Poslovni broj: Povrv-175/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja HEP – Toplinarstvo d.o.o., OIB:15907062900, Zagreb, Miševečka 15a, zastupanog po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 9. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I) Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zaprešiću, Željka Petrušića, poslovni broj Ovrv-64/2023 od 3. ožujka 2023. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.036,52 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 127,36 EUR od 24. veljače 2021. do isplate,

- 90,41 EUR od 24. ožujka 2021. do isplate,

- 92,38 EUR od 24. travnja 2021. do isplate,

- 74,73 EUR od 22. svibnja 2021. do isplate,

- 34,45 EUR od 24. lipnja 2021. do isplate,

- 31,24 EUR od 23. srpnja 2021. do isplate,

- 31,24 EUR od 24. kolovoza 2021. do isplate,

- 31,24 EUR od 23. rujna 2021. do isplate,

- 31,24 EUR od 26. listopada 2021. do isplate,

- 53,80 EUR od 25. studenog 2021. do isplate,

- 64,80 EUR od 22. prosinca 2021. do isplate,

- 77,32 EUR od 26. siječnja 2022. do isplate,

- 108,24 EUR od 24. veljače 2022. do isplate,

- 77,10 EUR od 24. ožujka 2022. do isplate,

- 65,19 EUR od 26. travnja 2022. do isplate,

- 45,78 EUR od 27. svibnja 2022. do isplate,

od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. II) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 427,26 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2025. do isplate do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je podnio 8. rujna 2022. ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od ovršenika isplatu iznosa od 1.036,52 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od datuma dospijeća pojedinih računa do isplate, kao i trošak ovršnog postupka na temelju čega je javni bilježnik u Zaprešiću, Željko Petrušić donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-64/2023 od 3. ožujka 2023.

2. Ovršenica je protiv istog rješenja o ovrsi uložila pravovremeni prigovor u kojem navodi da se utuženo potraživanje odnosi na poslovni prostor koji nakon puknuća cijevi 2012. nema grijanja niti tople vode, o čemu je obavijestila ovrhovoditelja.

3. Rješenjem poslovni broj Povrv-175/2023 od 7. travnja 2023. ovaj sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici. Istim rješenjem su stranke upozorene na prekluzivni rok za iznošenje činjenica i dokaza, kao i da je riječ o sporu male vrijednosti koji se, u pravilu, provodi kao pisani postupak i u kojem se ročište održava samo iznimno ako to sud smatra potrebnim ili ako jedna od stranka podnese takav obrazloženi prijedlog.

