Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: Povrv-150/2025-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu tog suda Vlatki Markuš kao sucu pojedincu, rješavajući u pravnoj stvari tužitelja HELIJE d.o.o., OIB: 44074860960, Funtana, Dalmatinska 37D zastupanog po punomoćniku Andreju Bašoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tužene OĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćnici Marti Licul, odvjetnici u [adresa], radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 27. studenog 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja OĆ, njegovog punomoćnika i punomoćnice tužene, 09. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi donesen po javnom bilježniku Mariji Hrvatin, iz Poreča, pod. Posl.br. Ovrv-102/2020, od dana 06. svibnja 2020. radi naplate potraživanja tužitelja prema tuženiku u djelomičnom iznosu od 1.570,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. travnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 210, 70 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.266,59 eura (dvije tisuće dvjesto šezdeset šest eura i pedeset devet centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj kao ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika ovdje tužene, javnom bilježniku Mariji Hrvatin u Poreču koja je donijela rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv- 102/2020 dana 06. svibnja 2020., a kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika, ovdje tužene, a radi naplate tražbine u iznosu od 12.500,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 210,70 eura.

2. Protiv toga rješenja ovršenik ovdje tužena je podnijela pravovremeni prigovor kojim pobija rješenje u cijelosti. Tvrdi da nikada nije od tužitelja naručila/zatražila izvođenje ikakvih radova ili usluga. Navodi da nije nikada bila u nikakvom ugovornom odnosu s tužiteljem koji bi opravdavao izdavanje predmetnog računa pa da stoga nema pravne osnove da mu išta plati.

3. Javna bilježnica je dostavila sudu cjelokupni spis posl. br. Ovrv-102/2020, a ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Povrv-112/2020-3 od 05. studenog 2020. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javne bilježnice Marije Hrvatin iz Poreča, poslovni broj Ovrv-102/2020 od 06. svibnja 2020. u dijelu u kojem je određena ovrha, a nakon pravomoćnosti tog rješenja (17. studenog 2020.) postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: račun 7-1-1 (2020.) od 16. ožuzjka 2020. (5), ugovor o radu UĆ (13), raskid njegovog ugovora o radu (14), izvod iz sudskog registra za tužitelja (17), fotografije (22-24), diplome majstorski ispit (25-28), email prepisku između z.z. tužitelja OĆ i tužene (28-30), rješenje ODO Pazin od 10. studenog 2020. (37-40), fotografije (42), saslušao je svjedoke TĆ (43-44), RĆ (44), UĆ (44-45), z.z. tužitelja OĆ (48-49), tuženu (49-50), svjedoke ĐĆ (52), BĆ (52-53), pročitao je nalaz i mišljenje građevinskog vještaka GĆ, dipl. ing. građ. (99-110), saslušao je vještaka GĆ, dipl. ing. građ. (128), izvršio je uvid u ispravljene tabele vještaka (132-133), te u prijepis zapisnika poslovni broj K-334/2021 Općinskog suda u Pazinu od 24. svibnja 2024. (130-131).

Sud je odbio prijedlog tužitelja da se kao svjedok sasluša ŠĆ, njegove knjigovođe s obzirom da je ista predložena samo na okolnost da je tužitelj tuženoj ispostavio predmetni račun kao i račun broj 4-1-1 (2019.), što nije sporno. Nadalje, sud je odbio prijedlog tužitelja da se pribavi e-radna knjižica za UĆ njegovog bivšeg zaposlenika, a supruga tužene s obzirom da je isti predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj nema opravdan razlog zbog kojeg taj dokaz nije predložio do zaključenja prethodnog postupka.

5. U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

6. U ovom postupku nije sporno:

- da je tužena uređivala stambeni objekt (apartman) u [adresa] zajedno sa svojim suprugom UĆ, s time da je tužena suvlasnica tog stambenog objekta,

- da je suprug tužene UĆ bio zaposlenik tužitelja od 01. lipnja 2017. do 18. srpnja 2018. (13-14), kroz koji period se je uređivao predmetni stambeni objekt tužene, između ostalog postavljanjem elektroinstalacija.

7. Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tužena naručila od tužitelja usluge za elektroinstalacije za apartman u [adresa] u periodu od 22. siječnja 2018. do 27. travnja 2018., da li je tužitelj izveo te radove te da li je stoga tužena dužna to platiti.

8. Iz računa 7-1-1 (2020) od 16. ožujka 2020. (5) proizlazi da je tužitelj izdao račun tuženoj za usluge elektroinstalacija za apartman u [adresa], za razdoblje od 02. siječnja 2018. do 27. travnja 2018. na iznos od 10.000,00 kuna neto, odnosno 12.500,00 kuna bruto.

9. Tužena tvrdi da nikada od tužitelja nije naručila/zatražila predmetne usluge.

10. Odredba čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisuje da ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Za sklapanje ovakvog ugovora zakon ne propisuje obvezan pisani oblik. Valjan je i usmeni ugovor o djelu.

11. Iz iskaza svjedoka TĆ (43-44) proizlazi da je kućni prijatelj s tuženom i njenim suprugom. Ima obrt koji se bavi elektroinstalacijama te mu je poznato da je tužena zajedno sa suprugom uređivala apartmane kojima je davao savjete u vezi elektroinstalacija, pozicije, količine materijala koji materijal su preko njega naručivali za izvođenje prvi i druge faze elektroinstalacija. Pojasnio je da prva faza predstavlja uštemavanje i postavljanje kablova u zid, a druga faza da predstavlja postavljanje utičnica i razvodnih tijela. Znao je navratiti kod njih za vrijeme kada su izvodili te radove te je viđao supruga od tužene kako izvodi određene elektroinstalacijske radove. Izjavio je da je jednom prilikom sreo i z.z. tužitelja OĆ koji fizički ništa nije radio, a za kojeg je pretpostavio da je pomagao kod postavljanja razvodnog ormarića odnosno to su mu rekli tužena i njen suprug. Na pitanje da li mu je poznato da li su tužena i njen suprug angažirali koga da izvodi elektroinstalacije u predmetnim apartmanima odgovorio je da ne. Ne zna da li je posao koji je suprug tužene UĆ obavljao kod tužitelja uključivao i elektroinstalacijske radove. Na pitanje koliko je vremena potrebno da se izvedu elektroinstalacijski radovi u apartmanima tužene odgovorio je da za prvu fazu treba 5-7 dana, a za drugu 3-5 dana uz uvjet da taj posao rade dva radnika puno radno vrijeme (8 sati dnevno).

