REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-783/2022

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, zastupan po pun. ZJ dipl. iur, protiv tuženika IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Mirko Butorović odvj. u Hvaru, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 21. studenog 2025. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja ZJF mag. iur., i zamj. pun. tuženika Rozarija Lasić Novak odvj. u Hvaru, dana 09. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e :

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimir Delonga iz Sinja, Trg dr. Franje Tuđmana 7, posl. br. Ovrv-77/06-2 od 03. srpnja 2006. god., pa je dužan tuženik IJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju Hrvatskim šumama d.o.o. Zagreb, ulica kneza Branimira 1, 10 000 Zagreb, OIB: 69693144506, isplatiti iznos od 164,19 Eur sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 23.05.2005 g. do 31.12. 2007. g., po stopi propisanoj Uredbom Vlade RH o visini stope zakonske zatezne kamate, potom od 01.01. 2008. g. do 30.12. 2008. god., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od 31.12.2008. g. do 31.07. 2015. g., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od 01.08.2015. g. do 31.12.2022. g., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od 01.01. 2023. g. do 29.12. 2023. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12. 2023. g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

U odnosu na više zatražene zatezne kamate za razdoblje od 19. svibnja 2005. god., do 22. svibnja 2005. god., tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan. II Dužan je tuženik isplatiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 22,67 Eur sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 09. siječnja 2026. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

Dana 24. travnja 2006. god., kod javnog bilježnika Vladimir Delonga iz Sinja, Trg dr. Franje Tuđmana 7, zaprimljen je ovršni prijedlog tužitelja na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika kao ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 1.237,12 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. svibnja 2005. god., pa do isplate, i to iz osnova naknade šumske štete, a temeljem ispostavljenog Računa R1 br: 11-06/06Š od 29. ožujka 2006. godine.

Rješenjem ovršnog odjela ovog suda posl. br. Povrv-783/2022 od 02. srpnja 2024 god., a nakon blagovremeno podnesenog prigovora tuženika, stavljeno je izvan snage donijeto Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Vladimir Delonga iz Sinja, Trg dr. Franje Tuđmana 7, posl. br. Ovrv-77/06-2 od 03. srpnja 2006. god., u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Po pravomoćnosti naprijed navedenog rješenja, predmet je ustupljen parničnom odjelu ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnji postupak.

U prigovoru od 11. srpnja 2006. god., tuženik moli sud da ukine pobijano Rješenje o ovrsi, koje je izdano na prijedlog tužitelja po Računu br: 11-06/06Š iz razloga; na računu nije navedena čestica zemlje na kojoj je nastala šteta, na računu nije navedeno tko je vlasnik predmetne čestice, na računu nije specificirana vrsta šume ni količina koja je uništena, optužen je za nanošenje štete bez iti jednog materijalnog dokaza na Općinskoj parceli na kojoj je Općina Hvar izvršila proširenje puta, poravnavanje i asfaltiranje.

Tužitelj u podnesku od 19. rujna 2024. god., navodi da je čestica zemljišta 9/2 i 9/6 k. o. [katastarska općina], šuma i šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, koje je temeljem pozitivno važećih odredbi Zakona o šumama dano u posjed i na gospodarenje tužitelju Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica Split, Šumarija Hvar.

Gospodarenje je regulirano temeljem odredbi Zakona o šumama: čl. 9. st. 1., čl. 14. st. 1. i 2. točka a) , čl. 16. st. 1. i čl. 17. st. 1. , čl. 23. st. 1. i 2. točka 10.

Pregledom zemljišno-knjižnog izvatka ZU 3149, čestica 9/2, k. o. [katastarska općina], Paria, kultura pašnjak, površine 7 ha, 46 a, 9 m2 (76 469 m2), upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske (1/1) – za cijelo, data je na gospodarenje i u posjedu je tužitelja Hrvatske šume d.o.o.

Pregledom zemljišno knjižnog izvatka ZU 3149, čestica 9/6, k. o. [katastarska općina], Mala Garška, kultura šuma, površine 33 ha, 05 a, 49 m2 (330.549 m2), upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske (1/1) – za cijelo, data je na gospodarenje i u posjedu je tužitelja Hrvatske šume d.o.o.

Prema Društvenom dogovoru o utvrđivanju užih područja krša i davanju istih na gospodarenje šumsko gospodarskim organizacijama (koji je objavljen u Službenom listu Zajednice Općina broj 8 / 80 ) – šumama i šumskim zemljištem - smatraju se sve šume, šumska zemljišta i pašnjaci na kojima gospodari i na kojima pravo korištenja ima postojeća šumsko gospodarska organizacija, po čl. 3. st. 3.

Dakle, pašnjaci imaju isti status kao šume i šumska zemljišta.

Pregledom prijepisa posjedovnoga lista P.L. 1989 čestica 9/2 k. o. [katastarska općina], kultura pašnjak površine 7 ha, 64 ar, 69 m2 (76. 469 m2), upisana je na posjednika: šumariju Hvar koja se nalazi u sastavu Hrvatskih šuma d.o.o., Uprave šuma podružnica Split.

Pregledom prijepisa posjedovnog lista P.L.3004 dio čestice 9/6 k. o. [katastarska općina] upisan je kao kultura pašnjak površine 27 ha 58 a 78 m 2 ( 275.878 m 2 ), šuma površine 4 ha, 78 ar, 67 m2 (47. 867 m2), te prirodno neplodno zemljište površine 13 a, 04 m2 (1304 m2) na - Mjesnu zajednicu Hvar, Hvar.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 76/93) u članku 22. bilo je propisano: Šume i šumska zemljišta u državnom vlasništvu kojima iznimno gospodare pravne osobe nastale pretvorbom društvenih poduzeća, općine koje te šume i šumska zemljišta do stupanja na snagu ovoga zakona nisu predale na gospodarenja Poduzeću za šume i druge pravne osobe - preuzima - Poduzeće za šume u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno od dana pretvorbe pravne osobe sa stanjem na dan 30. lipnja tekuće godine, odnosno 31 prosinca protekle godine.

Temeljem navedene odredbe pravni prednik tužitelja je preuzeo šume i šumska zemljišta koje su bile upisane na Općine, Mjesne zajednice i druge pravne osobe nastale pretvorbom društvenih poduzeća.

Predmetna nekretnina nalazi se unutar obuhvata šumskogospodarskog područja i sastavni je dio Programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu „Sveti Nikola“, razdoblje važnosti 01.01.2004 – 31.12.2013.g., i to odjel / odsjek: 24 b, uređajni razred: makija.

Šumska sastojina po čl. 10. Pravilnika o uređivanju šuma ( N.N. 97/18) - je dio šume koji se od ostalih dijelova šume razlikuje po vrsti drveća, načinu gospodarenja, uzgojnom obliku, starosti i stadiju razvoja.

Pregledom obrasca O-2 Programa gospodarenja vidljivo je da se za odjel / odsjek 24 b, šumski predjel: Parija - u opisu staništa i sastojine - navodi da je nekretnina uređajni razred: makija.

Makija visine od 2,5 m. Zastupljeni su česmina, zelenika, planika, vrijes, pistacija, bušin, ružmarin. Pojavljuju se pojedinačna stabla alepskog bora koji je loše tehničke kvalitete. Tlo je skeletno. Odsjek se nalazi na popisu za pošumljavanjem 5,0 ha kao kompenzacija za podizanje nasada na šumskim zemljištima.

Smjernice gospodarenja: Provoditi redovite mjere zaštite biljnih bolesti, štetnika i požara.

