Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-33/2025-119

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: 1. mldb. DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. mldb. GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po z.z. LJ, i 3. LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svih iz Poreča, Vrvari, Piantade 39, zastupanih po punomoćniku Dariju Čehiću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženice RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Lorisu Lakoviću, odvjetniku u Poreču, radi utvrđenja prava vlasništva, predaje posjeda i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 07. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 09. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su tužiteljica ad1 mlt. DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljica ad2 mlt. GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelj ad3 LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnici nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te je tuženica dužna trpjeti da se na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, provede upis prava vlasništva tužitelja na toj nekretnini svakog u 1/3 idealnog dijela. II Nalaže se tuženici da preda tužiteljima posjed stambenog prostora nalazećeg u prvom katu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u roku 15 dana. III Nalaže se tuženici da s osnova naknade za korist uslijed korištenja nekretnine plati tužiteljima naknadu u visini:

- 163,17 EUR mjesečno, za razdoblje počevši od 01. rujna 2014. pa do 31. prosinca 2014.,

- 154,09 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2015. godini,

- 150,03 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2016. godini,

- 155,83 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2017. godini,

- 176,80 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2018. godini,

- 199,86 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2019. godini,

- 223,62 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2020. godini,

- 262,05 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2021. godini,

- 294,89 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2022. godini,

- 328,09 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2023. godini,

- 364,77 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2024. godini,

- 386,79 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2025. godini, te

- 386,79 EUR mjesečno, za razdoblje nakon mjeseca u kojem se donosi ova presuda, pa sve do predaje posjeda stambenog prostora u prvom katu zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjed tužiteljice, pri čemu je na svaki mjesečni iznos tuženica dužna tužiteljima platiti zakonske zatezne kamate, na svaki od mjesečnih obroka gore navedene naknade, počevši od zadnjeg dana u tom kalendarskom mjesecu do isplate, po stopi koja se obračunava za razdoblje od 01. rujna 2014. do 31. srpnja 2015., uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke za osam postotnih poena; za razdoblje od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena; te od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, sve umanjeno za nužne troškove u iznosu 27.051,58 eura, koje je tuženica imala, u roku 15 dana. IV Dužna je tuženica naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu 10.863,70 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu iznad dosuđenog zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška odbija.

V Odbija se zahtjev tuženice da joj tužitelji naknade parnični trošak.

Obrazloženje

1. Ranije tužiteljica DJŽ je podnijela tužbu protiv tuženice navodeći, u bitnom, da je između njezinog pravnog prednika, njezinog oca PJ i pravnog prednika tuženice, njezinog oca SJ, vođena kod naslovnog suda parnica posl. br. P-87/91, pa da je 21. listopada 2008. donesena presuda kojom je ondje tužitelj SJ bio utvrđen vlasnikom nekretnine označene (tada po staroj izmjeri) s k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina]. Nakon što je po donošenju drugostupanjske presude posl. br. Gž-696/09-2 od 15. ožujka 2010. – zemljišnoknjižnim vlasnikom bio upisan SJ (u predmetu posl. br. Z-2257/10) ovdje tuženica da je u postupku posl. br. Z-6556/10 upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica i to na temelju ugovora o darovanju koji je sklopila sa svojim ocem. Upis da je bio proveden protiv tužiteljice GJŽ (tada SJ) kao zemljišnoknjižne vlasnice koja je pod brojem Z-2443/00 bila upisana vlasnicom pod učinkom zabilježbe spora posl. br. P-87/91 upisane pod brojem Z-759/91. Presudom VSRH broj Rev-x 565/10-2 od 16. srpnja 2014. preinačene su presude posl. br. P- 87/2019 od 21. listopada 2008. i posl. br. Gž-696/09-2 od 15. ožujka 2010. na način da je odbijen tužbeni zahtjev SJ za utvrđenje i upis vlasništva k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] da je danas označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tuženica da nije bila stjecateljica u dobroj vjeri (čl. 122. ZV) obzirom da joj je bilo poznato da se vodi spor između SJ i PJ, te da je predmetom toga spora bila baš kuća anagrafske oznake [adresa], u čijem je prvom katu u vrijeme trajanja te parnice i darovanja stanovala. U vrijeme darovanja pa sve do podnošenja tužbe tužiteljica DJŽ, inače sestrična tuženice, da je bila u posjedu prizemlja zgrade u kojem se nalazi ugostiteljski objekt koji je radio i prije, i u vrijeme i nakon darovanja od 29. studenog 2010. U vrijeme kad je tuženica sklopila taj ugovor o darovanju 29. studenog 2010. u zemljišnim knjigama da je bio vidljiv prijedlog pravnog prednika tužiteljice GJŽ – za zabilježbu spora pod brojem Z-4580/10. Tuženica da je i u vrijeme donošenja tužbe u ovom predmetu – tj. i nakon što je donijeta ranije opisana presuda VSRH, a kojom je ukinuta presuda iz 2008. na kojoj je ona temeljila svoj upis vlasništva

– u posjedu stambenog prostora u prvom katu sporne nekretnine, a od takvog korištenja nekretnine da ostvaruje korist u visini najamnine za takav stan u iznosu 2.500,00 kn mjesečno. Poziva se na odredbe čl. 122. u vezi s čl. 123. st. 1., na odredbe čl. 130., te čl. 161. i čl. 165. st. 1. i 6. ZV-a, te je predlažila donošenje presude kojom će se utvrditi se da je tužiteljica DJŽ vlasnica nekretnine označene s k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te da je tuženica dužna trpjeti da se temeljem te presude provede upis prava vlasništva tužiteljice na toj nekretnini (toč. I. tužbenog zahtjeva); kojom će se naložiti tuženici da preda tužiteljici posjed stambenog prostora nalazećeg u prvom katu zgrade sagrađene na gore toč. I. opisane nekretnine (toč. II. tužbenog zahtjeva); kojom će se naložiti tuženici da s osnova naknade za korist uslijed korištenja nekretnine plati tužiteljici iznos od po 2.500,00 kn mjesečno za razdoblje počev od rujna 2014. pa do predaje posjeda stambenog prostora u prvom katu zgrade na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u posjed tužiteljice, pri čemu je na svaki mjesečni iznos tuženica dužna tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate obračunate korištenjem eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećano za 8%-ih poena tekuće za svaki mjesečni iznos od zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu za koji se plaća naknada; te potražuje i naknadu parničnog troška (toč. III. tužbenog zahtjeva).

