Poslovni broj: Us I-1360/2025-8

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnoj stvari tužitelja KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Rikard Pavlović, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26 A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijska postaja Pag, Gugliamina Polzinetia 6, OIB: 36162371878, radi protjerivanja, nakon javne rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijska postaja Pag, KLASA: UP/I-216-04/25-01/1716, URBROJ: 511-18-13-25-3 od 16. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-04/25-01/1716, URBROJ: 511-18-13-25- 3 od 16. svibnja 2025. pod točkom 1. protjeruje se iz [adresa] ŽK sin KKU, rođen **.**.1995. u mjestu [adresa], državljanin Nepala, s prebivalištem u [adresa], nositelj važeće putne isprave Nepala broj 10843439, sa rokom važenja od 27.03.2018 do 26.03.2028, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Pod točkom 2. je utvrđeno kako državljanin treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja nezakonito boravi u [adresa] i dužan je napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP). Pod točkom 3. državljaninu treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja određuje se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 1 (jedne) godine. Pod točkom 4. je određeno kako će se državljanina treće zemlje iz točke 1. izreke ovoga rješenja prisilno udaljiti u državu podrijetla, Nepal. Pod točkom 5. je određeno kako protiv tog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 16. lipnja 2025. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika te u bitnom navodi kako izuzev navoda tuženika spisu ne prileže nikakvi prilozi iz kojih bi se mogla provjeriti zakonitost istog, pa isto nije moguće ispitati. Prigovara kako pobijano rješenje ne sadrži meritorno obrazloženje sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP). Nadalje, ističe kako je netočan navod osporenog rješenja da bi tužitelj bio poučen o svojim pravima, te se navodi kako tužitelj ne govori ni hrvatski ni engleski jezik. Stoga, da tužitelj nije mogao ni razumjeti svoja prava, pa se nije mogao istih ni dragovoljno odreći. Uvodno imenovani opunomoćenik tužitelja da je, za komunikaciju s tužiteljem, koristio prevoditeljske usluge nepalske državljanke NK koja da govori nepalski i engleski a već vrlo solidno i hrvatski jezik. Opunomoćenik tužitelja kako je od strane djelatnih osoba Tranzitnog centra za strance Trilj pobijano rješenje dobio na uvid 2. lipnja 2025. kada je istom omogućen posjet tužitelju, slijedom čega tuženik nije osigurao tužitelju prava koja proizlaze iz članka 196. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25). Nadalje, navodi kako je tuženiku poznato da je poslodavac tužitelja PULITO USLUGE d.o.o. Zagreb 7. travnja 2025. podnio zahtjev nadležnoj službi MUP-a za izdavanje dozvole za boravak i rad. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje, te potražuje troškove upravnog spora. Ujedno, tužitelj je predložio da tužba u skladu s odredbom članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) ima odgodni učinak do pravomoćnog okončanja ovog spora, budući da bi mu provedbom navedenog rješenja nastale nenadoknadiva šteta, a sve iz razloga navedenih u tužbi (nezakonitost rješenja, te neodlučivanje tuženika o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelja), kao i zbog određene mjere, koja je prema mišljenju tužitelja drakonska kazna.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je u provedenom postupku utvrđeno kako je tužitelj u Republiku Hrvatsku doputovao na temelju vize ishođene dozvolom za boravak i rad koja je odobrena od Policijske uprave Šibensko-kninske u trajanju od 1. svibnja 2024. do 31. listopada 2024 za poslodavca "Obonjan rivijera". Dana 2. prosinca 2024. u Policijskoj postaji Dugo Selo kako je podnesen zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad od strane poslodavca "Genius Transfer" d.o.o. koji kako je obustavljen 10. travnja 2025. zbog negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Nadalje, da je 7. travnja 2025. od strane poslodavca "Pulito usluge" d.o.o. agencija za posredovanje pri zapošljavanju a za korisnika „Nova camping" d.o.o u Policijskoj postaji Velika Gorica podnesen zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad, koji je od strane poslodavca obustavljen dana 15. travnja 2025. nakon čega kako prema tom tijelu dostupnim službenim evidencijama nema vidljivih podnesenih zahtjeva za odobrenje privremenog boravaka za tužitelja. Nadalje se navodi kako je tužitelj po dolasku u Republiku Hrvatsku regulirao status odnosno prijavio adresu boravka u Zlarinu, Obonjan 1 u trajanju od 3. lipnja 2024. do 31. listopada 2024., te nakon toga kako nema prijavljenih adresa boravka. Prema podacima iz evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO) kako su za tužitelja u vremenu od 4. lipnja 2024. do 30. rujna 2024. uplaćivani doprinosi od strane poslodavca "Obonjan rivijera", a nakon kojeg vremena kako nema evidentiranih uplata doprinosa za tužitelja. Tužitelja da su 16. svibnja 2025. u 1:00 h zatekli policijski službenici u mjestu Povljana, u Ulici A. Starčevića, sa jednim državljaninom Indije i 14 državljana Nepala, u dva kombi vozila kojima su upravljali hrvatski državljani te je tužitelj tada sa ostalima bez upotrebe prisile doveden u Policijsku postaju Pag radi utvrđivanja zakonitosti boravka u Republici Hrvatskoj. Tužitelj da je izjavio da razumije engleski jezik i da je bio suglasan da njegov poznanik državljanin Nepala ŽKU (1991), koji razumije engleski jezik u govoru i pismu, po potrebi prevodi sa engleskog na nepalski jezik i obrnuto te da je tužitelj upoznat sa svojim pravima kojih da se odrekao. Tužitelj da je upoznat i sa svim činjenicama kao i s donošenjem osporenog rješenja (o protjerivanju), te rješenja o smještaju u Tranzitni prihvatni centar za strance u Trilju, za što da je tužitelj potpisao dostavnicu. Nadalje se ističe kako je od tužitelja tijekom postupka uzeta izjava na zapisnik iz koje proizlazi kako je u Republiku Hrvatsku doputovao krajem svibnja 2024., kako je po dolasku u Republiku Hrvatsku oko četiri mjeseca radio kod poslodavca za kojeg mu je odobrena dozvola za boravak i rad, a samim time i viza, kako je po isteku dozvole za boravak i rad otputovao na područje Grada Zagreba, gdje je boravio bez prijavljenog boravka, te je stupio u kontakt sa agencijom za zapošljavanje "Pulito usluge", te je početkom travnja upućen na rad u mjesto Povljane u kamp "Amines". Iz navedenog kako je razvidno da tužitelj od 31. listopada 2024. prema odredbi članka 183. Zakona o strancima nezakonito boravi u [adresa]. Nadalje se navodi kako tužitelj u Republici Hrvatskoj nema osiguran smještaj, nema osigurana redovita novčana primanja za podmirivanje osnovnih životnih potreba, te je svjestan kako je svojim ponašanjem, odnosno radom bez odobrenja-dozvole za rad, nenapuštanjem područja Republike Hrvatske po isteku dozvole za boravak i rad te neprijavljivanjem boravka, kršio odredbe Zakona o strancima. Također, tužitelj kako nema ni poslodavca, a s obzirom da je poslodavac "Pulito usluge" d.o.o. 15. travnja 2025. odustao od zahtjeva. Zaključno, tuženik navodi kako je tužitelju zabrana ulaska i boravka izrečena na temelju i unutar okvira trajanja iz članka 190. Zakona o strancima, prema kojemu ta mjera ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.