Iz iskaza svjedoka RĆ (44) proizlazi da je bio zaposlenik salona namještaja Mima koji je u dva navrata bio kod tužene u njenim apartmanima u vezi reklamacije namještaja koji im je dovezen iz salona namještaja Mima kojim prilikama se zadržao po par sati, 2-3 sata, te je svaki puta vidio i z.z. tužitelja i supruga tužene kako nešto rade oko struje. Izjavio je da su tada apartmani već bili završeni, zidovi su bili okrećeni i koliko se sjeća oni su radili neke završne radove oko struje. Iz iskaza svjedoka UĆ (44-45) inače supruga tužene proizlazi da je bio zaposlenik tužitelja od 2017. pa do srpnja 2018. za koje vrijeme su uređivali supruga i on apartman u [adresa]. Što se tiče elektroinstalacija izjavio je da su one u tom apartmanu rađene od početka 2018. pa do lipnja 2018., u dvije faze koje da je odradio on jedino da se je z.z. tužitelja O pred kraj ponudio da pomogne oko spajanja ormara za struju s time da mu je on u tome pomagao i koji posao je trajao 2- 3 sata. Za to mu nije platio jer se je on kao prijatelj ponudio da to učini. Nadalje je izjavio da su supruga i on bili ti koji su, što se tiče elektroinstalacija, odredili gdje će se što štemati, gdje će se što od razvodnih tijela, utičnica i prekidača postaviti. Što se tiče njegovog radnog vremena kod tužitelja izjavio je da je to radno vrijeme bilo klizno i diktirao ga je z.z. tužitelja. Došao bi kod z.z. tužitelja OĆ u osam sati te su pili kavu do devet te počeli raditi do marende nakon koje bi nastavili sve dok z.z. tužitelja KĆ ne bi rekao da je za danas gotovo. To da je neki dan bilo po nekoliko sati, a nekada i više. Pojasnio je da se je posao koji je radio kod tužitelja sastojao u postavljanju solarnih ćelija, izvođenja građevinskih radova na dvije kuće od z.z. tužitelja OĆ s time da se svaka kuća sastojala od dva stana. Izjavio je da kada z.z. tužitelja OĆ nije bilo da ni on nije radio pa tako da ga nije bilo 10-15 dana u ožujku i travnju 2018. za koje vrijeme on nije radio u kućama z.z. tužitelja već u svom apartmanu za koje vrijeme da je dobivao plaću. Izjavio je da su sav materijal za elektroinstalacije platili supruga i on, a naručili su ga putem gospodina TĆ. Istaknuo je da između supruge, z.z. tužitelja OĆ i njega nikada nije bilo razgovora da bi z.z. tužitelju ili tužitelju platili bilo kakve radove u vezi njihovog apartmana. Da bi z.z. tužitelja dolazio u njihov apartman za vrijeme dok su se izvodili radovi, ali nakon što bi oni završili s poslom i kako bi vidio kako napreduju radovi, zapalili cigaretu i ništa više. Nadalje je izjavio da su radovi u vezi elektroinstalacija fotografirani, koje fotografiranje je obavio z.z. tužitelja O koji je sam predložio da se to učini kako bi se kasnije znalo gdje je što od instalacija postavljeno. Izjavio je da su fotografije snimljene u poslijepodnevnim satima s time da ima fotografija koje su snimljene po danu što nije čudno jer je s poslom kod tužitelja znao završiti i ranije. Na pitanje koliko je sati rada utrošio na prvu i drugu fazu elektroinstalacijskih radova odgovorio je da je prva faza trajala dan do dan i pol, odnosno nekih 10-12 sati, a druga faza neka 3-4 sata. Nadalje je izjavio da kada se povuku kablovi za struju da se oni na neki način označavaju u čemu da mu je pomogao z.z. tužitelja KĆ. Pojasnio je da je to započeo raditi on, a onda je preuzeo z.z. tužitelja kako bi to kasnije znao spojiti s ormarićem. Na pitanje kako je moguće da je z.z. tužitelja KĆ označavao kablove, a nije ih postavljao odgovorio je da je sve bilo otvoreno, da nije bilo zamaltano i da se mogla vidjeti jačina kabla. Osim toga da je z.z. tužitelja KĆ manje-više svaki dan bio u apartmanu, dok je TĆ bio svega jedanput s time da su mu jedan i drugi davali savjete u vezi elektroinstalacija. Još je izjavio da je bio prijatelj sa z.z. tužitelja OĆ koje prijateljstvo je počelo prije nego što se zaposlio u njegovom poduzeću te su si kao prijatelji međusobno pomagali. Pojasnio je da je kod tužitelja prestao raditi 13. srpnja 2018. na način da je z.z. tužitelja KĆ nazvao njegovu suprugu te joj rekao da ga više ne može plaćati. Nakon toga ga je on nazvao te mu je rekao da ne dobiva novac iz Njemačke i da je to razlog zašto ga više ne može plaćati s time da ga je odmah pitao da li zna nekoga tko bi radio kod njega što mu je bilo potrebno kako bi od države tražio poticaje za solarne elektrane. Na to mu je rekao neka mu da otkaz, a on da ga je zamolio da on sam da otkaz na što je pristao. Napomenuo je da je z.z. tužitelja KĆ od njega tražio da mu vrati sve plaće koje mu je isplatio za vrijeme dok je kod njega bio zaposlen na što mu je odgovorio da će mu ih vratiti ako je to po zakonu na što mu je odgovorio da nije te mu ponudio da potpišu ugovor o zajmu kojim bi mu vratio novac odnosno plaće.

Iz iskaza svjedoka ĐĆ (52) proizlazi da je odradio jedan posao u apartmanu tužene koji posao je radio jedan dan i to u nedjelju, a radilo se o zidanju pregradnog zida za što mu je platio suprug tužene UĆ.

Iz iskaza svjedoka BĆ (52-53) proizlazi da je radio jedan građevinski posao (gletanje zidova, navlačenje fasade, postavljanje tropova, navlačenje mrežice, ljepila, krečenje i dr.) u apartmanu u [adresa] za što ga je angažirao DĆ. Taj posao da je radio u par navrata (10-15 puta) tako da je znao doći ujutro i raditi do na večer za koje vrijeme je uvijek tamo viđao z.z. tužitelja OĆ i supruga tužene UĆ koji su radili nešto vezano za struju. Pojasnio je da je vidio OĆ da označava pozicije po zidu, a suprug tužene je štemao kanalice za elektroinstalacije. Iz iskaza z.z. tužitelja OĆ (48-49) proizlazi da su ga tužena i njen suprug UĆ pitali da li bi im mogao u njihovom apartmanu izvesti elektroinstalacije, a to da je bilo negdje početkom 2018. Pristao je s time da je tražio da mu za taj posao plate oko 10.000,00 kuna, na što su oni pristali jer je bio bitno jeftiniji od drugih lokalnih majstora. Pojasnio je da se je taj posao sastojao od dvije faze. Prva faza uključivala je rađenje sheme, štemanje zidova po toj shemi i postavljanje kablova u ištemane zidove, koji posao je započet u veljači ili ožujku 2018. i trajao je nekih 14 dana, a obavljao ga je on, a pomagao mu je UĆ obzirom da je bio zaposlen u njegovom poduzeću. Druga faza uključivala je postavljanje utičnica, spajanje na ormar gdje su osigurači i na sat, koji posao je većinom odredio on jer je specifičan i zahtjeva znanje, a što da je bilo u travnju ili svibnju i trajalo je nekih 5-7 dana. Uz taj posao njegovo poduzeće odnosno UĆ i on odrađivali su i drugi posao i to na uređenju tog predmetnog apartmana. Što se tiče plaćanja da je dogovor bio da kad se apartman završi i kad se počne iznajmljivati da će mu platiti od zarade od iznajmljivanja. Te godine apartman se iznajmljivao, međutim po završetku sezone krajem rujna nije mu plaćeno. Na pitanje što je poduzeo po pitanju naplate tog posla odgovorio je da je nakon sezone sreo UĆ, supruga od tužene kojeg je pitao kada će podmiriti račun, a da mu je odgovorio da nemaju novaca te ga je zamolio da ga pričeka na što je pristao s time da nisu definirali rok koliko će ga čekati. Nakon toga da je imao drugog posla, drugih obveza tako da više i nije previše mislio o ovom poslu i njegovoj naplati, ali je ipak na kraju izdao račun na iznos od 10.000,00 kuna plus PDV te traži da mu se on plati. Na pitanje kako to da je u predmetnom računu naznačeno razdoblje od 22. siječnja 2018. do 27. travnja 2018. kao vrijeme obavljanja predmetnog posla, a izjavio je da je s poslom prve faze započeo u veljači ili ožujku 2018. odgovorio je da je imao sve sate zapisane i da je na temelju toga izdao račun. To što je danas izjavio malo drugačije da je iz razloga što nije očekivao to pitanje pa se je zbunio. Nadalje je izjavio da je izradio shemu za elektroinstalacije i to plavim sprejem po zidovima, a isto tako da je označavao kablove i to na njemačkom jeziku. Na ormariću gdje su povezane sve te žice da je izradio dijagram, a što da je vidljivo na fotografijama na listu 42 koje su označene slovima B i C. Na pitanje koliko radnih sati je trebalo za obaviti predmetni posao odgovorio je cca 220 sati, a njegova satnica da je 200,00 kuna. Nadalje je izjavio da je tužena imala ideju kako bi trebalo složiti apartman odnosno gdje bi bila rasvjetna tijela, a on joj je isto tako savjetovao gdje bi trebala biti pojedina rasvjetna tijela. To savjetovanje i nalozi da su bili usmeni, ali su komunicirali i porukama iz kojih da se vidi gdje bi se trebala koja rasvjeta postaviti. Na pitanje da li je ikada ikome radio elektroinstalacije iz usluge odgovorio je da je i to kako neke sitne poslove tako i kompletnu elektroinstalaciju. Istaknuo je da se je o predmetnom poslu usmeno dogovorio s tuženom, o svim bitnim stvarima vezanim za taj posao. Na pitanje da li mu je tužena pomogla u vezi s nekim njegovim poslovima s općinom [adresa] odgovorio je da mu je pokušala pomoći i to u vezi s komunalnom naknadom u općini [adresa], ali mu nije pomogla, kao da mu nije pomogla niti savjetovala u vezi natječaja za EU fondove. Na pitanje da li mu je ona davala kakve informacije na njegov zahtjev odgovorio je da mu je znala proslijediti nekakve informacije na hrvatskom jeziku, ali da je njegov hrvatski tada bio loš i nije razumio, a zašto mu ih je prosljeđivala da ne zna, možda jer joj je bilo dosadno na poslu. Na pitanje da li je od tužene tražio pojašnjenja vezano uz poticaje iz EU fondova odgovorio je da se ne sjeća s time da je moguće da je bila komunikacija putem telefona, poruka vezano za poticaje iz EU fondova. Na pitanje da li je tuženoj za njezine savjete što platio odgovorio je da nije. Vezano uz to izjavio je da se njegovo poduzeće nije prijavilo za nikakve poticaje iz EU fondova, a niti mu je tužena pripremala kakvu dokumentaciju za prijavu za te fondove. Iz iskaza tužene (49-51) proizlazi da nikakvog dogovora s tužiteljem nije bilo. Da je z.z. tužitelja KĆ bio prijatelj s njenim suprugom kod kojeg je i radio i koji su se međusobno družili i izvan radnog vremena, te su bili često zajedno. U tim druženjima da su pričali o svemu i međusobno se savjetovali, pomagali. KĆ da je vrhunski stručnjak za struju, te su se s njim savjetovali vezano za stvari o struji pa tako i u vezi veš mašine i slično, ali i u vezi postavljanja elektroinstalacija u predmetnom apartmanu. Međutim, da se je KĆ s njom savjetovao vezano za EU fondove što nije njena struka, ali da je on znao dobivati ponude od Adria bonusa koje joj je prosljeđivao kako bi provjerila da li se on može kandidirati za određeni EU fond, a osim toga, da je provjeravala njegove nekretnine u katastru i sl. Nikada nikakvog dogovora između njih u vezi plaćanja bilo čega da nije bilo. Što se tiče predmetnih radova izjavila je da je 90% tih radova odradio njezin suprug dok je preostalih 10% odradio KĆ, on ih je savjetovao gdje da stave rasvjetna tijela, utičnice, a što se tiče razvodne kutije ne zna tko je to odradio, ne zna tko je napravio shemu za elektroinstalacije po zidovima. Međutim, zna da je po toj shemi njezin suprug štemao. Izjavila je da je krajem lipnja apartman u potpunosti završen i nakon sređivanja dokumentacije za iznajmljivanje počeli su ga iznajmljivati negdje od sredine srpnja 2018. Negdje u to vrijeme njezin suprug da je prestao raditi kod tužitelja nakon čega nikakve komunikacije između KĆ i nje nije bilo. Zna da se je on jednom sreo s njezinim suprugom, a razgovarali su o tome da se nju pusti na miru. Naime KĆ, se je želio njoj osvetiti, da je želio napraviti svađu između supruga i nje kako bi ih razdvojio i to zato jer je bio zaljubljen u njenog supruga. Nadalje je izjavila da kada je dobila dopis od odvjetnice tužitelja da je sa suprugom otišla kod te odvjetnice na razgovor. KĆ nije bio prisutan, ali ga je ta odvjetnica na telefon nazvala. Tom prilikom je predložila da tužitelj stornira predmetni račun, ali i onaj drugi za koji se je isto vodio sudski postupak vezano za radove u predmetnom apartmanu. KĆ da je tražio povrat plaća od njenog supruga, ali ih njezin suprug nije želio vratiti jer je smatrao da ih je zaradio. Međutim, ona ja predložila da KĆ vrate te plaće koje se u lipu poklapaju sa iznosom onog drugog računa i to iz razloga jer se je bojala KĆ. Naime, da im je provaljeno u kuću od strane čovjeka koji je uhvaćen na dijelu i koji je u to vrijeme bio partner od KĆ. Zatim da su se neki ljudi došli raspitivati se o njenom suprugu u Plodine gdje je radio. Ima dvoje djece i bojala se je. Odvjetnica da je rekla da će pokušati urazumiti svog klijenta, ali da je tvrdoglav i nakon čega im nikada ništa više nije javljeno. Izjavila je da su sestra i ona suvlasnici kuće u sklopu koje se nalazi predmetni apartman. Na pitanje da li je odobrila izvođenje predmetnih elektroinstalaterskih radova odgovorila je da je svom suprugu odobrila izvođenje tih radova. Istaknula je da je u predmetnom računu naznačeno da su predmetni radovi trajali do 27. travnja 2018., a KĆ da im je nakon toga posudio novac kako bi završili taj apartman, a zašto bi im posudio novac ako su mu dužni. Još je izjavila da je z.z. tužitelja prijavila policiji zbog izdavanja predmetnog i onog drugog računa jer su to krivotvorene, odnosno, lažne isprave. O toj prijavi postupak je završio na način što je sudac zaključio da je djelatnik KĆ radio u predmetnoj nekretnini ne pitajući se da je taj radnik njen suprug.

