REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-667/2024

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Jelena Mandarić odvj. u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupan po z.z. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 05. prosinca 2025. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja Nediljko Bajić odvj. vjež. u Splitu, i pun. z.z. tuženika VN dipl. iur., dana 09. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana isplati tužitelju PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 597,24 Eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. srpnja 2020. godine, pa do 31.prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01.siječnja 2023.godine, pa do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. prosinca 2023. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

U odnosu na više zatraženu naknadu štete i više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan i previsoko postavljen.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 303,08 Eur s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja teče od 19. prosinca 2025. god., pa do isplate .

Obrazloženje

Tužitelj je dana 07. 02. 2024. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tužene, u kojoj navodi da je protiv tužitelja pod brojem K.13/2018 vođen kazneni postupak pred Županijskim sudom u Splitu. Tužitelj je bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90.Kaznenog zakona/97. Presudom od 16.X.2018.godine tužitelj je pravomoćno oslobođen optužbe.

U tom postupku tužitelj je bio u pritvoru/istražnom zatvoru 1240 dana, pa je od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske zatražio da mu, naslovom na propis iz članka 480. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku/97, a prema propisu iz članka 25.stavak 4.Ustava Republike Hrvatske, nadoknadi štetu koju je trpio za vrijeme dok je bio lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru.

Ministarstvo pravosuđa i uprave je u predmetu UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 2.II.2023.godine, utvrdilo da je zahtjev tužitelja pravno osnovan, pa je ponudilo tužitelju da mu plati iznos od 46.078,40 €, radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode „s obzirom na trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela i ostale okolnosti slučaja“.

Tužitelj smatra da iznos koji je Ministarstvo pravosuđa i uprave ponudilo tužitelju nije primjeren.

Protiv tužitelja je u tom predmetu vođen postupak da bi on ubio svoju majku, državni organi (policija, državno odvjetništvo i sud) su javnost kontinuirano obavještavali da bi tužitelj ubio svoju majku, pa su o tome „sredstva javnog priopćavanja“ obavještavali javnost kao da je tužitelj to i učinio, premda je istina sasvim drugačija, pa je tužitelj trpio povredu prava osobnosti prouzročenu neosnovanim lišenjem slobode u trajanju od 1240 dana.

Tužitelj je lišen slobode dana 9.veljače 2010.godine u 16:00 sati. Dana 16. veljače 2012. godine tužitelj je proveo u zatvoru, vrlo malo je spavao, bio je iscrpljen, slabo je jeo, trpio je duševne boli jer ga je tuženik osumnjičio da bi ubio svoju majku, pa traži da mu tuženik za taj dan plati iznos od 345,29 € na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti, jer mu je takvim ponašanjem tuženika oduzeto pravo na slobodu, pravo na ugled, pravo na čast, pravo na dostojanstvo i pravo na uživanje u obiteljskom životu sa suprugom i kćeri. Lišenjem slobode tužitelju je tuženik onemogućio da radi, a radio je kao pomorac, pa mu je povrijedio pravo na rad iz članka 55. Ustava Republike Hrvatske, pa mu je tužitelj onemogućio i pravo na zaradu kojom je mogao sebi i obitelji slobodan i dostojan život, koje pravo je propisano člankom

56.stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.

Tužitelj je predložio da sud donese presudu kako slijedi ;

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 345,29 €, sa zateznim kamata koje na taj iznos teku od 17.II. 2012.godine pa do 31.srpnja 2015.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.kolovoza 2015.godine pa do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.siječnja 2023.godine pa do 29.12.2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

U odgovoru na tužbu od 22. travnja 2025. god., tuženik navodi da uz tužbu nije priložena valjana punomoć za zastupanje tužitelja u ovom postupku, odnosno tužitelj nije izdao punomoć za vođenje parnice sukladno čl. 95. i 97. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), pa se predlaže sudu postupiti sukladno čl. 98. ZPP-a i pozvati naznačene punomoćnike na podnošenje uredne punomoći. U protivnom, predlaže se tužbu odbaciti, sukladno čl. 285. u svezi čl. 281. i čl. 109. ZPP-a te naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška tuženiku.

