Republika Hrvatska

Poslovni broj: P Ob-1/2025-12

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Katji Morić Arambašić, kao sucu pojedincu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: pod 1) CR, Tettnager Str. 2, 81379 München, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) ĐR, [adresa], 81379 München, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pok. BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po odvjetnicima u OD Surić & partneri d.o.o. Zadar protiv tuženika LR pok. C iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mili Milovcu, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti Sporazuma o bračnoj stečevini, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja pod 1-2) i zamjenika punomoćnika tuženika, te nakon objave 09. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Sporazum o bračnoj stečevini i odricanju od nasljedstva od 09. listopada 2012., ovjeren istog dana od strane javnog bilježnika TR, [adresa], pod poslovnim brojem: OU – 111/12, sklopljenog između BR i LR.

II. Nalaže se tuženiku LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici pod 1) CR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljici pod 2) ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzrokovane parnične troškove u iznosu od 1.898,17 EUR, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pa do isplate po stopi od 5,15%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. Dana **.**.2021. BR zastupana po skrbnicama CR i ĐR podnijela je protiv LR (dalje u tekstu: tuženik) tužbu radi radi utvrđenja ništetnosti Sporazuma o bračnoj stečevini u kojoj je u bitnome navela da su ona i tuženik bivši izvanbračni drugovi, koji su živjeli u izvanbračnoj zajednici živjeli od cca. 1984. do 2015. u Njemačkoj. Da je ona 2010. oboljela od Alzehimerove bolesti te da je 2015., kada je bolest toliko uznapredovala, odlukom suda stavljena pod skrbništvo svojih kćeri, CR i ĐR. Nakon što su njezine skrbnice primijetile da je tuženik počeo prodavati zajedničke nekretnine stečene za vrijeme izvanbračne zajednice, da su u njezino ime i za njezin račun pokrenule postupak koji se vodi pred ovim sudom pod posl. br. P Ob-170/2019 radi utvrđenja njezinog prava suvlasništva, kao i utvrđenja ništetnosti ugovora kojima je tuženik već raspolagao u korist treće osobe. Da je tom postupku tuženik priložio Sporazum o bračnoj stečevini, koji je sklopljen 09. listopada 2012. pred javnim bilježnikom TR pod poslovnim brojem OU-111/12, a kojim ugovorom se ona odrekla sve svoje imovine u njegovu korist. Da nikako nije mogla biti svjesna ugovornih odredbi koje je potpisala, u prilog čemu dostavlja Rješenje o postavljanju skrbnika od 04. lipnja 2014., doneseno od strane Općinskog suda u Münchenu pod posl. brojem 701 XVII 1545/14, kao i Psihijatrijsko vještačenje od 13. lipnja 2015. izrađeno od strane dr. med. Gertrud Heiss, specijalista psihijatra, koji je u svojoj procjeni naznačio da ”već najmanje četiri godine kod nje se primjećuje brzi razvoj demencije, problematične zamjene dana i noći te gubitak orijentacije”. Da joj je tim vještačenjem dijagnosticirana napredna demencija tipa Alzheimer, stanje nakon urosepse, dekubitalni uklus, MRSA kolonizacija, arterijska hipertenzija, sustav stome itd., kao i da ima višestruke teže bolesti, a koje bolesti zasigurno nije mogla razviti unutar par mjeseci prije te 2014. Također da je istim potvrđeno i da ju je upravo tuženik odveo u RH, usprkos njezinom zdravstvenom stanju, smjestio je na dva tjedna u dom, a gdje da je također provela šest dana na psihijatriji. Dakle, kako je tuženik sklopio sporazum s njom u trenutku kada nije bila u stanju shvatiti značenje tog ugovora, da je isti protivan prisilnim propisima i moralu društva, pa da podnosi ovu tužbu kojom glavnim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je predmetan Sporazum ništetan, a podrednim tužbenim zahtjevom da se isti poništi.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome naveo da protivi tužbenom zahtjevu te da predlaže da sud isti odbije kao neosnovan. Da je suglasan da se provede medicinsko vještačenje radi ocjene sposobnosti tužiteljice BR za zaključenje sporazuma, s tim da je relevantno vrijeme zaključenja istoga, kao i njezina medicinska dokumentacija iz tog razdoblja. U odnosu na postavljeni podredni tužbeni zahtjev, da smatra da je tužiteljici prestalo pravo da traži poništenje sporazuma temeljem čl. 335. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