2. Ranije tužiteljica DJŽ je u svom podnesku od 07. listopada 2014. (str. 41-43) navela da je SJ mogao na tuženicu prenijeti samo ona prava kakva je imao, a prema presudi VSRH od 16. srpnja 2014. broj Rev-x 565/10-2, SJ da nije nikada bio vlasnik sporne nekretnine, pa da tuženica nije mogla stjecanjem od nevlasnika steći vlasništvo iste – a obzirom da u vrijeme stjecanja nije bila u dobroj vjeri (jer je u vrijeme darovanja na temelju kojeg je upisala svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama bio zabilježen spor posl. br. P-87/91 u kojem je kasnije donijeta opisana presuda VSRH). Sukladno odredbi čl. 82. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama presuda VSRH da djeluje i protiv ovdje tuženice jednako kao da je u toj parnici i sama sudjelovala. Dakle, tuženica da nije bila u dobroj vjeri jer joj je bio poznat opisani spor između PJ i SJ. Čak i da nije znala za opisanu zabilježbu spora, tuženica da je bila savršeno upoznata s činjenicom da je tužiteljica DJŽ (kako u trenutku darovanja 2010., tako i do podnošenja tužbe u ovom predmetu) bila posjednik poslovnog prostora u prizemlju sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i da odbija predati posjed tog poslovnog prostora tuženici čak i nakon što je tuženica bila upisana kao vlasnica u zemljišnim knjigama, pa da je stoga evidentno kako je tuženica bila svjesna činjenice da je vlasništvo sporne nekretnine – predmetom spora. Vlasništvo dosjelošću da mogu stjecati samo posjednici čiji je posjed pošten (čl. 159. u vezi s čl. 18. st. 3. ZV), tj. takvi koji obzirom na okolnosti slučaja nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Obzirom da su tuženica i njezin pravnik prednik znali za sporove koji su vođeni u vezi vlasništva predmetne nekretnine, da su očito imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed, pa da stoga nisu mogli dosjesti spornu nekretninu.

3. U odgovoru na tužbu tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te navodi da svoj upis na spornoj nekretnini temelji na darovnom ugovoru i povjerenju u zemljišne knjige, a tužiteljica DJŽ da se kao nesavjesni upisnik u zemljišnoj knjizi ne može pozivati na povjerenje u zemljišne knjige. Osim toga tuženica da je vlasnik dograđenog kata zgrade na spornoj nekretnini na temelju dosjelosti, jer da se u posjedu tog dijela zgrade, računajući i posjed njezinog pravnog prednika, nalazi kao zakoniti i pošteni posjednik preko 29 godina. Ističe kako se između oca tužiteljice GJŽ kao tuženika i njezinog oca SJ kao tužitelja, vodi parnični postupak pod posl. br. P-87/91 radi isplate uloženih sredstava u spornu nekretninu, u izgradnju dograđenog kata zgrade, pa se poziva na odredbu čl. 72. st. 1. Zakona o obveznim odnosima da vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržanja dok mu ne bude ispunjena tražbina. Tužiteljica DJŽ da nije ovlaštena za pokretanje ove parnice, pa ističe prigovor promašene aktivne legitimacije.

4. Tijekom postupka na ročištu koje je održano dana 07. ožujka 2016. (str. 47- 48), tuženica je istaknula da je otac tužiteljice darovao spornu nekretninu tužiteljici nakon zabilježbe spora izabrane otuđenja i opterećenja sporne nekretnine, pa da po pravomoćnosti presude kojom je otac tužiteljice postao vlasnik sporne nekretnine, navedeni darovni ugovor da više nije imao pravnog učinka, radi čega ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. U parničnom postupku koji je kod ovog suda vođen pod posl. br. P-87/91, da je bio postavljen i kumulativni tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 88. ZPP-a, pa pošto je odbijen prvi tužbeni zahtjev glede prava vlasništva, sada da se još vodi parnični postupak s osnova ulaganja u spornu nekretninu između oca tuženice SJ, kao tužitelja i oca tužiteljice PJ, kao tuženika. Ukazuje na odredbu čl. 82. ZPP-a, te ističe da tužiteljica DJŽ ne može biti stranka u ovom postupku, predlaže da sud odbaci tužbu i ukine provedene radnje. Ukazuje da je iz ovosudnog spisa predmeta posl. br. P-185/89 razvidno da je između oca tužiteljice kao prodavatelja, i oca tuženike kao kupca, bio zaključen kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu, pa da je otac tuženice isplatio veći dio kupoprodajne cijene koju mu prodavatelj nikada nije vratio.

5. Tijekom postupka, obzirom da je ranije tužiteljica DJŽ preminula, tužitelji su kao nasljednici preuzeli ovu parnicu, te je tužbeni zahtjev preciziran podneskom od 04. srpnja 2016. (str. 63-64).

6. U svom podnesku od 02. svibnja 2017. (str. 85-87) tuženica je navela kako je protiv presude VSRH broj Rev-x 565/10-2 od 16. srpnja 2014. podnijela ustavnu tužbu, te je podnijela protutužbu radi utvrđenja postojanja prava i pravnog odnosa prema tužiteljima sukladno odredbi čl. 187. ZPP-a, jer da je u predmetu koji se kod ovog suda vodio pod posl. br. P-87/91 utvrđeno da je između SJ i PJ zaključen ugovor o kupoprodaji sporne zgrade koja je u to vrijeme bila prizemnica i to dana 02. veljače 1981. Nakon zaključenja tog ugovora da je SJ izveo sve potrebne radove u toj zgradi o svom trošku, proširio poslovni prostor za 16 m[2] , pa da je tim radovima izgrađena nova zgrada u odnosu na stanje prije tih radova, da bi zatim o svom trošku dogradio i kat na toj zgradi i to sve u razdoblju od 1981. do 1984. U spomenutoj parnici da je utvrđeno da je SJ bio vlasnik i posjednik sporne nekretnine na temelju tog ugovora o kupoprodaji, pa da se na toj nekretnini ponašao kao stvarni vlasnik i pošteni posjednik i prilikom izvođenja radova da je bio pošteni graditelj. Osim toga da je utvrđeno da je SJ u posjedu kata iznad lokala od vremena kada ga je izgradio 1984., a PJ da nije nikada bio u posjedu tog dijela. Također da je utvrđeno kako je SJ bio u posjedu lokala u prizemlju od prije 1981. godine. Dogradnjom kata iznad poslovnog prostora, a koji kat je stambeni dio i sastavni dio susjedne nekretnine koja je u vlasništvu SJ, da je sjedinjen novac i rad SJ, pa rastavljanjem tog sjedinjenja, odnosno vraćanje u prijašnje stanje da je nemoguće bez nesrazmjerno velikih troškova. Zabranu radova PJ da je zatražio tek 1985. godine kada je SJ već bio završio izvođenje radova, adaptaciju lokala i izgradnju kata. PJ da nije nikada dobio nikakvu odluku o predaji posjeda dograđenog dijela, tako da se tuženica nalazi u posjedu ½ dijela sporne nekretnine kao zakonit, istinit i pošten posjednik, računajući i posjed njezinog pravnog prednika preko 32 godine. Osim toga da se nalazi i u poštenom posjedu prizemlja zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina], također kao zakoniti, istinit i pošten posjednik računajući i posjed njezinog pravnog prednika preko 35 godina. Prema tome da joj pripada pravo vlasništva ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] na temelju dosjelosti. Protutužbeni zahtjev je preciziran podneskom tuženice od 12. rujna 2017. (str. 110-111).

