja 2025. o uzimanju izjave tužitelja u kojoj isti u bitnom navodi kako smatra da je svrha kažnjavanja postignuta i da je prekršajni sud odredio da mu se oružje ne treba oduzeti.

12. U konkretnom slučaju, tužitelj nije čuvao oružje na način kako je to propisano člankom 33. Zakona tako da bude nedostupno trećim osobama, čime je počinio prekršaj povezan s oružjem (bez obzira ima li elemente nasilja ili ne), a koji prekršaj ukazuje da bi oružje moglo biti zlouporabljeno.

13. Naime, ratio legis odredbi o oduzimanju oružja je zaštita javnog poretka te sigurnosti i zdravlja ljudi od nasilnih i potencijalno opasnih pojedinaca. Zakonodavac je kako bi smanjio mogućnost zlouporabe oružja propisao kategorije kaznenih djela i prekršaja koje predstavljaju zapreku za posjedovanje oružja. Prilikom određivanja tih kategorija prihvaćeno je šire tumačenje, tako da sva kaznena djela i prekršaji koji sadrže elemente nasilja ili su na neki način povezani s oružjem, predstavljaju zapreku, kako za nabavu tako i za njegovo posjedovanje. Odredbe su usmjerene na prevenciju kaznenih djela s elementima nasilja i prekršaja s mogućnošću zlouporabe oružja, odnosno zaštiti opće sigurnosti i zdravlja ljudi (legitimni cilj) što se ne može postići nijednom blažom mjerom (nužnost).

14. Uzevši u obzir navedena utvrđenja tuženik je pravilno utvrdio da tužitelj više ne ispunjava uvjete za izdavanje dozvole za držanje oružja, u smislu članka 11. stavka 2. točke 4. Zakona. Stoga je zakonito na temelju članka 46. stavka 1. Zakona, osporavanim rješenjem tužitelju oduzeto predmetno oružje, streljivo i oružni listovi, kao i ukinut oružni list .

15. Prigovor tužitelja u tužbi i tijekom ovoga spora, koji se u bitnom svodi na to da mu po presudi prekršajnog suda nije oduzeto oružje nije od utjecaja na drugačije rješavanje u ovoj upravnoj stvari. Ovo stoga što su kogentnom pravnom normom taksativno propisani uvjeti koji moraju biti ispunjeni za nošenje i držanje oružja, odnosno propisano je da će nadležno tijelo oduzeti i ukinuti isprave o oružju te će se oduzeti oružje i streljivo od osobe koja prestane ispunjavati neki od uvjeta iz članka 11. stavka 2. točaka 1., 3., 4. i 5. i stavka 3. točke 1. navedenog Zakona. U konkretnom slučaju je nesporna činjenica da je tužitelj pravomoćno kažnjen za prekršaj iz članka 33. stavka 1., kažnjiv po članku 70. stavku 1. točki 11. Zakona te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 eura. Kod navedenog stanja stvari sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama ispunili su se zakonski uvjeti za donošenje osporenog rješenja.

16. U postupku koji je prethodio donošenju rješenja nisu povrijeđena pravila postupka te su utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari, a rješenje je doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava. Osporavano rješenje je obrazloženo sukladno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.). Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

17. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

U Splitu 9. siječnja 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju UV, [adresa]

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko - dalmatinskoj, Policijskoj postaji Sinj, Sinj, Vrlička 71

- u spis