REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Turinina 3, Novi Zagreb
P Ob-252/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ines Golešić-Plašić, u parničnom predmetu tužiteljice TOG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika TO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi razvoda braka, bez mlt. djece, nakon održane usmene, glavne i tajne rasprave, zaključene dana 26. studenog 2025. u prisutnosti stranaka osobno, dana 09. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Razvodi se brak sklopljen dana 02. rujna 2023. u Samoboru, upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Samobor za godinu 2023. pod rednim brojem 00119, koji su sklopili
TOG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], rođena **.**.1978. u [adresa],
i DO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], rođen **.**.1973. u [adresa].
II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da su tuženik i ona sklopili brak dana 02. rujna 2023. u [adresa], koja činjenica sklapanja braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2023. pod rednim brojem 00119. U braku da nema rođene djece. Razvod braka traži zbog nepomirljivih razlika.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik priznaje činjenicu sklapanja braka, kao i da u braku nema rođene, niti usvojene djece. Drži kako ne postoje nepomirljivi razlozi za razvod braka, već da uopće ne bi niti trebalo doći do razvoda braka. S njegove strane da postoje emocije, da je došlo do određenih problema u braku, misli da se isti mogu riješiti i da nisu nepremostivi. Protivi se razvodu braka.
3. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u vjenčani list stranaka, te je saslušao stranke.
4. Uvidom u vjenčani list, utvrđeno je da je brak stranaka sklopljen 02. rujna 2023. u [adresa], koja činjenica sklapanja braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2023. pod rednim brojem 00119.
5. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je do prekida faktične bračne zajednice došlo u mjesecu prosincu 2024., ali je nastavila živjeti s tuženikom do mjeseca ožujka 2025., kada je s mlt. kćeri iz ranije veze odselila u Zagreb. Tada da je definitivno prekinuta faktična bračna zajednica, a odselila je iz razloga što je tuženik rekao da kako misli živjeti u njegovoj kući u [adresa] ako ne plaća režije. Nadalje, da nisu mogli postići sporazum oko većine stvari koje čine brak i bračnu zajednicu, nisu mogli podijeliti odgovornosti koje čine bračnu zajednicu u vezi financija i kućanskih poslova. Kada je odselila u Zagreb, tuženik da joj je uvjetovao da u roku par dana preuzme svoje osobne stvari iz kuće, a kada je došla po njih, nije mogla ući u kuću, već su je stvari dočekale zapakirane na dvorištu ispred ulaza, na što joj je tuženik rekao da je dosta i dobila, time da nije mogla ući po ostale stvari, jer je tuženik promijenio bravu ulaznih vrata. Njen automobil da je ostao na zajedničkoj adresi prebivališta, prijavila je nestanak vozila, obzirom da ga nije više zatekla i ne zna gdje se nalazi. U braku da je imala financijsko opterećenje, podmirivala je troškove goriva svog i tuženikovog automobila, kao i registracije oba vozila, kupovala je potrepštine za domaćinstvo, a tuženik je koristio njenu karticu tekućeg računa. Tuženik da je u manjem omjeru sudjelovao u podmirivanju troškova bračne zajednice. Već sama tuženikova rečenica da kako misli živjeti u njegovoj kući a da ne plaća režije, joj je upitna u pogledu postojanja partnerskog odnosa. Njihova komunikacija da je bila usmjerena na potrebe djece, jer i tuženik ima dijete iz ranije veze, njena mlt. kći je živjela s njima, ali kada su djeca bila odsutna, njih dvoje da su bili kao "cimeri". Nekada davno da su imali zajedničkih tema i interesa, a sve je krenulo "nizvodno" kada su sklopili brak. U svibnju ili lipnju 2025. da su išli zajedno u Rovinj i u Pulu s djecom, kako bi se djeca družila, no, njih dvoje, kao bračni partneri, i nadalje nisu funkcionirali. Od strane tuženika da su u braku postojale zamjerke, isti nije htio komunicirati, po njenom povratku s poslovne konferencije i trodnevnog izbivanja iz poslovnih razloga, tuženik da nije htio razgovarati s njom, a kada ga je u ta tri dana zvala, odgovorio joj je da neka ga pusti na miru. Nadalje, imaju različite poglede na život, brak i obitelj. Između njih da su znale izbijati svađe. Prvotno je tuženik rekao kako bi mogli ići k stručnoj osobi na razgovor, a kada je to ona predlagala, odgovorio joj je da je to glupost. S njene strane ne postoji volja bračnu zajednicu obnoviti, više ne voli tuženika i uz tuženika više nije emotivno vezana.