Nadalje, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška tuženiku.

Predmetnom tužbom tužitelj, pozivom na odredbu čl. 480. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06, dalje: ZKP), potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti prouzročene neosnovanim lišenjem slobode za vrijeme provedeno u pritvoru, i to za dan 16. veljače 2012., u iznosu od 345,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. veljače 2012. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.

Naime, kod činjenice da je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019., zaprimio u siječnju 2020., a da su tužbe u predmetnoj pravnoj stvari podnesene 07. siječnja 2024., 08. siječnja 2024., 09. siječnja 2024., 11. siječnja 2024. i 15. siječnja 2024. to je predmetna tražbina tužitelja zastarjela, sukladno čl. 477. i čl. 478. ZKP-a u svezi odredbe čl. 238. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO).

Podredno, ako sud ne prihvati istaknuti prigovor zastare, tuženik navodi kako slijedi:

Nije sporno da se tužitelj nalazio u pritvoru od 09. veljače 2010. do 02. srpnja 2013., i da je presudom Županijskog suda u Splitu, broj: K-13/18 od 16. listopada 2018., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž-679/2018- 7 od 17. prosinca 2019. pravomoćno oslobođen optužbe.

Prvenstveno, naglašava se da u konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti prouzročene neosnovanim lišenjem slobode i to isključivo za jedan (1) dan proveden u pritvoru (14. veljače 2010.), te da je pred Općinskim sudom u Splitu podnio više desetaka tužbi kojima se na isti način i u istom iznosu traži naknada štete za svaki pojedini dan proveden u pritvoru, pa se primjerice navode postupci pod poslovnim brojevima: Pn-157/2023, Pn-175/2023, Pn-160/2023, Pn-173/2023, Pn-195/2023, Pn-195/2023, Pn-181/2023, Pn-193/2023, Pn-206/2023, Pn-214/2023, Pn-203/2023, Pn-162/2023, Pn-199/2023, Pn-150/2023, Pn-205/2023, Pn-196/2023, Pn-217/2023, Pn-224/2023, Pn-202/2023, Pn-221/2023…

Slijedom navedenoga, osporava se osnov ovako postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno potraživanja naknade štete za svaki pojedini dan proveden u pritvoru, obzirom da isto ne može egzistirati kao samostalna cjelina. Uostalom, i prema sudskoj praksi u istovrsnim predmetima uzima se u obzir cjelokupno vrijeme trajanja neosnovanog lišenja slobode.

Naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovanog neosnovanim lišenjem slobode prosuđuje se prema odredbi čl. 1100. ZOO-a, kao jedinstvena šteta koja obuhvaća sve štetne posljedice proizašle iz neosnovanog lišenja slobode vodeći računa upravo o ukupnom vremenu trajanja pritvora. Stoga, razdoblje provedeno u pritvoru, kao jednu od okolnosti u smislu čl. 1100. ZOO-a koja utječe na visinu pravične novčane naknade, valja razmatrati kao jednu cjelinu, pa se ne može svaki pojedini dan proveden u pritvoru sagledavati izdvojeno, odnosno pravičnu novčanu naknadu u konkretnom slučaju prosuđivati samostalno za pojedini dan.

Nadalje, naknada pravične novčane naknade predstavlja satisfakciju, te kao takva ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj naravi i društvenoj svrsi.

Postupanje tužitelja (točnije naznačenih punomoćnika) koji za svaki pojedini dan proveden u pritvoru podnosi posebnu tužbu radi naknade neimovinske štete, osobito vodeći računa o kojem se razdoblju radi, nedvojbeno predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja kao i nedopušteno raspolaganje stranke iz čl. 3. st. 3. ZPP-a.