Prema čl. 13. st. 1. točka. 3. pod c. - Pravilnika o uređivanju šuma (NN 68 /18) makije – su definirane kao degradacijski oblici crnikovih šuma u kojima osim drveća u istom sloju sudjeluje i grmlje

Pregledom lugarskog izvješća zaprimljenog u HŠ d.o.o., UŠP Split 23.05..2005.g., lugar IJF (Gabro) Keršić, šumarski tehničar u izvješću je utvrdio:

U Hvaru, u Majerovici, odjel / odsjek 24 b, krajem mjeseca travanja i početkom mjeseca svibnja kada je probijen i pristupni put do parcela u Marinac dolu, došlo je do iskopa uz cestu (stvaranje parkirališnog mjesta) na državnom zemljištu, i to od strane vlasnika kuća ispod ceste:

- iznad kuće RJ ( pok. Z) – dimenzija 3 x 9 m,

- iznad kuće IJ dimenzija 5,5 x 8 m,

- iznad kuće HJ (pok. I) Novak - dimenzija 8, 5 x 2 m, a iznad toga se još 2 m širine počelo kultivirati i usadilo par maslina. Također uz tu cestu došlo je do smetanja posjeda i od vlasnika kuća,

- iznad kuće LJ – očišćena zemlja i kamenja u gabaritima 8,5 x 2 m, a iznad toga je podignut kameni zid iza kojeg je kultivirano 2 m širine i usađene 2 masline,

- iznad kuće ĐJ – iskop dimenzija 6 x 9 m, a na prostor iznad toga je usađeno 7 maslina,

- iznad kuće OJ - iskop dimenzija 6 x 10 m,

- iznad kuće NJ - iskop dimenzija 14 x 3,5 m,

- iznad kuće ĆJ – očišćena (poravnata) zemlja i kamenje dimenzija 12 x 1 m i podignut kameni suhozid visine 0, 80 m.

U lugarskom izvješću od 18.05. 2005.g., lugar je utvrdio: Obilaskom terena u 24 b odjelu – predio Majerovica – naišao sam na proboj puta preko zemljišta kojim gospodare HŠ d.o.o. Put je probijen u dužini od 250 m. Od toga je 110 m širine 6,5 m, a ostalih 140 m širine 5,5 m. Iz razgovora sa ljudima doznao sam da je radove izvodio PJ iz [adresa] kraj Imotskog, a investitor radova je CJ, Frane, Postup b.b., iz Hvara - u svrhu da bi došao do svoje parcele u Marinac docu. Radovi su izvođeni krajem mjeseca travnja i početkom mjeseca svibnja. Prostor kojim je prošla trasa je 1997 godine opožaren, te se vegetacija tek počela obnavljati. Prema dopisu Upraviteljice šumarije Hvar pok. MJ, dipl.ing.šum. ur.broj: ST- HVA-2005 – 229 od 24.05. 2005 – smetanje posjeda predlaže se pokretanje postupka.

Zaprimljena je prijava broj ST – HVA – 05- 226 od 18.05. 2005.g. od strane čuvara šuma IJF, šumarskog tehničara, da je strojno uništeno šumsko zemljište i vegetacija u odjelu / odsjeku 24 b u gospodarskoj jedinici „ Sveti Nikola „ na č.z. 9/6 k. o. [katastarska općina], od strane izvođača PJ iz [adresa], a investitor radova je bio CJ iz [adresa], napravljen je proboj puta, a nisu traženi uvjeti građenja.

Za Izračun oštećene površine i štete je navedeno: Ukupan dužina puta koja prelazi preko zemljišta sa kojim gospodare Hrvatske šume je 250 metara, obračun površine iznosi: 110 dužine x 6,5 m širine = 715 m2, 140 dužine x 5,5 širine = 770 m 2, UKUPNO = 1.485 m 2.

Pod točkom 2. dopisa od 24.05.2005.g. – pod 2.2., evidentiran je tuženik IJ, i utvrđeno je proširenje puta dužine 8 m x 5,5 m širine = 44 m2, za što je utvrđena naknada u iznosu od 164,19 E (1.237,12 kn)

Podneskom Ispravak izračuna – ST-HVA-2006-306 od 14.07. 2006 – veza smetanje posjeda CJ i drugi naš broj: ST HVA – 2005-229 i žalbe CJ naš broj ST –HVA – 2006 – 134, nakon izlaska na lice mjesta geodeta JJ, dipl.ing.geod., utvrđeno je nakon mjerenja i novog katastarskog preslika - da je šteta zahvaćala i dio č.z. 9/2 k. o. [katastarska općina] – te je izvršena korekcija obračuna za jednog od počinitelja CJ, koji je podmirio iznos od 19. 653,41 kn (2.608,46 E) dana 14.07.2006 i iznos od 887,50 kn (117,79 E) dana 19.07.2006.g.

Šteta je za tuženika obračunata u iznosu od 164,19 Eura (1.237,12 kuna), a obračun je napravljen temeljem: Metodologije utvrđivanja naknada za oduzeta i ograničena prava u pogledu šuma i šumskih zemljišta Ur. broj: 349-10-MT/97-11719 i Pravilnika o uređivanju šuma (NN 11/97) i Pravilnika o izmjenama i dopunama o Uređivanju šuma N.N. br. 121/97 čl. 81, 90., 102., i 103.

Trenutno je na snazi i primjenjuje se za obračun naknade štete Šumsko - odštetni cjenik. (NN 37/15) 7).

U odnosu na prigovor tuženika isti se osporava u cijelosti: Račun ne treba sadržavati česticu na kojoj je napravljena šteta, kao ni vlasništvo čestice koje proizlazi iz zemljišnih knjiga i ostalih dokaza koji su priloženi u podnesku. Vrsta šume je opisana u Programu iz tog perioda, površina zahvaćena radovima je utvrđena lugarskim izvješćem u kojem je za svakog počinitelja navedena zahvaćena površina, a zatim i ponovnim izlaskom geodeta na lice mjesta koji je izvršio mjerenje instrumentom nakon prigovora CJ, koji je nakon toga podmirio račun i time priznao navode o počinjenju štete u kojoj je bio označen kao jedan od sudionika. Prema čl. 22. ZoŠ (NN 76/93) – tužitelj je preuzeo šume i šumska zemljišta od Općina, Mjesnog odbora i dr. - a kao počinitelj nije utvrđena Općina Hvar.

Tužitelj je između ostalog, predložio sudu da izvede dokaze očevidom i vještačenjem od strane vještaka odgovarajuće struke (geodetske, šumarske i financijske i dr.), u svrhu identifikacije nekretnine i površine na kojoj je napravljen zahvat, utvrđenja službenog stanje upisa u zemljišne knjige i katastar na predmetu spora, pribavljanja potvrde o identifikaciji nekretnine koja čestica u katastru odgovara i kojoj čestici u zemljišniku u slučaju da postoji dvostruka numeracija čestica od DGU, identifikacije dijelova nekretnine na kojima je izveden protupravni zahvat, prilaganja uz nalaz i mišljenje snimka iz zraka putem Google Eartha, prije i nakon datuma počinjenja protupravnih radnji, izvršenja preklapanja skica geodeta HŠ d.o.o. i skica vještaka radi utvrđenja točnih površina zahvata i visine naknade, a po potrebi utvrđenja datuma kada su nastali podbrojevi čestica cijepanjem od matične čestice, pribavljanja prijavnih listova za zemljišnik i katastar ako je to potrebno.

