REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pr-420/2021-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, OIB: 90937164884, Borovska 7, Slavonski Brod, zastupan po punomoćniku po zaposlenju MO, mag. iur., radi naknade štete – radno, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 25. studenog 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja UO, odvjetničkog vježbenika iz Slavonskog Broda i za tuženika punomoćnika ZOP, dana 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, OIB: 90937164884, Borovska 7, Slavonski Brod, da tužitelju ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike plaće po osnovi dodataka na plaći za prekovremene sate na ime posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i godišnji odmor isplati ukupan iznos od 621,47 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na iznos od:

- 12,48 eura od 15.01.2016. do isplate,

- 3,42 eura od 15.02.2016. do isplate,

- 16,06 eura od 15.03.2016. do isplate,

- 30,75 eura od 15.04.2016. do isplate,

- 17,08 eura od 15.05.2016. do isplate,

- 36,96 eura od 15.06.2016. do isplate,

- 3,85 eura od 15.07.2016. do isplate,

- 9,42 eura od 15.08.2016. do isplate,

- 12,60 eura od 15.09.2016. do isplate,

- 37,25 eura od 15.10.2016. do isplate,

- 13,74 eura od 15.11.2016. do isplate,

- 20,90 eura od 15.01.2017. do isplate,

- 22,28 eura od 15.02.2017. do isplate,

- 6,05 eura od 15.03.2017. do isplate,

- 8,53 eura od 15.04.2017. do isplate,

- 27,19 eura od 15.06.2017. do isplate,

- 2,71 eura od 15.07.2017. do isplate,

- 27,50 eura od 15.10.2017. do isplate,

- 13,71 eura od 15.11.2017. do isplate,

- 27,14 eura od 15.02.2018. do isplate,

- 0,87 eura od 15.03.2018. do isplate,

- 15,99 eura od 15.04.2018. do isplate,

- 6,85 eura od 15.05.2018. do isplate,

- 22,28 eura od 15.06.2018. do isplate,

- 7,45 eura od 15.07.2018. do isplate,

- 0,68 eura od 15.08.2018. do isplate,

- 11,46 eura od 15.09.2018. do isplate,

- 28,19 eura od 15.10.2018. do isplate,

- 35,84 eura od 15.11.2018. do isplate,

- 15,00 eura od 15.02.2019. do isplate,

- 10,08 eura od 15.03.2019. do isplate,

- 37,27 eura od 15.04.2019. do isplate,

- 6,03 eura od 15.05.2019. do isplate,

- 9,28 eura od 15.06.2019. do isplate,

- 1,15 eura od 15.08.2019. do isplate,

- 0,23 eura od 15.09.2019. do isplate,

- 3,59 eura od 15.10.2019. do isplate,

- 1,53 eura od 15.11.2019. do isplate,

- 1,67 eura od 15.12.2019. do isplate,

- 5,10 eura od 15.02.2020. do isplate,

- 39,39 eura od 15.03.2020. do isplate,

- 4,89 eura od 15.04.2020. do isplate,

- 7,03 eura od 15.06.2020. do isplate,

po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, OIB: 90937164884, Borovska 7, Slavonski Brod, da tužitelju ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike plaće s osnove manje obračunate osnovice za plaću isplati ukupan iznos od 1.110,16 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na iznos od:

- 84,98 eura od 16.01.2016. do isplate,

- 79,24 eura od 16.02.2016. do isplate,

- 80,58 eura od 16.03.2016. do isplate,

- 87,55 eura od 16.04.2016. do isplate,

- 77,57 eura od 16.05.2016. do isplate,

- 95,79 eura od 16.06.2016. do isplate,

- 73,52 eura od 16.07.2016. do isplate,

- 75,45 eura od 16.08.2016. do isplate,

- 80,60 eura od 16.09.2016. do isplate,

- 89,24 eura od 16.10.2016. do isplate,

- 76,64 eura od 16.11.2016. do isplate,

- 73,29 eura od 16.12.2016. do isplate,

- 78,39 eura od 16.01.2017. do isplate,

- 57,32 eura od 16.2.2017. do isplate

po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 2.285,75 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenje do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa dijelom zatraženih troškova postupka u iznosu od 62,50 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj PO je podnio tužbu protiv tuženika Zavoda za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, Slavonski Brod, radi isplate razlike plaće.

