REPUBLIKA HRVATSKA
Povrv-576/2025
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. Split, Hercegovačka 8, OIB: 56826138353, zastupan po pun. Kruno Peronja odvj. u Splitu, protiv tuženika ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Pero Tolić odvj. u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 27. studenog 2025. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja Lana Prolić odvj. vjež. u Splitu, i pun. tuženika Pero Tolić odvj. u Splitu, dana 09. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e :
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jagoda Vuković iz Splita, A. B. Šimića 2, posl. br. Ovrv-7248/2025, UPP/OS-Ovrv- 223/2025 od 02. lipnja 2025. god., pa se nalaže tuženiku ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Vodovod i kanalizacija, d.o.o., OIB: 56826138353, Hercegovačka 8, 21000 Split, namiri tražbinu u iznosu od 397,47 Eur uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:
- na iznos od 59,33 EUR od 19.03.2024.,
- na iznos od 63,70 EUR od 20.04.2024.,
- na iznos od 73,76 EUR od 24.05.2024.,
- na iznos od 73,27 EUR od 18.06.2024.,
- na iznos od 65,78 EUR od 22.07.2024.,
- na iznos od 61,63 EUR od 19.08.2024.,
pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 375946-759-25, u roku od osam dana od dana dostave presude.,
II Nalaže se tuženiku ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Vodovod i kanalizacija, d.o.o., OIB: 56826138353, Hercegovačka 8, 21000 Split, naknadi parnične troškove u iznosu od 350,77 Eur, uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od 09. siječnja 2026. god., pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 375946-759-25, u roku od osam dana od dana dostave presude.
P o v
r v - 5 7 6 / 2 0 2 5
Obrazloženje
Dana 13. ožujka 2025. god., kod javnog bilježnika Jagoda Vuković iz Splita, A. B. Šimića 2, zaprimljen je ovršni prijedlog tužitelja na temelju vjerodostojne isprave, protiv tužene kao ovršenika, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od ukupno 397,47 Eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos svakog pojedinog računa teku od dospijeća računa pa do isplate, a temeljem vjerodostojne isprave – Kartice kupca za predmet tužbe br. 759/25 od 11. ožujka 2025. godine, i to iz osnova naknade za uslugu isporuke pitke vode i odvodnje temeljem računa ispostavljenih u razdoblju od 17. veljače 2024. god., do 19. srpnja 2024. godine.
Rješenjem ovršnog odjela ovog suda, Stalne službe u Trogiru, posl. br. Ovrv- 7248/2025-12 od 29. kolovoza 2025. god., a nakon blagovremeno podnesenog prigovora tužene, stavljeno je van snage donijeto rješenje o ovrsi javnog bilježnika Jagoda Vuković iz Splita, A. B. Šimića 2, posl. br. Ovrv-7248/2025, UPP/OS-Ovrv- 223/2025 od 02. lipnja 2025. god., u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Nakon pravomoćnosti rješenja spis je ustupljen parničnom odjelu ovog suda.
U prigovoru – odgovoru na tužbu od 13. lipnja 2025. god., tužena navodi da pobijano rješenje o ovrsi nije na zakonu osnovano. Ovrha je zatražena na temelju vjerodostojne isprave, a tužena se neosnovano teretila za navedeni dug.
Tužena dakle, osporava postojanje tražbine tužitelja budući da ona nije vlasnica stana kojemu je tužitelj pružao svoje usluge, niti je jedina prijavljenog boravka u tom stanu, a dugi niz godina nije ni vođena u sustavu tužitelja kao korisnik usluga, da bi ju tužitelj na njoj nepoznat način utvrdio novim korisnikom.
Navodi da je sam tužitelj u postupku broj Povrv-331/23 iskazao kako nema ingerencıju promijeniti korisnika u sustavu bez da je novi korisnik dao suglasnost po tom pitanju, a takovu suglasnost tužena nije dala.
Ističe kako je sukladno Zakonu o parničnom postupku, teret dokaza na okolnost da bi tužena dala suglasnost na promjenu korisnika bila na strani tužitelja, odnosno radi se o pozitivnoj činjenici koju je bi tužitelj bio dužan dokazati, ne da tužena dokazuje negativnu činjenicu, ali i pored toga tužena želi raščistiti ovu situaciju kako se ubuduće ne bi množili sporovi s tužiteljem.
Štoviše u predmetu tog suda broj Povrv-677/2023 je prekinut postupak do završetka postupka u predmetu broj Povrv-331/23, u kojem bi se utvrdile okolnosti temeljem kojih je tužitelj tuženu utvrdio novim korisnikom.
Kako tužena nije pasivno legitimirana u ovom postupku, to predlaže pobijano rješenje o ovrsi staviti izvan snage, te joj omogućiti da u redovnom sudskom postupku predloži dokaze na okolnosti vlasništva predmetnog stana te osoba koje u njemu prebivaju.
Tužitelj u podnesku od 06. studenog 2025. god., navodi da je uvidom u knjigovodstvenu evidenciju, razvidno da tuženica nije podmirila utuženo dugovanje, kao ni troškove ovršnog postupka.
P o v
r v - 5 7 6 / 2 0 2 5
Nadalje, neosnovani su navodi tuženice kako ju je tužitelj svojevoljno upisao kao nositeljem mjernog mjesta bez njenog znanja i pravne osnove. Naime, ista je kao nositeljica mjernog mjesta upisana temeljem presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru.
Tužitelj je zaprimio priloženu presudu iz koje je razvidno da je korisnik, odnosno stvarni potrošač na mjernom mjestu [adresa], ZO, koja je nakon razilaženja sa suprugom ĆO ostala stanovati u navedenom stanu. Iz navedenog proizlazi da je upravo ona posjednik nekretnine za koju se evidentira potrošnja vode.
Također, iz presude proizlazi da je ĆO rješenjem suda dobio zabranu pristupa stanu u trajanju od šest mjeseci, čime je isključena mogućnost da on u navedenom razdoblju koristi uslugu javne vodoopskrbe na tom potrošnom mjestu. Slijedom toga kao nositeljica mjernog mjesta upisana je ZO.
Sukladno članku 3. stavku 1. točki 6. Zakona o vodnim uslugama, obveznik plaćanja vodne usluge je osoba koja stvarno koristi vodnu uslugu, odnosno koja troši vodu na određenom potrošnom mjestu. Stoga je pravilno što je u evidenciji kao obveznik plaćanja evidentirana ZO, kao stvarni korisnik i posjednik nekretnine.
Iz navedenih razloga, tužitelj smatra da je upis ZO kao nositeljice mjernog mjesta zakonit i utemeljen na stvarnom činjeničnom stanju.
Nadalje, iz poslovne evidencije tužitelja proizlazi da je tuženica tijekom cijelog spornog razdoblja uredno primala račune na svoje ime kao nositeljica potrošnog mjesta, te da nikada nije podnijela prigovor, reklamaciju niti zahtjev za odjavu korisnika što dokazuju ranije dostavljeni računi koji glase na ime tuženice.
Takvo postupanje jasno ukazuje da je bila svjesna statusa nositeljice mjernog mjesta i obveznice plaćanja vodne usluge, te je navedeni status prešutno prihvatila redovitim preuzimanjem i korištenjem usluge.
Slijedom navedenog, uvidom u navode iz prigovora tuženice, tužitelj ističe da su isti paušalni i izjavljeni samo i isključivo u svrhu odugovlačenja i izbjegavanja ispunjenja obveze.
Na pripremnom ročištu dana 27. studenog 2025. god., tužena navodi kako je pozivanje na odluku Prekršajnog suda neosnovano jer je dotadašnji korisnik obveznik plaćanja usluge tužitelja bio bivši suprug - vlasnik stana, koji je danas prijavljen na istoj adresi zajedno sa svojom kćerkom iz prvog braka. Tužena jest prekršajno prijavljivala bivšeg supruga, te se bori da bi dobila suvlasništvo stana, ali prebacivanje korisnika s vlasnika i potrošača u navedenom stanu na tuženu nije moglo biti izvršeno bez njene suglasnosti, jer se ne radi o tome da bi ona isključivo koristila usluge tuženika u predmetnom stanu, i ne može se primjenjivati čl. 3 Zakona o vodnim uslugama. Navodi da nema daljnjih dokaznih prijedloga.
Tužitelj je zatražio parnični trošak.
P o v
r v - 5 7 6 / 2 0 2 5
Sud je u dokazne svrhe pregledao spis predmeta javnog bilježnika Jagoda Vuković iz Splita, A. B. Šimića 2, posl. br. UPP/OS-Ovrv-223/2025, Karticu kupca za predmet tužbe br. 759/25 od 11. ožujka 2025. god., Potvrdu o izvršenom uvidu u podatke OIB sustava od 08.04. 2025. god., 30.04. 2025. god., i 02.06.2025. god., Potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu od 08.04.2025. god., Djelomični izvod otvorenih stavaka na dan 31. listopada 2025. god., Račun br. 2410721897 od 19.07.2024. god., br. 2410598698 od 21.06.2024. god., br. 2410488504 od 18.05.2024. god., br. 2410384576 od 23.04.2024. god., br. 2410264710 od 20.03.2024. god., br. 2410150772 od 17.02.2024. god., i Karticu kupca za predmet tužbe br. 759/25 od 31.10.2025. godine.
Tužbeni zahtjev je osnovan.
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbi čl. 66 st. 1, da vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno.
U odredbama čl. 84 st. 1 i st. 2 ZV-a, propisano je da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, održava taj dio o svome trošku, te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno. Kada dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoda otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine, duguje te naknade dobavljačima, odnosno davateljima usluga.
Zakon o vodnim uslugama (N.N. br. 66/19), propisuje u odredbi čl. 3 st. 6, da je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju, odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine, odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ovim Zakonom.
U odredbi čl. 42 st. 1 Zakona o vodnim uslugama, propisano je da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga.