7. Dalje je tijekom postupka u svom podnesku od 22. kolovoza 2017. (str. 104- 105) tuženica navela da na katu sporne nekretnine nije stan površine 54 m[2] na lokaciji u [adresa], već da je riječ u naravi o jednoj sobi s terasom, a u koju sobu i terasu se ulazi iz stana tuženice na susjednoj nekretnini. Osim toga ta soba i terasa da nemaju sanitarija, pa da odvajanje iste od stana tuženice nije moguće budući da sa stanom tuženice čine jednu cjelinu i ne mogu se davati u najam.

8. U svom podnesku od 12. rujna 2017. (str. 110-111) tuženica je navela kako je darovnim ugovorom od 12. veljače 1998. i dodatkom tom ugovoru a koji su sklopili PJ kao darovatelj i ranije tužiteljica DJŽ kao daroprimateljica sporna nekretnina darovana ranije tužiteljici DJŽ, pa da je u točki 6. opisanog ugovora ugovoreno da daroprimateljica nema pravo otuđenja predmetne nekretnine sve do smrti darovatelja, te da ukoliko darovatelj nadživi daroprimateljicu, a uz suglasnost plodouživateljice pravo vlasništva sporne nekretnine se ima vratiti darovatelju u cijelosti, pa kako je daropirmateljica preminula prije darovatelja se pravo vlasništva vraća darovatelju i tužitelji kao nasljednici ranije tužiteljice GJŽ da nisu aktivno legitimirani za pokretanje parnice u ovom postupku.

9. Ovosudnim rješenjem posl. br. 30 P-388/2020-64 od 19. travnja 2021. odbačena je protutužba tuženice, a to je rješenje postalo pravomoćno 05. svibnja 2021.

10. Ranije tijekom postupka bila je donesena presuda posl. br. 30 P-388/2020- 64 od 19. travnja 2021., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su isti vlasnici nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te da je tuženica dužna trpjeti da se na temelju te presude, po njezinoj pravomoćnosti, provede upis prava vlasništva tužitelja na toj nekretnini, svakog u 1/3 idealna dijela, te uz nalog tuženici da tužiteljima preda posjed stambenog objekta nalazećeg na prvom katu zgrade, sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u roku 15 dana, dok je tužbeni zahtjev da se naloži tuženici da s osnova naknade uslijed korištenja nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] plati tužiteljima iznos od po 2.500,00 kn mjesečno za razdoblje počevši od 01. rujna 2014. do predaje stambenog prostora u prvom katu zgrade na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u posjed tužiteljima s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku od zadnjeg dana u mjesecu za koji se plaća naknada, do isplate – odbijen. Također je odlučeno tom presudom da je tuženica dužna naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu 12.495,45 kuna u roku 15 dana. Ta je presuda rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1707/2021-6 od 05. prosinca 2024. ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. U ponovljenom postupku, u svom podnesku od 09. veljače 2025. (str. 237- 239), tužitelji su naveli da, kako je to iznijeto u toč. I. tužbe i kako proizlazi iz povijesnih izvadaka iz zemljišnih knjiga i drugih dokaza tužitelja, da je nekretnina koja je predmetom postupka bila vlasništvo pok. tužiteljice (pravne prednice sadašnjih tužitelja) GJŽ uknjiženo u zemljišne knjige pod brojem Z-2443/2000. Potom da je temeljem presude bivšeg Općinskog suda u Poreču posl. br. P-87/1991 bilo pod broj Z-6556/2010 upisano vlasništvo sporne nekretnine za korist ovdje tuženice RJ – ali je da ta presuda posl. br. P-87/1991 preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Rev-x 565/2010-2 od 16. srpnja 2014. na način da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen. Prema odredbi čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama da je imala pok. tužiteljica LJŽ pravo (kojega kao njeni univerzalni pravni prednici imaju za njom i sadašnji tužitelji) zahtijevati da se izbriše upis prava vlasništva ovdje tuženice i upiše njeno vlasništvo (tj. sada vlasništvo tužitelja, kao njenih nasljednika, kako propisuje čl. 5. i čl. 129. Z. o nasljeđivanju). Naime, tuženica da nije osoba koja je postupala s povjerenjem u zemljišne knjige, tj. da ne predstavlja osobu koja bi se mogla pozvati na razloge iz čl. 150. st. 2. ZZK. U času kada je tuženica bila sklopila ugovor o darovanju od 29. studenog 2010. sporne nekretnine sa svojim ocem SJ da je bio u zemljišnim knjigama zabilježen ovosudni spor posl. broj: P-87/91. - tj. onaj spor u kojem je poslije bila donesena već citirana presuda VSRH Broj: Rev-x 565/2010-2 (čl. 86. st. 1. ZZK), obzirom da je za korist pok. tužiteljice GJŽ bilo pod broj Z-2443/2000 upisano vlasništvo sporne nekretnine, ona da je stekla vlasništvo prema odredbama čl. 115. ZVDSP. Stoga da je imala pravo istaknuti vlasnički zahtjev za povrat stvari isticanjem prave vlasničke tužbe (čl. 161. i 162. ZVDSP). Kod toga, da ne postoji na strani tuženice RJ pravo da odbije predati stvar njezinom vlasniku: obzirom da su njeni zahtjevi bili utemeljeni na presudi Općinskog suda u Poreču Poslovni broj P-87/1991 – čiji su pravni učinci u cijelosti prestali donošenjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Rev-x 565/2010-2 od 16. srpnja 2014. – ne postoje na strani tuženice prigovori temeljem kojih bi ona mogla odbiti predaju stvari njezinim vlasnicima (čl. 163. ZV). Iz ovih okolnosti da proizlazi i aktivna legitimacija ovdje tužitelja da iznose zahtjeve protiv tuženice: oni su vlasnici sporne nekretnine te imaju pravo od svakog isticati zahtjeve iz čl. 160. - 168. ZVDSP, te čl. 150. ZZK (o tom pitanju, usp. primjerice rješidbu VSRH Broj: Rev 2448/2017 od 04. srpnja 2023., toč. 17.1. i 17.2. obrazloženja). U svakom slučaju da postoje na strani tužitelja i uvjeti za isticanje tužbe s osnova jačeg prava na posjed iz čl. 166. ZVDSP – jer očigledno imaju tužitelji jače pravo posjeda od tuženice. O tome da na strani tuženice ne postoji pravo na posjed da proizlazi i iz presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1392/2015-2 od 22. svibnja 2017. (drugostupanjska rješidba donijeta u parnici pokrenutoj 25. listopada 2012.) kojom je pravomoćno odbijena tužba ovdje tuženice na predaju posjeda – iz bitnog razloga što ona nije dokazala da je vlasnica sporne nekretnine, a sve u svjetlu učinaka gore citirane presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Rev-x 565/2010-2 od 16. srpnja 2014. god. (v. zadnji odlomak na str. 3 i 1. odlomak na str. 4 presude od 22. svibnja 2017.). U pogledu toč. III. tužbenog zahtjeva (o kojemu se upućuje u toč. 13. obrazloženja rješenja poslovni broj: Gž-1707/2021-6 od 05. prosinca 2024.), ukazuje da tuženica kao nesavjesna posjednica u smislu čl. 165. st. 3. i 4. ZVDSP nema pravo na naknadu nikakvih troškova izuzev onih koji bi bili nužni vlasniku, i da nema pravo zadržati nekretninu čak niti ukoliko bi dokazala da je imala nekih takvih troškova.