3. Radi utvrđenja relevantnih okolnosti proveden je dokaz saslušanjem svjedoka TR javnog bilježnika koji je sastavio predmetni Sporazum te dokaz saslušanjem stranaka, pri čemu je tužiteljica BR saslušane putem svojih skrbnica CR i JR imenovanih od strane Općinskog suda u Münchenu u postupku lišenja poslovne sposobnosti, a koja je odluka priznata od strane ovog suda, Stalne službe u Pagu Rješenjem posl. br. R1- 354/2018-2 od 07. siječnja 2019.

3.1. U daljnjem tijeku postupka provedeno je vještačenje po vještaku Prim. mr. Veri Klarić dr. med. spec. psihijatru na okolnosti da li je tužiteljica BR na dan potpisa Sporazuma o bračnoj stečevini i odricanju od nasljedstva 09. listopada 2012., bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka, odnosno mogla upravljati svojom voljom.

4. Vještakinja Prim. mr. Veri Klarić dr. med. spec. psihijatar dostavila je svoj nalaz 29. prosinca 2022., na koji tužiteljica BR nije imala prigovora, dok je tuženik prigovorio podneskom od 13. siječnja 2023. na način da je u bitnome naveo da osporava ispravnost istog jer je vještakinja mr. sc. Renatu Bek, dr. med. spec. psihijatar, koju je angažirao radi provjere nalaza, temeljem uvida u istu medicinsku dokumentaciju utvrdila da je kod tužiteljice doista na dan 07. veljače 2011. utvrđena srednje teška demencija, međutim da ne postoje medicinski dokazi, odnosno nalazi koji bi upućivali da je bolest napredovala tijekom 2012. kada je potpisan sporni Sporazum o bračnoj stečevini i odricanju od nasljedstva. Naime, iako je iz psihijatrijskog vještačenja od 13. lipnja 2015. evidentno napredovanje bolesti kod tužiteljice BR, da je pravno relevantno vrijeme 2012. godina, odnosno je li od 2011. do 2012. bolest toliko napredovala da se može utvrditi da tužiteljica nije mogla shvatiti značenje svojih postupaka. Dakle, da je bitno utvrditi u koje vrijeme je bolest napredovala, odnosno je li moguće da se to dogodilo nakon 2012. kad je potpisan Sporazum, jer je vrijeme od tri godine bilo dovoljno da bolest napreduje do stupnja kojeg utvrđuje vještačenje iz 2015. Slijedom navedenog da se nalaz vještakinje Prim. mr. Veri Klarić dr. med. spec. psihijatar ne može se uzeti kao mjerodavan.

4.1. Tužiteljica BR osporila je dokaznu snagu nalaza mr. sc. Renate Bek dr. med. spec. psihijatra, ističući da vještačenje koje nije izrađeno po izričitoj zadaći suda nema značenje javne, već isključivo privatne isprave. Da takvom nalazu nedostaje kvaliteta neovisnosti i nepristranosti koja se zahtjeva od sudskih vještaka na jednak način kao i od sudaca (čl. 254. st. 1. ZPP), budući da je vještak izabran i plaćen od stranke koja ujedno i postavlja okvire njegova zadatka. Nadalje, ističe da je u potpunosti nelogičan i zaključak mr. sc. Renate Bek, dr. med. da je 09. listopada 2012. ona mogla shvatiti značenje svojih postupaka i upravljati svojom voljom, ako se godinu dana ranije nije mogla sjetiti svoga datuma rođenja i godina, a što je utvrđeno nalazom od 07. veljače 2011. kada joj je i dijagnosticirana srednje teška demencija.