Predložio je pregledati Prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva od 3. 12. 2003., poslan na Općinski sud u Starom Gradu, Odjelu za zemljišne knjige – za č.z. 9/2 i 9/6 k. o. [katastarska općina] – nekretnine su na dan 16.10.1990.g. / dan stupanja na snagu Zakona o šumama/ - bile u šumsko gospodarskoj osnovi pravnih prednika HŠ d.o.o., s prilozima: program gospodarenja, Rješenjem Ministarstva poljoprivrede i šumarstva iz srpnja 1995.g – kojim je dana suglasnost na Program gospodarenja Sv. Nikola od 01.01. 1994 – 31.12. 2003.g.

Kao i Ispravak izračuna – ST- HVA- 2006- 306 od 14.07. 2006 - kojim je nakon izlaska na lice mjesta geodeta JJ, dipl.ing.geod. (sada zaposlenika Hrvatskih cesta d.o.o.,) utvrđeno nakon mjerenja i novog katastarskog preslika da je šteta zahvaćala i dio č.z. 9/2 k. o. [katastarska općina] – te je izvršena korekcija obračuna za jednog od počinitelja CJ koji je podmirio iznos od 19. 653,41 kn dana 14.07.2006 i iznos od 887,50 kn dana 19.07.2006. godine.

Nadalje navodi da tuženik do današnjeg dana nije podmirio dugovanje, pa je predlaže sudu da donese slijedeću presudu;

"I. Dužan je tuženik IJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužitelju Hrvatskim šumama d.o.o. Zagreb, ulica kneza Branimira 1, 10 000 Zagreb, OIB: 69693144506 isplatiti iznos od 164,19 Eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana dospjelosti, pa do isplate po zakonom propisanim stopama od:

19.05.2005.g. do 31.12. 2007.g. sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi od 15 %,

01.01.2008.g. do 30.06. 2011.g. sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi od 14 %,

01.07.2011.g. do 31.07. 2015.g. sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi od 12 %,

01.08.2015.g.do 31.12.2015.g.,po stopi od 8,14%, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena,

01.01.2016.g. do 30.06. 2016.g. po stopi od 8,05 %

01.07.2016.g. do 31.12. 2016.g. po stopi od 7,88 %

01.01.2017.g. do 30.06. 2017.g. po stopi od 7,68 %

01.07.2017.g. do 31.12. 2017.g. po stopi od 7,41 %

01.01.2018.g. do 30.06. 2018.g. po stopi od 7,09 %

01.07.2018.g. do 31.12. 2018.g. po stopi od 6,82 %

01.01.2019.g. do 30.06. 2019.g. po stopi od 6,54 %

01.07.2019.g. do 31.12. 2019.g. po stopi od 6,30 %

01.01.2020.g. do 30.06. 2020.g. po stopi od 6,11 %

01.07.2020.g. do 31.12. 2020.g. po stopi od 5,89 %

01.01.2021.g. do 30.06. 2021.g. po stopi od 5,75%

01.07.2021.g. do 31.12. 2021.g. po stopi od 5,61 %

01.01.2022.g. do 30.06. 2022.g. po stopi od 5,49%

01.07.2022.g. do 31.12. 2022.g. po stopi od 5,31 % koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena,

01.01.2023.g. do 30.06. 2023.g. po stopi od 5,50%

01.07.2023.g. do 31.12.2023.g. po stopi od 7 %

01.01.2024.g. do 30.06.2024.g. po stopi od 7,5 %

01.07.2024.g. do 31.12.2024.g. po stopi od 7,25 % po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % - tna poena.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju parnične troškove sa pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate koje se određuju po stopama u čl. 29 ZOO –a, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a od 1.1.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % - tna poena."

U podnesku od 09. rujna 2025. god., tuženik prvenstveno ukazuje sudu na promašenu pasivnu legitimaciju. Niti je tuženik počinitelj kakve štetne radnje, a niti navedeno proizlazi iz spisa.

Sukladno dostavljenom, jasno proizlazi kako se tužitelj poziva na lugarsko izvješće kojim je utvrđen proboj puta, a da je radove izvodio PJ, dok je investitor bio CJ.

Dodatno tužitelj neosnovano i nedokazano tvrdi da se proboj dogodio i iznad kuće tuženika, ne navodeći temeljem čega proizlazi da je tuženik počinitelj štetne radnje? Dapače, cijeli uređeni tužbeni zahtjev temelje na „informacijama od susjeda“, što nema dokaznu vrijednost. Teret dokazivanja je na tužitelju (čl. 219. ZPP-a).

Na okolnost događaja koji datiraju iz 2005. godine, predložio je njegovo saslušanje osobno. Osim što je upitna osoba navodnog počinitelja, jednako je nejasan i dan nastanka štete.

Nadalje, tuženik ističe se da utuženi račun tužitelja ne predstavlja vjerodostojnu ispravu, pa niti da bi isti predstavljao vjerodostojnu ispravu podobnu za ovrhu, u smislu odredbe članka 31. Ovršnog zakona (NN, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024), ni u smislu odredbe članka 28. tada važećeg Ovršnog zakona (NN, 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008, 139/2010, 154/2011, 70/2012), u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu.

Tako ukazuje sudu na ustaljenu sudsku praksu, gdje je zauzet jasan stav kako se računom ne može tražiti naknada štete niti isti čini vjerodostojnu ispravu: „Račun kojim izdatnik zaračunava naknadu štete nije vjerodostojna isprava. Računom se ne može tražiti naknada štete, jer je račun knjigovodstvena isprava, a sadržaj računa mora biti takav da istinito predstavlja poslovnu promjenu i obuhvaća sve podatke za unos u poslovne knjige.“ (Odluka VTSRH, Pž-2916/02 – u privitku, Odluka VTSRH, Pž- 6111/21– u privitku).

Naprosto, nastanak štete se ne potražuje računom kao da je tuženik primatelj kakve usluge, niti je isti potkrijepljen kakvim izvodom iz poslovnih knjiga – jer jednostavno ne postoji. Takav račun ne uživa snagu javne isprave, već obične – knjigovodstvene. Isporuka dobara i usluga podliježe izdavanju računa, a ne nastanak štetne radnje.

Sve kada bi se nezakonito i zauzeo suprotan stav da bi takav račun predstavljao vjerodostojnu ispravu, opet se isti ne bi smatrao ispravom podobnom za postupanje u smislu odredbe članka 31. Ovršnog zakona, i to zbog manjkavosti osnovnih elemenata. Tako se u istom ne navodi vrsta, opseg ni vrijeme ispunjenja obveze. Štoviše, niti je određen opseg u smislu čestice na kojoj je nastala šteta, niti je naznačen datuma dospijeća. Dospijevanje obveze niti je navedeno na vjerodostojnoj ispravi, niti kasnije u prijedlogu za ovrhu.

Dodatno, na računu tužitelja (koji neopravdano čini osnov ovdje pobijanog Rješenja o ovrsi) naznačen je 23. svibnja 2005., kao dan nastanka štete. Podneskom kojim je uređena tužba i tužbeni zahtjev, uopće nije specificiran dan nastanka štete, nego je evidentno kako tužitelj samostalno i proizvoljno navodi datum kojeg prilagođava vlastitim potrebama. Tako proturječi sam sebi, i to citirano, na str. 3. Podneska od 19. rujna 2024. godine navodi: „… U Hvaru, u Majerovici, odjel /odsjek 24b, krajem mjeseca travnja i početkom svibnja……“ Štoviše, tužitelj potražuje iznos od 164,19 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate, počev od 19. svibnja 2005. godine.

Time je jasno kako potraživanje tužitelja premašuje potraživanje iskazano na računu – a na kojem je dan nastanka štete iskazan kao 23.svibnja 2005. godine, no bez navoda vremenu ispunjenja obveze/datumu dospijeća.

Da se tužiteljev zahtjev temelji na insinuacijama i paušalnim navodima, jasno je iz toga što isti vrši distrakciju sa navodima da su u činjenično sličnim situacijama, određene osobe („ HJ i OJ izvršili uplate tužitelju“), navodno priznale činjenične navode koje se na njih odnose, nikako na tuženika.

Ništa manje nije važno ukazati sudu da je Rješenje o ovrsi u ovoj pravnoj stvari doneseno 2006. godine, a da ovrhovoditelj, sada tužitelj, skoro dva desetljeća nije poduzeo niti jednu radnju (pa niti požurnicu). Posljednja radnja prethodno tome bio je Prigovor ovršenika, a slijedom višegodišnje pasivnosti ovrhovoditelja, nastala je mogućnost obustave ovrhe po službenoj dužnosti. Naime, za vrijeme trajanja ovog postupka, na snazi je bio Ovršni zakon (NN, broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024), koji je izričito predviđao sljedeće u čl. 72. st. 3.: “Ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku.” Prijelaznom odredbom propisano je da se taj rok od 1 godine računa od 28. 11. 2020. za sve postupke koji su tada bili u tijeku, tako i za ovosudni predmet.

U tom smislu, tuženik navodi da dostavlja recentnu sudsku praksu Županijskih sudova Republike Hrvatske, kojima je, u bitnom, ustvrđeno sljedeće: „Sud će obustaviti ovrhu ako ovrhovoditelj u razdoblju od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju, neovisno o tome kada je pokrenut ovršni postupak. ……..Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno odlučio donoseći pobijano rješenje o obustavi postupka nakon proteka zakonskog roka u kojem je ispoljena neaktivnost ovrhovoditelja u ovršnom postupku“ (Odluka ŽS SB, Gž Ovr 387/2022-2, od 5.1.2023. – u privitku, Odluka ŽS ZD, Gž Ovr 361/2022-2, od 24.10.2022. – u privitku).

Tužitelj tako od 2006. pa sve do 2024. nije poduzimao nikakve radnje, pa tuženik smatra da je postupak morao biti obustavljen, a da neaktivnost tužitelja i dugotrajnost postupka svakako ne može ići na štetu tuženika.

Tuženik ujedno ističe prigovor zastare, kako na glavnicu, tako posebno i na zatezne kamate koje ovrhovoditelj neosnovano i nedokazano potražuje od 19. svibnja 2005. godine.

Ujedno predlaže odbiti tužiteljev prijedlog za izvođenje svih dokaza predloženih podneskom od 19. rujna 2024. godine, prvenstveno zbog toga što račun tužitelja ne predstavlja vjerodostojnu ispravu (pogrešno vođenje postupka), zatim i zbog proteka vremena i neekonomičnosti.

Izričito se tuženik protivi provođenju očevida ili vještačenja jer bi troškovi takvih radnji višestruko premašili sam iznos glavnog potraživanja, što bi bilo u očitoj suprotnosti s načelom svrhovitosti i ekonomičnosti postupka. Takav pristup nije financijski opravdan, niti se može smatrati razmjernim u predmetu male vrijednosti.

Zaključno, tuženik predlaže sudu ukinuti platni nalog i odbaciti tužbu u cijelosti, podredno, odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezivanje ovrhovoditelja, sada tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

Tužitelj u podnesku od 15. rujna 2025. god., navodi da je prijedlog za ovrhu ST– 8IK-2006-2710 od 21.04.2006.g., dostavljen javnom bilježniku Vladimiru Delongi 21.04.2006.g. ( prema otpremnom pečatu HŠ d.o.o. ) – koji je zaprimljen dana 24.04.2006.g. (prema prijemnom pečatu javno bilježničkog ureda.). Rješenje o ovrsi Ovrv – 77/06 doneseno je – 03.07.2006.g. Od 2006.g. do dana ustupanja spisa nadležnom sudu od javno bilježničkog ureda protekao je duži vremenski period – zbog čega se ističu prigovori zastare.

Postupak je pokrenut u zakonskom roku od 3 godine. Tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine otkad je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, po čl. 230 ZOO-a (ex. 376 ZOO/78).

Člankom. 230. st. 2. (ex. 376. st. 2. ZOO/78) propisan je – opći rok zastare: U svakom slučaju ta tražbina zastarjeva za 5 godina otkad je šteta nastala.

Po čl. 241 ZOO (ex. 388 ZOO/78) - Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom (pred javno bilježničkim uredom) radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Zastara je u ovom slučaju prekinuta drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred – javno bilježničkim uredom – kojem je u zakonskom roku za pokretanje postupka dostavljen - Prijedlog ovrhovoditelja HŠ d.o.o. za ovrhu na imovini ovršenika.

Račun R1 br. 11-06/06 Š od 29.03.2006.g. ima valutu računa: 23.05.2005. g. Na prijedlog za ovrhu javni bilježnik je donio Rješenje o ovrsi Ovrv – 77/06 dana 03.07.2006.godine.

Zastara počinje teći - prvog dana - poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, po čl. 215 ZOO. (ex. 361 ZOO/78). Zastara započinje - prvi dan iza dospjelosti – (dan dospjelosti tražbine ne uračunava se). Zastara nastupa – kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Čl. 216. ZOO-a (ex. 362 ZOO/78).

U ovom slučaju prvi dan zastare je započeo: 24.05.2005.g., računajući rok zastare prema valuti računa od dana: 23.05.2005.g. Zastara bi nastupila - istekom posljednjeg dana roka od 3 godine tj. 22.05.2008. godine.

Rok se računa od prvog dana zastarnog roka: 24.05.2005 - 3 godine unaprijed

– i zastara bi nastupila da ovrhovoditelj nije prekinuo zastaru – svojom radnjom protiv dužnika/ tuženika - pokretanjem ovršnog postupka kod javnog bilježnika. Zastara bi nastupila prema čl. 244., da je vjerovnik samo pozvao dužnika pisano ili usmeno da obvezu ispuni. Za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika – pisano ili usmeno da obvezu ispuni čl. 244. Potrebna je aktivnost vjerovnika u skladu s čl. 241 – a aktivnost vjerovnika, osim pokretanja ovršnog postupka, se nastavila i dalje.

Aktivnost vjerovnika ( ovrhovoditelja/ tužitelja ) se manifestirala na dva načina:

- pokretanjem ovršnog postupka i podnošenjem prijedloga za ovrhu nadležnom tijelu

- podneskom tužitelja kojim je pozivan javno bilježnički ured i traženo očitovanje o stanju predmeta tj. da li je nastupila pravomoćnost i ovršnost – traženjem otpravka rješenja o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti.

HŠ d.o.o. su pozivale javnog bilježnika da dostavi informaciju o stanju predmeta tj. da li je nastupila – pravomoćnost i ovršnost u predmetu, kao i da se dostavi otpravak rješenja o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti u slučaju da ovršenik nije pravovremeno uložio prigovor u roku od 8 dana. Od javnog bilježnika tužitelj je dobio pisanu obavijest da je ovršenik/ tuženik uložio prigovor pa zbog uloženog prigovora rješenje o ovrsi nije pravomoćno.

Tužitelj navodi da nije nastupio ni zastarni rok od 10 godina iz čl. 233 ZOO (ex. 379 ZOO/78) – a koji se računa od pravomoćnosti i ovršnosti. Ovršenik/tuženi je uložio prigovor na Rješenje o ovrsi Ovrv – 77/06 od 03.07.2006.g. Prigovor je uložen – prema obavijesti dostavljenoj HŠ d.o.o. od 17.11.2014.g. Zbog uloženog prigovora ovršenika Rješenje o ovrsi - nije steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti.