1.1. U tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika u prijavno dojavnoj jedinici, a radni odnos tužitelja da je reguliran ugovorom o radu, Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19,u daljnjem tekstu: ZOR), internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN,143/13) ,Dodatkom I. KU 96/15, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19), Izmjena Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 78/19), Dodatkom II. KU 92/19,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno TKU) (NN 141/12), Dodatak II. TKU-a, 150/13,

Ispravak Dodatka II.TKU-a (NN 153/13),TKU-a (NN 24/17), TKU-a (NN 128/17), Dopuna TKU-a (NN 47/18), internim pravilnikom poslodavca kao i Rješenjem o plaći.

1.2. Navodi da je rad tužitelja organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati.

1.3. Nadalje da je u smislu čl.47. KU 143/13 i čl. 45. KU 29/18,35/19, 78/19, tužitelju plaća regulirana je na način da ju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža a da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

1.4. Poziva se na odredbe TKU 128/17, 47/18, koje se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u članku 50. definirana na identičan način, kao i na istovjetne odredbe TKU 24/17, odnosno u TKU 141/12. Navodi da su u odredbama čl.51, 57, 60. KU 143/13 odnosno čl. 49., 55. i 58, KU 29/18, 35/19, 78/19, te u odredbi čl. 53. i 54. TKU 128/17, 47/18, propisani dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat za koje navodi da se za svaki odrađeni sat ne isplaćuju ugovoreni dodaci.

Dokaz: - nesporno.

1.5. Navodi da je u vremenskom razdoblju od prosinca 2015., odnosno od siječnja 2016. do siječnja 2017. plaća tužitelja bila definirana Zakonom o plaćama u javnim službama, članak 4. a da je osnovica plaće regulirana Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, u članku 2., da je u istom razdoblju ( 2016.g.) na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama i Sporazum Vlade RH i Sindikata javnih službi, da je Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23.studenog 2006.osnovica za obračun plaće od 2009.godine iznosila 5.415,37 kn. da je Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.svibnja 2009. određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. sa 5.415,37 kuna na 5.108,84 kuna i vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a, da je Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. u čl.3. određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku, da Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. jer je na snazi bio TKU i Sporazumi o osnovici kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. g. bila određena na 5.415,37 kuna, sukladno članku 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Unatoč tomu, tuženik je sve plaće, u 2016.g. i siječnju 2017 obračunavao sa osnovicom u iznosu od 5.108,84 kune.

1.6. Navodi da je primjenom obračuna plaće s nižom osnovicom, tuženik pogrešno obračunao strukturu plaće odnosno svaki elemenat tužiteljeve plaće za rad u 2016.godini te da je tuženik tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1.1.2016. do 31.12.2016. do siječnja 2017.

1.7. Pored naprijed navedenog prava tužitelj je od 1.1.2016. do 1.1.2021. ostvario pravo na povećanu plaću jer je radio u otežanim uvjetima rada, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. Poziva se na odredbu članka 57. KU zdravstva (NN 143/13), te članka. 54. Temeljnog KU zdravstva i ističe da tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužitelju isplaćivao dodatak s osnova posebnih uvjeta rada na sve sate koje je tužitelj odrado već samo na dio odrađenih sati.

1.8. Tužitelj je u navedenom vremenskom razdoblju kao zdravstveni radnik radio u otežanim uvjetima rada, pa mu je prema čl. 94. Zakona o radu, pripadalo pravo na povećanu plaću koja mu se sukladno KU 29/18,35/19, 78/19, u čl. 55. po toj osnovi, a to su posebni uvjeti rada, uvećava za 25 %. Nadalje sukladno čl.21. Dodatak II. KU 92/19 navedeno je da se članak 55. mijenja te je istim propisano da na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 28 %.

U razdoblju iz prethodne točke tuženik je tužitelju isplaćivao navedene dodatke zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio, dok joj dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio.

1.9. Navodi da je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015. godine) ostvario pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji sukladno članaku 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, koji mu tuženik nije isplaćivao.

1.10 Ističe da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužitelju po gore navedenim osnovama, posljedično i pogrešno isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana te naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje).

1.11. Podnosi stupnjevitu tužbu i traži naložiti tuženiku dostavu dokumentacije potrebne za postavljanje tužbenog zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno istakao da za razdoblje od 1.1.2016. do dana dostave tužbe tužitelj nesporno nema više pravni interes za vođenjem ovog postupka obzirom da je Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva zdravstva donijela Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. kojim Zakonom Vlada donijela Odluku o isplati razlike uvećania plaće za prekovremeni rad radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Sukladno navedenom tuženik predlaže sudu u cijelosti odbaciti prvi dio tužbenog zahtijeva tužitelja.