4.2. Sukladno traženju ovog suda na nalaz mr. sc. Renatu Bek dr. med. spec. psihijatra očitovala se i vještakinja Prim. mr. Veri Klarić dr. med. spec. psihijatar podneskom od 25. siječnja 2023. na način da je u bitnome navela da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Naime, da je demencija progresivna bolest, što znači da se kontinuirano pogoršava i da se ne može zaustaviti, tako da ne dopušta proizvoljan zaključak koji je naveden u privatnom psihijatrijskom vještačenju dr. Renate Bek „smatram da tada još bolest nije toliko uznapredovala“. Da već iz nalaza dr. Đ od 07. veljače 2011. proizlazi da je već tada tužiteljica BR bila „gotovo prema svim kvalitetama dezorijentirana“, a da se do dana potpisivanja sporazuma njezino stanje moglo samo pogoršati. Čak da je sporazum potpisan 07. veljače 2011, kada je dr. B napisao nalaz, da već tada isti nema bi imao pravni značaj, a pogotovo ne dvije godine nakon toga.

4.3. Podneskom od 26. siječnja 2023. i 30. siječnja 2023. tuženik je predložio da se angažira trećeg vještaka, a s obzirom na razlike u mišljenjima vještakinje Vere Klarić i DR. Naime, da je i DR stalni sudski vještak, kao i Vera Klarić te da niti sud, niti stranke, nemaju stručnog znanja procijeniti koji je od tih nalaza ispravan. Naime, da prema nalazu dr. DR tužiteljica pri testiranju postiže 15 od mogućih 30 bodova, što bi ukazivalo da još uvijek može shvatiti značenje svojih postupaka, a da nakon toga slijedeće 4 godine nema ikakvih nalaza iz kojih bi se utvrdilo pogoršanje njezinog stanja, pa da zaključak kojeg je iznijela dr. Vera Klarić nije ničim argumentiran.

5. Dana 18. kolovoza 2023., nakon što je e-spis izdao upozorenje o neaktivnosti OIB [osobni identifikacijski broj]a tužiteljice BR, izvršen je uvid u JRO podatke za istu te je utvrđeno da je tužiteljica preminula **.**.2023., pa je sukladno odredbi članka 212. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP), doneseno Rješenje posl. br. P Ob-142/2021-22 kojim je utvrđen prekid postupka.

5.1. Po zaprimanju obavijesti da su VR i JR nasljednice pok. tužiteljice, ovaj sud ih je pozvao da preuzmu postupak te je isti nastavljen pod novim posl. br. P Ob-1/2025.

6. U daljnjem tijeku postupka provedeno je kontrolno vještačenje po vještaku Dr. Vlatki Novak spec. psihijatru, koja je svoj nalaz dostavila dana 06. svibnja 2025., a u kojem je u bitnome navedeno da na temelju raspoložive medicinske dokumentacije smatra da su kognitivne sposobnosti, intelektualne sposobnosti, funkcije pamćenja, reprodukcije i razumijevanja ukupnih realitetnih okolnosti sada pok. BR bile narušene u dovoljnoj mjeri da u vrijeme potpisivanja predmetnog Sporazuma 09. listopada 2012. nije bila sposobna shvatiti značenje predmetnog pravnog akta i nije bila sposobna izraziti svoju pravno relevantnu volju.

6.1. U odnosu na nalaz vještaka Dr. Vlatke Novak spec. psihijatra očitovale su se samo sad tužiteljice VR i JR (dalje u tekstu: tužiteljice pod 1-2) na način da su u bitnome navele da na isti nemaju primjedbi, pa kako se tim nalazom potvrđuje nalaz i mišljenje vještaka Prim. mr. Vere Klarić dr. med. spec. psihijatra od 27. prosinaca 2022., da predlaže zaključiti sa raspravljanjem.

