Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P-1496/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, Područna ustrojstvena jedinica Rijeka, Rijeka, Slogin kula 1, protiv 1. tuženika RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika UK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta, 9. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Nalaže se tuženima da solidarno naknade tužitelju iznos od 57,85 €, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za refrentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. g., a od 01.01.2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a po mjesecima to iznosi:

- na iznos od 44,04 € obveznog zdravstvenog osiguranja od 09.04.2021. g. pa do isplate,

- na iznos od 11,01 € dopunskog zdravstvenog osiguranja od 06.03.2021. g. pa do isplate,

- na iznos od 2,80 € obveznog zdravstvenog osiguranja od 30.09.2021. g. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 18. rujna 2025. navodi da mu tuženi duguju iznos od 57,85€ s osnova naknade štete nastalih uslijed plaćenih troškova zdravstvene zaštite za ŠK, njegovu osiguranicu, da su troškovi nastali 15.04.2021. kada se dogodila prometna nezgoda u Rijeci, Škurinjska cesta 2b, koju je prouzročio osobni automobil marke Renault Megane, u vlasništvu drugotuženika, a kojim da je upravljao prvotuženik te kojom prilikom da je stradala ŠK. Nadalje, da vozilo koje je uzrokovalo nastalu nezgodu nije bilo osigurano od automobilske odgovornosti odnosno zadnja polica osiguranja da je istekla 11.02.2021., da je prvotuženik osoba koja je ne poštujući uvjete na cesti, tog dana upravljao neosiguranim motornim vozilom RI8389IF te neposredno uzrokovao prometnu nezgodu, a drugotuženik da je osoba koja je vlasnik vozila i koja je neosigurano vozilo dao na upravljanje prvotuženiku. Nadalje, da je zbog kršenja odredbi članka 51. stavka 1. članka 238. stavka 1. i članka 250. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 4. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, prvotuženome dostavljen obvezni prekršajni nalog. Tvrdi da je 3.04.2025. obratio prvotuženiku sa zahtjevom štete, da je dostava uredna, ali isti da je nije postupio po traženom zahtjevu, da Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ( NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) u članku 44. stavka 5. određuje da Zavodi za zdravstveno, mirovinsko kao i invalidsko osiguranje te društva za osiguranja sa subrogacijskim potraživanjima, kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi nadoknadile štetu ili dio štete nanesene upotrebom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda, stoga da bi se namirio u ovom regresnom postupku, regresni zahtjev da se podiže protiv štetnika u ovom slučaju tuženih. U ovom da se slučaju radi o regresnom zahtjevu i to o stjecanju bez osnove temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a za taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj da je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Tužitelj ukazuje da pravo na naknadu štete potražuje temeljem članka 136. stavak 1. i članka 148. stavka 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23, 105/25.), da uz glavnicu ima pravo na zakonske zatezne kamate sukladno čl. 148. st.3 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a pripadajuće zakonske kamate teku od dana nastanka štete, odnosno od plaćanja svakog pojedinog računa pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23). Predlaže donošenje presude sa sadržajem kao u izreci.

2. Tuženicima su tužbe sa svim prilozima dostavljene radi podnošenja pisanog odgovora, te im je određen rok od 30 dana radi podnošenja odgovora na tužbu od dana dostave iste, a također su upozoreni da ukoliko ne podnesen odgovor na tužbu u određenom roku, sud će donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe) ako bude udovoljeno pretpostavkama iz čl. 331b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje:

ZPP).

3. Iz sadržaja povratnica / dostavnica (stranica 19 spisa - poleđina) proizlazi da su oba tuženika tužbu s prilozima i poziv na davanje odgovora na istu uredno zaprimili, i to 1. tuženik RK dana 8. studenog 2025., a 2. tuženik UK dana 22. studenog 2025., ali u dodijeljenom im roku od 30 dana za davanje odgovora, tuženici nisu dostavili odgovore na tužbu.

4. Obzirom na prethodno navedeno, budući su konkretno ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 331.b. ZPP-a jer osnovanost predmetnog kondemnatornog tužbenog zahtjeva proizlazi iz detaljno argumentiranih činjenica navedenih u tužbi te kako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio (devet isprava dostavljenih kao prilozi tužbe) ili s činjenicama koje su općepoznate, te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženike spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovore na tužbu, a niti se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, pa je zato prihvaćen tužiteljev tužbeni zahtjev i odlučeno je sadržajem dispozitiva.

5. O trošku parničnog postupka ovaj sud nije odlučivao jer tužitelj u tom smislu nije postavio određeni zahtjev (čl. 164. st. 1. i st. 2. ZPP-a).

U Rijeci 9. siječnja 2026.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju – e.komunikacijom

- 1. tuženiku - osobno – e.poštom

- 2. tuženiku - osobno – e.poštom