2.1. U razdoblju na koje se odnosi drugi dio tužbe, na plaću tužitelja kod tuženika paralelno su se primjenjivali zakoni, podzakonski propisi i kolektivni ugovori koji se odnose na radne odnose u javnim službama, odnosno na radne odnose u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Prilikom utvrđivanja prava tužitelja na isplatu plaće, primjenjivala se odredba čl.7.stavka 1.Zakona o radu kojom je propisano da radnik ima temeljno pravo na isplatu plaće za obavljeni rad čime je uređeno samo opće pravilo kod određivanja prava na plaću, dok je samo uređenje iznosa plaće regulirano drugim pravnim izvorima. U utuženom razdoblju tužiteljeva plaća definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama koji člankom 4. određuje da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Člankom 5. istog zakona jasno je propisano da su polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u „Narodnim novinama”.

2.2. Nadalje, način određivanja osnovice plaće u javnim službama utvrđen je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama koji u članku 2. propisuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljeni su sporazumi kojima se regulira osnovica za plaće u javnim službama , a na koje se i tužiteljica poziva u tužbi. Nesporno je da je dana 23.11.2006.g. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je- ugovoreno povećanje osnovice za obračun plaća u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009, godini te je također nesporno kako su dana 13.05.2009. godine, zbog nastupa recesije, Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razinu prije 1. siječnja 2009. odnosno na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % za 2009. godinu na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno do ispunjenja uvjeta iz članka III. Dodatka Sporazumu. Nadalje, 26.10.2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojima je ugovoreno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da je poboljšanje stanja , odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od dana 07 .prosinca 2011.

2.3. Navodi da tuženik isplatu plaća tužitelju vrši putem informacijskog sustava COP temeljem obračuna kojeg je taj informacijski sustav izvršio te pritom nije jedini poslodavac u zdravstvu u Republici Hrvatskoj koji na isti način obračunava i isplaćuje plaće radnicima već se plaća na isti način, primjenjujući istu osnovicu za plaće obračunava svim zaposlenicima u zdravstvu, ali i šire u svim javnim službama. Tuženik, kao izuzetno važnu okolnost ističe kako on nema niti ovlasti niti tehničkih mogućnosti utjecati na postojeći način obračuna plaće pa tako niti na osnovicu za izračun plaće, s obzirom da istu obračunava i isplaćuje sukladno parametrima određenim Centralnim obračunom plaća ( COP), odnosno tuženik u Centralni obračun plaća samo unosi broj odrađenih sati koje tužitelj odradi tijekom mjeseca dok se obračun plaće svih njenih dodataka , kao i automatski obračun važeće osnovice plaća obavlja putem Centralnog obračuna plaća (COP). Stoga tuženik smatra kako on u ovom postupku nije niti pasivno legitimiran te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na njega.

2.4. U nastavku tuženik obrazlaže da se nisu ostvarile pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna do 31. prosinca 2012.g. niti je Vlada korigirala osnovicu za obračun plaće, tako da je neosnovano i potraživanje tužitelja za uvećanjem osnovice za obračun plaća temeljem eventualnih promjena, rasta BDP-a u 2015., odnosno 2016.

2.5. Protivi provođenju financijskog vještačenja po vještaku računovodstvene struke na okolnost visine razlike plaće po osnovici od 5.415,37 kn obzirom da tuženik prije svega spori pravni osnov potraživanja tužitelja jer je podmirio sve svoje obveze prema tužitelju i obračunavao sve isplaćene plaće sukladno važećim propisima stoga predlaže sudu po provedenom postupku odbiti tužitelja .

2.6. Tuženik je istakao i prigovor neosnovanog potraživanja na ime razlike za plaću za mjesec siječanja 2017. jer je ista isplaćena sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice.

2.7. Predložio je obavijestiti Republiku Hrvatsku o navedenom postupku i pozvati ju na miješanje na strani tuženika.

3. Dopisom od 3. kolovoza 2021. sud je udovoljio prijedlogu tuženika i obavijestio Republiku Hrvatsku putem Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu Građansko-upravni odjel u Slavonskom Brodu o navedenom postupku radi eventualnog stupanja u svojstvu umješača na strani tuženika. Podneskom od 6. kolovoza 2021. Republika Hrvatska je izvijestila sud da neće stupiti u parnicu jer nije osnivač naznačenog tuženika.

4. Nakon dostave dokumentacije potrebne za postavljanje tužbenog zahtjeva, tužitelj je podneskom od 28. listopada 2022. postavio traženje razlike plaća u ukupnom iznosu od 1.459,95 eura.

5. Nakon dostave izračuna tuženika vezano uz osnovicu za obračun plaće , koju je tuženik dostavio uz podnesak od 11. rujna 2023., tužitelj je podneskom od 20. rujna 2023. uredio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nepravilnu osnovicu za obračun plaće i postavio svoje traženje po navedenom osnovu dospijevajuće u periodu od 16. siječnja 2016. do 16. veljače 2017. ukupno u iznosu od 1.110,16 eura.

6. Ostao je i dalje kod traženja da se financijskim vještačenjem utvrdi daljnja razlika manje obračunate plaće vezano uz prekovremene sate i pripadajuće dodatke periodu od 1. prosinca 2015. do 1. prosinca 2020.

7. U postupku između stranaka nesporno je da je tužitelj u spornom periodu bio zaposlen kod tuženika na poslovima zdravstvenog radnika.

8. Sporno je da li je tužitelju u periodu od siječnja 2016. do siječnja 2017 i u periodu od 1. prosinca 2015. do 1. prosinca 2020. pravilno obračunavata plaća. Sporno je da li je tuženi pasivno legitimiran u ovom postupku. Sporan je osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. U provedenom dokaznom postupku sud je proveo dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, i to u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade i evidencije o radnom vremenu za analizirani period, te je proveden dokaz knjigovodstveno – financijskim vještačenjem i čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Jadranke Crnogorac od 30. ožujka 2025. (str. 368-408 spisa).

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

11. Odluku o glavnoj stvari sud je donio u skladu sa Zakon o radu (Narodne novine 93/14, 127/17), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 29/18) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 128/17, 47/18).

12. Tužitelj potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje u kojem je bio u radnom odnosu kod tuženika. Tuženik je stoga kao poslodavac tužitelja bio u obvezi tužitelju isplatiti plaću u skladu sa sklopljenim ugovorima i donesenim pravnim aktima za utuženo razdoblje.

13. Na temelju odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je obvezan raniku u radnom odnosu dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, pa obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika, tuženik je pasivno legitimiran u ovome sporu.

14. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

15. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

16. Pri tome valja napomenuti da su sukladno odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o radu, poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, ovlašteni ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih Zakonom o radu ili drugim zakonom.

17. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13) u čl. 47., te kasnije važeći Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), u čl. 45., propisuju strukturu plaće, odnosno propisuju da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

18. Isto je propisano i odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), koji je na snazi od 1. siječnja 2013., te odredbom čl. 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), koji je na snazi od 1. prosinca 2017. godine.

19. Uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada samo je jedan od dodataka propisanih navedenim Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u javnim službama, a dodaci na plaću prema odredbama tih ugovora, međusobno se ne isključuju.

20. Prema odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 55. kasnije važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, odnosno osnovna plaća im se uvećava.

21. Vezano za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) u čl. 58., propisano je da iznimno od čl. 57. toga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

22. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), u čl. 59., te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), u čl. 58., propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da istome pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

23. Na temelju odredbe čl. 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

24. Prema odredbi čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

25. To pravo radnika proizlazi i iz odredbe čl. 38. st. 3. i 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), te odredbe čl. 37. st. 5. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18).

26. Navedene odredbe su jasne i nedvosmislene, te sukladno istima tužitelj za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, a za vrijeme bolovanja ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, umanjene za 15% (85% priznate u odnosu da je izvršen redovni rad).

27. Naime, Kolektivni ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pa je očito zajednička namjera ugovornih stranaka bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke izrijekom ugovorile nemogućnost takve kumulacije.

28. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, pa onda uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ima pravo i na ugovorene dodatke, odnosno uvećanje plaće za posebne uvjete rada i uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za vrijeme prekovremenog rada.