Isto tako, ukazuje na lukrativne pobude, odnosno usmjerenost ciljevima koji su protivni i naravi i društvenoj svrsi pravične novčane naknade.

Naime, za ovakvo postupanje nema nikakvog opravdanja jer se svi zahtjevi temelje na identičnom činjeničnom i pravnom osnovu, odnosno svi ti zahtjevi u suštini čine samo jedan zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava slobode, pa se polazeći od načela savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja/načela zabrane zlouporabe prava, te načela ekonomičnosti postupka, iz čl. 9. i 10. ZPP-a, predlaže sudu, sukladno čl. 313. ZPP-a, odrediti spajanje tih postupaka radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke.

Podredno, pod pretpostavkom da bi se u konkretnom slučaju radilo o tužbenom zahtjevu koji bi mogao samostalno egzistirati (što se osporava), odnosno ako sud odbije sve istaknute prigovore tuženika i ne prihvati prijedlog tuženika za spajanjem postupaka, svakako je prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade potrebno imati u vidu činjenicu vođenja postupaka po identičnim zahtjevima tužitelja.

Nadalje, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, osobito vremensko razdoblje provedeno u pritvoru, te vodeći računa o cilju i svrsi kojoj pravična naknada služi, zatraženi iznos naknade štete po danu provedenom u pritvoru svakako je previsoko postavljen.

U tom smislu tuženik ukazuje na sudsku praksu u istovrsnim predmetima, pa se tako primjerice ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev- 1702/18-2 od 26. siječnja 2022. u kojoj revizijski sud prihvaća stajališta nižestupanjskih sudova po kojima bi tužitelju pripadao iznos od 39,82 EUR/300,00 kn po danu i broj:

Rev-853/17-2 od 04. svibnja 2021.u kojoj revizijski sud izražava shvaćanje prema kojem bi tužitelju pripadao iznos od 46,45 EUR/350,00 kn po danu neosnovanog pritvaranja.

Isto tako, tuženik ukazuje i na odluke Županijskih sudova, i to: Gž 449/2022-2 od 22. veljače 2023. Županijski sud u Dubrovniku, Gž 524/2022-2 od 03. siječnja 2023. Županijski sud u Zadru, Gž 2398/2021-5 od 13. prosinca 2022. Županijski sud u Zagrebu, Gž-157/202-3 od 16. studenoga 2021., Županijski sud u Velikoj Gorici, kojima je tužiteljima dosuđen iznos od cca. 53,00 EUR do cca. 59,00 EUR.

Ujedno, osporava se i tijek zateznih kamata na zatraženi iznos pravične novčane naknade. Naime, tužitelj neosnovano potražuje kamate od dana kada je proveo dan u pritvoru jer mu iste sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a pripadaju od dana podnošenja pisanog zahtjeva.

Tužitelj je dana 31.01.2024., 01.02.2024., 01.02.2024., 05.02.2024., 07.02.2024., 07.02.2024.,08.02.2024., i 14.02.2024., podnio ovom sudu još osam (8) identičnih tužbi radi naknade štete prouzročene neosnovanim lišenjem slobode iz istog činjeničnog i pravnog osnova, potražujući od tuženika isplatu iznosa od po 345,29 €, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od idućeg dana nakon svakog dana provedenog u pritvoru, pa do isplate, i to na dane 23.11.2011., 16.12.2011., 17.12.2011., 05.01.2012., 09.02.2012., 24.02.2012., 13.03.2012., i 04.05.2012. godine.

Izvanraspravnim rješenjem pod gornjim posl. brojem od 12. studenog 2025. god., ovom predmetu su pripojeni radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke postupci u pokrenutim parnicama među parničnim strankama pred ovim sudom pod poslovnim brojevima Pn-580/2024, Pn-599/2024, Pn-609/2024, Pn- 627/2024, Pn-647/2024, Pn-658/2024, Pn-676/2024 i Pn-694/2024.