4. Tužitelj u podnesku od 18. svibnja 2023. ističe da se potraživanje tužitelja odnosi na naknadu za isporučenu toplinsku energiju za nekretninu na adresi [adresa], šifra kupca 1013465, za koju je zaključen Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 113043201601 s ovlaštenim predstavnikom suvlasnika stambene zgrade. Tužitelj nadalje ističe kako je sukladno čl. 2. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14, 129/15) kupac definiran kao pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Dalje ističe da je tuženica vlasnica predmetnog poslovnog prostora pa je dužna podmirivati obveze u svezi s vlasništvom predmetnog poslovnog prostora temeljem članka. 84. st. 3 Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U odnosu na tvrdnju tuženika da u predmetnom poslovnom prostoru nema grijanja nakon puknuća cijevi 2012. ističe da je poslovni prostor tuženika spojen na mjerno mjesto zajedničkog mjerila za centralno grijanje oznake TV042. Točno je da su poslovni prostori priključeni na navedeno mjerno mjesto godinama imali poteškoće s preuzimanjem toplinske energije zbog propuštanja unutarnjih instalacija grijanja. Također je točno da je zbog navedenih razloga bila obustavljena isporuka toplinska energija. No, nakon izvršenih sanacija unutarnjih instalacija grijanja od strane Lonia d.d. i Mlinar d.d. koji također imaju poslovne prostore priključene na mjerilo toplinske energije TV042, tužitelj je počevši od ožujka 2015. započeo s isporukom toplinske energije. Ovdje posebno naglašava da je odredbom članka 8. Općih uvjeta propisano da je o instalacijama krajnjeg kupca dužan voditi brigu upravo krajnji kupac na što je tuženicu upozoravao. Slijedom navedenog, ukoliko poslovni prostor tuženika nije imao grijanja zbog kvarova na unutarnjoj instalaciji, tuženik je bio dužan poduzeti mjere radi sprječavanja daljnje štete te je dužan poduzeti radnje radi sprječavanja nastanka oštećenja na istim, a što je propustio učiniti. Tužitelj je po zaprimanju obavijesti da su kvarovi otklonjeni omogućio krajnjim kupcima isporuku toplinske energije. Zakonskim i podzakonskim propisima je reguliran način izračuna tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije te modeli raspodjele i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju krajnjim kupcima toplinske energije. Nadalje, iz utuženih računa za isporučenu toplinsku energiju vidljivo je kako se za predmetni poslovni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavlja temeljem modela 1EG (prema udjelu snage samostalne uporabne cjeline u ukupnoj priključnoj snazi na zajedničkom mjerilu toplinske energije), odnosno računi za isporučenu toplinsku energiju fakturiraju se na temelju potrošnje toplinske energije, pojedinačno za svaki poslovni prostor prema zakupljenoj snazi prostora. Za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije korišten je model 1S koji se primjenjuje kada postoji podatak o snazi samostalne uporabne cjeline prema proračunu toplinskog opterećenja primjenom važeće norme, a koji za predmetni poslovni prostor iznosi 11,340 kW sukladno izdanoj Energetskoj suglasnosti, a što je također razvidno i iz utuženih računa. Također napominje da je tuženik sukladno odredbi čl. 45. st. 1. Zakona o tržištu toplinske energije ukoliko nije imao mogućnost korištenja toplinske energije imao mogućnost provesti postupak izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava koji se provodi uz ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke suvlasnika imaju većinu suvlasničkih dijelova,. Također, tuženik je imao mogućnost zatražiti preraspodjelu toplinske energije. Uvjeti za preraspodjelu toplinske energije za krajnje kupce propisani su Općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom (NN 129/2006) i Općim uvjetima za isporuku toplinske energije. Tužitelj stoga zaključno ističe kako je razvidno da tuženik nije pokušao niti izdvojiti sustava toplinske energije niti je zatražio preraspodjelu toplinske energije pa su utuženi računi ispostavljani sukladno relevantnim propisima. Prema tome, potraživanje tužitelja prema tuženiku je osnovano u cijelosti. Predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi uz naknadu troškova postupka.

5. Tuženica u podnesku od 12. lipnja 2023. ostaje kod navoda iz prigovora, dostavljajući daljnju dokumentaciju.

6. Sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga (list 15), dopis tuženice upućen tužitelju 24. veljače 2023. (list 55-57), Elaborat prespajanja kupca toplinske energije (list 60-78), dopis tužitelja upućen tuženici (list 79-80), račune (list 110-143), Ugovor o potrošnji toplinske energije (list 144-153), Odluku suvlasnika (list 154-167), zk izvadak (list 168-169), energetsku suglasnost (list 170), korespondenciju između stranaka (list 204-212).

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 113043201601, sud je utvrdio da je predstavnik suvlasnika stambene zgrade NŠ FŠ u ime i za račun suvlasnika kao krajnjih kupaca, među kojima je i tuženica, sklopio sa tužiteljem Ugovor o potrošnji toplinske energije br. 113043201601 i to temeljem odredbe čl. 11 Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19), iz koje proizlazi da ovlašteni predstavnik suvlasnika sklapa ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom iz st. 1. (kupac, odnosno fizička ili pravna osoba koja za račun vlasnika ili suvlasnika zgrade kupuje energent za proizvodnju toplinske energije, odnosno toplinsku energiju), a koji se smatra sklopljenim i sa svim ostalim krajnjim kupcima.