6.2. Kako niti jedna strana više nije imala dokaznih prijedloga, a tuženik nije isticao prigovore na nalaz vještaka Dr. Vlatke Novak spec. psihijatra, to ovaj sud nije našao potrebnim istu pozivati na ročište radi saslušanja, već je zaključio sa raspravljanjem u ovoj pravnoj stvari.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Skrbničku iskaznicu Općinskog suda München, Odjela skrbništva broj 701 XVII 1545/14 od 21. kolovoza 2018. (l.s. 7), Rješenje ovog suda, Stalne službe Pag, poslovni broj R1-354/2018-2 od 07. siječnja 2019. (l.s. 8-9), Ovjereni prijevod s njemačkog na hrvatski jezik posl. br. OV- 9/21 djela dokumentacije iz predmeta koji se vodio pred Općinskim sudom u Münchenu, Odjel poslova skrbništva pod brojem 701 XVII 1545/14 (l.s. 10-16), Ovjereni prijevod s njemačkog na hrvatski jezik psihijatrijskog posl. br. OV-10/21 Psihijatrijskog vještačenja provedenog od strane Dr. med. Gertrud Heiß spec. psihijatra za potrebe Općinskog suda u Münchenu od 13. lipnja 2015. (l.s. 18-29), neslužbenu kopiju Zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 18. studenog 2020. (l.s. 30-34), neslužbenu kopiju Zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 17. kolovoza 2018. (l.s. 35), neslužbenu kopiju Povijesnog prikaz zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 11. lipnja 2019. (l.s. 36-37), neslužbenu kopiju Povijesnog prikaz zk. izvatka zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 11. lipnja 2019. (l.s. 38), Sporazum o bračnoj stečevini i odricanje od nasljedstva sastavljen u formi javnobilježničkog akta od strane TR javnog bilježnika u [adresa], pod brojem OU-111/12 od 09. listopada 2012. (l.s. 39-41), dana 19. rujna 2022. proveo dokaz saslušanjem svjedoka TR i stranaka (l.s. 59-64), izvršio uvid u Ovjereni prijevod sa njemačkog jezika br. 52-2022 od 08. listopada 2022. Zdravstvenog kartona ranije tužiteljice BR (l.s. 67- 71), Nalaz i mišljenje vještaka Prim. mr. Vere Klarić dr. med. spec. psihijatar od 27. prosinca 2022. (l.s. 75-78), Nalaz Mr. sc. Renate Bek dr. med. spec. psihijatra od 10. siječnja 2023. (l.s. 85-88), očitovanje vještaka Prim. mr. Vere Klarić dr. med. spec. psihijatar od 25. siječnja 2023. (l.s. 94), Nalaz i mišljenje vještaka Dr. Vlatke Novak spec. psihijatar od 29. travnja 2025. (l.s. 126-140) te preslik spisa ovog suda pod poslovnim brojem P Ob-170/2019.

7.1. Sud je donio odluku na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP.

Tužbeni zahtjev tužiteljica po 1-2) je osnovan.

8. U ovoj pravnoj stvari tužiteljice pod 1-2), kao nasljednice ranije tužiteljice sad pok. BR, glavnim tužbenim zahtjevom traže utvrđenje ništetnosti Sporazuma o bračnoj stečevini i odricanju od nasljedstva sklopljenog 08. listopada 2012. između BR i LR, ovdje tuženika, ovjeren istog dana od strane javnog bilježnika TR, [adresa], pod poslovnim brojem: OU – 111/12.

8.1. Kao razlog ništetnosti tužiteljice pod 1-2) navode poslovnu nesposobnost ranije tužiteljice sad pok. BR u trenutku sklapanja predmetnog Sporazuma.

9. Odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO), a koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog pravnog posla, propisano je da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništetan, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

9.1. Odredbom čl. 276. st. 1. ZOO propisano je da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora.

9.2. Odredbom čl. 247. ZOO propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

9.3. Odredbom čl. 249. st. 3. ZOO propisano je da izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

9.4. Slijedom naprijed navedenih odredbi proizlazi da bi bio ništetan onaj ugovor koji je sklopila potpuno poslovno nesposobna stanka, odnosno stranka koja nije sposobna za rasuđivanje.