4. Podneskom od 3. prosinca 2025. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika, istog osporavajući kao nejasan i proturječan. Ističe kako tuženik ne prilaže nikakvi dokaz da bi tužitelj doputovao u Republiku Hrvatsku 29. svibnja 2024., dok utvrđuje kako bi tužitelju bila odobrena dozvola za boravak i rad počevši od 01. svibnja 2024. Stoga, da je za utvrditi kako je tužitelj najkasnije 30. travnja 2024. stigao u Republiku Hrvatsku, kao i da je u trenutku postupanja djelatnika tuženika boravio i radio u Republici Hrvatskoj preko godinu dana, koju činjenicu tuženik nije uzeo u obzir, a što je morao prema odredbi članka 191. stavak 1. Zakona o strancima, pa se rješenje iz tog razloga ukazuje nezakonitim. Naime, navedenom zakonskom odredbom kako je propisano da tuženik prije donošenja rješenja o protjerivanju mora, između ostalog, uzeti u obzir duljinu boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj i njegovu socijalnu i kulturalnu integraciju. Nadalje se ističe kako tužitelj tijekom cijelog postupka nije imao ovlaštenog prevoditelja, niti je istom omogućena pravna pomoć, pa tužitelj pred tijelima tuženika nije imao postupak zajamčen odredbama kako Konvencije, tako i Ustava Republike Hrvatske, a potom, i meritornim zakonskim odredbama, te tužitelju nije omogućeno da zaštiti svoja prava u predmetnom postupku. Također, navodi kako su dijelovi osporenog rješenja ispisani za opunomoćenika tužitelja na stranom pismu, a na koje se ne može očitovati. Tužitelj kako u dobroj vjeri boravi u [adresa], te je, napose kao stranac, bio siguran da ne postoji niti jedna okolnost zbog koje bi se njegov boravak u Republici Hrvatskoj ukazivao protupravnim. Zaključno se ističe kako mjera protjerivanja tužitelja iz Republike Hrvatske za tužitelja predstavlja drakonsku kaznu.