12. U ponovljenom postupku, na ročištu koje je održano 25. ožujka 2025., tužitelji su naveli da je njihova pravna prednica DJŽ bila upisana kao vlasnica nekretnine koja je predmetom postupka i to na temelju ugovora o darovanju koji je bio sklopljen između nje i PJ, a za vrijeme trajanja parničnog postupka koji se kod ovog suda vodio pod posl. br. P-87/91 i za vrijeme dok je ona bila uknjižena kao vlasnica na temelju tog pravnog posla, uknjižila se na temelju kasnije ukinute presude po odluci Rev-x 565/10-2 i ugovora o darovanju kojeg je tuženica sklopila sa svojim ocem BJ, ovdje tuženica. Iako je SJ nakon donošenja revizijske odluke pravomoćno odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva, ostala je upisana kao vlasnica ovdje tuženica VJ. Tuženica je pak istakla da je dio nekretnine koja je predmetom ovog postupka, a koji koristi tuženica, neuvjetan za samostalnu upotrebu, odnosno korištenje, jer da tuženica stanuje i koristi prostorije na prvom katu te nekretnine, a riječ je o spavaćoj sobi i dnevnoj sobi s kaminom koje je tuženica fizički povezala sa svojim stanom koji se nalazi u kući na susjednoj k.č. br. na adresi [adresa] i da je njezin pravni prednik SJ nadogradio te prostorije, a prije da je nekretnina koja je predmetom ovog postupka, bio samo objekt u prizemlju u kojem je bila gostionica. Dakle, do tog dijela nekretnine na katu koji koristi tuženica, da se može pristupiti samo iz nekretnine tuženice na susjednoj k.č. br. i da nema pristupa iz prizemlja nekretnine koja je predmetom postupka, odnosno s k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Ističe da tuženica kao pošteni posjednik ima pravo na nužne i korisne troškove, te da pridržava pravo retencije do eventualne isplate tih troškova. Nastavno na ovo, tužiteljica je istaknula da su materijalno – pravni prigovori tuženice, a koji su temelji na okolnosti navodne dogradnje, a zapravo adaptacije prvog kata zgrade – predstavljali činjeničnu osnovu tužbi u parnicama Općinskog suda u Poreču posl. br. P-87/91 i P-491/12. U obje te parnice tužbeni zahtjevi da su pravomoćno odbijeni, pa da je ovaj sud vezan za te pravomoćne sudske odluke i o njima se u ovoj parnici ne mogu donositi drugačiji zaključci od onih koji su sadržani u presudi VSRH broj Rev-x 565/10-2 od 31. srpnja 2014. i ŽS u Puli posl. br. Gž-1392/15-2 od 22. svibnja 2017., koja prileži uz podnesak tužitelja od 09. veljače 2025. O tome na jasan način da objašnjava drugostupanjski sud u zadnjem odluku na str. 3 i prvom odlomku na str. 4 rješidbe Gž-1392/15-2. Ustraju na tvrdnji da je tuženica nesavjesna posjednica u smislu odredbe čl. 165. st. 3. i 4. ZV-a, te da nema pravo na retenciju, ni na naknadu nikakvih troškova osim nužnih. Tuženica navodi da je poštena posjednica jer da je njezin pravni prednik SJ sklopio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine s pravnim prednikom tužitelja Šantom Valenta 1982. godine, te je isti predmetnu nekretninu koristio svo ovo vrijeme, a zbog proceduralne pogreške u navedenom ugovoru se nikada nije uspio uknjižiti kao zemljišnoknjižni vlasnik, no cijelo ovo vrijeme da drži da bi on bio vlasnik, pa samim time i pošteni posjednik nekretnine.