Na pripremnom ročištu dana 05. prosinca 2025. god., tužitelj je predložio da sud pribavi spis. posl. br. Pn-359/2024, jer je u tom spisu provedeno psihijatrijsko vještačenje tužitelja, kao i spise posl. br. Pn-269/2023 i Pn-321/2023 u kojemu je saslušan tužitelj, radi ekonomičnosti postupka.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Punomoć od 31. ožujka 2023. god., spise predmeta ovog suda posl. br. Pn-161/2023, Pn-164/2023 i posl. br. Pn-20/2024, te u njima priloženu dokumentaciju, Dopis pun. tužitelja odaslan Ministarstvu pravosuđa i uprave, punomoć od 01. kolovoza 2019. god., Presudu i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-449/2022-2 od 22. veljače 2023. godine, Presudu Županijskog suda u Zadru posl. br. 19 Gž-524/2022-2 od 03. siječnja 2023. god., Presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 79 Gž-2398/2021-5 od 13. prosinca 2022. god., Presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. 10 Gž-157/2020-3 od 16. studenog 2021. god., Presudu i rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-853/2017-2 od 04. svibnja 2021. god., i Presudu Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-1702/2017-2 od 26. siječnja 2022. godine.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

U sporno vrijeme važeći Zakon o kaznenom postupku ( N.N. br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06, u daljnjem tekstu ZKP), propisuje u odredbi čl. 476 st. 1, da pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom.

U odredbi čl. 480 ZKP-a st. 1. toč. 1., propisano je da pravo na naknadu štetu pripada i osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena.

U odredbama čl. 477 ZKP-a, propisano je da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda (st.1). Prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik je dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade (st.2).

U odredbama čl. 478 ZKP-a, propisano je da ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva (st.1). Dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u članku 481. stavku 1 ovoga Zakona (st.2). Tužba za naknadu štete podnosi se protiv Republike Hrvatske (st.3).

U odredbama čl. 481 st. 1 ZKP-a, propisano je da ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano oduzimanje slobode prikazivan u sredstvima javnog priopćavanja i time bio povrijeđen ugled te osobe, sud će, na njezin zahtjev, objaviti u novinama ili drugome javnom sredstvu priopćavanja priopćenje o odluci iz koje proizlazi neopravdanost prijašnje osude, odnosno neosnovanost uhićenja. Ako slučaj nije prikazan u sredstvu javnog priopćavanja, takvo će se priopćenje, na zahtjev te osobe, dostaviti njezinu poslodavcu. Nakon smrti osuđene osobe pravo na podnošenje toga zahtjeva pripada njezinu bračnom ili izvanbračnom drugu, djeci, roditeljima, braći i sestrama (st.1). Zahtjev iz stavka 1. do 3. ovoga članka podnosi se u roku od 6 mjeseci prvostupanjskom sudu. O zahtjevu odlučuje vijeće (članak 18. stavak 3., odnosno članak 20. stavak 2.). Pri rješavanju zahtjeva primjenjuju se odredbe članka 476. i članka 480. stavka 3. ovoga Zakona (st.4).

Pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. Pn-20/2024 u postupku koji se među strankama vodi radi naknade štete iz istog činjeničnog i pravnog osnova, utvrđeno je da tužitelj u podnesku od 15. studenog 2024. god., navodi kako smatra da nije sporno sljedeće:

- tužena je tužitelja lišila slobode, a iz oslobađajuće presude se vidi da je zatvaranje PN bilo neosnovano,

- tužena je tužitelja držala zatvorenog u zatvoru,

- tužena je tužitelju onemogućila i onemogućivala ga je da radi za čitavo vrijeme dok ga je držala zatvorenog u zatvoru,

- tužena je tužitelju onemogućila da slobodno živi sa svojom obitelji, da se stara o svojoj obitelji, da bude „običan“ član društva, da se raduje živeći sa obitelji,