5. U sporu je održana rasprava 10. prosinca 2025., čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana u odsutnosti tuženika.

6. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23 dalje Tarifa) na ime sastava tužbe 500 bodova, uvida i razmatranja upravnog spisa 25 bodova, sastava podneska od 3. prosinca 2025. 500 bodova, zastupanja na raspravi 10. prosinca 500 bodova, te pristupa na objavu presude 50 bodova, ukupno 1575 bodova, ukupno 3.150,00 eura (1 bod=2,00 eura), sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

7. Tijekom dokaznog postupka, a u cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u sudskom spisu, pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je pozivom na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje NK, na okolnosti da je prevodila usmenu komunikaciju tužitelja i uvodno imenovanog opunomoćenika, kao i mjesta i načina saznanja opunomoćenika tužitelja za osporeno rješenje, budući da su činjenice utvrđene tijekom upravnog postupka dostatne za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se tužitelja protjeruje iz Europskog gospodarskog prostora (dalje EGP) i određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP- u u trajanju od jedne godine. Među strankama je sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

10. Odredbom članka 190. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati zbog nezakonitog boravka.

11. Odredbom članka 191. stavak 1. Zakona o strancima propisano je kako će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.

12. Prema odredbi članka 192. stavak 6. Zakona o strancima zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina, a ista se prema stavku 7. točka 2. te zakonske odredbe računa od dana prisilnog udaljenja.

13. Odredbom članka 193. stavak 5. Zakona o strancima je propisano da ako se rješenjem o protjerivanju ne određuje rok za dragovoljni odlazak sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona, rješenjem o protjerivanju odredit će se prisilno udaljenje i država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.

14. Prema odredbi člana 196. stavak 1. Zakona o strancima u postupku donošenja rješenja o protjerivanju, rješenja o povratku, rješenja o ukidanju i skraćivanju zabrane ulaska i boravka, rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak, rješenja o prisilnom udaljenju iz članka 203. stavka 8. ovoga Zakona, rješenja o prisilnom udaljenju iz članka 205. stavka 6. ovoga Zakona, rješenja o primjeni blažih mjera, rješenja o smještaju u prihvatni centar za strance (u daljnjem tekstu: centar), rješenja o produljenju smještaja u centar, rješenja o određivanju strožeg policijskog nadzora, rješenja o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja ili rješenja o ukidanju privremene odgode prisilnog udaljenja (u daljnjem tekstu: rješenja u vezi s povratkom) državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje na kratkotrajnom boravku koji ne razumije hrvatski jezik osigurat će se prevođenje na jezik koji razumije. Stavkom 2. te zakonske odredbe je određeno kako se rješenja u vezi s povratkom donose po službenoj dužnosti, a prevest će se na zahtjev državljanina treće zemlje.