10. Iz iskaza svjedoka TR javnog bilježnika koji je sastavio predmetni Sporazum u formi javnobilježničkog akta i isti ovjerio, proizlazi da se s obzirom protek vremena više ne sjećam stranaka, pa da jedino može opisati način na koji se takav sporazum inače sklapa. Da on prilikom sklapanja ovakvog sporazuma prethodno sa strankama ne vodi nikakav općeniti razgovor kako bi utvrdio njihovo psihičko stanje, već da on procjenjuje da li je neka stranka sposobna za rasuđivanje na način da stranci pročita ugovor te nakon toga pita da li je isti razumjela i da li joj eventualno potrebno neko dodatno pojašnjenje te i koliko mu stranka kaže da razumije, da tada on zaključuje da je stranka sposobna za rasuđivanje. Da se ne sjeća da bi mu bilo koja od stranaka kritične prigode rekla da boluje od Alzheimera, da mu je to bilo rečeno da sigurno ne bi radio ugovor.

11. Iz iskaza stranka proizlazi da je među njima nesporno da je ranije tužiteljici BR dijagnosticirana srednje teška demencija sa sumnjom na Alzheimer 2011. od strane doktora u Njemačkoj, nakon što su kod iste primijetili promjene u ponašanju, dok je sporno stanje u kojem se tada nalazila jer s jedne strane tužiteljice pod 1-2) tvrde da ranije tužiteljica BR nije znala gdje se nalazi niti datum svog rođenja, niti ponoviti prethodno izrečene tri riječi, a sa druge strane tuženik tvrdi da da je sve to mogla učiniti te da je kod nje do pogoršanja došlo tek 2013.-2014.

11.1. Nadalje iz iskaza tuženika proizlazi da niti on, niti ranije tužiteljica BR nisu javnom bilježniku kada su sklapali predmetni Sporazum u listopadu 2012. rekli da BR ima dijagnosticiran Alzheimer jer su smatrali da to nije bilo bitno, a da ih to bilježnik nije niti pitao.

12. Iz Nalaza vještakinje Prim. mr. Vere Klarić dr. med. spec. psihijatra od 27. prosinca 2022. i njezinog očitovanja od 25. siječnja 2023. proizlazi da je ranije tužiteljica BR već u veljači 2011. imala proces demencije jer je od strane neurologa utvrđena ozbiljna sumnja na Alzheimer demenciju te dezorijentiranost prema gotovo svim kvalitetama, da ista nije mogla navesti niti svoj datum rođenja, niti godinu. Da je demencija sindrom uzrokovan bolešću mozga, obično kronične i progresivne funkcije kod kojeg postoji poremećaj višestrukih viših kortikalnih funkcija uključujući pamćenje, mišljenje, orijentaciju, razumijevanje, računanje, sposobnost učenja, govora i prosudbe. Da je često pridruženo oštećenje kognitivnih funkcija, kojemu katkad prethodi deterioracija u emocionalnoj kontroli, socijalnom ponašanju ili motivaciji. Da je demencija progresivna bolest, što znači da se kontinuirano pogoršava i da se ne može zaustaviti, pa kako je ranije tužiteljica BR već u veljači 2011. bila „gotovo prema svim kvalitetama dezorijentirana“, da se do dana potpisivanja predmetnog Sporazuma, protekom gotovo dvije godine, njezino stanje moglo samo pogoršati. Dakle, kako je u vrijeme kada je sklopljen predmetni Sporazum 09. listopada 2012. ranije tužiteljica već bolovala od demencije, da toga dana nije bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka, odnosno da nije mogla upravljati svojom voljom.

13. Iz nalaza Mr. sc. Renate Bek dr. med. spec. psihijatra od 10. siječnja 2023. proizlazi da je nesporno da je 07. veljače 2011. kod ranije tužiteljice BR utvrđena srednje teška demencija, međutim da nema niti jednog nalaza iz kojeg bi se utvrdilo napredovanje bolesti tijekom 2012. kada je sklopljen predmetni Sporazum. Da je slijedeći nalaz tek od 13. lipnja 2015. kada je evidentno došlo do napredovanja bolesti. Slijedom navedenog, da smatra da iako je 09. listopada 2012. ranije tužiteljica BR već bolovala od demencije, da bolest tada još nije toliko uznapredovala, pa da je ista mogla shvatiti značenje svojih postupaka i upravljati svojom voljom.