6. Iz iskaza tuženika utvrđeno je kako je tijekom trajanja braka tužiteljica iseljavala i ponovno useljavala u njegovu kuću 12 ili 13 puta, da je otišla i u prosincu 2024. sa svojom mlt. kćeri, a u ožujku 2025. da je definitivno odselila, kada je i došlo do prekida faktične bračne zajednice. Priznaje da je pozivao tužiteljicu da dođe po svoje osobne stvari u [adresa] nakon što je odselila kod sestre u Zagreb, no tvrdi da je bravu zamijenio u siječnju 2025., jer je bila oštećena i nije joj dao ključ nove brave, jer da je tada već otišla iz kuće s kćeri, a osobne stvari da su je dočekale ispred ulaza, jer da su se tako dogovorili. Prije tužiteljičinog iseljenja, njen auto da je ostao u njegovoj garaži. Tvrdi da ne zna gdje se isti nalazi. Nadalje, da su imali različite poglede na brak, život, obitelj, ali drži da je to bilo u normalnim okvirima. Nisu se mogli usuglasiti oko svakodnevnog funkcioniranja, što će raditi i gdje će ići. Troškove života da su podmirivali tako što ih je jedan mjesec podmirivala tužiteljica, drugi mjesec on. Dolazilo je do svađa zbog različitih stvari, uglavnom zbog sitnica. Smatra da niti jedna od njihovih rasprava nije bila ključna u smislu da bi dovela do raspada braka. Skupila se hrpa sitnica, zbog čega je tužiteljica otišla. Oboje da nisu bili sposobni imati kulturnu konverzaciju i u to vrijeme da su povrjeđivali jedan drugoga. Tvrdi da još voli tužiteljicu i da bi htio obnoviti bračnu zajednicu, koju nije pokušavao obnoviti iz određenih privatnih razloga. Smatra da ne postoje nepremostive razlike i da bi se bračna zajednica mogla obnoviti.
7. Temeljem odredbe članka 51, točka 2 Obiteljskog zakona (u daljnjem tekstu: ObZ) sud će razvesti brak ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni.
8. Prema ocjeni suda, brak u pravilo postaje neodrživim ako između supružnika nije uspostavljen odnos privrženosti ili ako su tijekom zajedničkog života bračni drugovi izgubili sposobnost održavanja skladnih bračnih odnosa. Zakon omogućuje bračnom drugu koji stanjem u braku nije zadovoljan, tužbom tražiti razvod braka, a tužitelja ne obvezuje da pobliže odredi ili objasni uzroke koji su doveli do toga da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni.
9. U konkretnom slučaju, sud je temeljem iskaza stranaka utvrdio objektivnu činjenicu teške i trajne poremećenosti bračnih odnosa, koja se očituje u tome da među strankama više ne egzistira bračna zajednica. Naime, stranke više ne žive zajedno, budući se tužiteljica iselila sa zajedničke adrese prebivališta, zajedno sa svojom mlt. kćeri iz ranije veze, što je posljedica upravo trajno i teško poremećenih bračnih odnosa, nemaju uspostavljenu obiteljsku, niti ekonomsku zajednicu. Od strane tužiteljice ne postoji emotivna privrženost tuženiku, ista izražava nezadovoljstvo stanjem u braku, ne želi više stanovati s tuženikom i nema namjeru ponovno uspostaviti bračnu zajednicu koja je prekinuta njenim iseljenjem u mjesecu ožujku 2025., već ustraje kod razvoda braka. Nadalje, između stranaka ne postoji konstruktivna komunikacija, a prema ocjeni suda, brak u pravilu postaje neodrživim ako između supružnika nije uspostavljen odnos privrženosti ili ako su tijekom zajedničkog života izgubili sposobnost održavanja skladnih bračnih odnosa. Bračnu zajednicu je nemoguće održati bez obostrane želje i volje bračnih drugova, pa već samim time što jedan bračni drug, u ovom slučaju tužiteljica, odbija kontakt s tuženikom i želju za održavanjem bračne zajednice, ukazuje na tešku i trajnu poremećenost bračnih odnosa, bez obzira što tuženik smatra da tome nije tako. Na trajno i teško poremećene bračne odnose ukazuje i okolnost što je tužiteljica odselila sa zajedničke adrese prebivališta isključivo svojom voljom.
10. Obzirom na sve gore navedeno, sud zaključuje da nastavak braka nije moguć, jer to tužiteljica ne želi. Sama okolnost da se tuženik protivi razvodu braka, u ovakvim okolnostima, nije od značaja, jer u slučaju ispunjenja pretpostavki za razvod braka, protivljenje jednog od bračnih drugova razvodu braka, nije razlog njegovog održavanja.
11. Kako je tijekom postupka utvrđeno objektivna činjenica trajne i teške poremećenosti bračnih odnosa, valjalo je primjenom odredbe članka 31, točka 2 ObZ odlučiti kao u izreci ove presude.
12. Odluka o trošku postupka temelji se na sporazumu stranaka, sukladno odredbi članka 366 ObZ.
U Zagrebu 09. siječnja 2026.
Sudac
Ines Golešić - Plašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. tužiteljica
2. tuženik