Prema čl. 233 ZOO –a (ex. 379 ZOO/78) – Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javno bilježničkim aktom

– zastarjevaju za 10 godina - pa i za one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Kako je u ovom predmetu ovršenik uložio prigovor u roku od 8 dana – nije mogla nastupiti pravomoćnosti i ovršnost – Rješenja o ovrsi.

Rok zastare od 10 godina – mogao bi se primijeniti da ovršenik / tuženik nije uložio prigovor i da je Rješenje o ovrsi – steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti – koje svojstvo ovdje nedostaje zbog uloženog prigovora ovršenika.

Postupanje javnog bilježnika po prijedlogu za ovrhu je propisano u Ovršnom zakonu i u Zakonu i o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona koji je objavljen u NN 67/2008. Postupak je pokrenut Prijedlogom za ovrhu – koji je prema otpremnom pečatu tužitelja HŠ d.o.o. – otpremljen javno bilježničkom uredu – 21.04.2006.g., a primljeno je prema prijemnom pečatu javnobilježničkog ureda: 24.04.2006.g. Rješenje o ovrsi Ovrv 77/06 doneseno je dana: 03.07.2006. godine.

U Zakonu o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona objavljen je čl. 19 (u tiskanom izdanju 09.06.2008) - kojim su dodani stavci 4 – 10. - u čl. 252 d - iza st. 3. – U čl. 252 d. – iza st. 3. dodaju se stavci 4 – 10, a stavak 4. propisuje: Javni bilježnik će donijeti odluku iz st. 1. ovoga čl. ili će spis proslijediti sudu sukladno odredbi st. 2. ovoga članka - najkasnije u roku od 30 dana - računajući od dana zaprimanja prijedloga.

Prema dodanom st. 4. – javni bilježnik trebao je - spis proslijediti sudu u roku od 30 dana (ako nije nastupila pravomoćnost i ovršnost) – jer je ovršenik uložio prigovor. Ovršenik je uložio prigovor prema obavijesti javnog bilježnika od 03.11.2014. godine.

Javni bilježnik je trebao predmet ustupiti nadležnom sudu najkasnije po proteku 30 dana od objave izmjena i dopuna OZ. S obzirom na to da je rješenje o ovrsi doneseno (prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama OZ –a) - 03.07.2006.g., mogao je to napraviti i ranije u primjerenom roku.

Nadalje, za postupak u povodu prigovora ovršenika u čl. 54. u st. 2. OZ propisuje: Ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu - sud kojemu je prigovor podnesen - stavit će izvan snage Rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinut će provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga, a ako za to nije mjesno nadležan - dostavit će predmet nadležnom sudu.

Aktivna legitimacija osim, što se radi o makiji – koja je degradirani oblik crnikovih šuma u kojim osim drveća u istom sloju sudjeluje i grmlje - proizlazi iz niza drugih odredbi Zakona o šumama na koje se tužitelj pozvao u točki 1. podneska od

19.09.2024.g. i Š o C-a:

Čl. 8. Neovlašteno zauzimanje šuma i šumskih zemljišta je svako samovoljno zaposjedanje i korištenje šuma i šumskog zemljišta.

Čl. 8. st. 1. točka 13. propisano je – lugar je fizička osoba ovlaštena za čuvanje šuma, a u čl. 9. st. 1. propisano je da – gospodarenje šumama obuhvaća uzgoj, zaštitu i korištenje šuma i šumskih zemljišta.

Čl. 14. st. 1.i 2. – šumoposjednik- je definiran kao svako pravna ili fizička osoba koja kao vlasnik i/ili posjednik gospodari šumom i /ili šumskim zemljištem. U smislu ZoŠ-a – šumoposjednici su pod a) javni šumoposjednik je pravna osoba koja je ovim zakonom ovlaštena za gospodarenje šumom i/ili šumskim zemljištem u vlasništvu RH - odnosno tužitelj HŠ d.o.o.

Čl. 16. ZoŠ-a propisano je da – šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu RH

– gospodari javni šumoposjednik.

Čl. 17. st. 1. javni šumoposjednik je pravna osoba od posebnog interesa za RH koja gospodari šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu – Republike Hrvatske. st. 2. Osnivač javnog šumoposjednika kao društva s ograničenom odgovornošću je – RH. st. 3. Sjedište javnog šumoposjednika je u Zagrebu. st. 4. Naziv javnog šumoposjednika je „Hrvatske šume društvo s ograničenom odgovornošću“. st. 5. Pravni oblik, unutarnja organizacija i djelatnosti društva javnog šumoposjednika utvrđeni su izjavom o osnivanju.

Čl. 23. st.1. propisano je – šumoposjednici su dužni gospodariti šumom i šumskim zemljištem na način propisan ovim Zakonom. St. 2. Gospodarenje šumom i šumskim zemljištem obuhvaća radove: (između ostalih) pod točkom 10. – čuvanja šuma – za što je ovlašten lugar po čl. 8. st. 1. toč. 13. Čuvanje šuma znači redovne obilaske lugara i prijave protupravnih radnji – i sastavni su dio poslova koji su propisani pravnim aktima kao gospodarenje šumom i šumskim zemljištem koje je predviđeno Zakonom o šumama, smjernicama gospodarenja propisanim u obrascu O - 2 koji je sastavni dio Programa gospodarenja kao i Pravilnikom o uređivanju šuma.

Tužitelj je Zakonom o šumama, Programom gospodarenja i odredbama Pravilnika o uređivanju šuma, ne samo ovlašten, nego ima i zakonsku dužnost i obvezu čuvati šume i šumsko zemljište jer to propisuje gospodarenje.

Čl. 44. st. 1. – čuvanje šuma i šumski red – propisuje: Javni šumoposjednik, ustanova i pravna osoba - dužni su osigurati zaštitu šuma i šumskog zemljišta u vlasništvu RH od protupravnog prisvajanja, korištenja i drugih protupravnih radnji te provoditi šumski red.

Čl. 57. ZoŠ-a propisano je – zabranjeno je neovlašteno zauzimanje šuma i šumskog zemljišta.

Čl. 63. st. 1. ZoŠ-a propisano je da osoba koja nanese štetu šumi, šumskom zemljištu, šumskim proizvodima i šumskoj infrastrukturi dužna je platiti naknadu šumske štete. 2) Naknada za šumsku štetu u st.1. ovog čl. pripada šumoposjedniku koji gospodari šumom i šumskim zemljištem na kojima je nastala šteta.

Čl. 9. - Šumsko odštetnog cjenika (NN 37 / 2015) pod 2. Šumska zemljišta - propisao je: (1) Iznos naknade šumske štete koja je nanesena šumskom zemljištu korištenjem, razaranjem, kopanjem ili odvoženjem humusa, treseta, gline, pijeska, zemlje, šljunka, kamena…, ispuštanjem otrovnih tvari, uskladištenjem štetnih otpadaka, te drugim biotskim ili abiotskim čimbenicima ili na neki drugi način - utvrđuje se na temelju troškova otklanjanja štete nanesene šumskom zemljištu i njegove sanacije kojom će biti dovedeno u prvobitno stanje. Trošak sanacije šumskog zemljišta obračunava se prema cjeniku Trgovačkog društva. (2) Naknada za bespravno korištenje šumskog zemljišta određuje se prema podacima dobivenim od Ministarstva financija, poreznih ureda o prometnoj vrijednosti: – šumskog zemljišta u katastarskoj općini, – poljoprivrednog zemljišta u katastarskoj općini - ukoliko ne postoji prometna vrijednost za šumsko zemljište u nadležnom poreznom uredu, – građevinskog zemljišta u katastarskoj općini - ukoliko je šteta počinjena na zemljištu unutar građevinske zone. (3) Ukoliko nema prometa zemljišta naknada će se obračunati prema prometnoj vrijednosti zemljišta u najbližoj katastarskoj općini.