- tužena je ta koja je radila na tome da tužitelj bude prokazan kao ubojica,

- pa su radnje tužene dovele do toga da njegov brat u svom svjedočenju kazuje da smatra da je tužitelj ubio svoju majku.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je u jednoj revizijskoj presudi (Rev-766/2009 od 17.XI.2011.) naveo: „Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud uzevši u obzir vrijeme trajanja pritvora, posljedice pritvaranja na ličnost tužitelja, trajanje i težinu traume koju je kod tužitelja izazvalo lišenje slobode, pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja, promjenu odnosa okoline prema tužitelju, posebno gubitak povjerenja prema tužitelju u poslovnom svijetu, teško podnošenje boravka u pritvoru, gubitak ugleda dosudio tužitelju na ime naknade štete ukupno ________, koji iznos predstavlja primjerenu pravičnu naknadu za duševne bolove koje je tužitelj trpio kao posljedicu povrede ugleda, časti i prava na slobodu“.

Tom je presudom dosuđen tužitelju iznos od 2.608 kuna za jedan dan neosnovanog zatvaranja, što je protuvrijednost od 346,44 €. Napominje se da je tužitelju dosuđena neimovinska šteta zbog neosnovanog zatvaranja koje je trajalo 23 dana, a PN je tuženik držao zatvorenog bez osnove puna 1240 dana. Ta odluka je postala ovršna dana 6.VII.2007.godine.

Presudom Općinskog suda u Splitu Pnš-391/13 od 16.X.2013, godine, tuženoj je naloženo da tužitelju plati zbog neosnovanog zatvaranja iznos od 62.000 kuna za 60 dana neosnovanog zatvaranja, što je iznos od 133 € po danu. Iznos zatezne kamate od dana 16.X.2013. godine do 17.III.2024.godine je 103 €, pa bi iznos iz te sudske odluke na dan 17.III.2024. godine bio 236 €.

Presudom Županijskog suda u Splitu Gž-3276/2008, dosuđena je tužitelju naknada štete zbog neosnovanog zatvaranja u trajanju od 50 dana u iznosu od 70.000 kuna, što iznosi 1.370 kuna po danu, tj.181,94 € po danu. Kako je ta presuda bila ovršna dana 31.X.2006. godine, zatezna kamata do 17.III.2024. godine iznosila bi 307 €, pa bi vrijednost naknade zbog neosnovanog lišenja slobode bila 488 €.

Nadalje je pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. Pn-164/2023, u postupku u pravnoj stvari koji se među strankama vodi radi naknade štete iz istog činjeničnog i pravnog osnova, utvrđeno da je u svom podnesku od 22. rujna 2024. god., ovaj punomoćnik tužitelja izvijestio sud da mu je tužitelj ispustio opću – generalnu punomoć za zastupanje pohranjenu kod ovog suda pod brojem Su-664/2024.

Osim toga, navodi da su prigovori tuženika usmjereni na način utuživanja predmetne neimovinske štete zbog neosnovanog lišenja slobode potraživanjem pripadajuće naknade svakom tužbom za jedan dan proveden u pritvoru, bespredmetni nakon donošenja naprijed navedenih izvanraspravnih i potom raspravnog rješenja o spajanju parnica.

Među parničnim strankama nisu sporni navodi tužbe;

- da je protiv tužitelja pod brojem K.13/2018 vođen kazneni postupak pred Županijskim sudom u Splitu,

- da je tužitelj bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90.Kaznenog zakona/97,

- da je presudom od 16.X.2018. godine, tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe,

- da je u tom postupku tužitelj bio u pritvoru/istražnom zatvoru 1240 dana (u postupku pod posl. br. Pn-164/2023 tužitelj navodi 1238 dana),

- da je od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske zatražio da mu, naslovom na propis iz članka 480. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku/97, a prema propisu iz članka 25.stavak 4.Ustava Republike Hrvatske, nadoknadi štetu koju je trpio za vrijeme dok je bio lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru,

-da je Ministarstvo pravosuđa i uprave je u predmetu UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 2.II.2023. godine, utvrdilo da je zahtjev tužitelja pravno osnovan, pa je ponudilo tužitelju da mu plati iznos od 46.078,40 € radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode.