15. Odredbom članka 53. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj: 136/21 i 145/23, dalje: Pravilnik), propisano je da se s državljaninom treće zemlje u postupku povratka koji ne razumije hrvatski jezik može sporazumijevati i pomoću tehničkih pomagala, ako se ne može osigurati prevoditelja za strani jezik koji državljanin treće zemlje razumije i ako se može zaključiti da je državljanin treće zemlje dao pristanak na takav način sporazumijevanja (stavak 1.); kako se državljanina treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka može obavijestiti o postupku povratka uručivanjem pisane obavijesti koja sadrži informacije o postupku povratka i koja je napisana na jeziku koji državljanin treće zemlje razumije (stavak 2.); kako će se u smislu članka 196. stavka 1. Zakona o strancima, državljaninu treće zemlje usmeno prevesti osnovni dijelovi odluke u vezi povratka i o tome će se sastaviti službena zabilješka (stavak 3.); kako se državljana treće zemlje može obavijestiti o sadržaju odluke o vezi povratka uručivanjem pisane obavijesti o bitnim dijelovima odluke u vezi povratka koja je prevedena na jezik koji državljanin treće zemlje razumije (stavak 4.).

16. Iz obrazloženja osporenog rješenja, te navoda tuženika iz odgovora na tužbu proizlazi:

- kako je 31. listopada 2024. bio posljednji dan važenja izdane dozvole tužitelju za boravak i rad u Republike Hrvatske;

- kako je tužitelj kao adresu boravka u Republici Hrvatskoj prijavio Zlarin, Obonjan 1 u trajanju od 3. lipnja 2024. do 31. listopada 2024., nakon kojeg datuma nema prijavljenih adresa boravka;

- kako je za tužitelja poslodavac „Pulito usluge" d.o.o. 7. travnja 2025. podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, od kojeg zahtjeva kako je imenovani poslodavac odustao 15. travnja 2025.

Navedene činjenice tužitelj nije osporio, pri čemu se radi i o činjenicama iz tuženikovih službenih evidencija (podaci o boravištu, podaci o podnesenim zahtjevima za izdavanje dozvola za radi i boravak stranaca, te podaci o izdanim dozvolama).

17. Nadalje, naprijed navedene činjenice, a iz kojih nesporno proizlazi kako tužitelj nezakonito boravi na području Republike Hrvatske, su dostatan i zakonski razlog za protjerivanje tužitelja koje mu je određeno osporenim rješenjem.

18. Također, osporeno rješenje ima sav zakonom propisan sadržaj, a određena mjera zabrane ulaska i boravka u trajanju od jedne godine je EGP-u je u okviru zakonskog raspona (od tri mjeseca do maksimalno pet godina).

19. Slijedom iznijetog, osporeno rješenje tuženika se ne može ocijeniti nezakonitim, dok prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.

20. Naime, spisu predmeta su priložene dostavnice o izvršenoj dostavi tužitelju rješenja o protjerivanju i rješenja o smještaju, koje je tužitelj vlastoručno potpisao. Stoga je neosnovan prigovor tužitelja kako mu osporeno rješenje nije dostavljeno.

21. Također, iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je tužitelj u upravnom postupku poučen o njegovim pravima i to trima obrascima: Obavijest o besplatnoj pravnoj pomoći, Obavijest o postupku smještaja u prihvatni centar za strance i Obavijest o postupku prisilnog udaljenja, koji obrasci su na nepalskom jeziku, prileže spisu, te je iste tužitelj vlastoručno potpisao. Imajući u vidu naznaku na svakome obrascu i takav njegov sadržaj, suprotno tvrdnjama tužitelja, time što je taj obrazac na nepalskom jeziku nisu povrijeđena zakonska načela o vođenju upravnog postupka i spora na hrvatskome jeziku i latiničnom pismu. Radi se o tipskim obrascima, tipiziranog sadržaja na više jezika, kojima se stranku poučava o pravima. Stoga, a s obzirom da su tužitelju ti obrasci dani na njegovom maternjem jeziku (nepalski), te ih je tužitelj sve vlastoručno potpisao, prigovori tužitelja se u tom pravcu otklanjaju kao neosnovani.