9. Nadalje, sukladno čl. 44. Zakona o tržištu toplinske energije usluga upravljanja i održavanja unutarnjih instalacija zgrade/građevine do ulaza u istu dužan je vršiti kupac toplinske energije (konkretno tužitelj), a instalacije unutar građevine je dužan održavati krajnji kupac.

9.1. Odredbom čl. 45 Zakona o tržištu toplinske energije je propisano da krajnji kupac može zatražiti izdvajanje iz toplinskog sustava, pri čemu mora ispuniti uvjete iz čl. 45 i 50. istog Zakona (pisanu suglasnost za izdvajanje suvlasnika sa većinom suvlasničkih dijelova, te propisana procedura), s tim da je krajnji kupac koji se izdvoji dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

10. Iz korespondencije stranaka u spisu proizlazi da je tužitelj u više navrata, odgovarajući na njezine prigovore protiv izdanih računa, upućivao tuženu da svoj odnos vezano za predmetni poslovni prostor, a s obzirom se radi o instalacijama u zgradi, uredi sa suvlasnicima zgrade. S druge strane, tuženica ničime ne dokazuje da je tako postupila, već ustraje u svojim prigovorima na izdane račune navodeći da ne koristi toplinsku energiju.

11. Stoga je tužitelj dokazao da je s tuženom u obveznom odnosu, a što tuženica niti ne osporava. S druge strane, tuženica je dužna dokazati da joj tužitelj ne isporučuje uslugu ili da je usluga manjkava zbog kvara na instalacijama za koje odgovara tužitelj ili zato što se izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava uz propisanu proceduru (u kojem bi slučaju i dalje morala plaćati sve troškove osim one koja se odnosi na toplinsku energiju). Samo pod pretpostavkom da je dokazala gore naveden okolnosti tuženica ne bi bila u obvezi podmiriti utužene račune. Međutim, navedeno tuženica nije dokazala. Sukladno čl. 219. ZPP-a svaka je stranka dužna dokazati činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode protivnika. Naime, jedino provođenjem očevida na licu mjesta uz odgovarajućeg sudskog vještaka koji bi utvrdio da li u poslovnom prostoru ima ili nema dotoka toplinske energije i ako nema zašto nema, bilo bi moguće utvrditi sa sigurnošću odlučnu činjenicu je li u konkretnoj situaciji tuženica mogla koristiti usluge tužitelja ili nije i zašto, odnosno je li iste koristila i što bi u konkretnom slučaju bila dužna plaćati. Međutim, tužena je predložila dokaz očevidom izvan zakonskog roka pa isti sud nije uzeo u obzir.

12. Isto tako je tužitelj priloženim računima koji sadrže detaljnu specifikaciju potraživanja dokazao i visinu potraživanja i dospijeće plaćanja, a nesporno je da tužena utuženi iznos nije podmirila.

13. Slijedom navedenog imajući u vidu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO)koji propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženoj naloženo da plati tužitelju iznos od 14.800,33 kn. Kako je tužena u zakašnjenju sa plaćanjem, dužna je u smislu čl. 29. st. 1. ZOO-a platiti i zatezne kamate i to od dana dospijeća do plaćanja, a kako je to detaljno navedeno u izreci (toč. I.). Kamatna stopa je određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

14. Odluka o troškovima postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. čl. 155. st. 1. ZPP, imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23-dalje Tarifa), te troškovnik tužitelja.

15. Tako je tužitelju je priznat trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 150 EUR (Tbr 11/1) i sastava podneska od 18. svibnja 2023. u iznosu od 150 EUR (Tbr. 8/1), uvećano za PDV, javnobilježničku nagradu u iznosu od 12,44 EUR i sudsku pristojbu na presudu 39,82 EUR, dakle ukupno 427,26 EUR.

16. Tužitelju nije priznat trošak dostave rješenja o ovrsi, kao niti predvidivi trošak ovrhe, jer isti tužitelj nije dokazao niti u osnovi, niti u visini.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. siječnja 2026.

S u d a c :

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženici