Posl.br. P-394/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Petroneli Jakobušić , kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Medoviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženice HG, rođ. SG, pok. MGG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, kao nasljednica ranije tuženice SG, radi utvrđenja, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene dana 24. studenog 2025. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženice, dana 09. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica i za 1/12 dijela prava vlasništva kat. čest. br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na osnovu dosjelosti, pa je tuženica HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti uknjižbu 1/12 dijela prava vlasništva kat. čest. br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime tužiteljice MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uz istovremeno brisanje 1/12 dijela prava vlasništva kat. čest. br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena tuženice HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a sve temeljem ove presude."

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.325,00 eura u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom koje na taj iznos teku od dospijeća, pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica MG u svojoj tužbi od 29. listopada 2009. godine, koju je podnijela protiv tadašnje tuženice SG, navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku na čest. zem. [katastarska čestica]. z. ul. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina], tužiteljica uknjižena za 5/6 dijela, dok je pok. M HGG pok. CG, uknjižen za 1/6 dijelova. Iza uknjiženog suvlasnika, pok. MGG, koji je umro 2005. godine pod posl. brojem 0-601/05, proveden je ostavinski postupak, te je njegovom nasljednicom proglašena tada tužena VG, supruga ostavitelja. u cjelini. Utužene čestice zemlje nisu bile obuhvaćene navedenim rješenjem o nasljeđivanju, ali je iz istog vidljivo da je tuženica univerzalna pravna slijednica uknjiženog suvlasnika. Navodi da tuženica nikad nije bila u posjedu utuženih čestica zemlje, već se iste od 1963. godine nalaze u mirnom i neometanom posjedu tužiteljice, odnosno prije toga u posjedu njezinog pok. oca JG, pok, CG. Smatrajući da će tako lakše riješiti zemljišnoknjižno stanje, suprug tužiteljice EG je 2009. godine podnio je zahtjev da se u popis posjeda upiše uknjiženi suvlasnik, tada već pok. ČG pok. CG. Navodi se da je tužiteljica na navedenim česticama zemlje, zajedno sa suprugom, izgradila obiteljsku kuću, koju su započeli graditi 1987. godine, a u istu su uselili 1989. godine, međutim, za istu ne može ishoditi građevnu dozvolu jer nije uknjižena kao vlasnica za cjelinu prava vlasništva. Tvrdi se da utužene čestice zemlje predstavljaju prirodnu cjelinu, te da su ograđene zidom. Tužiteljica je dakle, nalazeći se u mirnom posjedu navedenih nekretnina preko 40 godina dosjelošću stekla pravo vlasništva i onog dijela nekretnina na kojem je još uvijek uknjižen pok. ČG MGG pok. CG, te predlaže utvrditi da je ista vlasnica 1/6 kat. čest. [katastarska čestica] k.-o Petrovo Selo i da je tuženica dužna trpjeti da se ista uknjiži kao vlasnica.

2. U odgovoru na tužbu tadašnje tuženice SG od 24. studenog 2009. (list spisa 9-11) se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu, te je predložila da se ista u cijelosti odbije kao neosnovana, a da se tužiteljica obveže na naknadu parničnog troška. Navodi da je točan navod tužiteljice u tužbi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku na čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uknjižena tužiteljica za 5/6 dijela prava vlasništva dok je pravni prednik tuženice pok. SGG uknjižen za 1/6 dijela prava vlasništva, a točan je i navod da je proveden ostavinski postupak iza smrti supruga tuženice i to pok. CGG kojim je tuženica proglašena njegovim jedinim nasljednikom kao i da predmetne nekretnine nisu bile obuhvaćene u donesenom rješenju o nasljeđivanju. Međutim, navodi da su svi ostali navodi tužiteljice netočni i neutemeljeni. Navodi da su netočni navodi tužiteljice da je ona predmetnu nekretninu stekla dosjelošću, te da je u mirnom i nesmetanom posjedu tih nekretnina preko 40 godina.Navodi da se pravi prednik tuženice pok. SGG pok. CG i pravni prednik tužiteljice nalaze u nepodijeljenoj suvlasničkoj zajednici, pa su netočni navodi tužiteljice da tuženica nikada nije bila u posjedu predmetnih nekretnina, te da su oni predmetne nekretnine stekli dosjelošću i najposlije kao da su oni dugogodišnji zakoniti i pošteni posjednici nekretnina, te da nije samostalan, već ni pošten. Navodi da tužitelji nisu pošteni posjednici govori i činjenica, a što je i njima dobro poznato, da su predmetne nekretnine iz ove parnice ali i druge nekretnine stranaka u nepodijeljenoj suvlasničkoj zajednici, te da dioba formalno do kraja nikada nije provedena, da su zapravo u suvlasničkoj zajednici bili i jesu otac tužiteljice JG i pokojni suprug SGG.Navodi da je kada je vođen ostavinski postupak iza smrti njihovog oca doneseno rješenje o nasljeđivanju koje je naravno postalo pravomoćno. Navodi da pravomoćnošću tog rješenja pokojni suprug tuženice kao i njegov brat BG postali su zakoniti posjednici predmetnih, ali i drugih nekretnina. To je tzv. nasljednički posjed koji je u konkretnom slučaju čist i neupitan. Nadalje navodi da bi bilo nevjerojatno da sada tužiteljica tvrdi da nije znala za to rješenje o nasljeđivanju i za zakoniti upis svoga dunda (strica) u zemljišnu knjigu. Navodi da je na taj način prednik tuženice postao suvlasnik predmetnih nekretnina, što je dakle nedvojbeno. Jedno od osnovnih ovlaštenja koje izvire iz sadržaja prava vlasništva, odnosno suvlasništva u ovome slučaju je pravo na posjed. Ističe da je kod suvlasništva suvlasnik ovlašten na posjed suvlasničke stvari, ali samo u opsegu svog alikvotnog dijela, to znači da posjed suvlasničke stvari pripada samo (svim) suvlasnicima zajedno. Navodi, prema tome, kod suvlasništva se može glede posjeda govoriti samo o suposjedu, a ne o samostalnom posjedu kakvim se smatra tužiteljica. Stoga smatra da su ti navodi tužiteljice neosnovani. Uzgred, napominje da je i u Područnom uredu za katastar Dubrovnik koji je mjerodavan da vodi posjedovno stanje prednik tuženice uredno opisan kao posjednik u posjedovnom listu za 1/6 dijela, baš sukladno njegovom alikvotnom suvlasničkom dijelu. Ističe da su neosnovani i navodi tužiteljice kojima tvrdi da je na predmetnim nekretninama stekla pravo vlasništva dosjelošću. U konkretnom slučaju što se tiče kakvoće samostalnog posjeda koja je potrebna na strani tužiteljice nedvojbeno je da ona ne samo da nije samostalna, već nije niti poštena. Ponavlja se da sama činjenica da je nakon ostavinske rasprave tužiteljičina djeda, njenom ocu BG dostavljen primjerak rješenja o nasljeđivanju jasno govori da je on znao i morao znati da je njegov brat pok. HGG suvlasnik predmetnih nekretnina. Uistinu temeljem tog rješenja on se upisao i u zemljišnu knjigu, što automatski znali da tužiteljica nema pošteni posjed i da apsolutno nema uvjeta ni za ostvarenje zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva istih temeljem dosjelosti. Stoga smatra da se tužiteljičina tvrdnja da se u odnosu na tuženicu nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu (kvalificiranom) neosnovana. Navodi da apsurdnost bude još veća tužiteljica tvrdi da je u posjedu predmetnih nekretnina odavno jer da je zajedno sa suprugom počela graditi kuću 1987. godine, a da je u istu uselila 1989. godine, ali da ne može ishoditi dozvolu, iako je evidentno da te nekretnine zajedno imaju ni manje ni više 9.704 m2. Navodi da se konkretna nepodijeljena suvlasnička zajednica ticala i egzistirala između braće JG i MGG, a sada nakon Mihove smrti, ta se suvlasnička zajednica odnosi naravno između oca tužiteljice i same tuženice, pa je nevjerojatno kako sada njegova kćer na flagrantan i nepošten način protuzakonito želi prigrabiti označenih 9.700 kvadrata.

3. Tužiteljica u podnesku kojeg je predala na ročištu od 9. ožujka 2010. godine (l.s. 16) u bitnome navodi je navela da je pokojni otac tužiteljice JG " SGG" 1970. godine, od pravnog slijednika (prvotne) tuženice (njenog pok. supruga UG "Pećine") kupio 1/6 dijela prava vlasništva svih nekretnina koje je ovaj naslijedio iza njihovog pok. oca CG, dakle svih nekretnina koje je pravni prednik tuženice naslijedio, te je isplatio dogovorenu kupoprodajnu cijenu i stupio u posjed istih, na koji način je ugovor u potpunosti realiziran. Navodi da tužiteljica nema izvornik već samo presliku tog ugovora, naslovljenog kao "Pogodba kupnje i prodaje", međutim, navodi da je isti prijavljen tadašnjom Općinskoj upravi društvenih prihoda Dubrovnik, da je zaveden pod brojem UP/I-2117-08-06-13/359-70 od 5. lipnja 1990. godine. Stoga znajući da je njen prednik kupio utužene nekretnine, ta da je neometan od bilo koga od 1963. godine, pa do svoje smrti, te da se do smrti nalazio u posjedu tih nekretnina, da je tužiteljica nakon očeve smrti nastavila na isti način koristiti te nekretnine, te je na istima sagradila i obiteljsku kuću, pa se nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom (kvalificiranom posjedu utuženih nekretnina), te je stekla vlasništvo dosjelošću.

4. Tuženik podneskom predanim na ročištu od 30. ožujka 2011. godine navodi da JG nije preminuo, da Pogodba kupnje i prodaje ne sadrži potpis OG. Poriče da bi njen pok. suprug ČG prodao, a otac tužiteljice kupio 1/6 dijela nekretnina koje je naslijedio iza svog oca, da ugovor nije ovjeren, a činjenica da je plaćen porez po tom ugovoru smatra irelavantnim. Nadalje navodi da posjed nije samostalan, kao niti da postoji poštenje jer da je tužiteljica znala da je HGG suvlasnik nekretnina. Predlaže grafološki vještačiti potpis UG.

5. Rješenjem suda P-1482/2009 od 15. rujna 2015. godine prekinut je postupak jer je tuženica SG preminula, a rješenjem P-1482/2009 od 02. prosinca 2019. godine nastavljen postupak i pozvani nasljednici ZG i HG iza pok. SG preuzeti postupak.

6. Tužiteljica podneskom od 11.svibnja 2020. godine je povukla svoju tužbu u odnosu na tuženika ZG. Tuženik ZG je podneskom od 12. svibnja 2020. godine pristao na povlačenje i naveo da ne traži troškove postupka.

7. Rješenjem ovog suda P-275/2021 od 22. ožujka 2021. godine (nastavio se voditi pod novim poslovnim brojem) utvrđeno je povlačenje tužbe u odnosu na tuženika ZG.

8. Tuženica podneskom do 03. travnja 2021. godine u bitnome navodi da je u postupku P-502/08 utvrđeno da je Pogodba kupnje i prodaje iz 1970. godine ništetna jer ČG nije bio sposoban valjano očitovati svoju volju, a da je predmetni ugovor predan za plaćanje poreza tek 1990. godine i nije predana na uknjižbu sve do 2021. godine jer je ugovor ništetan. Navodi i da činjenica da je vođen postupak razvrgnuća suvlasništva govori da je ČG suvlasnik nekretnine, kao i da se isticanje ništetnosti ne gasi. Navodi da ni kod stjecanja građenjem tužiteljica nema savjestan posjed, a kuća je izgrađena na manjem dijelu predmetnih čestica, svakako ne na 9704 m2.

9. Tužiteljica je podneskom od 20. travnja 2021. godine precizirala svoju tužbu i tužbeni zahtjev (l.s. 105), te je kao tuženicu sada označila samo HG uz shodno tome smanjenje utuženog suvlasničkog dijela na 1/12. Navodi da tuženica griješi kada tvrdi da Ugovor o prijenosu prava vlasništva nekretnina koji se nalazi u spisu i koji je ovjeren dana 23. ožujka 2020. godine pod brojem OV-1349/2020 pred Javnim bilježnikom Antom Lozančićem ne može utjecati na ovaj postupak, a s obzirom da je upravo iz članka 2. tog ugovora vidljivo suprotno. Navodi da su u predmetu ovog suda posl. br. P-502/08 stavovi suda da u vrijeme potpisivanja predmetne Pogodbe kupnje i prodaje pok. ČG nije bio sposoban valjano očitovati svoju volju u pravcu raspolaganja svojom imovinom i da je ništetna predmetna Pogodba kupnje i prodaje, zauzeti na osnovu nalaza i mišljenja vještaka dr. Nika Glavić i dr. IG. Navodi da je iz nalaza i mišljenja gore navedenih vještaka vidljivo da se pok. ČG prvi put obratio liječniku u ožujku 1971. godine, dakle, 8 mjeseci nakon zaključenja predmetne Pogodbe kupnje i prodaje, te da za navodno postojanje bilo kakve duševne bolesti pok. ČG u vrijeme zaključenja predmetne Pogodbe i prodaje, niti su postojali, niti sada postoje bilo kakvi materijalni dokazi, kao i da se nalazi i mišljena gore navedenih vještaka zasnivaju na onome što je pok. ČG navodno ispričao samo vještaku dr. Niku Glavić (da je u drugoj polovici 1968. godine, nakon povratka iz Sueza govorio da će mu „mozak izletjeti“, da će ga „crnci zaklati nožem“ i da mu „svi žele zlo“, da je bježao iz vojske, bježao preko granice, da nije mogao zadržati stalno zaposlenje i da se čudno ponašao), dakle, na nedokazanoj i neprovjerenoj priči pok. TG navodno ispričanoj samo dr. Niku Glavić. Vještaci su mišljenja da je navodna bolest pok. TG imala i faze remisije kada je on bio pri sebi. Vještak dr. Niko Glavić je naveo da nije našao da je pok. ČG u vrijeme potpisivanja predmetne Pogodbe kupnje i prodaje bio u fazi remisije, ali taj vještak nije isključio mogućnost da je pok. ČG u vrijeme potpisivanja predmetne Pogodbe kupnje i prodaje mogao biti u fazi remisije, dok vještak dr. Hrvoje Marković nije apsolutno isključio mogućnost da je u vrijeme potpisivanja predmetne Pogodbe kupnje i prodaje pok. ČG bio u fazi remisije. Nadalje navodi da zbog svega toga na osnovu takvih nalaza i mišljenja gore navedenih vještaka ne proizlazi, niti se osnovano može zaključiti da u vrijeme potpisivanja predmetne Pogodbe kupnje i prodaje pok. ČG nije imao razuma i da nije bio sposoban valjano očitovati svoju volju u pravcu raspolaganja svojom imovinom, pa da je jasno da su sasvim pogrešni i neosnovani stavovi suda da u vrijeme potpisivanja predmetne Pogodbe kupnje i prodaje pok. ČG nije bio sposoban valjano očitovati svoju volju u pravcu raspolaganja svojom imovinom i da je ništetna predmetna Pogodba kupnje i prodaje (izraženi u presudama donesenim u predmetu Naslovnog suda posl. br. P- 502/08). Navodi da prethodno navedeni stavovi suda nisu ni pravomoćni, niti mogu postati pravomoćni jer su izraženi samo u obrazloženju presuda donesenih u predmetu ovog suda posl. br. P- 502/08, a imajući u vidu te presude, čl. 12. ZPP-a, te postojeću sudsku praksu nastalu u primjeni čl. 12. ZPP-a, navodi se da je jasno da ti stavovi predstavljaju samo odluke o prejuducijalnim pitanjima koje su imale učinak samo u predmetu Naslovnog suda posl. br. P-502/08, a ne i u ovoj predmetnoj parnici. Slijedom navedenog tužitelji ovdje ističu da je u vrijeme potpisivanja predmetne Pogodbe kupnje i prodaje pok. ČG imao razuma i bio sposoban valjano očitovati svoju volju u pravcu raspolaganja svojom imovinom, da je valjana predmetna Pogodba kupnje i prodaje, te da je za neprijeporno, pravilno i točno utvrđivanje da li je u vrijeme potpisivanja predmetne Pogodbe kupnje i prodaje pok. ČG imao razuma i bio sposoban valjano očitovati svoju volju u pravcu raspolaganja svojom imovinom, potrebno provesti psihijatrijsko vještačenje i to po najstručnijoj ustanovi u RH tj. po Klinici za psihijatriju Vrapče, Zagreb, Bolnička cesta 32. Navodi da predmetna Pogodba kupnje i prodaje nije predana na uknjižbu i nije provedena u zemljišnim knjigama iz razloga što ista nije podobna za uknjižbu s obzirom da na njoj nije ovjeren potpis prodavatelja, a ne iz razloga koje neosnovano ističe tuženica. Navodi da to što su pok. ČG i njegova pok. supruga u svojstvu tužitelja pred Naslovnim sudom pod posl.br. P-502/08 vodili parnicu radi diobe navodne zajednice nekretnina u kojoj je odbijen njihov tužbeni zahtjev potpuno je irelevantno za odluku u ovoj predmetnoj parnici. Navodi da i sve kada bi se iz bilo kojeg razloga i uzelo da u vrijeme potpisivanja predmetne Pogodbe kupnje i prodaje pok. ČG nije imao razuma i da nije bio sposoban valjano očitovati svoju volju u pravcu raspolaganja svojom imovinom te da je zbog toga ništetna predmetna Pogodba kupnje i prodaje, to ne bi moglo isključiti ili negirati činjenicu da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništvo predmetnih nekretnina. Naime, navodi da je od srpnja 1970. godine kada je zaključena predmetna Pogodba kupnje i prodaje pa do dana 18. siječnja 2012. godine (kada je stekla svojstvo pravomoćnosti prvostupanjska presuda koja je donesena u predmetu Naslovnog suda posl. br. P- 502/08) proteklo više od 20 godina, a u tom vremenu su i pok. VGG pok. CG (pravni prednik tužiteljice i kupac iz predmetne Pogodbe kupnje i prodaje, a za vrijeme za koje je on posjedovao predmetne nekretnine tj. od dana zaključenja predmetne Pogodbe kupnje i prodaje, pa sve do dana kada je on te nekretnine dao tužiteljici da ona na njima izgradi obiteljsku kuću) i tužiteljica (a za vrijeme za koje ona posjeduje predmetne nekretnine tj. od dana kada joj je njen pravni prednik pok. VGG dao predmetne nekretnine da ona na njima izgradi obiteljsku kuću pa sve do danas), kao savjesni, pošteni i samostalni posjednici svih predmetnih nekretnina posjedovali predmetne nekretnine budući iz spisa predmeta ovog suda posl. br. P-502/08 nedvojbeno proizlazi da ni pok. M ĐG pok. CG, ni tužiteljica prije dana 18. siječnja 2012. godine (kada je stekla svojstvo pravomoćnosti prvostupanjska presuda koja je donesena u predmetu Naslovnog suda posl. br. P- 502/08), nisu znali, ni mogli znati, ni sumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina, pa smatra da je na osnovu prethodno navedenog jasno da je tužiteljica, ako ne redovnom, onda zasigurno izvanrednom dosjelošću stekla vlasništvo predmetnih nekretnina.

10. Nadalje navodi da MGG pok. CG 2009. godine nije upisan kao posjednik predmetnih nekretnina za 1/6 u posjedovni list 184 k.o. k. o. [katastarska općina] zbog stvarnog posjedovanja predmetnih nekretnina od strane MGG pok. CG (jer ta činjenica evidentno nije mogla ni postojati s obzirom da je HGG. CG bio mrtav već davno prije njegovog upisa kao posjednika predmetnih nekretnina za 1/6 u posjedovni list 184 k. o. [katastarska općina]) nego zbog postojanja slijedećih pravih propisa i to:

- članka 65. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina - N.N. br. 16/2007 do 9/2017 (koji je bio na snazi 2009. godine kada je pok. HGG za 1/6 upisan u posjedovni list broj 184 k. o. [katastarska općina]) koji doslovce glasi: Promjene glede nositelja prava na zemljištu (upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove) provode se u katastru zemljišta na temelju obavijesti koju čini rješenje zemljišnoknjižnog suda ili na temelju pravomoćnog rješenja područnog ureda za katastar, odnosno ureda Grada Zagreba donesenog u upravnome postupku. Navodi da ako se postupajući po obavijesti zemljišnoknjižnog suda utvrdi da pravni prednici upisani u neki posjedovni list odgovaraju pravnim prednicima upisanim u zemljišnu knjigu, da će se promjene glede nositelja prava na zemljištu provesti na temelju rješenja zemljišnoknjižnog suda. Upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove provodi se u katastru zemljišta na temelju pravomoćnog rješenja područnog ureda za katastar, odnosno ureda Grada Zagreba donesenog u upravnome postupku kada stranka podnese zahtjev kojem se prilaže odgovarajuća isprava o vlasniku i ovlašteniku zemljišta ili ako se, postupajući po obavijesti zemljišnoknjižnog suda, utvrdi da pravni prednici upisani u neki posjedovni list ne odgovaraju pravnim prednicima upisanim u zemljišnu knjigu. Ako je rješenjem o nasljeđivanju u ostavinskoj masi, neka imovina na temelju katastarskih podataka utvrđena kao izvanknjižno vlasništvo, upis nositelja prava na zemljištu provest će se na temelju pravomoćnog rješenja područnog ureda za katastar, odnosno ureda Grada Zagreba donesenog u upravnome postupku. Odgovarajućom ispravom iz stavka 3. ovoga članka smatra se ugovor ili odluka suda odnosno druge nadležne vlasti. Ako se postupajući po zahtjevu stranke utvrdi da isprava iz stavka 5. ovoga članka ima nedostatke koji dovode u sumnju njezinu vjerodostojnost ili druge nedostatke koji priječe provedbu promjene u katastru zemljišta, stranci će se pisano odrediti rok u kojem je dužna priložiti ispravu na temelju koje je moguće provesti upis u katastru zemljišta. Ako podnositelj zahtjeva u određenom roku ne priloži valjanu ispravu, zahtjev iz stavka 1. ovoga članka će se odbiti. U slučaju spora postupak za upis vlasnika, odnosno ovlaštenika će se prekinuti do rješenja spora. Uz upis ovlaštenika u posjedovnome se listu označuje i vrsta ovlaštenja (koncesija, plodouživanje, zakup i sl.). i,

-članka 60. Pravilnika o katastru zemljišta – N.N. 84/07 (koji je bio na snazi 2009. godine kada je pok. M HGG za 1/6 upisan u posjedovni list broj 184 k. o. [katastarska općina]) koji doslovce glasi : Promjene glede nositelja prava na zemljištu (upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove) provode se u katastru zemljišta sukladno odredbama članka 65. Zakona. Postupak za provođenje promjena iz stavka 1. ovog članka pokreće se na zahtjev stranke kojem se prilaže odgovarajuća isprava o vlasniku i ovlašteniku zemljišta ili po službenoj dužnosti kada nadležni katastarski ured zaprimi obavijest o promjeni nositelja prava na zemljištu od zemljišnoknjižnog suda ili drugog tijela javne vlasti na osnovu kojih je Područni ured za katastar Dubrovnik pravilno primjenjujući gore citirane odredbe članka 65. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina i članka 60. Pravilnika o katastru zemljišta (koje su bile na snazi 2015. godine) jednostavno rečeno morao pok. MGG upisati u posjedovni list 184 k. o. [katastarska općina] i to isključivo zbog same činjenice postajanja prethodno navedenih odredbi, a ne zbog njegovog stvarnog posjedovanja bilo čega na predmetnim nekretninama, a što je sve vidljivo iz isprava koje se nalaze u spisu. Kod takvog stanja stvari sasvim je irelevantna tvrdnja tuženice da je prednik tuženice (za kojeg iz dokaza u spisu proizlazi da svo vrijeme njegovog života nije nikada bio evidentiran kao posjednik predmetnih nekretnina u posjedovnom listu iz čega jasno proizlazi da nikada nije ni bio u posjedu predmetnih nekretnina) sada upisan kao posjednik na predmetnim nekretninama za 1/6 u posjedovnom listu 184 k. o. [katastarska općina]. Kod postojanja činjenica i dokaza koje je tužiteljica iznijela i predložila u ovom postupku, sasvim je pravno irelevantno kolike su površine predmetnih nekretnina i kolika je predmetna obiteljska kuća. Nadalje navodi, a s obzirom na dvojbu tuženice, da li tužiteljica zahtjeva u ovoj parnici utvrđenje svog prava vlasništva na osnovu građenja ili na osnovu dosjelosti, tužiteljica ističe da ona u ovoj parnici zahtjeva utvrđenje svog prava vlasništva na predmetnim nekretninama na osnovu dosjelosti, pa da bi to bilo i potpuno jasno tužiteljica to ugrađuje i u svoj tužbeni zahtjev, te ga na takav način precizira (l.s. 108).

11. Tužiteljica MG u svom stranačkom iskazu od 16. veljače 2022. (l.s.261-263) je ustrajala u svom iskazu koji je ranije dala na ročištu glavne rasprave (pred drugim uređujućim sucem) od 19. svibnja 2011. godine (l.s. 33- 34). U tom stranačkom iskazu (l.s. 43-44) je navela da je njezin otac njoj odobrio da izgradi obiteljsku kuću na spornim nekretninama, pa su tako ona i suprug 1987. godine započeli izgradnju kuće da bi dovršili negdje 1989. godine. Ovo zemljište na kojem je izgrađena kuća oni su ogradili ogradom, a na dijelu osporavao pravo da grade kuću, a ova kuća je nakon Domovinskog rata obnovljena jer je u ratu bila devastirana. Po pričanju njezinog oca ĐG, poznato joj je kako su se u ostavinskom postupku iza njenog pok. djeda, braća i sestre, dakle, među njima i njezin otac, odrekli svog suvlasničkog dijela na svoj imovini u korist njezinog oca ĐG. Naknadno je njezin otac svom bratu pok. MGG, koji je bio najstariji od braće, na njegovo traženje prenio u vlasništvo 1/6 dijela tih nekretnina, međutim, kada je pok. HGG namjeravao prodati 1/6 svog dijela na cijeloj imovini, njezin otac mu je za taj dio isplatio cijenu, a o tome je i sačinjen ugovor. Kako je ona držala da je ova nekretnina na kojoj su ona i njezin suprug izgradili kuću vlasništvo njezinog oca odnosno njezino vlasništvo. Navodi da je tuženica dolazila kod njih samo u posjetu, a na ovoj nekretnini nikada nije obavljala neke radnje. Na daljnje pitanje odgovara da se ona obraćala tuženici u cilju da im prenese pravo vlasništva za 1/6 suvlasničkog dijela, međutim, tuženica tome nije htjela udovoljiti, a govorila je da je onaj ugovor kojim je njezin otac kupio suvlasnički dio pok. MGG za nju nepostojeći ugovor. U svom ponovljenom iskazu pred uređujućim sucem, na ročištu od 16. veljače 2022. tužiteljica MG (l.s.261-263) je dopunila svoj iskaz, te je navela da otkad seže njeno pamćenje da je njen otac JG, zvani MGG sam koristio ova zemljišta na kojima su zasađene masline i nikad mu nitko nije od braće pomagao osim nje i njenog brata i njene majke. Ističe da ona od 1987. godine isključivo koristi te nekretnine u kojima joj pomaže suprug i nekad prijatelji. Ističe da misli da su parcele ograđene već dosta vremena ima sigurno od 15 do 20 godina i to neki dijelovi su možda čak i više od 20 godina ograđeni. Ističe da su masline koje su na parceli stare masline koje su oduvijek tu, ali da su ih oni obnavljali i podrezivali, ističe da je jedan dio bio i izgorio, pa su i oni tu sadili mlade masline. Ističe da je ove parcele njen otac njoj 1987. godine usmeno darovao da sagradi sebi kuću. Ističe da je ona ulagala u izgradnju tih kuća novcem koji joj je davala majka. Ističe da su prvo sagradili temelje za montažnu kuću, te su to gradili ona i suprug zajedno, s time da je suprug organizirao izvođenje radova. Ističe da je montažna kuća bila gotova pred rat 88-89.-te godine, te da su bili uselili u nju. Radi se o tipskoj montažnoj kući koja je naručena iz tvrtke Krivaja Zavidovići, BIH, koja ima i svoj projekt. Ističe da je za vrijeme Domovinskog rata, ta kuća bila oštećena tako da ju je trebalo urediti, nije bila zapaljena, ali je bila propucana, oštećena od granata po vanjskim dijelovima. Inače konstrukcija same kuće je drvena, ali su zidovi napravljeni u obliku sendviča od različitih materijala tako da je vanjski sloj plastificiran gdje se nalazi fasada, u sredini se nalazi izolacijski materijal, a unutra se nalazi regips. Ističe da su za vrijeme Domovinskog rata bili prognanici, smješteni u hotelu Libertas. Dobili su naknadu za povratak kao povratnici, dijelom u novcu dijelom u namještaju, ali sad se ne može točno sjetiti. Nakon toga su dogradili novu zgradu od zidane cigle, radi se o kući na tri etaže koja je vidljiva na fotografiji geodetskog vještačenja l.s. 223 i 227 (gornja fotografija) s time da su u prizemlju dvije garaže i ta se kuća dijelom dira ove stare montažne kuće. Ističe da je gradnja nove kuće završena 1996. godine. Betoniranje platoa ispred tih kuća rađeno je nakon Domovinskog rata 1996. godine i nešto kasnije, te je prije toga napravljena gustijerna za vodu koja se vidi na fotografijama (l.s. 226). Zadnje je napravljena nadstrešnica ispod koje se parkiraju vozila vidljiva na l.s. 225. Također ističe da je ogradni zid prema cesti koji je rađen od slaganog kamena koji je vidljiv na fotografijama (l.s. 224), kao i ozidana taraca ispred montažne kuće vidljiva na fotografijama (l.s. 228) također rađeni još prije Domovinskog rata sa kamenom koji je već bio na parceli od postojećih suhozida koji kuća 1996. godine. Ističe da ih u toj gradnji nikad nitko nije ometao niti im je netko slao građevinsku inspekciju. Ističe da ona ne zna da li su tuženica i njeni prednici znali da oni tu grade kuću, s obzirom da ih nikad nisu vidjeli tu blizu, ali je bilo vidljivo da se radi, pa su to mogli znati, svakako im se nisu obratili radi toga da bi se zbog toga protivili. Ističe da je sve što je sagrađeno legalizirano i to pravomoćno, te ističe da koliko se sjeća da sve što je pokriveno ulazi u stambenu kvadraturu, ali ističe da se time bavio njen suprug, a ona je samo potpisivala s obzirom da se u to ne razumije jer nije građevinske struke i otada joj i dolazi komunalna naknada, te je ona plaća. Kada je se pita da li je upoznata da se vodila parnica pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 502/08 te kad joj sudac u kratkim crtama objašnjava između koga se vodila ta parnica i što je presuđeno pravomoćno ona ističe da ona nije znala da se vodila ta parnica, da zna da se vode neke druge, novije parnice. Ne zna što se ni u tim parnicama događa obzirom da imaju angažiranog odvjetnika. Ističe da je ona poznavala dunda UG još kao dijete, ali nije primjećivala na njemu da je on bio tako strašno bolestan, u obitelji se o tome nije pričalo, i najviše bi ga vidjela na bicikli kad bi išla autobusom u školu. Ističe da je njen otac njoj govorio da se on sa svojim bratom MGG dogovorio i da je on njega isplatio, za to je morao čak i posuditi novac od nekih ljudi, koji je godinama vraćao. Njena majka je posudila novac od svoje sestre ŽG koja je sada preminula, posuđivao se novac i od GG koji je bio njihov susjed, mesar, a to je otac H i NG, koji su bili mesari sad su ugostitelji. AG je saslušavan. Ističe da su masline na gornjoj parceli čest. zem. [katastarska čestica] bile tu oduvijek, da su u ratu izgorjele, te ističe da su neke masline iznova nikle iz postojećih panjeva, a neke su i oni sadili. Ističe da je ove nekretnine usmeno njen otac njoj darovao početkom 1987. godine, a to se sjeća po tome da se ona sa suprugom vjenčala u prosincu 1987. godine, a to je bilo ranije, kad su se tek upoznali. Ističe da je njen suprug njoj pomagao na način da je on naručio montažnu kuću, pronalazio radnike, dogovarao s njima posao, plaćao ih novcem koji mu je ona davala, radio i fizičke poslove, a pomagali su im i prijatelji KG, a i pok. PG. Na pitanje zašto joj otac 1987. godine nije pismeno darovao, ističe da je ona tad bila premlada da bi o tome razmišljala, imala je tad 17 godina, a u međuvremenu je došao rat. Ističe da ona ne zna kad se na ovim nekretninama uknjižila samo zna da joj je otac kad joj je to darovao rekao da je on vlasnik 5/6 i pokazao ugovor zaključen sa dundom MGG na kojem su bila oba dva potpisa, te joj je nakon nekoliko dana dao jednu kopiju tog ugovora. I nakon toga se oko svega angažirao njezin suprug. Ističe da je njen otac JG, zvani MGG, umro 2014. godine, te su ga naslijedili ona, njen brat DG, zvani Nikša i njena majka LG, svi na jednake dijelove po 1/3 i to je rješenje o nasljeđivanju pravomoćno. Ističe da su se po tome rješenju uknjižili u zemljišniku. Ističe da 87. godine otac njoj nije darovao pismenim putem, već je pismena isprava sačinjena s njime o darovanju 1997. godine, ne zna točno kada misli da je bio početak, ali nije sigurna. Ističe da je 1997. godine darovni ugovor potpisali kod javnog bilježnika, misli da je bio muškarac, ne zna kako se zove, imao je ured u blizini meštra S koji popravlja mjerne uređaje, (u zgradi preko puta suda u kojoj je i sjedište između ostalog Euroherca i javnog bilježnika Anđelka Stanića, opaska suca).

12. U svom iskazu prvotna tuženica SG (l.s. 44-45) koja je tijekom ove parnice preminula, a ranije je saslušana pred tada uređujućim sucem, najprije je navela da nije točna tvrdnja tužiteljice da bi ona ovu kuću izgradila l989. godine, jer je prava istina da su ona i njezin suprug najprije izgradili montažnu kućicu,sadašnjim gabaritima. Navodi da je nakon smrti njenog svekra, JG rekao njenom pok. suprugu da se moraju iseliti iz kuće, pa su tako ona i njezin suprug zatražili preko suda da im se dodjeli 1/6 prava vlasništva na svim nekretninama koje su činile imovinu njenog pok. svekra. Ona i njezin suprug su l967. godine kada su se iselili iz ove kuće na spornim nekretninama sadili kupus i bob. Poslije Domovinskog rata tužiteljičin suprug joj se obratio i ponudio joj je da će joj za ovo zemljište isplatiti 3.000 DEM, na što ona nije pristala. Kada ju se pita što je poduzela kada su tužiteljica i njezin suprug započeli s gradnjom kuće, navela je da su ona i njezin suprug poslali opomenu i zatražili da prestanu sa gradnjom. Njezin pok. suprug umro je 2005. godine, a 40 godina je bolovao zbog tih psihičkih tegoba. Navodi da su u ostavinskom postupku iza smrti njenog pok. svekra sva njegova djeca, pa tako i njezin suprug pok. HGG ustupili svoje dijelove koje bi im pripale po nasljedstvu JG, ali tada je bilo dogovoreno da će on dati njezinom suprug dio zemljišta ako bi mu kasnije bilo potrebno. Navodi da ona ne može točno odrediti kada su tužiteljica i njezin suprug uselili u montažnu kuću jedino može reći da je to bilo (očita greška u pisanju trbalo bi biti "da to nije bilo") prije Domovinskog rata. Kada je rekla da su oni poslali opomenu tužiteljici da ne gradi kuću na ovom zemljištu, time je mislila da je sud poslao takvu opomenu tužiteljici, a ona i njen suprug su ih usmeno upozorili da ne izvode radove na toj čestici. Ovaj postupak u kojem je sud zatražio da se tužiteljicu opomene da ne gradi vodio se je kada je ŠG sestra pok. MGG i JG zatražila da se provede parcelacija zemljišta kako bi joj njezin pok. suprug HGG mogao prenijeti u vlasništvo dio tog zemljišta. Ona nakon Domovinskog rata nije često išla na [adresa], pa tako ne može reći je li ova kuća koju je izgradila tužiteljica u ratu bila oštećena i jesu li tijekom rata u njoj boravili pripadnici neprijateljske vojske. Navodi da je ona uvijek s njenim pok. suprug išla kada bi on nešto potpisivao, sve obzirom da njegovo zdravstveno stanje nije bilo dobro, pa tako može potvrditi da on nije nikada potpisao ugovor koji je tužiteljica dostavila u spis, a niti joj je ikada kazivao da je on nešto prodao jer je namjeravao svoj suvlasnički dio prenijeti svojoj djeci. Oni su morali otići sa ove sporne nekretnine gdje su ranije sadili kupus i bob jer bi ih tužiteljičini roditelji gađali kamenjima kada bi dolazili na ove nekretnine.

13. U svom stranačkom iskazu sadašnja tuženica HG (l.s. 263-265), kćerka ranije tuženice ĆG, ističe da je ona kao dijete živjela na [adresa] u blizini spornih parcela u staroj obiteljskoj kući do treće svoje godine. Tada su u toj kući živjeli dundo JG koji je sad pokojni i njegova supruga C. Ne sjeća se da li su bila i njihova djeca s time da je ona najstarija od njih. Također su živjeli njen otac ČG, sada pokojni i njena majka pok. FG. Ističe da je njen otac imao 5-ero braće i sestara, ukupno ih je bilo šestero, tri brata i tri sestre. Sada je živ samo dundo RG, očev brat i on živi u [adresa]. Nakon toga je njen otac pošao živjeti u [adresa] gdje je kupio zemljište i izgradio kuću, jer je bilo nesporazuma sa bratovom ženom, a i moguće s bratom JG, u to nije sigurna, iako iz priča misli da sa JG nikad nije imao nekakvih spornih odnosa. Ističe da je njena obitelj živjela u jednom kominu koji je sastavni dio te obiteljske kuće, sve u jednoj cjelini, a u ostalom dijelu je živio JG sa obitelji. I nakon što su odselili oni su dolazili u ovu obiteljsku kuću na [adresa], bili bi u vrijeme radova u polju, tamo i po mjesec dana, sjeća se da je od tamo išla u školu, a pomagali su kad je trebalo skupljati drva za klačinu, u poslovima u masliniku,koji je bio zajednički. Ističe da oni nisu imali svoje stoke, imao je JG, to je bila njegova stoka, ali su oni pomagali i nakon što su otišli vezano za tu stoku. Ističe da je njen otac umro 2005. godine i prestali su dolazit na [adresa] kad je otac bio sve bolesniji, i misli da su prestali dolaziti još prije Domovinskog rata, otac je bio psihički bolesnik imao je i Parkinsonovu bolest, imao je tumor na mozgu, a to su tek utvrdili nakon smrti obdukcijom. Ističe da ona zna za ugovor zaključen između njenog oca i JG koji je nevažeći, to joj je rečeno da je o tome vođen sudski postupak i da je proglašen nevažećim. Ističe da u njenoj familiji nikad nije bilo govora o tome da bi njen otac bio isplaćen. Ističe da je njen otac uzimao lijekove za živce otkad ona zna za sebe i da bez toga ne bi mogao funkcionirat. Kad je ona krenula u školu u prvi razred njen otac je već bio u invalidskoj mirovini, a ranije je navegavao, ali ne zna točno što je radio. S ocem se moglo razgovarati, ali kad bi mu dosadilo on bi se jednostavno digao i otišao. Ističe da oni nisu išli više u kuću na [adresa] jer je njen otac dolazio i pomagao i radio na zemlji i onda su mu odjednom zabranili da dolazi, i to brat JG i njegova supruga, još prije Domovinskog rata. Ističe da se njen otac jednostavno povukao jer nije želio da bude nekih nasilnih scena. Ne zna da li je njen otac nakon toga ustajao s nekim sudskim postupcima, nakon što mu je zabranjeno da dolazi, obzirom da je to sve vodila njena majka jer otac nije bio u stanju to voditi, te ne zna ni da li je majka što poduzimala. Ističe da je njena majka umrla 2015. godine, te da su je naslijedili ona i brat ZG. Ističe da ona sa svojim bratom nije u zavadi, ali se ne viđaju i ne posjećuju jedino kad se sretnu na ulici, a njen brat živi kod [adresa], iznad [adresa] u montažnoj kući na zemlji koju je on kupio, ne radi se o zemlji koja bi bila u obitelji ZG. Ističe da ona zna iz majčine priče da je još prije rata započeta gradnja na ovim parcelama na kojima i oni imaju suvlasnički udio i da je majka zbog toga slala opomene tužiteljici i njezinom suprugu EG. Ne zna točno kakve su te opomene bile obzirom da nije živjela sa svojom majkom jer se udala i otišla. Ne zna da li se vodio kakav spor kojim bi se zabranjivala ta gradnja. Ističe da ona tuda prolazi kad ide na groblje roditeljima, babi, djedu tako da tuda prođe najmanje jednom godišnje, te prolazi autom nekad baš putem ispod kuće, a nekad glavnim putem. Ističe da je i prije rata tuda prolazila na groblje obzirom da je išla na groblje babi i djedu koji su davno umrli, ali ne bi uvijek tuda prolazili, nekad bi išli kroz [adresa]. Kad je ona prolazila prije rata ističe da nije vidjela da se tu išta radi, ističe da se ne može sjetiti kad je ona prvi put primijetila da se tu nešto gradi, a ističe da se samog puta ispod tog objekta ne može sve vidjeti. Ne zna ni kad je sagrađena velika kuća na tri kata i ne može se sjetiti kad ju je prvi put vidjela. Ističe da je njena majka tražila od obitelji ZG 30.000 eura za njen udio na samo ove dvije parcele i to na sudskoj raspravi. Ističe da je njen brat postigao neki dogovor sa tužiteljima ali ne zna kakav, nije joj rekao već joj je rekao da će oni svak za sebe to rješavati. Ističe da je sudjelovala u postupku P-708/2020 i ističe da je u tome postupku podnesena žalba.

14. U svom iskazu svjedok AG (l.s.24) navodi da je on prvi susjed tužiteljice, a da je zajedno s njom pohađao školu. Tako mu je poznato da su ona i njen suprug prije više od 20 godina na svome zemljištu izgradili kuću i okolno zemljište ogradili (iskaz je davao 2011. g.). Ove nekretnine ranije je koristio tužiteljičin otac BG i svjedok je uvijek smatrao da je to njihovo vlasništvo. Nije mu poznato kakvi su bili odnosi između njezinog oca i pok. strica. Navodi da je po njegovoj procjeni unutar ovog ograđenog prostora nekih 5.000 m2 površine, a izgrađen je i zid s ulaznim vratima, dok su na dijelu zemljišta zasađene masline. Navodi da je poznavao tužiteljičinog oca MGG, iako ga se slabo sjeća obzirom da je on umro, a prema njegovim saznanjima obitelj je živjela u [adresa]. Zna da je njegov sin ZG još prije rata dolazio u posjetu tužiteljičinom ocu kada bi sa sobom dovodio pse. Navodi da je on prije rata viđao i tuženicu (tada SG) kako dolazi u posjet tužiteljičinom ocu. Napominje da se kuća tužiteljičinog oca nalazi nekih 200 m niže od tužiteljičine kuće.

15. U svom iskazu svjedok PG (l.s. 24) navodi da je u prijateljskim odnosima s tužiteljičinim suprugom, pa mu je tako pomagao pri gradnji kuće koja se gradila negdje 1987. godine, a ne zna točno kada je ta kuća dovršena. Ova kuća izgrađena je u [adresa], a na zemljištu je izgrađen suhozid i postavljena žičana ograda. Ovaj suhozid dijeli prilazni put od tužiteljičine kuće. On nije viđao nikoga drugoga da se koristio ovim zemljištem odnosno ovom kućom osim tužiteljice i njezinog supruga. Navodi da su tužiteljica i njen suprug u ovu kuću uselili prije Domovinskog rata. Pri gradnji kuće nitko nije dolazio da bi eventualno nešto prigovarao tužiteljici ili njenom suprugu jedino bi tužiteljičina majka i otac dolaziti nadzirati gradnju kako bi predlagali kako bi se pojedini radovi trebali izvesti. Također mora reći da je riječ o betonskoj kući. On ne zna da li je tužiteljičin brat imao braće ili sestara jer ponavlja da je on kod njih dolazio kao prijatelj njezinog supruga.

16. U svom iskazu svjedok MS (l.s.25) navodi da je u prijateljskom odnosu s tužiteljicom i njezinim suprugom, pa je tako negdje 1987. godine ili 1988. godine pomagao u gradnji temelja kuće, a i kasnije nakon Domovinskog rata obzirom da je kuća bila devastirana pomagao je u radovima na popravcima kuće. Ovdje je riječ o zemljištu na kojem su tužiteljica i njezin suprug izgradili kuću, a ovo zemljište je ograđeno dijelom u kamenu, dok je drugi dio ograđen žičanom ogradom. Unutar ograđenog prostora velika je površina zemljišta, a moglo bi biti negdje 8.000-9.000 m2. Na tom zemljištu zasađene su i masline, a kuća ima dvorišni prostor.

17. U svom iskazu svjedok RG (l.s. 25) navodi da je s braćom JG i pok. MGG bio u dobrim odnosima, sve do 1989. godine. Naime, tada je od JG i MGG zatražio da mu priznaju vlasništvo na njegovoj parceli koja se nalazi uz more. Kako mu to tada nisu priznali morao je pred ovim sudom pokrenuti postupak da bi to ostvario. Naknadno mu je brat HGG prenio svoj suvlasnički dio, a između njega i JG se i danas vodi pred ovim sudom postupak. Navodi da je između braće MGG i JG sva imovina bila nepodijeljena, pa tako i sporna parcela na kojoj je pok. HGG odnosno njegova supruga danas vlasnik za 1/6 dijela prava vlasništva. Sjeća se da su negdje 1989. godine, tužiteljica i njen suprug počeli na gradnji kuće na zemlji u [adresa], koja kuća u početku jest bila mala baraka, a sada je to velika kuća. Mora reći da mu nije poznato jesu li pok. HGG i tuženica priječili tužiteljici i njezinom suprugu gradnju ove kuće. Navodi da je njegov brat HGG umro 2005. godine, a da je dugo vremena bio lošeg zdravstvenog stanja. V je, od 1964. godine od kada se oženio, prešao živjeti u [adresa], a u Petrovo seli bi dolazio vikendom i to nedjeljom. Ova kuća koju je izgradila tužiteljica nalazi se iznad kuće njenog oca JG koji je ostao živjeti u kući njihovih pok. roditelja. Na ovom zemljištu gdje se sada nalazi tužiteljičina kuća JG, HGG i njihov pok. otac koji je umro 1962. godine sadili su bob, kupus i leću, a na toj parceli bila je i maslinata. Gradnja ove kuće dovršena je prije nekih 7-10 godina (svjedok iskaz daje 2011. g). Nije mu poznato da li je pok. HGG nešto potpisao svom bratu JG niti mu je tako što govorio pok. brat HGG. Ponavlja da je na svoj imovini koju su naslijedili HGG i JG iza pok. oca, HGG suvlasnik na 1/6 dijela prava vlasništva. Oni, braća i sestre su se nakon smrti njihovog oca bili dogovorili da će JG ostati na zemlji, a da će on njima kada im to bude potrebno dati dio zemlje. On i njegove dvije sestre su se na ostavinskoj raspravi iza smrti njihovog oca odrekli nasljedstva na ovim nekretninama u korist njihovog brata JG, a tada s njima nije bio pok. brat HGG. Tako je JG ostao na ovoj zemlji koja je naslijeđena od pok. oca. Međutim pok. HGG je adaptirao jedan komin koji se nalazi uz staru kuću u kojoj JG živi i tu je stanovao nekih 4-5 godina zajedno sa suprugom sve do negdje 1970. godine kada su se preselili u [adresa]. Nakon što su se oni preselili u [adresa] ovaj adaptirani komin nastavio je koristiti njegov brat JG.

18. U svom iskazu svjedok JG (l.s. 38-39), otac tužiteljice, navodi da su sporne nekretnine zajedno sa svim drugim nekretninama činile imovinu njegovog pok. oca HS. U ostavinskom postupku iza njegovog pok. oca njegova braća i sestre su svoje nasljedne dijelove na svim tim nekretninama ustupili njemu. Međutim, naknadno je njegov pok. brat HGG tražio da mu on prizna 1/6 dijela prava vlasništva na svoj imovini koju su naslijedili od pok. oca, pa mu ja on tako to i priznao. Nakon što je pok. bratu MGG prenio 1/6 prava vlasništva na imovini koju je on naslijedio od njegovog pok. oca, njegov brat HGG je odlučio prodati svoj suvlasnički dio na svim nekretninama , pa je tako bio objavio oglas u Dubrovačkom vjesniku s ciljem da proda ove nekretnine. On je tada pozajmio novac kako bi od njega kupio ovaj suvlasnički dio, pa su tako na Mali Uskrs l970. godine on i njegov brat HGG sklopili ugovor o kupnji i prodaji suvlasničkog dijela njegovog brata MGG. Sjeća se da je tada on bratu isplatio oko milijun i pol tadašnjih dinara, dok je u ugovoru kojeg je sastavio odvjetnik Nikša Jančić naznačena kupoprodajna cijena u svoti od 750.000,00 dinara, kako bi se platio manji porez. On je svojoj kćeri, tužiteljici dao predmetne nekretnine kako bi ona riješila svoje stambeno pitanje. Tako su ona i njezin suprug negdje prije 22 godine (svjedok daje iskaz 2011.g.) počeli s gradnjom svoje kuće, koja se nalazi iznad njegove kuće. Oni su gradnju ove kuće dovršili nakon dvije godine i to prije Domovinskog rata. Navodi da njegov brat nikada njegovoj kćeri nije osporavao da gradi svoju kuću na ovom zemljištu, jer je znao da je ovo zemljište prodao njemu. Njegova kći, tužiteljica i njen suprug, su svo zemljište na kojem je izgrađena njihova kuća ogradili žičanom ogradom, a gledano sa prilaznog puta postavili su zid. Tijekom Domovinskog rata njihova kuća bila je devastirana i oštećena, pa su oni nakon povratka ovu kuću morali ponovno obnoviti. Nakon smrti njihovog pok. oca HS, njegova braća i sestre su svoje nasljedne dijelove ustupili njemu jer je on jedini ostao raditi na zemlji odnosno imanju. Na pitanje punomoćnice tuženice navodi da se sam on- svjedok uknjižio u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nakon što je proveden ostavinski postupak iza njegovog pok. oca, na cjelini imovine njihovog pok. oca što je bilo negdje l962. godine, da bi naknadno nakon nekih 4 godine na traženje njegovog brata, koji je pokrenuo sudski postupak, 1/6 tih nekretnina prenio u vlasništvo na njegovo (bratovo) ime.

19. U svom iskazu svjedokinja SS (l.s. 287) ističe da zna da se ova parnica vodi između JG iz [adresa] i njihove svojte s [adresa], a vezano za zemlju na [adresa]. Ističe da nije u srodstvu sa strankama, ističe da ona nije ni sa kim od stranaka u zavadi da ih sve poznaje, a da je u dobrim odnosima. Ističe da je bila u prijateljskim odnosima sa pok. CS suprugom SG. Obitelj SG živi također u [adresa] kao i ona, a udaljeni su nekih desetak minuta hoda. Ističe da osobno ne poznaje ovdje prisutnu tužiteljicu, a kad joj se kaže da je to kćerka pok. JG ističe da je poznavala pok. JG kao mušteriju s obzirom da je ona radila u poljoprivrednoj apoteci u Dubrovniku. Ističe da ne zna gdje je kuća ovdje prisutne tužiteljice i da nikad nije bila u [adresa]. Ističe da je možda bila kao dijete u prvom ili drugom razredu osnovne škole i to kad je bila u izviđačima, pa su hodali okolo. Ističe da je ona lijepo svima rekla da ona nije nikad bila tamo, a to je rekla VS i njenoj djeci ZG i HG. Zna jedino s obzirom da je posjećivala SG da je ona nešto pričala da imaju gore zemlju u [adresa] ali ne zna ništa detaljnije. Ističe da je ona imala svojih briga, zdravstvenih.

20. Saslušan zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Pazinu, svjedok BG (l.s. 294-295) inače bratić obje parnične stranke, navodi, da s parničnim strankama nije u svađi, da se s njima rijetko viđa i čuje, a kada se vide pozdrave se. On je samo rođen u [adresa], te je odmah po rođenju zajedno sa roditeljima došao živjeti ovdje u Poreč. U Dubrovnik je odlazio rijetko, kada je bio dijete, to je bilo nešto češće, jedanput godišnje a moguće i ne svake godine, a kasnije još rjeđe, jedanput u dvije godine ili još rjeđe, zadnji puta je bio prije par mjeseci, a prije toga isto pred nekoliko mjeseci i to u vezi neke ostavinske rasprave. Kad je došao u Dubrovnik, a baka je bila živa, odsjedao je kod nje u njenoj kući u [adresa]. Baka se je zvala JS, bila je baka po njegovom ocu, a umrla je pred dosta godina, točno koliko ne zna. Od tada kad bi došao u Dubrovnik odsjeda u hotelu. Nije mu poznat odnos između roditelja parničnih stranaka navodi da zna da su bili u svađi oko nekretnina, zemlje. Njegova majka je vodila parnicu sa ES u vezi zemlje koja se nalazi u k. o. [katastarska općina], a o kojoj čestici se radilo ne zna. Radi se o neizgrađenoj čestici na kojoj se ne nalazi ništa. Ta parnica je završila u njihovu korist. Tijekom te parnice je njegova majka umrla pa ju je nastavio on. Kada ga se pita konkretno za nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], o njima ne zna ništa konkretno, ne zna gdje se nalaze, ne zna što je na njima ranije bilo, kao niti o eventualnom obiteljskom dogovoru u obitelji ES u vezi tih nekretnina. Kada mu se predočuje orto-foto snimak koji se u ovom spisu nalazi na stranici 29, odgovara da mu nije potpuno jasan snimak, vidi kuću te pretpostavlja da se radi o kući njegovoga pok. djeda HS, ali nije siguran. Misli da je tu nekretninu dobio VGG, brat od njegove majke. On je pokojni, a tko danas živi u toj kući ne zna. Navodi da je SGG bio brat od njegove majke. Poznato mu je da je imao određenih psihičkih problema, ali kada su oni počeli to ne zna. Da je imao problema čuo je iz pričanja njegove majke i tete koja se zvala ČS koja mu je pomagala, a bila je psiholog ili psihijatar. Nije mu poznato da li je njegovo zdravstveno stanje utjecalo na njegov način korištenja obiteljskih nekretnina. Navodi da mu nije ništa poznato iz 70-tih godina o kakvoj kupnji, isplati u vezi predmetnih nekretnina. Nije mu poznato da bi tužena živjela na području [adresa].

21. Na očevidu održanom dana 16. studenog 2021. (l.s. 211-212) vještak mjernik BS je izvršio vrši identifikaciju spornih nekretnina, te je pokazao sudu protezanje čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Sudski vještak je predao sudu orto-foto snimak sa preklopljenim granicama kat. čest. Državne geodetske uprave, u dva primjerka, gdje se vide u različitom fokusu obje čestice (krupnijem i sitnijem; l.s. 213 do 216). U naravi radi se o dvije čestice zem. koje su jedna uz drugu. Čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se proteže uz brdo sjeverno i to horizontalno u odnosu na padinu od brda. U naravi predstavlja kaskadno postavljene posađene ozidane međe, ozidane suhozidom, na kojim docima su posađene masline, koje se vidljivo održavaju, visine nekih 3-4 metra uređene krošnje, a oko njih je zemljište pročišćeno. Ta parcela nije ograđena ogradom već je jedino podzidana suhozidima. Ispod nje u ravnini ispod brda nalazi se čest. zem. [katastarska čestica] koja u biti predstavlja sagrađenu obiteljsku kuću sa dijelom betoniranim dvorištem, betoniranim pristupnim putem sa seoskog puta, koja je većim dijelom ograđena betonskim zidovima , negdje kamenim zidovima s tim da je duž cijele južne i zapadne ograđena metalnom kovanom, a u manjem dijelu žičanom ogradom. Cijela parcela je uređena kao okućnica koja predstavlja uređen maslinik, sa velikim betonskim parkiralištem uz samu kuću, te iz izgleda te parcele je vidljivo da je koriste oni koji koriste i kuću s obzirom da je cijela parcela ograđena. Sama zgrada nalazi se u obliku slova L, s tim da se u prizemlju nalaze dvije garaže, a u ostalom dijelu zgrade nalazi se i nadstrešnica koja služi za parkiranje dva vozila, jedino što nema ulazna vrata, koristi se kao i radiona. U posebnom boksu nalazi se oštar pas, kavkaski ovčar, a uz taj boks se nalazi i ozidana gustijerna, dok se na parceli nalazi i više kućica za pse, što ukazuje na to da pristup nije omogućen trećim osobama bez dopuštenja stanara kuće, jer to ne omogućavaju, ni psi koji su inače pušteni kako navodi tužiteljica, a samo ih vežu kada netko dolazi. Prisutna tužiteljica navodi da je montažni dio objekta sagrađen 1988. g., a zidani je sagrađen misli 1996. g. kada je njen sin J krenuo u školu, a rođen je 1989. g. Sjeća se po tome jer su ona i sin čitali skupa ispred kuće dok su majstori radili. Zapadna strana čest. zem. [katastarska čestica] je uz ogradu omeđena i protezanjem kanala za potok koji je vidljiv, iako je djelomično zarastao, a koji je dijelom omeđen i kamenom. Vještak je fotografirao lice mjesta. Stranke nisu imale ništa za primijetiti, te su potpisale zapisnik od očevidu.

22. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je odbio tužbeni zahtjev presudom P-274/2021 od 27. siječnja 2023. godine, na koju se žalila tužiteljica, te joj je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu ista prihvaćena, ukinuta u cijelosti prvostupanjska odluka i vraćeno na ponovni postupak s uputom da je potrebno provesti medicinsko vještačenje po psihijatru na okolnosti sposobnosti za rasuđivanje pok. UG u vrijeme Pogodbe kupnje i prodaje iz 1970 godine.

23. U ponovnom postupku ovaj postupak se nastavio voditi pod posl.br. P- 394/2024.

24. Postupajući po uputi drugostupanjskog suda proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru Dr. Bernardi Hajdić koja je dala Nalaz i mišljenje pismeno i usmeno, te se očitovala na primjedbe.

25. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje i to:

- da iz pravomoćne presude(presude zbog izostanka) Okružnog suda u Dubrovniku pod posl. br. P-56/67-3 od 22. travnja 1967. godine (l.s.46) proizlazi da je otac tuženice, SGG pok. CG u parnici protiv tuženika, (oca tužiteljice u ovoj parnici), JGG, pok. CG pravomoćno utvrdio vlasništvo na nekretninama među kojima je i 1/6 dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u z. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka ovog suda od 16. lipnja 2009. godine (l.s.4) proizlazi da su katastarske čestice [katastarska čestica] koja se vodi kao "vrt" površine 2367 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] koja se vodi kao "vrt" površine 7337 m2, upisane u isti zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], te da su na njima uknjiženi kao vlasnici, SGG, pok. CG za 1/6 suvlasničkog dijela (otac tužene) i MG za 5/6 suvlasničkog dijela (tužiteljica),

- da iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju (na njemu je vidljiva klauzula pravomoćnosti; l.s. 5) javnog bilježnika Nikše Viđena, javnog bilježnika u Dubrovniku, koji postupa kao povjerenik ovog suda, pod posl. br. O-601/05 od 1. veljače 2006. godine (l.s. 11) koji se ostavinski postupak vodio iza pok. UG pok. HS, rođenog **.**.1030., a umrlog **.**.2005., da je njega naslijedila u cijelosti njegova supruga SG ud. MGG (ranija tužiteljica u ovoj parnici), i to temeljem oporuke, zakona i ustupa, s tim da su na nasljedstvo bili pozvana i njegova djeca ZG i HG, koji su se prihvatili nasljeđenog dijela putem oporuke, te ga potom ustupili svojom majci i sunasljednici SG. Među nasljeđenom ostavinskom masom po tom rješenju, među navedenim nasljeđenim nekretninama ne nalaze se predmetne nekretnine iz k. o. [katastarska općina],

- da iz potvrde Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 20. srpnja 2009. godine (l.s. 7) proizlazi da je na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao upisani posjednik u katastru vodi HS iz [adresa]. Od 1963. godine se kao posjednik umjesto ranijeg vodi JG, pok. CG iz [adresa] (otac tužiteljice), a od 1999. godine se vodi umjesto ranijeg posjednika, EG, da bi se 2009. godine (izmjena po njegovom zahtjevu provedena u upravnom postupku), u neupravnom postupku EG sada upisan na manjem dijelu, a 1/6, a MG za 5/6 dijela. Nakon toga po zahtjevu Zlatka Kovača 2009. godine nakon provedenog upravnog postupka umjesto EG na 1/6 upisan je kao posjednik ČG pok. CG za 1/6 dijela, dok je i dalje ostala upisana kao posjednik za 5/6 MG (tužiteljica),

- da je u pisanoj "pogodbi kupnje i prodaje " koja se nalazi u fotokopiji, navedeno da je prodavatelj SGG, pok. CG iz [adresa] (inače otac tuženice u ovoj parnici), a kao kupac naveden je VGG pok. CG (inače otac tužiteljice u ovoj parnici), iz [adresa], da su "ugovorne stranke suglasne da je prodavatelj suvlasnik za 1/6 nekretnina upisanih u z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje je navedeno da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje i prima 1/6 prava vlasništva (te se pobrojavaju brojne čest. zem.) među kojim nekretninama su i čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te je navedeno da su to sve nekretnine naslijeđene od pokojnog oca EGG. Kao kupoprodajne cijena je naveden iznos od 7.500,00 dinara, te je navedeno da ju je prodavatelj u cjelini primio. Također je u pogodbi sadržana i klauzula intabulandi, kojom se ovlašćuje kupac da se uknjiži na kupljenom suvlasničkom dijelu nekretnina uz prethodno brisanje prodavatelja, i bez daljnjeg sudjelovanje prodavatelja. Navedeno je da prodavatelj nekretnina potpisom ove Pogodbe uvodi kupca u posjed prodanih nekretnina. Pogodba je rukopisom potpisana za prodavatelja " HGG" i za kupca " VGG", Pogodba nije datirana već je samo otipkan "srpanj 1970.", na kraju Pogodbe, a nalazi se i kopija klauzula Općinske uprave društvenih prihoda o plaćenom porezu na promet nekretnina koja je datirana s (tek) 5. lipnja 1990. godine. Potpis prodavatelja na Pogodbi nije ovjeren (a ni kupca),

- da je tuženica SG preminula tijekom ove parnice dana 22. kolovoza 2015. godine što proizlazi iz smrtnog lista Matičnog ureda Dubrovnik od 26. kolovoza 2015. godine (l.s. 56), a da su umjesto nje u parnicu stupili njeni nasljednici sin US pok. MGG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i kćerka HG rođ. SG, pok. MGG, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji su je naslijedili pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Nikše Mozare posl. br. O-1705/15 od 10. studenog 2015. godine (l.s. 61) svako od njih po polovicu, s tim da u ostavinskoj masi iza pok. SG nije bilo predmetnih nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina],

- da je naknadno tijekom ove parnice, upisom od 1. travnja 2015. godine broj Z-1788/15 u zemljišnim knjigama evidentirana promjena izgrađenosti čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je umjesto vrta sada upisano kuća od 230 m2, dvorište od 1174 m2 i maslinik od 5933 m2, te je zabiježeno da je upisana zgrada evidentirana temeljem rješenja o izvedenom stanju od 21. prosinca 2013. godine, br. UP/I-361-03-/12-08/207 Upravno odjela za izdavanje i provedbu dokumenta prostornog uređenja i gradnje Grada Dubrovnika, a što proizlazi iz zemljišnoknižnog izvatka ovog suda od 6. svibnja 2020. godine,

- da je pravomoćnim rješenjem o raspoređivanju naknadno pronađene imovine javnog bilježnika Anta Lozančića (povjerenika ovog suda) posl. br.O-601/05, UPP/OS-88-19, od 22. siječnja 2020. godine raspoređena naknadno pronađena imovina iza pok. UG (Nikole) oca tuženice, između ostalih nekretnina i ne kat čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te su je naslijedili svak za ½ dijela njegova djeca ZG i HG (tuženica), a što proizlazi iz tog rješenja (l.s. 77), a na što se poziva i tužiteljica,

- da je nakon toga ZG svoj suvlasnički dio od 1/12 na kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] prenio na tužiteljicu Ugovorom o prijenosu prava vlasništva nekretnine od 17. ožujka 2020. godine, te je ovlastio da se bez njegovog daljnjeg sudjelovanja uknjiži u zemljišne knjige temeljem tog ugovora. U Ugovoru je navedeno "da su ugovorne strane suglasne da je stjecateljica MG više od 20 godine u neprekidnom samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina, te da je na osnovu dosjelosti stekla u cijelosti vlasništvo" na tim nekretninama, što proizlazi iz tog ugovora (l.s. 81), da je ovaj sud rješenjem pod posl. br. Z-2754/2000 od 27. prosinca 2021. godine (l.s. 255), te je odbio takav prijedlog za uknjižbu predlagateljice MG jer nije vidljiv pravni temelj za stjecanje vlasništva (kupoprodaja, zamjena, dioba, i sl.).

- da je nakon toga ZG svoj suvlasnički dio od 1/12 na kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] prenio na tužiteljicu Ugovorom o darovanju od 18. siječnja 2022. godine (l.s. 243), sporne nekretnine iz ove parnice, ali i druge nekretnine iz z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] a obje ugovorne strane su ovjerile svoje potpise na tom ugovoru kod javnog bilježnika Anta Lozančića broj ovjere Ov-186/2022, te je rješenjem ovog suda broj Z-477/2022 od 11. ožujka 2022. godine (l.s. 278) dopuštena uknjižba temeljem tog ugovora o darovnaju 1/12 dijela prva vlasništva kčbr. [katastarska čestica], vrt 2367 m2, ikčbr. 50, 7337 m2 (kuća 230 m2, dvorište 1174 m2, maslinik 5933 m2) upisanih u AI u korist MG OIB: [osobni identifikacijski broj] (tužiteljice u ovoj parnici), tako da ranije tuženik ZG više nema suvlasništva na spornim nekretninama, a što proizlazi iz tog ugovora i rješenja,

- da je nakon toga 11. svibnja 2020. godine tužiteljica povukla tužbu protiv tuženika ZG (l. s.71), a da je tuženik pristao na povlačenje tužbe (l.s. 84),

- da se pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-502/08 vodila parnica između tužiteljice–protutuženice FG (prvotne tuženice u ovoj parnici i majke aktualne tuženice koja je supstituirala u tu parnicu iza pok. supruga UG) i tuženika-protutužitelja JG pok. HS (oca tužiteljice u ovoj parnici), radi diobe suvlasničke zajednice na nekretninama, a nakon što je ČG upućen iz ovosudnog izvanparničnog postupka diobe I.R. -39/89 u parnicu da u parnici izvrši diobu nekretnina upisanih u z. ul. [broj ZK uloška] među kojima su i sporne nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. U toj parnici je tuženik JG osporavao tužbu i zahtjev da se izvrši dioba tvrdeći i u toj parnici da je njegov brat HGG raspolagao svojim suvlasničkim dijelom od 1/6 na način da je s njim sklopio kupoprodajni ugovor kojim mu je prodao suvlasnički dio od 1/6 na svim tim zatraženim nekretninama, pozivao se na Pogodbu kupnje i prodaje od srpnja 1970. godine kojom je ta prodaja izvršena, tvrdio da je isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu, te je ustao s protutužbom, kojom se traži da se njegovom bratu MGG (kasnije nakon njegove smrti njegovoj supruzi FG) naloži da na predmetnoj Pogodbi kupnje i prodaje ovjeri svoj potpis nakon što bude plaćen porez na promet nekretnina i prava po tom ugovoru.

U odnosu na protutužbu tužiteljica FG je istakla da je pok. ČG potpisao ispravu na koju se poziva protutužitelj ne znajući što potpisuje, jer da njegova volja nije išla za tim da proda svoj suvlasnički dio na tim nekretninama, već da je smatrao kakao potpisuje neku ispravu na ime novca koji je primio do tuženika za neke bačve kao i naknadu za svoj rad – dnevnice. Navela je da je HGG već 1969 godine počeo duševno poboljevati, te da je 1971 godine počeo liječiti na Psihijatrijskom odjelu MC Dubrovnik.

U toj parnici je svjedok OS iskazivao da se pok. ČG razbolio po povratku iz Sueza. Pregledom medicinske dokumentacije za pok. UG je utvrđeno kako je u ožujku 1971. godine bio kod psihijatra kada mu je postavljena dijagnoza psychosis, da je ordinirajući liječnik dr. ZS u svom nalazu i mišljenju od 24. siječnja 1972. godine ustvrdio da pok. ČG boluje od schizophrenie i da s obzirom na tu dijagnozu nije sposoban za rad i privređivanje, da su članovi invalidske komisije u Splitu u svom nalazu ocjeni i mišljenju od 17. srpnja 1972. godine na temelju brojnih nalaza neuropsihijatra i pregleda na komisiji ustvrdili kako se kod pok. UG radi o kroničnoj psihozi-šizofreniji koja usprkos liječenju i pokušaja rehabilitacije ne pokazuje znakove poboljšanja. U toj parnici provedena su dva medicinska vještačenja. Neuropsihijatar dr. Niko Glavić nakon obavljenog pregleda UG i priložene medicinske dokumentacije u spisu u svom nalazu i mišljenju od 4. prosinca 1990. godine izjasnio se da u vrijeme potpisivanja pogodbe kupnje i prodaje ČG nije bio sposoban shvatiti značaj takve radnje kao ni upravljati svojim postupcima. Naveo je da mu je prilikom pregleda ČG kazivao da je i kako je u drugoj polovici 1968. godine, nakon povratka iz Sueza, govorio da će mu "mozak izletjeti", da će ga "crnci zaklati nožem" i da mu ""svi žele zlo". Analizirajući raniji život UG, njegovo bježanje iz vojske, bježanje preko granice, nemogućnost zadržavanja stalnog zaposlenja, čudno ponašanje, taj vještak je ustvrdio kako je ČG bolovao od šizofrenije znatno ranije nogo što je liječnik psihijatar na prvom pregledu u očujku 1971. godine postavio dijagnozu psychosis chr. Navodi da osobe oboljele od takve bolesti žive bez ikakvog plana, brzo mijenjaju odluke, indiferentne su prema svemu što mladog čovjeka interesira, a kod njih se javlja emocionalna hladnoća,praznina a kasnije i sumanutost, proganjanje , ponekad pokazuju i znakove sugestibilnosti. Naknadno na ročištu 27. veljače 1991. godine vještak Glavić se izjasnio da šizofrenia ima faze remisije kad je bolesnik pri sebi i adekvatniji, ali da kod pok. UG nije našao da bi u vrijeme potpisivanja pogodbe i prodaje bio u fazi remisije.

Drugi vještak psihijatar dr. Hrvoje Marković u svom nalazu i mišljenju od 6. lipnja 2011. godine (dakje razmotrio medicinsku dokumentaciju za pok. UG i saznanja koja je ispitivanjem dobio dr. Niko Glavić, te se je izjasnio da u vrijeme potpisivanja pogodbe kupnje i prodaje ČG nije bio sposoban za rasuđivanje odnosno shvatiti vlastito postupanje i vladati svojom voljom. Navodi da izjave UG koje je konstatirao vještak Glavić u kontekstu ponašanja MGG, vještak Marković okarakterizirao je paranoidno-halucinatornim doživljajima u okviru shizofrene bolesti. Navodi da takva doživljavanja utječu na mogućnost razumijevanja stvarnosti, pa kada osoba poima stvarnost na svoj fantaziran način, da postaje nesigurna, sugestibilna i lakovjerna i da nije sposobna shvatiti značenje svojih postupaka i vladati svojom voljom. Vještak smatra da je HGG nakon niza godina bolovanja od shizofrenije postigao zadovoljavajuću remisiju bolesti, pa da mu je zbog toga1988. godine vraćen poslovna sposobnost. Naknadno na ročištu glavne rasprave vještak se izjasnio da ne može apsolutno isključiti da je u vrijeme sklapanja ugovora HGG bio u remisiji, ali je to po njegovom sudu vrlo malo vjerojatno. Smatra da se ova bolest bez lijekova ne može liječiti, pa je tako uz medikamentoznu potporu pok. HGG postigao zadovoljavajuću remisiju kada mu je naknadno vraćena poslovna sposobnost. Sud je u obrazloženu prvostupanjske pravomoćne presude oba ta medicinska vještačenja prihvatio kao pouzdane jer su se vještaci izjasnili o tome na temelju medicinske dokumentacije a vještak Glavić i na temelju neposrednog ispitivanja UG, te su iscrpno obrazložili svoje mišljenje. Utvrđeno je da je HGG bolovao i prije sklapanja ugovora po povratku sa Sueza 1968. godine, a što je potvrdio i nesrodni svjedok OS, a tijekom postupka nisu iznošene tvrdne da bi HGG bio liječen prije 1971. godine kada se prvi put liječio po psihijatru, pa nije ni uzimao lijekove bez kojih kako navodi dr. Marković nije moglo postići zadovoljavajuću remisiju. Stoga je i sud u obrazloženju prvostupanjske presude zaključio da ČG u vrijeme potpisivanja pogodbe kupnje i prodaje u srpnju 1970. godine nije bio sposoban valjano očitovati svoju volju u pravcu raspolaganja svojom imovinom, te je na temelju paragrafa 865, 869 i 879 tada važećeg OGZ-a smatrao da to ima za posljedicu ništavost takvog pravnog posla, pa da na strani njegove supruge (koja ga je nasljedila) ne postoji obveza ovjere potpisa na takovom ugovoru, pa je stoga sud odbio protutužbeni zahtjev protutužitelja JG kao le u vrijeme kada je ČG već bio preminuo 2005.godine) Istina i tužbeni zahtjev FG za provođenje diobe, ali iz razloga što tužiteljica određeno predložila na koji način da se nekretnine fizički podijele, a nije ponudila dokaz vještačenja da fizička dioba nekretnina koje čine suvlasničku zajednicu nije moguća, pa je stoga primjenom pravila o teretu dokazivanja odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navedeno je presuđeno pravomoćnom prvostupanjskom presudom ovog suda pod. posl. br. P-502/08 od 19. srpnja 2011. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-1664/11 od 18. siječnja 2012. godine (l.s. 94 do 102), iz kojih sud navedeno utvrđuje,

- da je doneseno pravomoćno rješenje o izvedenom stanju od 21. prosinca 2013. godine, br. UP/I-361-03-/12-08/207 Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenta prostornog uređenja i gradnje Grada Dubrovnika, kojim je ozakonjena završena, slobodnostojeća zahtjevan stambena zgrada kosog , vešestrešnog korva, vanjsek visine 8,58 m mjereno od najniže točke uređenog terena uz zgrade do vijenca zgrade, najveće vanjske tlocrtne dužine i širine stambene zgrade 22,42 x 18,96 m , katnosti prizemlje i dva kata (P+2), s jednom stambenom jedinicom koja je izgrađena na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa]; [adresa], a koja građevina je izgrađena bez akta za građenje, a što proizlazi, a sud utvrđuje iz tog rješenja (l.s. 112),

- da je u parnici pred ovim sudom pod posl. br. P-708/2020 donesena nepravomoćna presuda pod poslovnim broje P-708/2020 od 23. rujna 2020. godine je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja Ad. 1 MG, ad. 2 LG i ad. 3 IS, svi iz [adresa] protiv tuženice HG iz [adresa], u parnici radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću i uknjižbe. Tom prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici na više nekretnina iz zk. tijela II, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je tuženica dužna trpjeti njihovu uknjižbu utuženih suvlasničkih dijelova svakog od tužitelja uz brisanje tog dijela s imena tuženice, te je tužiteljima dosuđen parnični trošak.U obrazloženju te presude se u bitnome navodi da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su tužitelji i njihov pravni prednik JG dugi niz godina neometano koristili utužene nekretnine što i jest tako. Razmatraju se posljedice ovosudnog spisa P-502/08, te se zauzima stav da je, bez obzira na valjanost Pogodbe kupnje i prodaje iz 1970. godine zbog nesposobnosti prodavatelja UG za rasuđivanje zbog njegovog psihičkog oboljenja, koja je utvrđena ništetnom u tom predmetu nakon dvostrukog psihijatrijskog vještačenja u tom spisu, da to nije od važnosti iz razloga jer je VGG nakon tog ugovora dosjelošću stekao pravo vlasništva tih nekretnina čak i prije završetak parnice P-502/08 u kojoj je presuda postala pravomoćna dana 18. siječnja 2012. godine, a do kada je po navodima suca u tom obrazloženju, proteklo više od 20 godine u kojem je periodu VGG po navodu bio savjestan, pošten i samostalan posjednik, međutim, ne obrazlaže kako je u takvi okolnostima Stijepov posjed pošten, ako VGG zna da mu je brat HGG psihički bolesnik, ako s njim oko zemljišta vodi parnične postupke u kojima mu i priznaje suvlasništvo na 1/6 suvlasničkog dijela naslijeđene očevine, pa se pokušavaju podijeliti i to neuspješno, i VGG se ne uspijeva uknjižiti na Mihovom dijelu jer gubi parnicu jer se utvrđuje da je Pogodba po kojoj zahtjeva utvrđenje svog vlasništva ništava zbog bratove nesposobnosti za rasuđivanje u trenutku zaključenja te Pogodbe, iz čega se vidi da cijelo vrijeme VGG koristi i dio koji je pripadao bratu MGG znajući da je to Mihovo, a unatoč tome ga isključuje i svojata cijele nekretnine, a danas nastavljaju i njegovi slijednici. Također se navodi da je pitanje valjanosti Pogodbe kupnje i prodaje i nesposobnosti valjanog očitovanje volje UG koje je utvrđeno u ovosudnoj parnici P-502/08 prethodno pitanje za tu parnicu za valjanost Pogodbe) koje ima učinak samo za tu raniju parnicu, te da se valjanost sposobnosti za rasuđivanje prodavatelja može utvrđivati i u ovoj parnici (P-275/21),

- da je tužiteljica bila u isključivom posjedu predmetnih nekretnina najprije putem svog prednika VGG (svoga oca) i to od 1967. godine od kada se obitelj tužene – otac i majka odselila iz roditeljske kuće zbog loših odnosa sa Stjepovom suprugom, što je i logično jer je VGG nakon smrti roditelja jedini ostao u obiteljskoj kući i na zemlji (u odnosu na ostalu braću i sestre), a to potvrđuju i saslušani svjedoci koji su ga vidjeli da radi zemlju sa svojom obitelji i napasa stoku od kojih su neki susjedi a neki prijatelji koji su povremeno i prigodno dolazili. Nitko od saslušanih svjedoka ne tvrdi da je vidio nekoga drugoga osim VGG i njegove obitelji da bi obrađivali zemljište, a i sama tuženica HG navodi u svome iskazu (l.s. 264) da je njen otac HGG dolazio na [adresa] i pomagao i radio na zemlji, a da su u odjednom zabranili da dolazi i to brat VGG i njegova supruga još prije Domovinskog rata, a da se njen otac povukao jer nije želio da bude nekih nasilnih scena. Također sud utvrđuje da je tužiteljica MG sa svojim suprugom započela izgradnju kuće na čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] još neposredno prije Domovinskog rata 1987. godine nakon što joj je otac to dopustio i darovao, koja je montažna kuća bila dovršena i useljena prije Domovinskog rata 1988. ili 1989 godiine kako navodi tužiteljica, a što potvrđuje i tuženica HG navodeći da zna iz majčine priče da su započeli gradnju prije rata i da im je majka slala opomene. To potvrđuju i saslušani svjedoci.

- da prema Nalazu i mišljenju psihijatrice Dr. Bernarde Hajdić proizlazi da je u istom utvrđivala sposobnosti za rasuđivanje pokojnog UG u vrijeme sačinjavanja kupoprodajnog ugovora naslovljenog kao "Pogodba kupnje i prodaje" iz srpnja 1970. godine, da su prethodno već provedena dva vještačenja vezano za zdravstveno stanje UG te utjecaju njegovog zdravstvenog stanja na mogućnost sačinjavanja pogodbe, od strane dr. TS (**.**.1990.g.), te od strane dr. Hrvoja Markovića (03.06.2011.g.), da se vještačenja u načelu podudaraju, da vještaci navode da ČG zbog svog zdravstvenog stanja u vrijeme potpisivanja pogodbe nije bio sposoban shvatiti značaj svoga djela niti upravljati svojim postupcima, tj. nije bio sposoban za rasuđivanje. Dr. TS navodi da je isti bolovao od duševne bolesti shizofrenije znatno ranije nego je to liječnik psihijatar i utvrdio tj. prije nego je na prvom pregledu specijalista postavio dijagnozu Psychosis dr. Marković navodi da su kod pok. ČG u vrijeme za koje je provedeno vještačenje postojali psihički simptomi ( paranoidno-halucinatorna doživljavanja u okviru shizofrene bolesti) koji su po svojoj prirodi i po svom intenzitetu utjecali na smanjenje sposobnosti vještačenog pok. ČG da shvati vlastito postupanje i da vlada svojom voljom. IZ Nalaza nadalje proizlazi da se vještakinja pri pokušaju rekonstrukcije zdravstvenog stanja pok. UG u vrijeme sastavljanja sporne pogodbe u srpnju 1970. godine služila sam svim dostupnim podacima iz sudskog spisa te priloženom medicinskom dokumentacijom. Prema navedenoj medicinskoj dokumentaciji pok. ČG se ambulantno psihijatrijski počeo liječiti u travnju 1971. godine. Tijekom 1971. godine javljao se na redovite mjesečne kontrolne preglede, uzimao je propisanu antipsihotičnu farmakoterapiju, a vođen je pod dijagnozom Psychosis odnosno Psychosis chr. u listopadu 1971. godine prilikom bolničkog liječenja na Neuropsihijatrijskom odjelu MC Dubrovnik kada se zauzima se stav da ČG boluje od kronične psihoze-shizofrenije. Prema nalazu Prvostepene invalidske komisije 1972. godine je umirovljen zbog "stanja kronične shizofrenije bez znakova remisije". Poslovna sposobnost mu je oduzeta 1985. godine, da bi mu 1988. godine bila vraćena zbog poboljšanog funkcioniranja. Kupoprodajni ugovor koji je pok. ČG sklopio s bratom pok. JG, datira iz srpnja 1970. godine, tj. devet mjeseci prije početka njegovog psihijatrijskog liječenja, stoga za to razdoblje nema medicinske dokumentacije. Važno je naglasiti što je vidljivo iz medicinske dokumentacije, da se gotovo na početku njegovog liječenja zauzeo stav da pok. E boluje od kronične shizofrene psihoze, da je psihotični proces počeo i prije samog psihijatrijskog liječenja, idu u prilog i anamnestički podaci koje iznosi dr. TS prilikom vještačenja i vlastitog ispitivanja pok. UG, koji navodi da se u drugoj polovici 1968. godine, nakon povratka iz Sueza, gdje se našao kao mornar, stanje njegovog zdravlja pogoršalo, govorio je da će mu "mozak izletjeti", da će ga "crnci zaklati nožem", "da mu svi žele zlo", da stalno negdje luta, boji se, slabo spava i jede. Dalje iznosi podatke da je u djetinjstvu bio zatočen od strane UDBE, te je u zatvoru proveo 3,5 mjeseci. Zbog bježanja iz vojske, dobio je četiri godine strogog zatvora, a i nakon povratka kući povremeno bježi i luta. Zbog pokušaja bježanja preko državne granice dobio je mjesec dana zatvora. Na njegova "begstva" kao posljedicu nestabilnosti ukazuje i njegov izabrani liječnik u svom Izvještaju o zdravstvenom stanju od 24.01.1972. godine uz to navodeći da "vjerojatno bolest potiče od ranije" a ne od 24. travnja 1971. tj. prije početka psihijatrijskog vještačenja. Tome u prilog govori i opis zdravstvenog stanja pok. UG koje iznosi njegova supruga VS u pismu njegovoj sestri ČS dana 30. travnja 1971. godine, gdje navodi " da ga je odavno molila da se liječi, ali sve je bilo uzalud dok nije i sam vidio… da po cijele dane govori sam sa sobom…. a stalno kune JG i ženu mu da su oni zato sve krivi. Iz zapisnika s glavne rasprave u predmetu P-513/89-12 vidljivo je da ČG tad u svojstvu tužitelja navodi da je pogodbu potpisao ne znajući što potpisuje odnosno smatrajući da potpisuje neku ispravu na ime novca koji je primio od tuženika, za neke bačve, badnjeve kao i za naknadu za rad odnosno dnevnice. Shizofrenija je prava duševna bolest čiji je uzrok još uvijek nepoznat. Njezine osnovne značajke su poremećaji u više sfera osobnosti te konačni "rascjep ličnosti". Tijek i ishod bolesti je različit, može biti kontinuiran, epizodan s progresivnim ili trajnim deficitom ili može biti jedna ili više epizoda s kompletnom ili nekompletnom remisijom, a kod većine oboljelih bolest počinje polagano i podmuklo, tako da i točni početak bolesti nije moguće utvrditi. Poremećaj se u prvom redu ogleda u poremećaju mišljenja, poremećaju efekta i poremećaju volje. Često se javljaju obmane osjetila u svim sferama, posebno u slušnoj sferi. Ovi bolesnici u vrijeme egzacerbacije bolesti, a često i trajno, nisu kadri testirati realitet. Oni se ponašaju i žive po načelima svog unutarnjeg bolesnog svijeta. Sumirajući nakraju sve raspoložive podatke, zaključujem da je pok. ČG bolovao od paranoidne shizofrenije. Shizofreni proces kod njega je započeo i prije početka psihijatrijskog liječenja, odnosno od shizofrenije je bolovao i u vrijeme potpisivanja ugovora. Obzirom na izražene simptome u vidu paranoidno halucinatornih doživljavanja, uslijed čega osoba postaje reducirane kritičnosti i sposobnosti racionalnog i svrsishodnog rasuđivanja, posebno u složenijim i zahtjevnijim prilikama, kao što je primjerice pravna radnja sklapanje kupoprodajnog ugovora, smatram da u vrijeme potpisivanja ugovora nije bio u stanju shvatiti i racionalno postupati tj. nije bio sposoban za rasuđivanje te shvaćanje vlastitog postupanja.

26. Tužba tužiteljice nije osnovana.

27. Člankom 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme tijeka roka za dosjedanje ( NN 91/96 s izmjenama posljednja izmjena 94/17; u daljem tekstu ZOV) je propisano:

"(1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. (2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (4) Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka."

28. Člankom 160. ZOV je propisano:

"(1) Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

(2) U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. (3) Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. (4) Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću. (5) Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću.(6) Na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina."

29. Člankom 18. ZOV je propisano: "(1) Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). (2) Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. (3) Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. (4) Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku. (5) Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. (6) Poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje se prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čine stjecanja ili izvršavanja njezina posjeda, a poštenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskoga zastupnika – prema poštenju i postupanju toga njihova zastupnika."

1. Naime, dosjelost kao institut podrazumijeva da su ispunjenje pretpostavke u smislu zakonitosti, istinitosti i poštenja posjeda, a što u konkretnom slučaju nije ispunjeno. Isto tako iz ništetnog pravnog posla kakav je predmetna Pogodba kupnje i prodaje iz 1970.g. ne može proizaći valjani pravni posao, odnosno osnova za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (ili pak drugog načina stjecanja), sve to u skladu sa načelom ex nihilo nihil fit. Nadalje, a budući da posjed navedenih nekretnina nije niti zakonit, niti istinit, a niti pošten to zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću nisu ispunjene.

2. Isto tako posjed nije ni samostalan jer je tužiteljica znala da im ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar. Sve ranije navedeno vidljivo je i iz povijesnog slijeda promjena u katastarskom operatu koji postoji u spisu predmeta, kao i iz Rješenja Područnog ureda za katastar kojim se mijenjaju podaci o posjednicima, jer upravo iz priložene isprave je vidljivo da je i prednik tuženice posjednik. Potrebno je također navesti kako se između ovdje stranaka već vodi postupak radi vlasništva ostalih nekretnina u k. o. [katastarska općina], pa se predlaže izvršiti uvid i u tu parnicu. dokaz: uvid u P. 708/2020. Isto tako potrebno je navesti i to kako tužiteljica tijekom postupka iznosi i dokaze o gradnji kuće, no zanemaruju zakonske odredbe o tome kako jedan način stjecanja vlasništva isključuje drugi (dosjelost i stjecanje prava vlasništva građenjem). No, neovisno o navedenom, stjecanje prava vlasništva građenjem također pretpostavlja poštenje odnosno savjesnost graditelja, a što u ovom slučaju tužiteljici svakako nedostaje jer su tužiteljica i tuženica prve rodice – kćerke dva brata koji su slijednici iste osobe, a savjesnost pa ni u smislu dosjedanja nema između bliskih srodnika. Zaključno navodi kako nekretnine koje su predmet tužbe imaju površinu od cca 9704 m2, i zasigurno ne pripadaju tužiteljici u cijelosti po niti jednoj osnovi. Kuća ako je i izgrađena, izgrađen je na manjem dijelu, a navedeno je vidljivo iz priloženog ortofoto snimka.

3. Nadalje, aktualna tuženica HG u svom podnesku od 3. travnja 2021. godine (l.s. 91) navodi da u odnosu na činjenicu kako je tužiteljica povukla tužbu spram ZG potrebno je navesti kako taj prijenos prava vlasništva na niti jedan način ne može utjecati na ovaj postupak, niti na tuženičino pravo vlasništva. Zbog kojeg razloga je njen brat ZG potpisao priloženi sporazum njoj nije jasno. Nadalje, tužiteljica se u tužbi osim na činjenicu izgradnje zgrade, poziva i na Pogodbu kupnje i prodaje iz srpnja 1970.g. u bitnome navodeći kako je i ista osnova za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. S tim u vezi potrebno je navesti kako je predmetna kupoprodaja odnosno ugovor kao pravni posao ništetan. Da je navedena Pogodba kupnje i prodaje ništava potvrđeno je i u sudskom postupku koji se između prednika stranaka ovog postupka vodio pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod Posl.br. P. 502/08., pa se predlaže izvršiti uvid u isti predmet, a posebice prema psihijatrijsko vještačenje koje je već provedeno u tom postupku. U tom postupku koji se vodio radi razvrgnuća suvlasništva jasno je i nedvojbeno utvrđeno kako je predmetna Pogodba kupnje i prodaje ništava. Naime, predmetni parnični postupak pokrenut je kako je i navedeno u obrazloženju priložene presude 1989.g. po tužbi ČGG kojega je supstituirala njegova supruga FG, po njegovoj smrti. Tužba ČGG odbijena je iz formalnih razloga jer tužbeni zahtjev nije bio postavljen u skladu sa odredbama ZV-a. Međutim, protutužba JG (prednika ovdje tužiteljice), koja je bila upravljena na ovjeru potpisa, odbijena je iz nama ovdje ključnih razloga. U obrazlaganju tih razloga sud je dao nedvosmisleno obrazloženje kako pok. ČG nije bio sposoban valjano očitovati svoju volju te je u smislu tada važećeg OGZ-a, to imalo za posljedicu ništavost tog pravnog posla.(Pogodbu kupnje i prodaje iz 1970.g.). Naime pok. ČG bio je teški psihički bolesnik i nije bio sposoban valjano očitovati svoju volju. Sve ranije navedeno jasno je potvrđeno i medicinskim vještačenjima koja su obavljena tijekom parnice, a što je sve vidljivo iz obrazloženja priloženih presuda, pa upućujemo na obrazloženje navedene prvostupanjske presude. Zaključno i Županijski sud u svojoj Presudi Gž. 1664/11 od 18.1.2012. potvrdio je prvostupanjsku presudu i sve razloge za isto, osobito razloge ništetnosti pogodbe, a što je također vidljivo iz obrazloženja priložene presude Županijskog suda. U ponovnom postupku sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem iz kojeg jasno proizlazi da ČG nije bio sposoban za rasuđivanje vrijeme Pogodbe kupnje i prodaje iz srpnja 1970. godine.

4. Također, indikativna je i činjenica da Ugovor-Pogodba kupnje i prodaje (koja je čak i opskrbljena potvrdom nadležne općinske uprave društvenih prihoda od 5. lipnja 1990.g.) nije predana na uknjižbu sve ove godine, niti je provedena u odnosu na nekretnine koje su navedene u istoj, kako bi se tobožnji vlasnici uknjižili na te navodno kupljene nekretnine na svoje ime, ako je ti isti smatraju valjanom. Razlog tome leži upravo u činjenici da je ta Pogodba kupnje i prodaje ništava. U prilog tom zaključku ide i sama činjenica da se parnica vodila radi razvrgnuća suvlasništva ukazuje kako je BGG (i njegova žena FG koja ga je naknadno supstituirala) legitimiran kao vlasnik odnosno suvlasnik. Tužiteljica iz ovog postupka znajući ranije navedene činjenice isto prešućuje kako bi sebi priskrbila nepripadajuću korist.

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao i pročitao cjelokupni spis sa svim priloženim ispravama,. Stranke su se na ročištu od 24. studenog 2026. godine pročitao iskaze saslušanih parničnih stranaka, tužiteljicu MG (261) i tuženicu HG (263), pročitao je iskaze ranije saslušanje sada preminule tuženice Neđeljke Radulović 44), ranije saslušanih svjedoka NG ( 24), PG (24), MS (25), ĐS (25), JG (38), SS (287), te iskaz saslušanog svjedoka BG pred zamolbenim putem kod Općinskog suda u Pazinu (294). Sud je pročitao zapsinik sa uviđaja i Nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka proveo BS (l.s. 223), te Nlaz i mišljenje vještaka psihijatra Dr. Bernarde Hajdić(l.s.420-428).

6. Sud nalazi da posjed tužiteljice i njenog pravnog prednika oca JG na predmetnim nekretninama nije bio pošten, a što je nužan preduvjet da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, te se bez te odrednice ne može dosjelošću steći vlasništvo.

7. Naime, ŽS nedvojbeno još od pravomoćne presude (presude zbog izostanka) Okružnog suda u Dubrovniku pod posl. br. P-56/67-3 od 22. travnja 1967. godine (l.s.46) zna da je otac tuženice, SGG pok. TS u parnici protiv njega (oca tužiteljice u ovoj parnici), JGG, pok. TS pravomoćno utvrdio vlasništvo na nekretninama među kojima je i 1/6 dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u z. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. To se očito dogodilo s njegovim znanjem i voljom inače bi sudjelovao u tom postupku i protivio se tužbi. JG je još 1970. godine znao da je njegov brat E psihički obolio, jer se to nije moglo ne primijetiti, jer se čudno ponašao iskrcao se s broda jer više nije mogao navegavati kao pomorac te je unatoč tome pokušao s MGG zaključiti kupoprodajni ugovor, očito pokušavajući to učiniti na način da za to ne saznaju drugi članovi Mihove obitelji, iz kojeg razloga nije ni ovjerio Mihov potpis na Pogodbi o kupoprodaji iz 1970. godine, a što je bilo nužno da bi se po tom ugovoru mogao uknjižiti kao kupac na kupljenom suvlasničkom dijelu. Iz tog razloga je i porez plaćen tek dvadesetak godina kasnije što je vidljivo iz klauzule Općinske uprave društvenih prihoda od 5. lipnja 1990. godine, sve kako se ne bi saznalo za postojanje takvog manjkavog ugovora. Također, je JG znao i da je pokrenut izvanparnični postupka diobe I.R. -39/89 od strane brata MGG pred ovim sudom koji je kasnije prešao u ovosudnu parnicu P- 502/08 u kojem postupku je JG sudjelovao i protivio se diobi očevine koju su dobili od svojih roditelja među kojim nekretninama su i predmetne dvije katastarske čestice, te je JG tu parnicu izgubio baš u dijelu gdje je tražio da E ovjeri svoj potpis na Pogodbi kupnje i prodaje, jer je sud utvrdio u provedenom postupku da je taj ugovor ništav jer ga je zaključio ČG koji u tom trenutku nije bio sposoban valjano očitovati svoju volju, budući se u vrijeme nastanka tog ugovora još nije počeo liječiti pa mu se stanje kod takve psihoze i nije moglo poboljšati prije uzimanja liječničke terapije. Da ČG u vrijeme sklapanja pogodbe kupnje i prodaje nije bio sposoban za rasuđivanje proizlkazui i iz Nalaza i mišljenja vještakinje Dr. Bernarde Hajdić kada zaključuje da je pok. ČG bolovao od paranoidne shizofrenije. Shizofreni proces kod njega je započeo i prije početka psihijatrijskog liječenja, odnosno od shizofrenije je bolovao i u vrijeme potpisivanja ugovora. Obzirom na izražene simptome u vidu paranoidno halucinatornih doživljavanja, uslijed čega osoba postaje reducirane kritičnosti i sposobnosti racionalnog i svrsishodnog rasuđivanja, posebno u složenijim i zahtjevnijim prilikama, kao što je primjerice pravna radnja sklapanje kupoprodajnog ugovora, smatram da u vrijeme potpisivanja ugovora nije bio u stanju shvatiti i racionalno postupati tj. nije bio sposoban za rasuđivanje, te shvaćanje vlastitog postupanja.