Prema tome, obveznik plaćanja komunalnih usluga, pa tako i vodnih usluga nije nužno i isključivo vlasnik nekretnine tj. stana ili kuće za potrebe čijih ukućana se isporučuje vodna usluga od strane isporučitelj usluge, već to može biti i korisnik tj. posjednik nekretnine, a u konkretnom slučaju stana na adresi u [adresa].
Među strankama nije niti sporno da je tužena tijekom razdoblja od 17. 02. 2024. god., do 19. 07. 2024. god., živjela na adresi u [adresa], i koristila vodne usluge tužitelja kao isporučitelja vodnih usluga.
P o v
r v - 5 7 6 / 2 0 2 5
Štoviše, tužena navodi da nije jedina osoba prijavljenog boravka u predmetnom stanu, te da se bori da bi dobila suvlasništvo stana, dok tijekom ovog postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da ona nije vlasnica predmetnog stana kojem je tužitelj pružao svoje usluge.
Uvidom u pretragu osoba iz MUP evidencije, Ministarstva pravosuđa, utvrđeno je da tužena ZO OIB: [osobni identifikacijski broj] ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana u [adresa], još od dana **.**.2008. godine, te VO (ime oca ĆO), OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1997. god., od dana 17. srpnja 2013. godine.
Nadalje je uvidom u pretragu osoba iz MUP evidencije, Ministarstva pravosuđa, utvrđeno da je bivši suprug tužene ĆO (ime oca Z), OIB: [osobni identifikacijski broj], imao prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana u [adresa], u razdoblju od 26. 11. 2008. god., do 13. 09. 2009. god., te da od 13. 09. 2009. god., ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa].
Dakle, sasvim je jasno zbog čega su predmetni računi u razdoblju od 17.02. 2024. god., do 19.07. 2024. god., kao kupcu i korisniku vodnih usluga tužitelja, ispostavljeni upravo tuženoj ZO.
Pregledom priložene dokumentacije, i to Kartice kupca za predmet tužbe br. 759/25 od 11. ožujka 2025. god., i 31. listopada 2025. god., Djelomičnog izvoda otvorenih stavaka na dan 31. listopada 2025. god., i Računa br. 2410721897 od 19.07.2024. god., br. 2410598698 od 21.06.2024. god., br. 2410488504 od 18.05.2024. god., br. 2410384576 od 23.04.2024. god., br. 2410264710 od 20.03.2024. god., i br. 2410150772 od 17.02.2024. god., utvrđeno je da se predmetno potraživanje u iznosu od ukupno 397,47 Eur, odnosi na neplaćene račune tužitelja kao isporučitelja vodnih usluga, koji su ispostavljeni tuženoj kao kupcu i korisniku vodnih usluga na adresi u [adresa], u razdoblju od 17. 02. 2024. god., do 19. 07. 2024. god., a koji su dospjeli za plaćanje u razdoblju od 18. 03. 2024. god., do 18.08. 2024. godine.
Zakon parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), propisuje u odredbama čl. 230 st. 1, st. 2 i st. 3, da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.
Nema nikakve dvojbe da naprijed navedena dokumentacija, odnosno isprave priložene od strane tužitelja, predstavljaju javne isprva u smislu odredbi čl. 230 ZPP- a, koje dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje, dok tužena svojim paušalnim prigovorima iz odgovora na tužbu i tijekom postupka, ničim ne dokazuje da je neistinito navedena kao kupac i korisnik vodnih usluga tužitelja, a niti navodi da bi u priloženoj dokumentaciji bila neistinito utvrđena bilo koja druga činjenica ili da bi bila neispravno sastavljena, a sve u smislu odredbe čl. 230 st. 3 ZPP-a.
P o v
r v - 5 7 6 / 2 0 2 5
Tužena je stoga kao korisnik usluga tužitelja na adresi potrošnog mjesta u [adresa], obvezana da tužitelju kao isporučitelju vodnih usluga isplati neplaćenu naknadu na ime usluge isporuke pitke vode i odvodnje, u iznosu od ukupno 397,47 Eur, i to temeljem predmetnih računa dospjelih za plaćanje u razdoblju od 18. 03. 2024. god., do 18.08. 2024. godine, sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate.
Ukoliko tužena cijeni da u konkretnom slučaju u predmetnom stanu postoji više korisnika vodnih usluga tužitelja, tužena će nakon podmirenja predmetne tražbine tužitelju kao isporučitelju usluge, steći pravo regresnog potraživanja dijela isplaćene naknade spram ostalih korisnika tužiteljevih usluga na predmetnom potrošnom mjestu.
Radi svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci presude.
Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1, ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav tužbe 50 bod., sastav jednog podneska 50 bod., pristup na jedno ročište 12,5 bod, i pristup na jedno ročište 50 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 81,25 Eur, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju su priznati i javnobilježnički troškovi na ime javnobilježničke nagrade sa PDV-om u iznosu od 12,50 Eur, temeljem priloženog Računa br. 489/P1/2 od 18.03. 2025. god., kao i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe presude u iznosu od 13,27 Eur, sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 37/23).
U Splitu, 09. siječnja 2026. godine
S U D A C
Živomir Topić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA: - pun. tužitelja
- pun. tuženika