14. Iz nalaza vještaka Dr. Vlatke Novak spec. psihijatra od 29. travnja 2025. proizlazi da je u ovom slučaju od forenzičkog značenja nalaz neurologa od 07. prosinca 2011. u kojem je ranije tužiteljici BR dijagnosticirana srednje teška demencija. Da je obilježje te bolesti da bolesnici više ne mogu naučiti novu informaciju i prisjetiti se nedavno neučene. Da je pamćenje ranijih događaj smanjeno, ali ne i u potpunosti izgubljeno. Da bolesnicima može biti potrebna pomoć s osnovnim svakodnevnim zadacima poput kupanja, hranjenja, oblačenja i uređivanja. Da promjene osobnosti mogu napredovati jer bolesnici mogu lakše postati iritirani, anksiozni, egocentrični, nefleksibilni ili razdražljivi ili mogu postati pasivniji, bez emocija, depresivni, neodlučni, bez spontanosti ili se generalno povući iz socijalnih situacija. Da u tom stadiju bolesnici izgube sav osjećaj za vrijeme i prostor, zato što ne mogu efikasno upotrebljavati uobičajene socijalne i okolišne znakove, pa da se isti često gube te da se može dogoditi da ne mogu naći spavaću sobu ili kupaonicu. Da navedeno predstavlja teorijski prikaz srednje teške demencije te iako u opisu zdravstvenog stanja ranije tužiteljice BR ne nalazimo sve simptome, da ih postoji dovoljan broj koji odgovara srednje teškoj demenciji koji su opisani u heteroanamnezi koju su dale kćeri i u nalazu neurologa (poremećaj orijentacije u svim pravcima, povučenost, nemogućnosti ili teškoće pri obavljanju ranije neučenih radnji, osiromašenje govora, ozbiljne teškoće u pamćenju i reprodukciji sadržaja). Da ovi simptomi samo po sebi kompromitiraju sposobnost osobe da u potpunosti može rasuđivati i donositi odluke vezano uz potpisivanje pravnih akata. Da je i magnetskom rezonancom napravljenom 03. veljače 2011., odnosno 9 mjeseci prije neurološkog pregleda, utvrđena ekspanzija likvorskog prostora, što ukazuje na proširenje moždanih komora na štetu moždanog tkiva koje se reducira, a što je jedna od znakova demencije koja se može dijagnosticirati upravo tom pretragom. Da je ranije tužiteljici BR ordiniran lijek Aricept koji ne može izliječiti Alzheimerovu demenciju, niti zaustaviti napredovanje bolesti, jer takav lijek ne postoji, već ponekad, ali ne uvijek, može malo usporiti progresiju bolesti. Da u vremenu od 07. prosinca 2011. nema više niti jednog nalaza neurologa ili psihijatra do nalaza vještaka psihijatra od 13. lipnja 2015., iako iz iskaza stranaka proizlazi da je ranije tužiteljica BR išla na kontrolne preglede svaka 3-4 mjeseca na koje ju je vodio suprug, a jednom kći. Da se u spisu jedino još navodi da je 2014. provedeno vještačenje po psihijatru temeljem kojeg joj je određena skrbnička zaštita, međutim da tog nalaza nema. Da je ranije tužiteljica BR imala 66 godina kada je potpisala predmetni Sporazum. Da to kronološki gledano nije visoka životna dob, ali da su kod nje opisane smetnje iz kruga demencije već bile izražene u „srednje teškoj mjeri“ 2011., kada je imala 65 godina. Da iz neurološkog nalaza 2011., ali i iz psihijatrijskog vještačenja 2015., jasno proizlazi da je bolest kod nje imala tendenciju brzom napredovanju, što je rezultiralo hospitalizacijom u vrijeme izrade psihijatrijskog vještačenja. Da je vještak psihijatar opisao njezino stanje da je „prerano ostarjela, sa zamućenom sviješću usporenog kontakta očima, nije mogla odgovoriti na pitanja, ponekad malo budnija, imala je infuziju, kateter, sondu za hranjenje“. Da je u to vrijeme ranije tužiteljica BR imala 68 godina te iako kronološki nije bila u dubokoj starosti, da je čito tada bila teški somatski i psihički bolesnik, a da to potvrđuje pretpostavku o brzom razvoju simptoma demencije u njezinom slučaju. Da iz vještačenja psihijatra Dr. Heis od 15. lipnja 2015. proizlazi da „se najmanje četiri godine primjećuje brzi razvoj demencije, problematične zamjene dana i noći te gubitak orijentacije (osim osobe). Da je uz somatske dijagnoze vještak postavio i dijagnozu „napredne demencije tipa L s gubitkom spoznaje, orijentacije i govora“. Nadalje, da je predmetni Sporazum potpisan kod javnog bilježnika koji je naveo da on stranke ne pita da li od čega boluju. S obzirom da se u tom trenutku kod ranije tužiteljice BR radilo o već ranije dijagnosticiranoj demenciji srednje teškog stupnja, da se niti ne može očekivati da će ona reći javnom bilježniku da boluje od toga jer je pitanje koliko je ona toga tada uopće bila svjesna. Da osobe koje boluju o demencije po svom vanjskom aspektu, u razgovoru sa laikom, pa nekada čak i s liječnikom u površnom razgovoru, ne moraju odavati dojam osobe sa teškoćama u pamćenju, koncentraciji i razumijevanju. Da takve osobe vrlo često u početnim i srednjim fazama bolesti još uvijek imaju očuvanu vanjsku fasadu i mogu djelovati kognitivno očuvano ako ih se puno ne pita. Ali da se već u malo dubljem razgovoru i eksploraciji njihovog sjećanja, pamćenja i razumijevanja, vrlo brzo mogu uočiti teškoće u navedenoj sferi, što javni bilježnik kao laik ne mora primijetiti i registrirati. Dakle, da u ovom slučaju i uz manjkavu medicinsku dokumentaciji, a poznavajući medicinsku znanost i dijagnozu Alzheimerove demencije te posebno uvažavajući nalaz neurologa od 07. veljače 2011,. koji je uz specijalista psihijatra najkompetentnija osoba za donošenje dijagnoze Alzheimerove bolesti i procjenu težine simptoma i čiji nalaz je najpouzdaniji izvor podataka o metanom stanju ranije tužiteljice BR, da zaključuje da su se kod iste razvijale promjene na kognitivnom i intelektualnom planu u smislu srednje teške demencije koje su postojale najmanje godinu do dvije dana prije potpisivanja predmetnog Sporazuma i koje su brzo napredovale. Stoga, da je mišljenja da su u vrijeme potpisivanja predmetnog Sporazuma **.**.2012. kod BR kognitivne sposobnosti, intelektualne sposobnosti, funkcije pamćenja, reprodukcije i razumijevanja ukupnih realitetnih okolnosti bile narušene u dovoljnoj mjeri da nije bila sposobna shvatiti značenje predmetnog pravnog akta i nije bila sposobna izraziti svoju pravno relevantnu volju.