Među parničnim strankama nisu sporni niti navodi odgovora na tužbu;

- da se je tužitelj nalazio u pritvoru od 09. veljače 2010. god., do 02. srpnja 2013. godine,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu, broj: K-13/18 od 16. listopada 2018. god., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž679/2018- 7 od 17. prosinca 2019. god., tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe,

- da je tužitelj presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž-679/2018- 7 od 17. prosinca 2019. god., zaprimio u siječnju 2020. godine.

Pregledom spisa predmeta ovog suda posl. Pn-164/2023, utvrđeno je da istom prileži Zahtjev tužitelja za naknadu štete podnesen Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske temeljem citirane odredbe čl. 477 st. 2 ZKP-a, a koji je kod Ministarstva pravosuđa RH zaprimljen dana 10. travnja 2020. god., u kojim tužitelj za provedeno vrijeme u pritvoru temeljem propisa iz čl. 480 st. 1 toč. 1 ZKP/97, traži da mu se za svaki dan koji je proveo u pritvoru isplati iznos od po 500,00 kn sa zateznom kamatom koja teče na pojedinačni iznos od dana provedenog u pritvoru, pa do isplate.

Slijedom navedenog, tuženik se osnovano poziva na odredbu čl. 477 st. 1 ZKP- a, kojom je propisano je da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana primitka odluke višeg suda, a koju je tužitelj nesporno zaprimio tijekom siječnja 2020. godine.

Tužitelj je dakle, predmetnu tužbu bio ovlašten podnijeti po proteku tri mjeseca od dana podnošenja Zahtjeva za naknadu štete Ministarstvu pravosuđa RH, a koje u tom roku nesporno nije odlučilo o podnesenom Zahtjevu tužitelja sukladno citiranoj odredbi čl. 478 st. 1 ZKP-a.

Međutim, nesporno je i to da je Ministarstvo pravosuđa i uprave RH u predmetu UP/I-702-03/20-01/52, svojim dopisom od 02. veljače 2023. god., utvrdilo da je Zahtjev tužitelja pravno osnovan, te je ponudilo tužitelju isplatu iznosa od 46.078,40 € radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode.

Tužitelj se stoga, po ocjeni ovog suda u svojem podnesku od 22. rujna 2024. god., u predmetu posl. br. Pn-164/2023, osnovano poziva na citiranu odredbu čl. 478 st. 2 ZKP-a, kojom je propisano da dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka (postupak po zahtjevu za naknadu štete pred Ministarstvom pravosuđa), ne teče zastara predviđena u članku 481. stavku 1 ovoga Zakona (zastara podnošenja Zahtjeva radi objave u novinama ili drugome javnom sredstvu priopćavanja, priopćenja o odluci iz koje proizlazi neosnovanost uhićenja).

Dakle, tužitelj u svojem podnesku od 22. rujna 2024. god., u predmetu posl. br. Pn-164/2023, osnovano navodi da je podnio Ministarstvu pravosuđa RH Zahtjev za naknadu štete dana 10. travnja 2020. god., a taj organ dana 02. veljače 2023. god., ponudio tužitelju nagodbu koja za tužitelja nije bila prihvatljiva, pa da dakle, za vrijeme od podnošenja Zahtjeva za naknadu štete 10. travnja 2020. god., pa do ponude Ministarstva pravosuđa RH dopisom od 02. veljače 2023. god., zastara nije tekla sukladno citiranoj odredbi čl. 478 st. 2 ZKP-a.