Tužitelj u podnesku od 22. rujna 2025. god., navodi da osporava sve navode iz podnesaka punomoćnika tuženika kao neosnovane. Navodi da je u Zakonu o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ( NN 131/2020) propisano: Članak 7. - U članku 72. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi: 3) Ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku.«.

Odredba o obustavi iz OZ –a koji je donesen i objavljen 2020 g., ne može se primijeniti: - retroaktivno, - na parnični postupak jer je nakon prigovora ovršenika ovrhovoditelj i ovršenik postaju tužitelj i tuženik, a prijedlog za ovrhu postaje tužba iz čega proizlazi da je sada tijeku parnični, a ne ovršni postupak.

Da bi ovrhovoditelj poduzeo radnje u postupku javni bilježnik trebao je ustupiti predmet nadležnom sudu u zakonom propisanom roku, ili ako on nije bio propisan u trenutku primitka prijedloga za ovrhu onda - u primjerenom roku - kako bi ovrhovoditelj mogao podnesak uputiti na poslovni broj predmeta spis koji je dobio kod suda.

U situaciji kada javni bilježnik nije postupio po odredbama OZ i nije ustupio predmet nadležnom sudu – tužitelj nije mogao dostaviti pripremni podnesak jer ne postoji poslovni broj pod kojim je na nadležnom sudu – zaprimljen ustupljeni spis od javnog bilježnika – čime je tužitelju onemogućeno da poduzima radnje u parničnom postupku koje je krenuo tek – 2022 godine.

U podnesku od 06. listopada 2025. god., tuženik navodi da u cijelosti ostaje pri navodima iz podneska od 9. rujna 2025. godine, a posebno pri istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije, apsolutne nenadležnosti, u konačnici i tvrdnji da utuženi račun tužitelja ne predstavlja vjerodostojnu ispravu podobnu za ovrhu.

Tužitelj nije dokazao da bi upravo tuženik bio počinitelj bilo kakve štetne radnje, već zahtjev temelji isključivo na „informacijama od susjeda“, koje ne mogu imati dokaznu vrijednost.

Nadalje, tužitelj opterećuje spis nepotrebnim citiranjem zakonskih odredbi i pokušava izvršiti pritisak navodom da su druge osobe na istoj čestici navodno podmirile dug. Takva okolnost za ovaj postupak nema pravnu relevantnost, jer teret dokazivanja postojanja štetnika i uzročno-posljedične veze snosi isključivo tužitelj.

Tuženik ističe da izdavanje računa za nedokazane radnje ne predstavlja valjan pravni put za naplatu štete, već isključivo knjigovodstvenu ispravu bez snage vjerodostojne isprave. Račun ne može biti temelj za potraživanje naknade štete, niti sam po sebi ima obilježja ovršne isprave.

Račun se može izdati samo za isporuku dobara i usluga, a ne za navodnu štetnu radnju. Predmetni postupak stoga je od početka vođen na krivim osnovama, temeljem fiktivnog računa, bez naznake dospijeća obveze na vjerodostojnoj ispravi ili u prijedlogu za ovrhu. Unatoč tome, tužitelj traži 164,19 EUR sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2005., što nadilazi sadržaj samog računa.

Zaključno, iako je riječ o glavnici, koja uvjetno rečeno, predstavlja „samo 164,19 EUR“ tuženik odbija prisilno priznati zbog možebitno visokih troškova postupka, osobito kad tužitelj nije dokazao osnovu potraživanja, već ga temelji isključivo na blizini predmetne čestice.

Uvažavajući načelo svrhovitosti i ekonomičnosti postupka u ovom postupku male vrijednosti, tuženik drži da je ova pravna stvar sazrela za meritorno odlučivanje, stoga predlaže zaključenje raspravljanja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezivanje tužitelja na naknadu ovršnog i parničnog troška tuženiku.

Na pripremnom ročištu dana 21. studenog 2025. god., tuženik navodi da nije jasno u slučaju provođenja očevida i vještačenja, koji bi to zadatak trebao imati vještak s obzirom da identifikacija čestice na kojoj se nalazi iskop nije sporna, a niti bi lokacija predmetnog iskopa bila od koristi za utvrđenje počinitelja i to upravo ovdje tuženika.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao spis predmeta javnog bilježnika Vladimir Delonga iz Sinja, Trg dr. Franje Tuđmana 7, posl. br. Ovrv-77/06, Račun R1 br: 11- 06/06Š od 29. ožujka 2006. god., Prijedlog za ovrhu na imovini ovršenika br. ST-8IK- 2006-2710 od 21. travnja 2006. god., Dopis tužitelja Ur.br. ST-O1IJ-14-2496/01 od 07.11.2014. god., Dopis javnog bilježnika Vladimir Delonga iz Sinja, Trg. dr. Franje Tuđmana 7 od 12. studenog 2014. god., Dopis tužitelja Ur.br. ST-O1IJ-14-2496/03 od 30.09.2015. god., Dopis P.U. Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Hvar br. 511-12- 26-3-1970/2015 od 14.10.2015. god., Uvjerenje o prebivalištu P.U. Splitsko dalmatinska, Policijska postaja Hvar br. 511-12-26-3-1970/2015 od 14.10.2015. god., Povratnicu-obavijest o prijamu od 31.03.2006. god., dva Izvješća lugara VJ od 23.05.2005. god., Dopis tužitelja Ur.br. ST-HVA-2005-229 od 24.05.2005. god., Izvadak iz zemljišne knjige-neslužbena kopija ovog suda, zemljišno-knjižni odjel Stari Grad sa stanjem na dan 10.07.2024. god., dva Prijepisa posjedovnog lista-neslužbena kopija Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina Stari Grad od 19.09.2024. god., Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Hvarskog užeg područja, krša za razdoblje 1984. -1993. god., Split, Ožujak 1984. godine, Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima za gospodarsku jedinicu Sveti Nikola - važnost programa 01.01.2004.-31.12.2013. god., Split, 2004. godine, Dopis tužitelja Ur.br. ST-HVA-2005-264 od 13.06.2005. god., Prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva br. Ip-DO-69/03 od 03. prosinca 2003. god., Program gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Sveti Nikola" – važnost 1.1.1994.-31.12.2003. god., Split, 1995. god., Zahtjev za izdavanje zemljišno-knjižnog izvatka br. ST-HVA- 2005-243 od 01.06.2005. god., Žalbu AJ od 05.04.2006. god., Dopis tužitelja Ur.br. ST-HVA-2006-134 od 06.04.2006. god., i Ur.br. ST-HVA-2006-306 od 14.07.2006. god., Potvrdu o uplati Privredna banka Zagreb od 14.07.2006. godine., Nalog za plaćanje od 19.07.2006. godine, Dopis tužitelja Ur.br. ST-O1IJ-12-1122/09 od 29.09.2015. god., Dopis PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Hvar, br. 511- 12-26-27/14-2015 od 24.09.2015. god., Sentencu Visokog Trgovačkog suda RH br. odluke Pž-2916/02 od 20.04.2004. god., br. odluke Pž-6111/2021-2 od 09.11.2022. god., Sentencu Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. odluke Gž Ovr-387/2022-2 od 05.01.2023. god., i Sentencu Županijskog suda u Zadru br. odluke Gž Ovr- 361/2022-2 od 24.10.2022. god., Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Vladimir Delonga, Sinj, Trg dr. Franje Tuđmana 7, posl. br. Ovrv-77/06 od 03. srpnja 2006. god., Dopis tužitelja Ur.br. ST-01IJ-14-2496/01 od 07.11.2014. god., Dopis javnog bilježnika Vladimir Delonga, Sinj, Trg dr. Franje Tuđmana 7 od 12. studenog 2014. god., Izvadak iz BZP-a ovog suda, zemljišno knjižni odjel Stari Grad - neslužbena kopija sa stanjem na dan 15.09.2025. god., dva Ortofoto snimka, te Presudu Županijskog suda u Zadru posl. br. XIII Gž-594/10 od 26. travnja 2010. godine.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o šumama (N.N. br. 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 08/12, 148/13 i 94/14, u daljnjem tekstu ZOŠ), propisivao je u odredbi čl. 2, da su šume i šumska zemljišta dobra od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezinu osobitu zaštitu (st.1.). Šume i šumska zemljišta zaštićuju se i koriste na način određen ovim Zakonom i posebnim propisima (st.2.).