29. Napose, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-56/19-18 koja je održana dana 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeo slijedeće pravno shvaćanje (obrazloženo i navedeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2864/2018-2 od 17. prosinca 2019., kao i rješenju broj Revr 841/2017-2 od 10. ožujka 2020.): "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

30. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) i Dodatak II/19, koji se primjenjuju na dio tužbenog zahtjeva tužitelja, na isti način reguliraju dodatke na plaću kao i KU/13 i Dodatak I/15, a namjeru ugovornih stanaka da se dodaci isplaćuju i na fond sati preko redovnog radnog vremena potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 66/20), u primjeni od 1. travnja 2020., koji je u članku 2., jasno odredio da se dodaci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada.

31. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a posebno citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, neosnovano se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, jer je očito da je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaća mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke Kolektivnog ugovora, izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije.

32. Slijedom navedenog, u ovom postupku je dokazano da tužitelj ima pravo, pored nespornih razlika plaća vezanih uz osnovicu, i na razlike plaća i za dodatke na plaću za prekovremeni rad za period od prosinca 2015. do prosinca 2020.

33. Na osporenu visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Jadranki Crnogorac.

34. Temeljem materijalne dokumentacije, obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelja i evidencija o radnom vremenu, vještak je izračunao da je tužitelju manje isplaćena razlika bruto plaće na prekovremeni rad za dodatke na plaću ukupno u iznosu po svim osnovama od 621,47 eura.

35. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i u skladu sa istim podneskom od 9. lipnja 2025. postavio svoje traženje po osnovu dodataka na plaću u iznosu od 621,47 eura, kasnije objedinio ukupno potraživanje podneskom od 22. studenog 2025. s prethodno postavljenim traženjem po pogrešno primijenjenoj osnovici u iznosu od 1.110,16 eura ili ukupno 1.731,63 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospijeća svakog anuiteta do isplate.

36. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka ali se protivio osnovu postavljenog zadatka.

37. Nalaz vještaka u cijelosti je prihvaćen kao stručan i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke i zadatkom vještaka.

38 Uvažavajući da je u postupku dokazano, prema stavu ovoga suda, da tužitelju pripada pravo na razlike plaća po umanjenoj osnovici kako je to tuženik obračunao, kao i da mu pripada uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora koji mu nisu ispravno obračunati i koji dodatci su u visini izračunati nalazom vještaka, sud je konačno postavljeni tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti kao osnovan.

39. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kada se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos.

40. Odredbom čl. 92. st. 4. ZOR, propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužitelju razlika neisplaćene plaće i naknade plaće, dosuđena u bruto iznosu.

41. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. ZOR, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Stoga su tužitelju kao osnovane na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos, zakonske zatezne kamate dosuđene kako tužbom potražuje i kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

42. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).

43. Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/16, 106/18, 121/19, 32/20), te odredbe Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/17), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH broj Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate takva obveza tuženika nije dospjela, tužitelju nisu dosuđene zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to ispravno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu označio.

44. Slijedom navedenog ovaj sud je prihvatio tužbeni zahtjev kako je to i odlučeno pod I. i II. izreke presude.

45. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Kako je tužitelj uspio u ovom postupku u cijelosti sa svojim potraživanjem, sud mu je dodijelio pravo na nužne i potrebne troškove prouzročene vođenjem predmetnog postupka.

46. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (1.731,63 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podneska od 20.9.2023., 11.7.2024. i 22.11.2025. za svaki iznos od 200,00 eura, ukupno 600,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak pristupa ročištima 12.9.2023., 4.7.2024. i 25.11.2025. za svako u iznosu od 200,00 eura, ukupno 600,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife) i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife) ili ukupno 1.500,00 eura uvećano za pripadajući PDV od 375,00 eura, ukupno 1.875,00 eura. Navedenom trošku pridodan je i plaćeni predujam za vještačenje u iznosu od 410,75 eura.

47. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 2.285,75 eura kako je to i navedeno pod III. izreke presude.

48. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

49. U preostalom dijelu zatraženog troška na ime sastava troškovnika od 24.11.2025. u iznosu od 50,00 eura i PDV, ukupno 62,50 eura zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan jer je tužitelj troškovnik mogao predati na ročištu održanom istoga dana na kojem je bio zastupan po zamjeniku punomoćnika. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod IV. izreke presude.

U Slavonskom Brodu, 9. siječnja 2026.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Margita Plažanin, Zagreb,

2. Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije,

Slavonski Brod, Borovska 7,

3. Porezna uprava, nakon pravomoćnosti.