15. Cijeneći sve dokaze zajedno i svaki zasebno, ovaj sud je prihvatio nalaze vještaka Prim. mr. sc. Vere Klarić dr. spec. psihijatra i vještaka Dr. Vlatke Novak spec. psihijatra. Naime, iako je Mr. sc. DR dr. med. spec. psihijatar nije bila angažirana od strane ovog suda, ista s obzirom na svoju struku ima specijalistička znanja za davanje mišljena u pogledu psihičkog stanja osobe, pa je njezin nalaz valjao ocijeniti. Nalaz Mr. sc. DR se temelji na činjenici nedostataka medicinske dokumentacije iz koje bi se moglo utvrditi napredovanje bolesti ranije tužiteljice BR. Međutim, vještak Prim. Mr. sc. Vera Klarić, a naročito vještak Dr. Vlatka Novak na logičan i razumljiv način obrazložile su zašto i unatoč tome proizlazi da se zdravstveno stanje iste pogoršalo do te mjere da više nije bila sposobna za rasuđivanje. Naime, ovaj sud je prihvatio zaključak ovih vještaka da se u dvije godine od prve dijagnoze do potpisivanja predmetnog Sporazuma stanje tužiteljice BR toliko pogoršalo, s obzirom da se radi o progresivnoj bolesti koja je kod iste brzo napredovala.