13. U dokaznom postupku pročitano je: izvadak iz zemljišne knjige (str. 6-7), ugovor o darovanju nekretnina od 29. studenog 2010. (str. 8-9), prikaz z.k. uloška (str. 10), darovni ugovor od 12. veljače 1998. (str. 11-12, 114-116), rješenje Općinskog suda u Poreču posl. br. Z-2443/00 od 05. lipnja 2002. (str. 13), rješenje Općinskog suda u Poreču posl. br. Z-759/91 od 11. studenog 1996. (str. 14), presuda VSRH broj Rev-x 565/10-2 od 16. srpnja 2014. (str. 15-21), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave od 14. travnja 2016. (str. 54), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-1007/2016 od 07. lipnja 2016. (str. 65-67), dodatak darovnog ugovora od 12. veljače 1998. (str. 112- 113), ovosudni spis predmeta posl. br. P-341/11, kasnije prešao u Pu P-3168/2015 i posl. br. P-204/13, presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 34 Gž-4726/2018-3 od 03. prosinca 2019. (str. 134-138), raniji iskaz vještaka Dražena Sumića sa zapisnika od 04. studenog 2020. (str. 155b), raniji iskaz svjedoka PJ na zapisniku od 04. studenog 2020. (str. 156), spis predmeta posl. br. P-87/91, P-491/12, P-341/11, te je izvršen uvid u fotografije na str. 106-109, a također je provedena i dopuna građevinskog vještačenja provedenog po vještaku Draženu Sumiću, dipl. ing. građ., sukladno ovosudnom rješenju posl. br. P-33/2025-98 od 12. svibnja 2025.

14. Po provedenom građevinskom vještačenju, tužitelji su preinačili tužbeni zahtjev u točki II, pa predlažu donošenje presude kojom će se naložiti tuženici da s osnova naknade za korist uslijed korištenja nekretnine, plati tužiteljima naknadu u visini:

- 163,17 mjesečno, za razdoblje počev od rujna 2014. godine, pa do prosinca 2014. god.,

- 154,09 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2015. godini,

- 150,03 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2016. godini,,

- 155,83 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2017. godini,

- 176,80 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2018. godini,

- 199,86 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2019. godini,

- 223,62 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2020. godini,

- 262,05 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2021. godini,

- 294,89 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2022. godini,

- 328,09 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2023. godini,

- 364,77 EUR mjesečno, za svaki mjesec u 2024. godini,

- 386,79 EUR mjesečno, za razdoblje od siječnja do 2025. god. do mjeseca u kojem se donosi ova presuda, te

- 386,79 EUR mjesečno, za razdoblje nakon mjeseca u kojem se donosi ova presuda, te sve do predaje posjeda stambenog prostora u I. katu zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjed tužiteljice, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate na svaki od mjesečnih obroka gore navedene naknade, počev od zadnjeg dana u tom kalendarskom mjesecu do isplate, umanjeno za iznos nužnih troškova na ime radova na rekonstrukciji visokog potkrovlja u visini 27.051,58 eura.

14.1. Nastavno na nalaz i mišljenje vještaka Dražena Sumića od 14. srpnja 2025. tuženica potražuje isplatu od tužitelja nužnih i korisnih troškova u visini 34.664,63 eura, a opreza radi, ukoliko bi sud bio stava da je tuženica nepoštena posjednica, tvrdi da ima pravo na nužne troškove.

15. Tužbeni zahtjev je osnovan.

16. Među strankama nije sporno da je nekretnina koja je predmetom spora prema staroj izmjeri nosila oznaku k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

17. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige (str. 6-7) utvrđeno je da je do 20. travnja 2010. (broj upisa Z-2257/10) kao vlasnica nekretnine koja je predmetom postupka bila upisana ranije tužiteljica DJŽ, da bi zatim na temelju presude posl. br. P-87/91-73 od 21. listopada 2008. bio uknjižen SJ, a nakon toga dana 06. prosinca 2010. (broj upisa Z-6556/10) i to na temelju ugovora o darovanju od dana 29. studenog 2010. – ovdje tuženica VJ. Također je utvrđeno da je dana 20. travnja 2010. (broj upisa Z-2257/10) na temelju pravomoćne presude posl. br. P- 87/91-73 od 21. listopada 2008. brisana zabilježba spora, zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine prijašnjeg vlasnika PJ, upisana pod brojem Z- 759/91 (rješenje posl. br. Z-759/91 (str. 14)), a koja je bila upisana 04. lipnja 1991. na temelju prijedloga i primjerka tužbe tužitelja SJ protiv tuženika PJ, radi utvrđenja prava vlasništva. Na istoj nekretnini je 20. listopada 2007. (broj upisa Z-5970/07) na temelju rješenja ovog suda posl. br. P-87/91-37 od 16. listopada 2007. bila upisana zabilježba spora do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pod posl. br. P-87/91, a ta je zabilježba brisana također 20. travnja 2010. (broj upisa Z-2257/10) na temelju pravomoćne presude posl. br. P-87/91-73 od 21. listopada 2008. Također je utvrđeno da je dana 07. listopada 2010. na predmetnoj nekretnini pod brojem Z-5480/10 zabilježen odbijen prijedlog PJ, a dana 03. studenog 2010. pod brojem Z-5909/10 zabilježena je podnesena žalba PJ protiv ovosudnog rješenja posl. br. Z-5480/10. Dakle, prijedlog PJ pod brojem Z-5480/10 bio je zabilježen u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju nekretnine od 29. studenog 2010. (str. 8-10). U tužbi tužiteljica tvrdi da je pod brojem Z-4580/10 (omaška u pisanju riječ je o broju upisa Z-5480/10-op.a.) bio prijedlog pravnog prednika tužiteljice PJ za zabilježbu spora, pa da je zabilježeno odbijanje tog prijedloga.

18. Čitanjem ugovora o darovanju (str. 8-9) utvrđeno je da je isti sklopljen 29. studenog 2010. između SJ kao darovatelja i ovdje tuženice kao daroprimateljice nekretnina, između ostalog i ove koja je predmetom ovog parničnog postupka.

18.1. Taj je ugovor o darovanju sklopljen nakon što se SJ uknjižio na spornu nekretninu na temelju pravomoćne presude posl. br. P-87/91-73 (broj upisa Z- 2257/10) i nakon što je brisana zabilježba spora, zabrane otuđenja i opterećenja koja je bila upisana pod broj Z-759/91, te nakon što je brisana zabilježba spora pod brojem Z-5970/07, ali u vrijeme zabilježbe odbijenog prijedloga PJ pod brojem Z- 5480/10.