22. U pogledu prigovora tužitelja koji se tiču izrečene mjere zabrane ulaska i boravka u EGP-u od jedne godine, smatrajući kako je ista drakonska, za istaći je kako sud ne nalazi da bi izrečena mjera bila nezakonito i nerazmjerno tužitelju odmjerena. Ovo stoga, što određivanje navedene mjere ima osnovu u odredbi iz članka 192. stavka 6. Zakona o strancima, dok je njeno odmjeravanje u trajanju od jedne godine znatno bliže njenom (tom zakonskom odredbom propisanom) minimumu (3 mjeseca) nego li njenom maksimumu (5 godina), pa je ovaj sud drži pravilno i razmjerno odmjerenom imajući u vidu kako se tužitelj u Republici Hrvatskoj nalazi bez dozvole za boravak i rad još od 1. studenog 2024.

23. Nadalje, a vezano za datum dolaska u Republiku Hrvatske, za istaći je kako upravo iz izjave tužitelja dane na zapisnik proizlazi kako je u Republiku Hrvatsku stigao letom za Zagreb 29. svibnja 2024., kao i da je počeo raditi za poslodavca Obonjan Rivijera, gdje je proveo oko četiri mjeseca, pri čemu je potonji podatak u skladu s podacima iz evidencija HZMO-a.

24. Međutim, ovaj sud nalazi osnovanim tužiteljev prigovor u pogledu povrede postupovne odredbe iz članka 196. Zakona o strancima, i to u dijelu kojom je propisano kako će se u postupku donošenja rješenje o protjerivanju državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi te koji ne razumije hrvatski jezik osigurati prevođenje na jezik koji razumije.

25. Naime, tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je tužitelj izjavio da razumije engleski jezik i bio je suglasan da njegov poznanik državljanin Nepala NKU (1991) koji razumje engleski jezik u govoru i pismu po potrebi prevodi sa engleskog na nepalski jezik i obrnuto, dok se takvo što nigdje ne navodi u zapisniku o uzimanju tužiteljeve izjave od 16. svibnja 2025. U zapisniku se navodi: „… strani državljanin upoznat je i s pravom da se postupak vodi na njemu razumljivu jeziku, te je isti izjavio da u govoru i pismu poznaje engleski jezik te izjavu daje bez prevoditelja na engleskom jeziku.“. Iz navedenog proizlazi kako i sam tuženik u ovom upravnom sporu, vezano za jezik na kojem je uzeta tužiteljeva izjava, te vezano za tužiteljevo razumijevanje tog jezika, tvrdi drukčije od onoga što je utvrdio na zapisniku o uzimanju izjave tužitelja u upravnom postupku.

26. Stoga ovaj sud ocjenjuje kako je time u upravnom postupku ostvarena povreda odredbe članka 196. Zakona o strancima, međutim, ovaj sud je i ocijenio da prethodno utvrđena postupovna povreda, iako ostvarena u postupku prije donošenja osporenog rješenja, nije takva da bi u konkretnome slučaju mogla dovesti do drukčijeg rješavanja ove upravne stvari, budući da je izjava propisana samo kao sporedno dokazno sredstvo u upravnom postupku (članak 70. ZUP-a), dok su sve gore navedene činjenice relevantne za rješavanje konkretnoga slučaja utvrđene iz službene evidencije tuženika (o ranije traženim i/ili izdanim dozvolama za boravak i rad tužitelja u Republici Hrvatskoj, podaci o boravištu), te koje činjenice nisu niti sporne među strankama ovoga spora. Također, podnošenjem tužbe i raspravljanjem u ovome sporu, tužitelju je, i to po opunomoćeniku odvjetniku, omogućeno očitovanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima relevantnima za rješavanje predmetne upravne stvari, što je tužitelj pisano i raspravno i učinio, pri čemu je sud sve prigovore tužitelja razmotrio ovom presudom.

27. Slijedom sveg navedenog sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci presude.

28. U pogledu prijedloga tužitelja da tužba ima odgodni učinak za istaći je kako je odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a, propisano kako sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

29. U konkretnom slučaju, sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, budući da isti nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a, a posebice nije dokazao da bi mu napuštanjem EGP-a bila nanesena teško popravljiva šteta, a niti je u javnom interesu da na području Republike Hrvatske nezakonito borave stranci.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu, 9. siječnja 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).Uputa o pravnom lijeku:

DNA:

1. ŽK iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Rikard Pavlović, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26 A

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Pag, Gugliamina Polzinetia 6

3. u spis