U odredbi čl. 5. toč. 12. ZOŠ-a, propisano je da je neovlašteno zauzimanje šuma i šumskih zemljišta svako samovoljno zaposjedanje i korištenje šuma i šumskih zemljišta radi stjecanja imovinske ili druge koristi.

U odredbi čl. 8. st. 1. ZOŠ-a, između ostaloga je propisano da su Hrvatske šume d.o.o. (u daljnjem tekst: Trgovačko društvo) i šumoposjednici dužni gospodariti šumama održavajući i unapređujući biološku i krajobraznu raznolikost te skrbiti o zaštiti šumskoga ekosustava.

U odredbi čl. 17. st.1 ZOŠ-a, propisano je da šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske gospodari Trgovačko društvo.

U odredbi čl. 41. st.1 ZOŠ-a, propisano je da je Trgovačko društvo dužno osigurati zaštitu šuma u vlasništvu Republike Hrvatske od protupravnog prisvajanja, korištenja i drugih protupravnih radnji, te provoditi šumski red.

U odredbama čl. 42. ZOŠ-a, propisano je da je radi ostvarivanja zaštite iz članka 41. st.1. ovoga Zakona, Trgovačko društvo dužno osigurati izravno čuvanje šuma (st.1.). Čuvanje šuma može obavljati osoba koja ima najmanje srednju stručnu spremu šumarskog smjera-lugar, te ispunjava i druge uvjete određene posebnim propisima (st.2.).

U odredbi čl. 54. ZOŠ-a, propisano je da je zabranjeno i kažnjivo neovlašteno zauzimanje šume i šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske.

U odredbi čl. 59. st.1. ZOŠ-a propisano je da je osoba koja ošteti šumu u vlasništvu Republike Hrvatske dužna Trgovačkom društvu nadoknaditi štetu prema šumsko-odštetnom cjeniku.

Među strankama nisu sporne niti od strane tužitelja citirane odredbe čl. 8 st. 1, čl. 9. st. 1., čl. 14. st. 1. i 2. , čl. 16. st. 1., čl. 17. st. 1. , čl. 23. st. 1. i 2., čl. 44 2t. 1, čl. 57, čl. 63 st. 1, sada važećeg Zakona o šumama (N.N. br. 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20, 101/23 i 36/24).

Nije sporna niti od strane tužitelja citirana odredba čl. 9 Šumsko–odštetnog cjenika (N.N. br. 37/15).

Pregledom priloženog Računa R1 br: 11-06/06Š od 29. ožujka 2006. god., utvrđeno je da je isti ispostavljen tuženiku na ima naknade šumske štete G.J. "Sv. Nikola", prema obračunu u privitku računa, u iznosu od 1.237,12 kn, sa dospijećem plaćanja dana 23. svibnja 2005. godine.

Predmetni račun je tuženiku ispostavljan temeljem sačinjenog lugarskog Izvješća (Predmet: smetanje posjeda) Ur. br. ST-HVA-05-227 ovlaštenog lugara IJF (VJ) Keršić, šumarski tehničar koji je zaprimljen kod tužitelja dana 23. svibnja 2005. god., a koji je u Izviješću utvrdio da je u Hvaru, u Majerovici, odjel / odsjek 24 b, krajem mjeseca travanja i početkom mjeseca svibnja kada je probijen i pristupni put do parcela u Marinac dolu, došlo je do iskopa uz cestu (stvaranje parkirališnog mjesta) na državnom zemljištu, i to od strane vlasnika kuća ispod ceste: a između ostalih vlasnika i iznad kuće tuženika IJ dimenzija 5,5 x 8 m. Prethodno je u lugarskom izvješću (Predmet: prijava oštećenja državnog zemljišta) Ur. br. ST-HVA-05-226 od 18. svibnja 2005.g., lugar IJF (Gabro) Keršić, šumarski tehničar utvrdio da je obilaskom terena u 24 b odjelu – predio Majerovica (čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]-Mala Garška, šuma) naišao na proboj puta preko zemljišta kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o. Put je probijen u dužini od 250 m. Od toga je 110 m širine 6,5 m, a ostalih 140 m širine 5,5 m. Iz razgovora sa ljudima doznao je da je radove izvodio PJ iz [adresa] kraj Imotskog, a investitor radova je CJ, Frane, Postup b.b., iz Hvara, u svrhu da bi došao do svoje parcele u Marinac docu. Radovi su izvođeni krajem mjeseca travnja i početkom mjeseca svibnja.

Spisu predmeta je priložen dopis tužitelja (Predmet: smetanje posjeda) odaslan Upravi šuma, Podružnica Split Ur.br. ST-HVA-2005-229 od 24. svibnja 2005. god., sa sadržanim Izračunom oštećene površine i štete po Metodologiji utvrđivanja naknada za oduzeta i ograničena prava u pogledu šuma i šumskih zemljišta (Ur.br. 349-10- MT/97-11719) i Pravilnika o uređivanju šuma (N.N. br. 11/97) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uređivanju šuma (N.N. br. 121/97) čl. 81, čl. 90, čl. 102 i čl. 103, spram više počinitelja – vlasnika susjednih zemljišta, među kojima i tuženika IJ za proširenje dužine 8 m x 5,5, m širine 0 44 m četvornih u iznosu od 1.237,12 kn.

Nadalje je spisu predmeta priložen i dopis tužitelja (Predmet: Ispravljan izračun- veza smetanje posjeda CJ i dr.) odaslan Upravi šuma, Podružnica Split Ur.br. ST-HVA-2006-306 od 14. srpnja 2006. god., iz kojega je razvidno da je nakon izlaska na lice mjesta geodeta JJ, dipl. ing. geod., dana 12. 07. 2006. god., utvrđeno nakon mjerenja i novog katastarskog preslika, da je šteta zahvaćala i dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], te je izvršena korekcija obračuna za jednog od počinitelja CJ, koji je podmirio iznos od 19. 653,41 kn (2.608,46 Eur) dana 14.07.2006 i iznos od 887,50 kn (117,79 Eur) dana 19.07.2006. godine.

