Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2447/2024-2

Split, Gundulićeva 29a

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mirjani Rubić, u izvanparničnoj pravnoj stvari predlagatelja pod 1) JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2) HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ani Jurić, odvjetnici u Splitu, protiv predloženika GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Branku Čuturi, odvjetniku u Splitu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi predloženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-436/2021-28 od 27. svibnja 2024., dana 9. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba predloženika i ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-436/2021-28 od 27. svibnja 2024. u točki I. izreke i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem razvrgnuta je suvlasnička zajednica na nekretnini stranaka, u naravi stanu koji se nalazi u zgradi u [adresa], na adresi [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na IX (devetom) katu, označenom brojem 32, površine 62,33 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i balkona, tako da se ima izvršiti civilna dioba, odnosno prodaja na javnoj dražbi i tako dobivena vrijednost podijeliti na način da predlagateljici pod 1) JR pripadne 2/4 dijela tako utržene vrijednosti, predlagatelju pod 2) HR pripadne 1/4 dijela tako utržene vrijednosti, a predloženiku GR pripadne 1/4 dijela tako utržene vrijednosti (točka I. izreke), a ujedno je naloženo predlagateljima JR i HR isplatiti predloženiku GR iznos od 116,13 Eura na ime odgovarajuće dijela troška postupka, dok je odbijen zahtjev predlagatelja za naknadu troška postupka (točka II. izreke).

2.Blagovremeno izjavljenim „podneskom predloženika“, koji sadržajno predstavlja žalbu, predloženik pobija odnosno rješenje u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. točka 2. i 3. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), koje odredbe se primjenjuju na temelju pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku od 24. srpnja 1934., koje pravno pravilo se primjenjuje u konkretnom predmetu temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91), kao i odredbe članka 119. stavak 1. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine" broj 59/23) koji je stupio na snagu 10. lipnja 2023. Ovdje je odmah reći kako, neovisno od toga što se žalbom pobija prvostupanjsko rješenje u cijelosti, iz žalbenih navoda jasno proizlazi da predloženik isto pobija samo u dijelu pod točkom I. izreke.

2.1.Žalbeni je prijedlog pobijano rješenje preinačiti i prijedlog za razvrgnuće odbiti kao neosnovan, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja s nalogom stvarnog provođenja testa razmjernosti.

2.2.Na žalbu su odgovorili predlagatelji predlažući je odbiti.

3.Žalba je osnovana.

4.Predmet postupka je zahtjev predlagatelja za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina civilnom diobom, kojemu se predloženik usprotivio predlažući materijalnu diobu ako je moguća te ističući prigovor prava na dom.

5.Prvostupanjski je sud o prijedlogu odlučio nakon što je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- kako je na temelju rješenja o nasljeđivanju iza smrti oca stranaka predloženik postao suvlasnikom predmetnog stana za ¼ dijela, dok su u preostalom dijelu suvlasnici predlagatelji,

- kako prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Darka Malenice od 26. svibnja 2022. te dopuni od 15. ožujka 2023., kojima nije bilo prigovora, predmetni stan predstavlja zasebnu samostalnu funkcionalnu i uporabnu cjelinu koja nije geometrijski djeljiva, a čija tržišna vrijednost je procijenjena na iznos od 185.765,31 Eura,

- kako, prema predloženikovom iskazu, osim odnosnog suvlasništva nema drugih nekretnina, u tom stanu živi neprekidno od 2004. s prijavljenim prebivalištem od 2014., kako su u stanu živjeli i roditelji do smrti i to otac do 2013., a majka do 2021., od primanja ima samo mirovinu od 490,00 Eura, ocu je dao 4.000,00 DEM za otkup stana kao učešće u otkupnoj cijeni od 7.000,00 DEM-a, a za slučaj civilne diobe, pripadajućim iznosom ne bi mogao riješiti stambeno pitanje.

6.Polazeći od utvrđenja da geometrijska dioba predmetne nekretnine, stana u [adresa], na adresi [adresa], u zgradi sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na IX (devetom) katu, označenog brojem 32, površine 62,33 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i balkona , čiji su suvlasnici stranke nije moguća, a polazeći od toga kako se radi o konkurenciji dva pojedinačna prava (pravo vlasništva predlagatelja i pravo na dom predloženika kao suvlasnika nekretnine), prvostupanjski je sud ocijenio kako okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju zaključak o davanju prednosti pravu vlasništva predlagatelja, pri tom smatrajući da predloženik ima mogućnost iz vrijednosti predmetne nekretnine koja bi mu pripala civilnom diobom podmiriti troškove stanovanja, radi čega je na temelju odredbe članka 50. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15 i 94/17 – dalje: ZV) odredio razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina civilnom diobom, prodajom i podjelom postignute kupovne cijene razmjerno suvlasničkim dijelovima.

7.Među strankama ne postoji spor o predmetu diobe i opsegu zajedničke stvari, odnosno spor o pravu suvlasništva i veličini njihovih dijelova, a u fazi žalbenog postupka predloženik žalbenim navodima posebno ne osporava zaključke suda prvog stupnja utemeljene na nalazu i mišljenju vještaka u pogledu nemogućnosti razvrgnuća geometrijskom diobom te procjene vrijednosti nekretnine.