8. Vještakinja u svom usmenom iznošenju Nalaza i mišljenja u bitnome iskazuje da u cijelosti ostaje kao u svom pisanom nalazu i mišljenju i očitovanju te dodaje da je prilikom izrade nalaza i mišljenja donijela svoj zaključak ne oslanjajući se na prethodna vještačenja u nekim drugim predmetima, da se koristila anamnestičkim podacima koje je iznio dr. TS u svom vještačenju jer je on naveo da je on pacijenta upoznao i ranije 1988. godine u vještačenju njegove poslovne sposobnosti te ih i smatra relevantnim jer ispitanik ČG u to vrijeme nije imao nikakvih interesa govoriti drugačije o razvoju svoje bolesti jer je bio vještačen u postupku njegove poslovne sposobnosti.Na upit pun. tužitelja na osnovu čega odnosno kojih činjenica donijela zaključak da pok. ČG nije bio sposoban za rasuđivanje prilikom sklapanje ugovora o kupoprodaji odgovara kao što je navela u svom pisanom nalazu i mišljenju temeljem anamnestičkih podataka dr. TS koje smatra relevantnim, očitovanje izabranog liječnika pok. UG, također pismo koje je supruga FG njegovoj sestri ČS kao i iskaz UG na glavnoj raspravi u predmetu P-513/89-12. Na upit pun. tužitelja na očitovanje izabranog liječnika iz 1972. u kojem stoji da Mihova bolest vjerojatno potječe od ranije odgovara da ne bi bila dovoljna samo ta činjenica nego ona je svoj zaključak donijela na temelju svega prethodno navedenog, radi se o mozaiku činjenica na temelju kojih se donosi zaključak.Na upit pun. tužitelja da li zna da li su istiniti navodi iz nalaza dr. TS koje je njemu kazivao ČG odgovara da je već u dva navrata iznijela zašto smatra navode iz vještačenja dr. TS relevantnim je to što je dr. TS u svom vještu iz 1990. navodi da već od ranije poznaje ispitanika iz vještačenje 1988. kada je vještačio u svrhu procjene njegove poslovne sposobnosti i u tom vještvu činjenični podaci o njegovoj povijesti bolesti nisu mogli imati nikakvu rentnu motiviranost. Ona je te podatke kao istinite i relevantne. Na upit pun. tužitelja da li su istiniti navodi VS odgovara da kada kao psihijatar analizira to pismo zaista bi rekla da je to pismo supruge koja je jako iscrpljena sa stanjem osobe koja je bolesna, i ne želi se liječiti tako da ih smatra istinitim i relevantnim. Iz cijelog pisma se da zaključiti da njegovo govorenje traje i od ranije a iz pisma nije vidljivo datum niti sat kada je on to točno počeo govoriti. Na upit jeli se sve "ostale okolnosti" koje se navode kao anamnestički podaci kod ispitivanja dr. TS mogu li postojati i kod drugih ljudi koji su psihički zdravi odgovara da je ko d UG dijagnosticiran shizofrenija. Napominje da je isključenje bolesti u nadležnosti u sklopu kompetencija specijalista psihijatra. Shizofrenija je bolest sa "tisuću lica", ali uglavnom bolest počinje puno prije nego što i okolini bude jasno da se sa pacijentom nešto događa a i prije nego što se započne sa liječenjem. U psihijatriji postoji pojam "vrijeme neliječene shizofrenije" tako da postoji premorbidna ličnosti odnosno ličnost sa okolini čudnim postupcima, onda ide faza prodroma kada već postoje simptomi ali se smire i nakon toga kada dolazi do akutizacije koji se očituju obitelj psiho-pataloških fenomena. Vještakinja navodi da naravno da neke od ovih okolnosti mogu postojati i kod psihičkih zdravih osoba ali svakako ne sve, na primjer " da će ga crnci zaklati nožem", da mu svi žele zlo. Na daljnji upit može li pojasniti pojam remisija shizofrenije odgovara da se tu radi o smirivanju psiho pataloških doživljaja. Iz svoje dugogodišnje prakse navodi da to prvenstveno je uglavnom djelomična remisija. Teško da može postojati kompletna remisija ali uglavnom bude narušeno funkcioniranje. Na daljnji upit koja je razlika između kompletne i ne kompletne remisije u odnosu na sposobnost za rasuđivanje odgovara da ako pacijent nije pod direktnim utjecajem psiho pataloških doživljaja sposobnost rasuđivanja može biti održana jer se tu radi o vladanju svojom voljom u smislu da će ona biti smanjena ali se to mora upisivati od slučaja do slučaja. Na daljnji upit koliko dugo psihotična epizoda može trajati odgovara da to ovisi da li se pacijent liječi ili ne liječi ali čak i kada pacijent liječi ne postoji specifikacija koliko dugo to smije ili može trajati. Na upit da pojasni koji su pozitivni a koji negativni odgovara da i pozitivni i negativni simptomi koje spominje u vještvu mogu utjecati na njegovu sposobnost rasuđivanja. Pozitivni su simptomi koji odmah "upadaju u oči" npr. halucinacije a negativni su nemogućnost vladanja svojom voljom, nedostatak životnog nezadovoljstva i slično i ti simptomi mogu utjecati na sposobnost za rasuđivanje. Na upit da li može apsolutno isključiti mogućnost da je u vrijeme potpisivanja predmetne pogodbe mogla postojati takva remisija bolesti shizofrenije u trenutku potpisivanja i zaključivanja ugovora u kojoj remisiji je ČG mogao biti sposoban za rasuđivanje upravljati svojom voljom i shvatiti značenje onog što potpisuje odgovara da bi mogla biti sto posto sigurna morala bi vještačiti osobno upravo tada tu osobu. Kod vještačenja ovog tipa to nije moguće pa se kod ovakvih vještačenja mora prikloniti i otprilike s kojom vjerojatnošću stojimo iza svoga zaključka. U konkretnom slučaju temeljem svega je sklonija i vjerojatnije da je ČG bio nesposoban za rasuđivanje prilikom sklapanja ugovora.Na upit pun. tužitelja odgovara da ona sada više niej stalni sudski vještaka odgovara jer nije produžila licenciji a raspitala se kod Županijskog suda u Dubrovniku da temeljem naloga ona kao stručnjak može biti imenovana kao ad hoc vještak kao što je i u konkretnom slučaju te da to nije bilo tako ona bi predmet vratila sudu. U vrijeme kad je donese o rješenje o vještačenju ne može se u ovom trenutku izjasniti je li već isteklo a u vrijeme kad ga je pisala nije bila stalni sudski vještak te se i potpisala kao specijalist psihijatar. Na upit pun. tužitelja odgovara da se ona ne može prema dostupnim podacima u spisu izjasniti o točnom početku shizofrenije kod UG.

9. Sud u cijelosti prihvaća Nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke DR. Bernarde Hajdić, kao jasnog, obrazloženog i napravljenog prema pravilima struke. Vještakinja je u svom usmenom iznošenju uspješno otklonila primjedbe punomoćnika tužitelja i dodatno detaljno obrazložila svoje mišljenje.

10. U odnosu na primjedbu tužitelja da vještakinja nije stalni sudski vještak i da se zato njezin Nalaz ne može pokloniti vjera, navodi se da je vještakinja kada je bila imenovana bila upisana u Popis stalnih sudskih vještaka, da je njezino imenovanje isteklo tijekom izrade Nalaza i mišljenja, da se raspitala glede toga kod Županijskog suda i da može biti imenovana za vještaka ad hoc u postupku. Navedena činjenica ne čini nalaz, sam po sebi nevaljanim. Naime, kad se uzme u obzir da vještak u postupku može biti stručna osoba koja ima potrebna stručna znanja za određeno pitanje i ako se ne nalazi na listi vještaka, a što to Dr. Bernarda Hajdić kao psihijatar specijalist nedvojebno jest, to je njezin Nalaz i mišljenje uzet kao valjan. Temeljem istog, sud utvrđuje da ČG u vrijeme sastavljanja Pogodbe i prodaje iz srpnja 1970. godine nije bio sposoban za rasuđivanje, te shvaćanje značenja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom što predmetni Pogodbu kupnje i prodaje čini nevaljanim i ne može biti osnova za stjecanje vlasništva

11. Iz svega prethodno utvrđenog, zaključuje da je JG u odnosu na Pogodbu o prodaji nesavjestan, odnosno nepošten posjednik jer mu ona ne može biti nikakav temelj za savjesnost.

12. Sud nalazi da u takvim okolnostima Stijepov posjed nije i ne može biti pošten, ako JG zna da mu je brat E psihički bolesnik, ako s njim oko zemljišta vodi parnične postupke u kojima mu i priznaje suvlasništvo na 1/6 suvlasničkog dijela naslijeđene očevine, pa se pokušavaju podijeliti i to neuspješno, i JG se ne uspijeva uknjižiti na Mihovom dijelu jer gubi parnicu jer se utvrđuje da je Pogodba po kojoj zahtjeva utvrđenje svog vlasništva ništava zbog bratove nesposobnosti za rasuđivanje u trenutku zaključenja te Pogodbe, iz čega se vidi da cijelo vrijeme JG koristi i dio koji je pripadao bratu MGG znajući da je to Mihovo, a unatoč tome ga isključuje i svojata cijele nekretnine nedopuštajući mu pristup, koristeći inferiorno stanje u kome se nalazi zbog svoje psihičke bolesti, a danas to isto nastavljaju i njegovi slijednici. Naime, Stjepova kćerka, MG, cijeli život živi sa svojim roditeljima i sve joj je to poznato kao i JG, pa joj sud ne poklanja povjerenje kada kaže da o tome ne zna ništa jer je i ona dobro znala u kakvom je psihičkom stanju dundo E, da im se ne dopušta pristup i da se njen otac ne želi podijeliti s bratom, već uzurpira svu očevinu kao da je sve njegovo, a nije što je vidljivo i iz zemljišnih knjiga gdje je vidljiva Mihova šestina na svim nekretninama koje su ostale iza roditelja. Stoga provedena parnica ovog suda P-502/08 bitno utječe na poimanje kvalitete posjeda tužiteljice i njenog oca, jer je Pogodba o kupnji i prodaji u toj parnici utvrđena ništavom, te je vidljivo kakvo je psihičko stanje bilo Mihovo, a što je obitelj tužiteljice i sama znala, pa ih čini nesavjesnim posjednicima, što se sada zove nepošteni posjednik jer cijelo vrijeme znaju da koriste nešto što je dijelom i tuđe i što to obitelj tuženice pokušavaju podijeliti kako bi i oni imali tome pristup koji im je onemogućen. Da je ČG bio nesposoban za rasuđivanje prilikom Pogodbe kupnje i prodaje iz srpnja 1970. godine utvrđeno je i u ovom postupku prema Nalazu i mišljenju vještaka Dr. Bernarde Hajdić.

13. Vezano uz ništetnost potrebno je navesti odredbe ZOO-a koje kažu da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, a na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Isto tako zakon kaže kako ništetan ugovor ne može postati valjan te kako se pravo na isticanje ništetnost ne gasi. Dakle imajući u vidu gore navedeno u vezi ništetnosti, ovdje tužiteljica ne može na niti jedan način steći pravo vlasništva dosjelošću.

14. Stoga sud temeljem čl. 18. st. 3 ZOV-a smatrao da posjed tužiteljice i njenog oca – prednika nije pošten posjed, pa temeljem čl. 159. ZOV-a nema uvjeta ni za redovnu ni izvanrednu dosjelost na predmetnim nekretninama, zbog čega je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

15. Činjenica da je brat tuženice ZG sklopio ugovor o darovanju izvan ove parnice ne šteti tuženici jer on svojim suvlasničkim dijelom na nekretnini može slobodno raspolagati. Činom prihvaćanja darovanja od strane ZG priznaje se postojanje njegovog vlasništva na predmetnim nekretninama, jer se ne može darovati nešto čega nisi vlasnik, pa se ako je suvlasnik te nekretnine ZG onda je i suvlasnica i tuženica.

16. Tužiteljica je nedvojbeno postavila tužbu u ovoj parnici kao utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, pa sud tu nije u mogućnosti razmatrati eventualno postojanje prava vlasništva na sagrađenim nekretninama putem "građenja", (kako i sudska praksa nedvojbeno zauzima stav), ali u tom slučaju vlasništvo se može steći samo na sagrađenim objektima, a oko njih dobiti zemljište za redovitu uporabu zgrade, što svakako nije cijela ogromna parcela, već samo manji dio. Stoga je trajno rješenje dioba ili isplata.

17. Sud je o troškovima parničnog postupka odlučio temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a i čl.155. ZPP-a s obzirom na uspjeh stranaka u sporu, te je tuženici koja je u cijelosti uspjela u parnici priznao parnične troškove odvjetničke nagrade s obzirom na u tužbi označenu vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn (1.327,00 eura) u granicama postavljenog zahtjeva i to za: sastav odgovora na tužbu 75 bodova (Tbr. 8 OT-a), za zastupanja na ročištima od 9. ožujka 2010. godine, 1. ožujka 2011., 30. ožujka 2011., 27. travnja 2011., 19. svibnja 2011. godine, 26. listopada 2021.,uviđaj 16. studenog 2021., 20. travnja 2022., 30. lipnja 2022.,13. rujna 2022. godine (zamolbeno), 14. studenog 2022., 15. siječnja 2025., 24. studenog 2025. (tbr. 9, točka 1 OT), zastupanja za odgođena ročišta 20. siječnja 2010., 14. srpnja 2015. i 14. rujna 2015. godine 50 % od 75 bod (tbr. 9, točka 5 OT), ukupno 1162,50 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura, ukupno 2.325,00 eura.

18. Zatezne kamate na parnični trošak temelje se na čl.151. st.3. ZPP-a i čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate.

U Dubrovniku, dana 09. siječnja 2026. godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju, putem punomoćnika

- tuženiku, putem punomoćnika