19. Čitanjem prikaza z.k. uloška (str. 10) utvrđeno je da je kao vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisana ovdje tuženica.

20. Čitanjem darovnog ugovora (str. 11-12) utvrđeno je da je isti sklopljen 12. veljače 1998. između PJ kao darovatelja i ranije tužiteljice RJŽ kao daroprimateljice uz sudjelovanje EJ kao plodouživateljice, te da je predmetom tog ugovora bila nekretnina koja je predmetom ovog postupka, pa da je uknjižba prava vlasništva na ranije tužiteljicu PJŽ po tom ugovoru izvršena 05. lipnja 2002. broj upisa Z-2443/00 (rješenje na str. 13). Čitanjem dodatka darovnog ugovora (str. 112-13), od 20. veljače 1998. utvrđeno je da he izmijenjena točka III darovnog ugovora od 12. veljače 1998., tako da ona sada glasi: "Darovatelj daruje svojoj kćerki – daroprimateljici, koja darovanje sa zahvalnošću prima, zgradu sagrađenu na čestici kat. broj 403/4 iz z. k. uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u cijelosti."

21. Čitanjem presude posl. br. Rev-x 565/10-2 VSRH (str. 15-21) utvrđeno je da se prihvaća revizija tuženika PJ, pa da se preinačuju presuda Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-636/09-2 od 15. ožujka 2010. i presuda Općinskog suda u Poreču – Parenzo posl. br. P-87/91-73 od 21. listopada 2008., te da se sudi na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja SJ na utvrđenje vlasništva prizemlja zgrade koja se nalazi u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina], a što iznosi ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina], te na utvrđenje da je tužitelj SJ vlasnik dograđenog kata zgrade na istoj adresi i na istoj čestici, a što da iznosi ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] zgr., u k. o. [katastarska općina], pa da je tuženik PJ dužan izdati tužitelju ispravu sposobnu za zemljišnoknjižni prijenos navedenih dijelova u navedenoj nekretnini na ime i u korist tužitelja u roku 15 dana, jer da će inače takvu ispravu zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

22. Čitanjem dopisa Ministarstva financija, porezne uprave od 14. travnja 2016.

(str. 54) nisu utvrđene relevantne činjenice.

23. Čitanjem ovosudnog spisa predmeta posl. br. P-341/11 (prešao u P-453/14, te kasnije u Pu P-3168/2015) nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku, budući je u istom predmetu doneseno rješenje posl. br. 6 P-453/14-17 od 19. studenog 2014. kojim je određen prekid postupka u toj pravnoj stvari do pravomoćnog završetka postupka koji se kod ovog suda vodio pod posl. br. P-87/91 ili kad sud ustanovi kako više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka. Taj je parnični postupak pokrenut po tužbi ondje tužiteljice RJ protiv ondje tuženika PJ i GJŽ radi predaje posjeda nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

24. Čitanjem ovosudnog spisa predmeta posl. br. P-204/2013 utvrđeno je da je isti pokrenut po tužbi ondje tužitelja KJ, protiv tuženika HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. i RJ, radi smetanja posjeda poslovnog prostora u prizemlju zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], o tom sporu i nastavno.

25. Čitanjem spisa predmeta posl. br. P-491/2012 (prešao u posl. br. Pu P- 2139/2015) utvrđeno je da je u istom donesena presuda posl. br. 6 P-491/12-14 od 30. ožujka 2015., kojom je odbijen tužbeni zahtjev ondje tužitelja SJ i VJ, da su ondje tuženici DJŽ i OJ dužni tužiteljima solidarno za korištenje njihovog prizemlja zgrade koja se nalazi u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] prema staroj izmjeri, a prema novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi poslovni prostor – lokal, mjesečno plaćati ondje tužitelju ad1 SJ po 2.500,00 kn za razdoblje od 03. srpnja 2003. do 06. prosinca 2010., s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

26. Čitanjem spisa predmeta posl. br. P-87/91 utvrđeno je da je isti okončan donošenjem presude VSRH Rev-x 565/10-2 od 16. srpnja 2014. koja je ranije opisna ad21.

27. Čitanjem presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 34 Gž-4726/2018- 3 (str. 134-138) utvrđeno je da je dana 03. prosinca 2019. postala pravomoćna presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju – Rovigno posl. br. P- 1175/2017-18 od 21. svibnja 2018., kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan darovni ugovor od 12. veljače 1998. (str. 11-12 ovog spisa – op.a.) i dodatka od 20. veljače 1998. sklopljen u Poreču između PJ kao darovatelja i SJŽ kao daroprimatelja, te EJ kao plodouživateljice, a kojim je PJ darovao BJŽ zgradu sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a EJ doživotno pravo plodouživanja svakogodišnjom naplatom zakupnine za korištenje gostionice "Marina", a koja nekretnina prema novoj izmjeri ima oznaku k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (ovopredmetna nekretnina).

28. U svom iskazu svjedok PJ tvrdi da su tuženica i njezin pravni prednik nasilno ušli na kat kuće koja se nalazi u [adresa] na adresi [adresa] jer su znali da nisu vlasnici, ali da su unatoč njegovim upozorenjima i upozorenjima ranije tužiteljice GJŽ nasilno ušli na kat i dograđivali. Isto tako kada je prednik tuženice (SJ – op.a.) istoj darovao spornu nekretninu da je ona dobro znala da je u tijeku parnica između PJ i SJ jer da je bila prisutna na više rasprava i vezano za sve da je bila u toku. Osim toga SJ i VJ da su si u dobrim odnosima kao otac i kći.

29. Uvidom u spis predmeta posl. br. P-87/91 utvrđeno je da je revizija na presudu posl. br. Gž-636/09-2 od 15. ožujka 2010. podnijeta 18. svibnja 2010., dakle prije nego li je SJ sa ovdje tuženicom kćerkom HJ sklopio ugovor o darovanju nekretnine koja je predmetom ovog postupka, dana 29. studenog 2010. O toj je reviziji odlučeno 16. srpnja 2014. presudom VSRH broj Rev-x 565/10-2 o kojoj je ranije bilo riječi.