12. Iskaze ovih svjedoka sud ocjenjuje jasnim, logičnim i uvjerljivim koji su u skladu s drugim provedenim dokazima, a iz kojih proizlazi da se je uređivao predmetni apartman u kojem su vidjeli da suprug tužene izvodi određene radove, a isto da su tamo vidjeli i zz tužitelja koji u pravilu nije radio, odnosno samo iz iskaza jednog svjedoka BĆ proizlazi da je tom prilikom crtao instalacije po zidovima. Međutim iz njihovih iskaza ne proizlazi da imaju bilo kakvog saznanja da su tužitelj i tužena ili njen suprug zaključili ugovor o djelu.

13. Iz e-prepiske između z.z. tužitelja i tužene od 23. siječnja 2018. (28-29) proizlazi da je tužena z.z. tužitelju poslala link u vezi slavine za instant zagrijavanja vode na što joj je on odgovorio da je pregledao njemačke stranice, te da je protočni bojler za kuhinju 90,00 eura do 100,00 eura ali kvalitetniji. Pojašnjavao je da je velika razlika između bojlera i protočnog grijača. Na tu poruku odgovorila je tužena na način da "znači ako sam dobro shvatila ti misliš da je najbolja varijanta uzeti protočni bojler? On ide ispod kuhinje? Je veliki? Zauzima puno mjesta?". Na to odgovara KĆ na način da naširoko pojašnjava zašto je za njega najbolja varijanta mali protočni bojler. Na kraju te poruke istaknuo je da može večeras navratiti do njih pa budu popričali. Na to je odgovorila OĆK zahvalivši se na iscrpnom objašnjenju te je istaknula da mu vjeruju 100% i da znaju da bilo koji njegov savjet će biti najbolje rješenje za njihovu situaciju.