8.Pobijajući prvostupanjsko rješenje predloženik u bitnome navodi kako, protivno zaključku prvostupanjskog suda, novčanim sredstvima ostvarenim civilnom diobom u iznosu od 46.441,33 eura, a imajući u vidu prosječne cijene stambenih kvadrata u Splitu (cca 4.000,00 Eura) i dugoročnog najma (cca 700,00 Eura mjesečno) ne bi mogao priskrbiti sebi drugu useljivu nekretninu, niti dugoročni najam preko pet godina. Stoga, držeći da za odluku nisu dani valjani razlozi jer spomenute odlučne činjenice prvostupanjski sud nije utvrđivao, kao ni proveo test razmjernosti po njegovom prigovoru prava na dom, smatra da je osim ostvarenja svih zakonom propisanih žalbenih razloga pobijanim odlukom došlo i do povrede konvencijskog prava na dom, a time i dovođenje predloženika u status beskućnika na teret države.

9.Proizlazi kako je sporno u ovom žalbenom postupku je li trebalo odrediti razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine kao u pobijanoj odluci ili uslijed isticanja tijekom postupka predloženikovog konvencijskog prava na dom prema toj nekretnini kao jedinoj koju posjeduje i u kojoj živi od 2004. provesti test razmjernosti i prema rezultatima istog o prijedlogu odlučiti.

10.Člankom 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda uz Protokol broj 1. (Narodne novine – Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 14/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje Konvencija) propisano je pravo svakoga na poštovanje svoga privatnoga i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a prema članku 8. stavak 2. dopušteno je miješanje u ostvarivanju prava na poštivanje doma, ako je to miješanje u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i slobode drugih.

11.Proizlazi kako u situaciji kada je istaknut prigovor prava na dom kao u konkretnom slučaju, imajući u vidu da je u praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) zauzeto shvaćanje kako dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu, sud u svakom pojedinom slučaju, treba odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići.

12.Provođenjem testa razmjernosti ocjenjuje se je li miješanje javne vlasti bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na ostvarenje legitimnog cilja te ako jest, je li mjera, u ovom slučaju razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom-prodajom i podjelom ostvarene vrijednosti bila nužna u demokratskom društvu.

13.Naglasiti je da je pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini bilo predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava (dalje:ESLJP) i to posebno u predmetu Zrilić protiv Hrvatske (Presuda od 3.10.2013., Zahtjev br. 46726/11). Također i Ustavni sud RH u odlukama broj U-III-7534/14 od 25. ožujka 2015. i U-III-3039/15 pozivom na praksu ESLJP upozorava da se radi o konkurenciji dva pojedinačna prava (prava vlasništva predlagatelja i eventualnog prava na dom protustranke, kao suvlasnika nekretnine), radi čega je prvostupanjski sud dužan razmotriti sve okolnosti bitne za odluku kojem od ta dva prava dati prednost, što u konkretnom slučaju nije učinio, radi čega pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju osnovano ukazuje žalitelj.

14.Prema navedenom, u situaciji kada se predloženik pozvao na pravo na dom iz članka 8. Konvencije, prvostupanjski je sud dužan odlučiti o tom prigovoru na način da provede tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će utvrditi može li se predmetna nekretnina smatrati domom predloženika, vodeći računa o tome da je dom činjenični pojam koji prema praksi ESLJP čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu, pa ukoliko predstavlja dom odgovoriti na tri eliminacijska pitanja: i to je li miješanje u pravo na dom civilnom diobom u skladu sa zakonom, je li to miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je li miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu, pri tome imajući u vidu da negativan odgovor na jedno od tih pitanja znači da se radi o povredi prava na dom iz članka 8. Konvencije.

15.Kako je prvostupanjski sud propustio provesti tzv. test razmjernosti, to je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno radi čega se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

16.Radi navedenog pobijanu je odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja. U nastavljenom postupku sukladno navedenom, prvostupanjski sud će otkloniti uočenu povredu te dopuniti činjenično stanje provođenjem predloženih dokaza, posebno i detaljnim saslušanjem stranaka, a po potrebi i drugih te pribaviti saznanja radi utvrđivanja bitnih činjenica, posebno stambenih i imovinskih prilika stranaka te svih onih na koje se ukazuje u žalbi i odgovoru na žalbu, te utvrditi može li se predmetna nekretnina smatrati domom predloženika, pa ukoliko predstavlja dom, provesti test razmjernosti nalazeći odgovor na eliminacijske kriterije, nakon čega će ponovo odlučiti kojemu će od dva suprotstavljena pojedinačna prava dati prednost i o zahtjevu predlagatelja ponovo odlučiti.

17.Radi svega izloženog, na temelju odredbe iz članka 380. stavak 3. ZPP-a valjalo je uvažavanjem predloženikove žalbe kao osnovane riješiti kao u izreci.

U Splitu, 9. siječnja 2026.

SUTKINJA

Mirjana Rubić