Zakon parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), propisuje u odredbama čl. 230 st. 1, st. 2 i st. 3, da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

Priloženi Račun R1 br: 11-06/06Š od 29. ožujka 2006. god., lugarsko Izvješće (Predmet: smetanje posjeda) Ur. br. ST-HVA-05-227 ovlaštenog lugara IJF (Gabro) Keršić, šumarski tehničar od 23. svibnja 2005. god., lugarsko Izvješću (Predmet: prijava oštećenja državnog zemljišta) Ur. br. ST-HVA-05-226 ovlaštenog lugara IJF (Gabro) Keršić, šumarski tehničar od 18. svibnja 2025. god., Dopis tužitelja (Predmet: smetanje posjeda) odaslan Upravi šuma, Podružnica Split Ur.br. ST-HVA-2005-229 od 24. svibnja 2005. god., sa sadržanim Izračunom oštećene površine i štete, te Dopis tužitelja (Predmet: Ispravljan izračun- veza smetanje posjeda CJ i dr.) odaslan Upravi šuma, Podružnica Split Ur.br. ST-HVA-2006-306 od 14. srpnja 2006. god., nesumnjivo predstavljaju javne isprave u smislu odredbi čl. 230 ZPP-a, a koje dakle, dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje. Međutim, isto tako nema nikakve dvojbe da je tuženik u mogućnosti dokazivati da su u naprijed navedenim ispravama, kao javnim ispravama, sačinjenim od strana ovlaštenih službenih osoba tužitelja, neistinito utvrđene činjenice ili da je nepravilno sastavljen, a sve u smislu citirane odredbe čl. 230 st. 3 ZPP-a.

Slijedom navedenog, teret dokazivanja u konkretnom slučaju nije na tužitelju kako pogrešno u više navrata tijekom postupka ističe tuženik, već je teret dokazivanja na tuženiku.

Tuženik tijekom postupka ističe čitav niz prigovora koje je eventualno mogao istaknuti u podnesenom prigovoru protiv donijetog Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vladimir Delonga iz Sinja, Trg dr. Franje Tuđmana 7, posl. br. Ovrv-77/06-2 od 03. srpnja 2006. god., ali ih nakon donošenja Rješenja ovršnog odjela ovog suda posl. br. Povrv-783/2022 od 02. srpnja 2024 god., kojim je nakon podnesenog prigovora tuženika stavljeno je izvan snage donijeto Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Vladimir Delonga iz Sinja, Trg dr. Franje Tuđmana 7, posl. br. Ovrv-77/06-2 od 03. srpnja 2006. god., više nije u mogućnosti s uspjehom iznositi u predmetnom parničnom postupku.

Od dokaznih prijedloga tuženik je predložio sudu izvođenje jednog jedinog dokaza, i to dokaznog prijedloga da ga sud sasluša u svojstvu parnične stranke, s sve na okolnost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije neosnovano ističući da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je tuženik počinitelj ikakve štetne radnje, a niti da navedeno proizlazi iz spisa.

Ovaj sud cijeni da isključivo temeljem vlastitog stranačkog iskaza kao dokaznog sredstva, nije moguće s uspjehom dokazivati da su u naprijed navedenim ispravama, kao javnim ispravama, sačinjenim od strane ovlaštenih službenih osoba tužitelja, neistinito utvrđene činjenice ili da su nepravilno sastavljene, a sve u smislu citirane odredbe čl. 230 st. 3 ZPP-a, pa je prijedlog tuženika da ga sud sasluša u svojstvu parnične stranke odbijen kao neosnovan.

Osim toga, tuženik je osobno pristupio na pripremno ročište dana 17. rujna 2025. god., a kojom prigodom nije sudu dao bilo kakvu izjavu, a niti tijekom postupka navodi tko je za svoje potrebe na državnom zemljištu pod upravom tužitelja (čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], zv. Mala Garška, šuma) sačinio iskop uz cestu u svrhu ravnanja terena za parkirališno mjesto dimenzija 5,5 x 8 m za svoje vozilo, neposredno pored njegove obiteljske kuće, ukoliko to nije učinio on osobno.

Osim toga, u odredbi čl. 464a ZPP-a, propisno je da u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocjeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile, te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka.

Obzirom da u konkretnom slučaju isprave koje je tijekom postupka u dokazne svrhe priložio tužitelj imaju dokaznu snagu javnih isprava, ovaj sud cijeni da u svrhu utvrđivanja činjenica važnih za rješenje spora nije potrebno izvoditi dokaz saslušanjem tuženika u svojstvu parnične stranke.

Upravo i tuženik tijekom postupka ističe da nije jasno u slučaju provođenja očevida i vještačenja, koji bi to zadatak trebao imati vještak s obzirom da identifikacija čestice na kojoj se nalazi iskop nije sporna, a niti bi lokacija predmetnog iskopa bila od koristi za utvrđenje počinitelja i to upravo ovdje tuženika.

Tuženik u svojim izlaganjima navodi, i to zaključno, da iako je riječ o glavnici, koja uvjetno rečeno, predstavlja „samo 164,19 Eur“, tuženik je odbija prisilno priznati zbog možebitno visokih troškova postupka.

Naime, tuženiku zacijelo ne bi smetali visoki troškovi spora u slučaju da je netko drugi na državnom zemljištu kojim gospodari tužitelj (čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], zv. Mala Garška, šuma) sačinio iskop uz cestu u svrhu ravnanja terena za parkirališno mjesto dimenzija 5,5 x 8 m za svoje vozilo, neposredno pored njegove obiteljske kuće.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi članka 230. st. 1, da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u smislu odredbe članka 241. ZOO- a, zastarijevanje se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Tužitelj je doznao za počinjenu štetu od strane tuženika zaprimivši priloženo lugarsko Izvješće (Predmet: smetanje posjeda) Ur. br. ST-HVA-05-227 ovlaštenog lugara IJF (VJ) Keršić, šumarski tehničar, a koji je zaprimljen kod tužitelja dana 23. svibnja 2005. god., dok je ovršni prijedlog, sada tužbu podnio dana 24. travnja 2006. god., dakle tijekom zakonskog zastarnog roka od tri godine otkad je doznalo za štetu i osobu koja je štetu učinila u smislu odredbe čl. 230 st. 1 ZOO-a, pa je istaknuti prigovor zastare potraživanja odbijen kao neosnovan.

U odredbi čl. 1086 ZOO-a, propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

Tužitelj na iznos naknade za prouzročenu štetu u visini od 164,19 Eur (1.237,12 Kn) potražuje od tuženika pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 19. svibnja 2005. god., iako je tuženiku iz osnova prouzročene štete ispostavio predmetni Račun R1 br: 11-06/06Š od 29. ožujka 2006. god., na ima naknade šumske štete G.J. " R", prema obračunu u privitku računa, u iznosu od 1.237,12 kn, sa dospijećem plaćanja dana 23. svibnja 2005. god., dakle od dana saznanja za štetu i tuženika kao štetnika, pa mu zatražene zakonske zatezne kamate pripadaju od dana dospijeća predmetnog računa dana 23. svibnja 2005. god., iako je sasvim jasno da je šteta nastala krajem mjeseca travnja ili početkom mjeseca svibnja 2005. god., kada je probijen pristupni put do parcela u Marinac dolu u dužini od 250 m od strane investitora CJ, a od kada su tužitelj i njegovi susjedi RJ, HJ, ČJ, ĐJ, OJ, BJ i ĆJ, bili u mogućnosti vozilima doći nadomak svojih obiteljskih kuća.

Slijedom svega navedenog, tuženik je kao štetnik obvezan da naknadi tužitelju prouzročenu štetu u visini od 164,19 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. svibnja 2005. god., pa do isplate, dok je u odnosu na više zatražene zatezne kamate za razdoblje od 19. svibnja 2005. god., do 22. svibnja 2005. god., tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Radi svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 3 ZPP-a. Tužitelju su priznati prethodno određeni troškovi ovrhe na ime nagrade javnog bilježnika sa PDV-om u iznosu od 22,67 Eur (179,80 Kn).

U Splitu, 09. siječnja 2026. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA: - tužitelju

- pun. tuženika