14.Iz ove prepiske proizlazi da je zz tužitelja davao savjete tuženoj u vezi protočnog bojlera. Sama tužena je priznala da je zz tužitelja KĆ pomagao u izvođenju predmetnih elektroinstalacijskih radova s time da je naglasila da je 90% tih radova izveo njezin suprug. Isto tako je i njezin suprug UĆ priznao da je dio tih radova odredio zz tužitelja i to crtao instalacije po zidovima i priključio kablove na glavni ormarić. Znači nije sporno da je zz tužitelja kao i suprug tužene odradio elektroinstalaterske radove u apartmanu tužene. Sporno je da li je između njih sklopljen ugovor o djelu te da li je taj posao suprug tužene odradio kao zaposlenik tužitelja. Vezano uz to iz provedenih dokaza proizlazi da su se ti radovi obavljali u dvije faze. Svjedok TĆ, po struci elektrotehničar, izjavio je da prva faza traje pet do sedam dana, a druga faza tri do pet dana s time da se radi puno radno vrijeme. Svjedok UĆ, suprug tužene, izjavio je da je prva faza trajala dan do dan i pol, jedno 10 do 12 sati, a druga faza tri do četiri sata. KĆ, zz tužitelja je izjavio da je prva faza trajala 14 dana, a druga pet do sedam dana. Iskazi svjedoka TĆ i zz tužitelja se u tom pogledu donekle poklapaju, a kako su obojica po struci elektrotehničari, koji se bolje razumiju u taj posao od supruga tužene, sud smatra da je predmetni posao trajao kako je to izjavio zz tužitelja. Međutim, taj posao se nije radio sustavno već povremeno, jer to proizlazi iz iskaza i zz tužitelja (koji se je i zbunio i nije znao objasniti zašto se vrijeme naznačeno u predmetnom računu ne poklapa s njegovim iskazom) i tužene i njenog supruga, znači kada se je stiglo, što govori u prilog tome da nije bio ugovoren, te da je zz tužitelj pomagao tuženoj i njenom suprugu, kao prijatelj, kome je tužena isto tako pomagala (sam zz tužitelja je izjavio da mu je tužena pomagala u vezi natječaja za EU fondove za što joj nije platio).

15. Osim toga iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu broj KP- DO-656/2020-9 od 10. studenog 2020. proizlazi da je odbačena kaznena prijava protiv osumnjičenika OĆ zbog kaznenog djela krivotvorenja-krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. i 2. KZ/11 (37-40). Međutim iz zapisnika o raspravi u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Pazinu poslovni broj K-334/2021 od 24. svibnja 2024. (130-131) proizlazi da je vođen kazneni postupak protiv okrivljenika OĆ zbog kaznenog djela iz članka 279. stavak 1. i dr. KZ/11 (produljeno kazneno djelo krivotvorenja, krivotvorenjem službene ili poslovne isprave) i to krivotvorenja računa broj 4-1-1 (2019.) na kojem ročištu se je okrivljenik izjasnio da se smatra krivim, da mu je žao zbog događaja te je obećao sudu da se takvo više neće ponoviti, nakon čega je Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu predložilo da se postupak riješi po članku 206.d ZKP/08 odnosno po načelu svrhovitosti, ako na to pristane oštećenik, na što su oštećenici UĆ i OĆK pristali te nisu postavili imovinsko pravni zahtjev i nisu potraživali troškove. Općinsko državno odvjetništvo je predložilo da okrivljenik u korist udruge Hoću Mogu uplati iznos od 500,00 eura u roku od 30 dana. Nakon toga sud je donio rješenje kojim je prekinuo kazneni postupak do uplate iznosa od 500,00 eura u korist udruge Hoću mogu Pazin u roku od 30 dana.