30. Iz nalaza i mišljenja vještaka Dražena Sumića, dipl. ing. građ., a koji sud cijeni istinitim, potpunim i u svemu sukladnim pravilima struke, pa ga stoga prihvaća u cijelosti - utvrđeno je da je pri pregledu prostora, a koji se nalazi na prvom katu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – utvrđeno kako je u predmetni prostor moguće pristupiti isključivo iz prostora na katu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u koji objekt (na k. č. br. [katastarska čestica]) se pristupa direktno s ulice, te unutarnji stepenicama do stana na katu, da bi se zatim pristupilo do prostora na katu zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], za što je potrebno proći kroz druge prostore na katu zgrade kč. br. [katastarska čestica]. U prostor na katu zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], da se pristupa iz kuhinje koja se nalazi u objektu sagrađenom na k. č. br. [katastarska čestica]. Prostor na katu objekta na k. č. br. [katastarska čestica] da ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, već isti s katom objekta izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] čini jednu uporabnu cjelinu. Kat objekta sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], da se sastoji od dnevnog boravka površine 28,52 m[2] , a iz tog dnevnog boravka da se izlazi u lođu površine 4,85 m , koja je spojena s nenatkrivenom terasom površine 1,57 m[2] , pa da ukupna površina prostora na katu objekta izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] iznosi 34,94 m[2] . U prostore na katu objekta na k. č. br. [katastarska čestica] da je uvedena instalacija električne energije koja je povezana s instalacijama prostora na k. č. br. [katastarska čestica], dok instalacija dovoda i odvoda vode nema. Prostor na katu objekta izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] da nije pogodan za samostalno iznajmljivanje, pa da samim time nije moguće odrediti najamninu za dio stana, jer se time narušava stanovanje u preostalom dijelu stana koji je na k. č. br. [katastarska čestica]. Vrijednost nužnih i korisnih radova na rekonstrukciji visokog potkrovlja na katu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] da iznosi 27.051,58 eura, a vrijednost korisnih radova da iznosi 12.238,05 eura, pri čemu je vještak pojasnio da su nužni radovi koji su specificirani u iznosu 27.051,58 eura ujedno i korisni radovi, jer je riječ o radovima koji iako su bili korisni, su bili i nužni. Također se vještak očitovao o cijeni najamnine m2 takovog prostora po godinama za razdoblje od 2014. do 2025., o tome još i nastavno.

31. Iz svega navedenog sud zaključuje da tuženica čak i da nije znala za zabilježbu spora u kojem je sudjelovao njezin otac SJ, a u kojem je donijeta odluka VSRH broj Rev-x 565/10-2, da je bila upoznata s činjenicom da je ranije tužiteljica DJŽ kako u trenutku darovanja 2010. godine, tako i do podnošenja tužbe u ovom predmetu posjednica poslovnog prostora u prizemlju sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (naime KJ bio je zakupnik poslovnog prostora na temelju ugovora o zakupu od 02. srpnja 2003. koji je sklopio s BJŽ tadašnjom vlasnicom sporne nekretnine, a što nije sporno i proizlazi iz tužbe u predmetu posl. br. 4 P-204/13), i da je odbijala predati posjed tog poslovnog prostora tuženici čak i nakon što je tuženica upisana kao vlasnica u zemljišnim knjigama sporne nekretnine. Isto tako vezano za lokal u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] vođeni su ranije opisani parnični postupci u kojima je kao stranka sudjelovala tuženica.

32. Nadalje, kada se tako utvrđeno uzme u obzir u kontekstu s činjenicom da je ugovor o darovanju od 03. prosinca 2010. (str. 8-9) čije je sklapanje uslijedilo zapravo nakon donošenja presude posl. br. P-87/91 od 21. listopada 2008., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž-636/09-2 od 15. ožujka 2010., koja je zatim ukinuta presudom VSRH broj Rev-x 565/10-2 od 16. srpnja 2004., stajalište je suda da takav pravni posao (opisani ugovor o darovanju) kojim darodavac nevlasnik (otac ovdje tuženice) otuđuje u svoje ime nekretnine drugog vlasnika (ovdje ranije tužiteljice GJŽ) ne proizvodi za vlasnika čije se nekretnine otuđuju gubitak vlasničkog prava, odnosno da doista tuženica nije bila stjecateljica u dobroj vjeri u vrijeme darovanja, posebno kada se ima u vidu da je i u vrijeme kada je predmetni ugovor o darovanju bio sklapan u zemljišnim knjigama bio vidljiv prijedlog pravnog prednika ranije tužiteljice VJŽ (PJ) za zabilježbu spora broj Z-5480/10.

33. Odredbom čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona (st. 1.). Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (str. 2.).

33.1. Stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti (čl. 123. st. 1. ZV).

33.2. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (čl. 161. st. 1. ZV).

33.3. Nadalje, odredbom čl. 162. st. 1. ZV-a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Odredbom čl. 2. st. 3. ZV-a propisano je da su nekretnine čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno.

33.4. Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (čl. 165. st. 1. ZV). Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari (čl. 165. st. 3. ZV).

33.5. Onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju (čl. 166. st. 1. ZV).

33.6. Na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom (čl. 115. st. 1. ZV).

34. Među strankama nije sporno da je na nekretnini sada oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] izgrađena zgrada na čijem se prvom katu nalazi stambeni prostor koji je dio stana tuženice na susjednoj čestici, te da ga tuženica drži u posjedu.

35. Slijedom svega navedenog, pravna prednica tužitelja DJŽ bila je upisana kao vlasnica nekretnine koja je predmetom ovog postupka u zemljišne knjige, koje je vlasništvo ona stekla pravnim poslom sukladno odredbi čl. 115. ZV (ugovorom o darovanju koji je bila sklopila sa svojim ocem ZJ), dok je s druge strane ovdje tuženica upisana kao vlasnica sporne nekretnine, također na temelju pravnog posla (ugovora o darovanju kojeg je sklopila sa svojim ocem BJ), međutim tim je pravnim poslom VJ pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla od nevlasnika, a kako to proizlazi iz presude VSRH Rev-x 565/2010- 2 od 16. srpnja 2014. Kada se ima u vidu da je u trenutku sklapanja tog pravnog posla između RJ i SJ – ugovora o darovanju od 29. studenog 2010. bio u zemljišnim knjigama zabilježen odbijeni prijedlog CJ za zabilježbu spora, a u predmetu posl. br. P-87/91 iz kojeg potječe presuda VSRH broj Rev-x 565/2010-2 od 16. srpnja 2014. je već bila podnesena revizija, doista tuženica, a kako to tvrde tužitelji, nije osoba koja je postupala s povjerenjem u zemljišne knjige, tj. ista nije stekla posjed nekretnine koja je predmetom ovog postupka u dobroj vjeri, da bi mogla sukladno odredbi čl. 122. ZV-a uživati glede tog stjecanja zaštitu svog prava vlasništva. Naime, kako je tuženica kćerka SJ, a iz iskaza svjedoka PJ proizlazi da su oni (tuženica i SJ) kao otac i kći u dobrim odnosima (pri čemu je stajalište suda da je njegov iskaz vjerodostojan, jer drugim u postupku provedenim dokazima nije doveden u pitanje, te je i životno logičan ako se ima u vidu da je SJ kćerki darovao nekretninu oko koje se sporio) sve navedeno predstavlja u svojoj ukupnosti okolnosti koje upućuju na to da je u trenutku stjecanja predmetne nekretnine darovanjem od svog oca tuženica imala dovoljno razloga sumnjati da predmetna nekretnina ne pripada otuđivatelju.