Naime, ovaj sud cijeni da je u konkretnom slučaju postupak pred Ministarstvom pravosuđa i uprave RH po podnesenom Zahtjevu tužitelja za naknadu štete, unatoč propisanom roku od tri mjeseca za donošenje odluke, potrajao od dana podnošenja zahtjeva 10. travnja 2020. god., pa sve do ponude Ministarstva pravosuđa RH dopisom od 02. veljače 2023. god., te da ukoliko dok traje postupak po podnesenom Zahtjevu Ministarstvu Pravosuđa RH za naknadu štete, ne teče zastara za podnošenja Zahtjeva radi objave u novinama ili drugome javnom sredstvu priopćavanja, priopćenja o odluci iz koje proizlazi neosnovanost uhićenja, onda zasigurno dok traje postupak po podnesenom Zahtjevu Ministarstvu pravosuđa RH za naknadu štete, ne teče ni zastara za podnošenje tužbe nadležnom sudu radi naknade štete.

Stoga su predmetne tužbe u spojenim parnicama podnesene tijekom zastarnog roka od tri godine propisnog citiranom odredbom čl. 477 st. 1 ZKP-a, a istaknuti prigovor zastare potraživanja odbijen kao neosnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1., da je onaj koji drugom prouzroči štetu, dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046., propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

U odredbama čl. 1085. ZOO-a, propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1). Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st. 2). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st. 3). Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st. 4.).

Odlučujući o visini tužbenog zahtjeva, ovaj sud cijeni da se tužitelj podnoseći tužbe protiv tuženika kojima potražuje spornu naknadu štete za jedan dan proveden u pritvoru, ne može s uspjehom pozvati na boravak u pritvoru tijekom 1240, odnosno 1238 dana, budući da je predmet spora po svakoj podnesenoj tužbi pripadajuća naknada za jedan dan proveden u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru, a u konkretnom slučaju nakon donošenja rješenja o spajanju parnica, predmet spora je pripadajuća naknada za devet (9) dana provedenih u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru u Splitu, Dračevac 2 c.

Imajući u vidu nedostatak orijentacionih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske za pripadajuću naknadu na ime ovog vida neimovinske štete, ovaj sud cijeni da je obzirom na trajanje uhićenja (devet dana), narav i težinu kaznenog djela (kazneno djelo ubojstva iz čl. 90 Kaznenog zakona/97) i ostale okolnosti slučaja (prikazivanje suđenja tužitelju u sredstvima javnog priopćavanja i boravak u istražnom zatvoru u Splitu, Dračevac 2 c), primjerena naknada tužitelju zbog povrede prava osobnosti prouzročene neosnovanim lišenjem slobode, upravo zatražena naknada u podnesenom Zahtjevu za naknadu štete Ministarstvu pravosuđa RH od 10. travnja 2020. god., u visini od 500,00 kn, odnosno sada 66,36 Eur za svaki dan proveden u pritvoru / istražnom zatvoru, odnosno za predmetnih devet dana provedenih u pritvoru / istražnom zatvoru, primjerena naknada u visini od 597,24 Eur.

Na dosuđeni iznos od 597,24 Eur, tužitelju su priznate pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku nakon proteka propisanog roka od tri mjeseca za donošenje odluke Ministarstva pravosuđa o podnesenom Zahtjevu tužitelja za naknadu štete (10. 04. 2020. god.), dakle od 11. srpnja 2020. god., pa do isplate, dok je u odnosu na više zatraženu naknadu štete i više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i previsoko postavljen.

Radi svega navedenog, valjalo je bez daljnjeg raspravljanja kao suvišnog, donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tužitelju su priznati razmjerni troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav tužbe 50 bod., pristup na jedno ročište 50 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 50,00 Eur, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa tako ukupan trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku iznosi 250,00 Eur. Tužitelju su priznati i troškovi za sudske pristojbe, i to za pristojbu tužbe iznos od 26,54 Eur, i pristojbu presude iznos od 26,54 Eur, sve sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 37/23), pa tako ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 303,08 Eur.

U Splitu, 09. siječnja 2026. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- z.z. tuženika