Znači, sam z.z. tužitelja je izjavio da se smatra krivim zbog kaznenog dijela krivotvorenja službene ili poslovne isprave – znači računa koji je prethodio predmetnom računu.

Nadalje, tužitelj je sam u tužbi naznačio da je tuženoj uputio dopis kojim je od nje zahtijevao da plati račun broj 4-1-1 (2019.) u iznosu od 41.778,90 kuna s napomenom da ukoliko navedeni iznos bude podmiren, da neće tražiti dodatni iznos za postavljanje elektroinstalacija u apartmanu tužene (12-13).

Tužena nije platila račun broj 4-1-1 (2019.) za koji je sam z.z. tužitelja priznao da je krivotvoren, odnosno da je ispostavljanjem toga računa počinio kazneno djelo krivotvorenja, krivotvorenjem službene ili poslovne isprave.

S obzirom na to sud smatra da je i predmetni račun iskonstruiran te je još jedna potvrda da nikakvog ugovora o dijelu između tužitelja i tužene nije bilo,

16. Sve to govori u prilog da ugovor o djelu, odnosno posao koji je naznačen u predmetnom računu nije bio ugovoren između parničnih stranaka. Posao koji je zz tužitelja ipak odradio u apartmanu tužene temelji se na njihovom prijateljskom odnosu tim više što je suprug tužene bio tada zaposlenik tužitelja. Prijateljstvo je prestalo, prestao je i suprug tužene raditi kod tužitelja i nakon toga tužitelj ispostavlja dva računa, prvi za koji je priznao da ga je krivotvorio i drugi – predmetni za koji sudu nije pružio dovoljno dokaza da bi sud mogao zaključiti da je nastao nakon odrađenog ugovorenog (dogovorenog) posla.

17. Radi toga tužena nije dužna podmiriti predmetni račun iz kojeg razloga je sud presudio kao u izreci pod toč.I.

18.Sud je proveo vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku GĆ, dipl. ing. građ. radi utvrđenja koji su radovi u vezi elektroinstalacija u apartmanu tužene izvedeni te vrijednosti tih radova. Međutim, kako je sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi zbog razloga na koje ne utječe provedeno vještačenje nema potrebe da se navode zaključci toga vještačenja.

19.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.570,00 eura i s obzirom da tuženu zastupa punomoćnica koja je odvjetnica sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Priznati trošak odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu (prigovora) u iznosu od 200,00 eura, trošak PDV-a od 25% na taj iznos tj. 50,00 eura, trošak zastupanja na ročištima dana: 02. ožujka 2021., 09. lipnja 2021., 29. lipnja 2021., 24. studenog 2021., 16. listopada 2023., 03. srpnja 2024. i 27. studenog 2025. u iznosima od po 200,00 eura, trošak PDV-a od po 25% na te iznose tj. od po 50,00 eura, trošak sastava podneska od 21. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura, trošak PDV-a od 25% na taj iznos tj. 50,00 eura, te trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 16,59 eura, ukupno 2.266,59 eura.

Sud tuženoj nije priznao trošak sastava podnesaka od 08. prosinca 2020. i 30. prosinca 2022. s obzirom da je navode iz tih podnesaka mogla usmeno iznijeti na ročištima. Nije joj priznao ni trošak sudske pristojbe na prigovor koji se smatra odgovorom na tužbu s obzirom da obveza plaćanja te pristojbe nastaje tek po pravomoćnom završetku parničnog postupka ovisno o uspjehu.

20. Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 09. siječnja 2026.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.