36. Sukladno navedenom, osnovan je zahtjev tužitelja kao nasljednika ranije tužiteljice, sada pok. GJŽ, a što među strankama nije sporno, (sukladno odredbi čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP)) na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine jer su isti nasljeđivanjem stekli vlasništvo od ranije vlasnice GJŽ i tuženica je sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZV dužna trpjeti da se isti uknjiže kao vlasnici iste, a slijedom čega je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

37. Nadalje, a s obzirom na ranija utvrđenja, tuženica koja nije poštena posjednica, nema pravo retencije predmetnog prostora na koje se poziva u ovom postupku, već je dužna tužiteljima, kao vlasnicima predmetne nekretnine predati navedeni prostor, radi čega je, a sukladno odredbi čl. 165. st. 4. ZV, kojom je propisano da nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode - odlučeno kao u točki II izreke presude.

38. S druge strane, tuženica kao nepoštena posjednica ipak ima pravo na naknadu troškova koji su bili nužni vlasnicima, pa kako je u ovom postupku ista postavila takav zahtjev, a sukladno utvrđenom po građevinskom vještaku, kako je ranije navedeno, te imajući u vidu da su tužitelji na ročištu koje je održano dana 07. studenog 2025. izvršili prijeboj tog iznosa sa svojim tražbinama s osnova naknade koristi koje je tuženica imala za vrijeme svog posjedovanja nekretnine sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZV - vezano za tužbeni zahtjev s osnova naknade te koristi, a uslijed korištenja nekretnine, i to za razdoblje počevši od rujna 2014. do predaje u posjed predmetnog stambenog prostora u posjed tužiteljima, odlučeno je kao u točki III izreke presude, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

38.1. Ovo posebno stoga što je stav suda da je - iako predmetni prostor nije pogodan sa samostalno iznajmljivanje - tuženica imala koristi od korištenja predmetnog prostora za vrijeme svog posjedovanja, u vidu veće površine svog stambenog prostora, a građevinski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je visina najamnine po m[2] predmetnog prostora za 2014. godinu 4,67 eura, za 2015. godinu 4,41 eura, za 2016. godinu 4,35 eura, za 2017. godinu 4,46 eura, za 2018. godinu 5,06 eura, za 2019. godinu 5,72 eura, za 2020. godinu 6,40 eura, za 2021. godinu 7,50 eura, za 2022. godinu 8,44 eura, za 2023. godinu 9,39 eura, za 2024. godinu 10,44 eura i za 2025. godinu 11,07 eura. Kada se ima u vidu utvrđena površina tog prostora od 34,94 m[2] , osnovani su mjesečni iznosi najamnine koje potražuju tužitelji i to za razdoblje od 01. rujna 2014. (tužba je u predmetu podnesena u kolovozu 2014.).

39. Odluka o trošku (točka IV i V izreke presude) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

39.1. Tužiteljima su priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa), a imajući u vidu i odredbu čl. 155. ZPP-a, i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za: sastav tužbe u iznosu zatraženih 600,00 eura (tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 07. listopada 2014. u iznosu traženih 600,00 eura (tbr. 8/1 Tarife), od 21. veljače 2017. u iznosu 50,00 eura (tbr. 8/4 Tarife), od 24. srpnja 2017. i 29. rujna 2017. u iznosu zatraženih ukupno 1.200,00 eura (tbr. 8/1 Tarife), od 08. veljače 2020. u iznosu 50,00 eura (tbr. 8/4 Tarife), od 19. srpnja 2025. u iznosu zatraženih 600,00 eura (tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 10. listopada 2017., 04. studenog 2020., 04. ožujka 2021., 25. ožujka 2025., 14. srpnja 2025., 26. rujna 2025. i 07. studenog 2025. u zatraženom iznosu ukupno 3.650,00 eura (tbr. 9/1 i 9/5 Tarife), za sastav žalbe od 03. svibnja 2021., prigovora protiv rješenja o pristojbi, žalbe protiv rješenja od 21. lipnja 2021. u zatraženom iznosu ukupno 1.350,00 eura (tbr. 10/1 i 10/2 Tarife), odnosno sveukupno za zastupanje 8.100,00 eura, uvećano za utrošeni predujam u iznosu 772,86 eura, te plaćene sudske pristojbe na presudu i žalbu protiv presude u iznosu ukupno 1.990,84 eura, odnosno sveukupno trošak 10.863,70 eura.

39.2. Tužiteljima nisu priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav podneska od 16. srpnja 2020., 10. svibnja 2021., 12. svibnja 2021. i 09. svibnja 2025., jer je stajalište suda da predmetni podnesci nisu bili nužni za vođenje postupka obzirom je riječ o podnescima kojima tužitelji požuruju postupanje u predmetu ili obavještavaju sud o plaćenim sudskim pristojbama. Isto tako tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 27. ožujka 2025., jer je riječ o podnesku kojima tužitelji traže vraćanje prekomjerno plaćene sudske pristojbe, međutim taj je njihov zahtjev odbijen rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 12. prosinca 2025., slijedom čega je isti neosnovan i ne predstavlja opravdani trošak u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

U Poreču, 09. siječnja 2026.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u Osijeku, a podnosi se putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave.

DNA:

1. Tužitelji p.p.,

2. Tuženica p.p.