15.1. Zaključak vještaka Prim. mr. sc. Vere Klarić dr. spec. psihijatra i vještaka Dr. Vlatke Novak spec. psihijatra, nije kontradiktoran niti sa činjenicom da je predmetni Sporazum sastavljen i ovjeren od strane javnog bilježnika TR, s obzirom da je isti nije provodio razgovor sa ranije tužiteljicom BR, pa nije niti mogao utvrditi da li je ista uredno orijentirana, a kako je sam naveo u svom iskazu, a niti je imao saznanja da je BR dijagnosticirana srednje teška demencija tipa Alzheimer, kako je potvrdio tuženik u svom iskazu. Osim toga, vještak Dr. Vlatka Novak navodi da osobe s ovo dijagnozom u srednjim fazama bolesti mogu još uvijek imati očuvanu vanjsku fasadu i djelovati kognitivno očuvano, pa da javni bilježnik kao laik ne mora primijetiti i registrirati da osoba ima poteškoće u pamćenju i razumijevanju.

16. Nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud je našao da ranije tužiteljica BR u vrijeme sklapanja predmetnog Sporazuma 09. listopada 2012. nije bila sposobna za rasuđivanje i izražavanje svoje pravno relevantne volje, što Sporazum čini ništetnim.

16.1. Naime, sukladno stajalištu Vrhovnog suda zauzetog u odluci Rev- 1312/2018-3 od 09. lipnja 2020., koju prihvaća i ovaj sud, u smislu odredaba čl. 276. st. 1., 247. i 249. st. 3. ZOO, izjava volje da bi bila pravovaljana i stvarala učinke potrebne za sklapanje valjanog ugovora, mora potjecati od osobe sposobne za rasuđivanje jer osoba nesposobna za rasuđivanje ne može u pravnom smislu slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju s obzirom da ne može shvatiti posljedice i značenje nekog pravnog posla, pa niti nema poslovnu sposobnost, neovisno o tome da li joj je ista i formalno u postupku pred sudom oduzeta. Dakle, osoba nesposobna za rasuđivanje ne može u smislu odredbe 276. st. 1. ZOO sklapati pravovaljane ugovore, a kako je ova odredba 276. st. 1. ZOO prisilne prirode, to je pravni posao sklopljen po takvoj osobi, kao što je ovdje ranije tužiteljica BR, protivan prisilnom propisu i sukladno odredbi čl. 322. stavak 1. ZOO ništatan.

16.2. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti glavni tužbeni zahtjev tužiteljica pod 1-2), a kako je odlučeno u toč. I. izreke ove presude. S obzirom, da je prihvaćen glavni tužbeni zahtjev, ovaj sud nije odlučivao o podrednom tužbenom zahtjevu, niti prigovorima tuženika iznesenim u odnosu na isti.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove pa je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 i 107/2025 - dalje: Tarifa), vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 EUR, tužiteljicicama pod 1-2) koje su u ovom postupku bile zastupana po jednom punomoćniku iz redova odvjetnika, valjalo je priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), zastupanja na ročištu 07. lipnja 2022., 19. rujna 2022. i 19. studenog 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), sastava podneska od 23. siječnja 2023. i 22. svibnja 2025. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.)

17.1. Dakle, tužiteljicama pod 1-2) je priznato ukupno 600 bodova što iznosi 1.200,00 EUR, s obzirom da vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 50), te sa priznatom PDV od 25% u iznosu od 300,00 EUR (Tbr. 42.) i troškom vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, sveukupno iznosi 1.898,17 EUR, pa je tuženika obvezao da im ispati taj iznos, a kako je odlučeno u toč. II. izreke ove presude.

17.2 Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji da se na odredbi čl. 29. ZOO.

U Zadru, 09. siječnja 2026.

S u d a c

Katja Morić Arambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, putem ovog suda, za Županijski sud u RH.

DNA:

1. Tužiteljicama pod 1-2) po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.