Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-95/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja DČ, [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupan po punomoćniku Hani Lukić Hob odvjetnici iz Vinkovaca protiv tuženika DDM INVEST III AG sa sjedištem na adresi [adresa], Švicarska, zastupano po punomoćniku Nenadu Grofu odvjetniku iz Zagreba, radi ovrhe - spor, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 27. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Hane Lukić Hob odvjetnice iz Vinkovaca, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja

- tuženika DDM INVEST III AG (OIB: 42497989050), Baar, Schochenmuhlestrasse 4, Švicarska, zastupanom po PRIMA SOLVENT d.o.o. Zagreb, Gradišćanska 32 ( OIB: 35029956158), protiv ovršenika – tužitelja PČ, [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koji je urudžbiran kod Poslodavca tužitelja HŽ Infrastrukture d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.634,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima br. Ovr-135/20 od 3.2.2023.god. tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika DDM INVEST III AG, zastupan po Prima Solvent d.o.o., radi utvrđivanja ovrhe nedopuštenom, i to zbog razloga iz čl. 50.st.t.7., t.11. Ovršnog zakona.

2. Tužitelj navodi kako je predmet ovog postupka osporavanje tražbine i izravne naplate tražbine koju je od poslodavca tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. zahtijevao DDM INVEST III AG, zastupan po Prima Solvent d.o.o. Naime, poslodavac tužitelja započeo je sa ustegama njegovih primanja u korist ovdje tuženika, bez da je obavijestio radnika da je protiv njega zahtijevana izvansudska ovrha. Niti po pisanom zahtjevu tužitelja, poslodavac nije dostavio dokumentaciju po kojoj je izvršio blokadu primanja, a isto je propustio i navodni vjerovnik. Pravni temelj blokade nije vidljiv ni iz Obračuna plaće tužitelja.

3. Dokumentacija temeljem koje je blokirana plaća ovdje tužitelja kod HŽ Infrastrukture d.o.o. za korist tuženika, ima se smatrati zajedničkom za obje parnične strane. Tužitelj ističe kako nije sa društvom DDM INVEST II AG sklopio ugovor, niti je u obavezi tom društvu. Temelj navodne tražbine tuženika nije dostavljen tužitelju niti dokazan te se ne može odnositi na osobu tužitelja niti glasiti na D.D.M INVEST III AG. Tuženik – ovrhovoditelj nije dokazao aktivnu legitimaciju, odnosno nije ovlašten tražiti ovrhu. Također, nema dokaza ni da bi ovršenik bio pasivno legitiriran (čl. 50.st.1.t. 7. OZ-a). Stoga ovdje tuženik nije bio ovlašten na temelju predmetne isprave tražiti ovrhu protiv ovdje tužitelja (čl. 50. st. 1.t.7. Ovršnog zakona).

4. Kako ovdje tuženik nije dokazao valjanom ispravom da bi bio ovlašten zahtijevati naplatu od tužitelja, nije dokazao postojanje isprave/ pravnog posla, visinu potraživanja, dospijeće, a posebno s obzirom da je nastupila zastara, te kako se pokušava izigrati zakonska pravila, „preskakanjem suda i FINE“ i netransparentnom blokadom plaće koja se prima na račun, bez mogućnosti provjere isprave, to tužitelj u podnesenoj tužbi predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenom izvansudsku ovrhu po prijedlogu ovrhovoditelja-tuženika protiv ovršenika ovdje tužitelja, koji je urudžbiran kod poslodavca tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužitelj nema pravni interes za podnošenje navedene tužbe, budući se nikakve zapljene primanja u korist tuženika trenutno ne odvijaju, slijedom čega tužbu i tužbeni zahtjev valja odbaciti. Tužitelj ističe kako se predmetna tužba podnosi slijedom razloga propisanih u odredbama čl. 50 st. 1 toč. 7 i 11 Ovršnog zakona, međutim predmetni razlozi ne egzistiraju, pa se tuženik, ukoliko sud ipak odluči raspravljati o tužbi, u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, koje predlaže odbiti kao neosnovane i naknaditi prouzročeni parnični trošak tuženiku.

6. U odgovoru na tužbu tuženik nadalje ističe kako je u cijelosti bio ovlašten provoditi predmetnu zapljenu primanja tužitelja. Dug tužitelja prema tuženiku proizlazi iz Ugovora o hipotekarnom kreditu br. 25340419/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, u kojem ugovoru je ovdje tužitelj sudjelovao kao sudužnik. Predmetnu tražbinu stekao je ovdje tuženik, temeljem Ugovora o prijenosu sredstava osiguranja, sklopljenog dana 25. rujna 2017. god. s Bankom, temeljem kojega je stekao i izjavu o suglasnosti zapljene primanja tužitelja. Kako je pravna pozicija glede ustupljene tražbine prešla s banke na ovdje tuženika, temeljem valjane pravne osnove, evidentno je da je tuženik temeljem predmetne ovršne isprave, kao tražbini pripadajućeg instrumenta osiguranja, imao svako pravo naplate dugovanja zapljenom primanja tužitelja. O zastari također nema govora budući predmetna Izjava o suglasnosti zapljene nije upotrijebljena sada već je poslana na naplatu još od tuženikova prednika.

7. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu tužbu i tužbeni zahtjev prvenstveno odbaciti kao nedopuštene, odnosno podredno, iste odbiti kao neosnovane.

8. U očitovanju na navode iz odgovora na tužbu tužitelj i dalje osporava aktivnu legitimaciju tuženika, te ističe kako tuženik nije dostavio ugovor o cesiji, nego samo ugovor o prijenosu sredstava osiguranja koji je navodno sklopljen 30. lipnja 2017. Podneskom od 16.10.2023.god.(zaprimljen u sud 17.10.2023.god.) tuženik je potvrdio da nije podnosio nikakav zasebni zahtjev poslodavcu tužitelja za pljenidbu primanja, a kao prilog tom podnesku je dostavljen Zahtjev Hypo banke d.d. za zapljenu primanja od 14.07.2009.god. te neovjerena Potvrda i Izjava. Tek Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona od 18.7.2014.god. (NN 93/14), čl. 18., predviđena je mogućnost promjene vjerovnika u ovršnom postupku. Do tada Zakonom nije bila predviđena mogućnost promjene stranaka u ovršnom postupku. Ni ranijim Ovršnim zakonom (NN/96) nije bila predviđena mogućnost promjene vjerovnika u ovršnom postupku. (čl. 29.), već je ovrhovoditelj morao pokrenuti novi ovršni postupak. Stoga tuženik nije mogao zakonito pristupiti pljenidbi temeljem zahtjeva Hypo banke iz 2009.god. tako da je i po ovoj osnovi ovrha nedopuštena.

9. Tužitelj posebno ističe da prema OZ/96 koji se ima primijeniti, s obzirom da je zahtjev Hypo banke iz 2009.godine, u slučaju prijenosa tražbine na novog vjerovnika tijekom ovršnog postupka, novi vjerovnik ne može stupiti u postupak umjesto ranijeg ovrhovoditelja, a ovršni postupak se obustavlja. Tuženik je priložio Potvrdu od 18.11.2008.god. i Izjavu sudužnika od 15.12.2008.god.(koja se nalazi i u ovšnom spisu i po kojoj se očito vrše ustege). Predmetna Izjava nije ovjerena, ne predstavlja ovršni naslov, u istoj nije naznačena osnova niti visina tražbine, zbog čega također nije dopušteno vršiti zapljenu primanja ovdje tužitelja, a u svakom slučaju bi se radilo o zastari. Od pokretanja ovršnog postupka ( Ovr-135/2020), a potom i ove parnice, tuženik, a prethodno ovrhovoditelj, nije dokazao da mu je ustupljeno potraživanje.

10. Iako tuženik nema ovršni naslov za svoju navodnu tražbinu, ovrha se i dalje kontinuirano provodi. Naime, Poslodavac je dostavio očitovanje da se od pravomoćnosti Zaključka Općinskog suda u Vinkovcima br. Ovr-135/20 ne vrše obustave s plaće tužitelja u korist tuženika. Međutim, prema predmetnom Zaključku i Rješenju Ovr-135/20 od 3.2.2023.god. (t.II.) obustave se vrše, ali je samo odgođen prijenos zaplijenjenih sredstava od plaće tužitelja u korist tuženika, a što je vidljivo i iz potvrde poslodavca tužitelja HŽ Infrastruktura Zagreb.

11. U dokaznom postupku sud je u ovoj pravnoj stvari izvršio uvid u priloženi ovršni spis Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-135/2020, uvid u zaključak i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-135/2020 od 3. veljače 2023. priloženo uz podnesenu tužbu, uvid u dopis HŽ-u i očitovanje HŽ-a, uvid u priložene obračune plaće za tužitelja, uvid u potvrdu poslodavca HŽ Infrastruktura u svezi primitka obavijesti punomoćnika tužitelja. Također je izvršen uvid u priloženi ugovor o hipotekarnom kreditu broj 25340419/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, uvid u priloženi ugovor o prijenosu sredstava osiguranja sklopljen između Addiko bank d.d., kao cedenta, i DOM INVEST III AG, kao cesionara, od 25. rujna 2017., uvid u zahtjev za zapljenu primanja/mirovine od 14. srpnja 2009. dostavljen od strane Hypo Alpe Adria bank d.d. Poslovnica Vinkovci HŽ-u Infrastruktura d.o.o. (poslodavac tužitelja) uz privitak ugovora o kreditu broj 25340419/2008 i original izjave tužitelja od 15. prosinca 2008., izjava tužitelja kao sudužnika, uvid u očitovanje HŽ Infrastruktura Zagreb od 24. listopada 2023., u svezi izvršenja obustave plaće tužitelja u korist tuženika, te je izvršen uvid u potvrdu poslodavca tužitelja HŽ Infrastruktura od 21. kolovoza 2025. u svezi obustava s plaće tužitelja kao zaposlenika za razdoblje od listopada 2023. do srpnja 2025.

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u nastavku teksta ZPP) ocijenio u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Predmet ovog postupka je osporavanje tražbine i izravne naplate tražbine koju je od poslodavca tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o. zahtijevao DDM INVEST III AG ovdje tužitelj.

14. Pregledom dostavljene dokumentacije utvrđeno je da je između tužitelja kao solidarnog dužnika i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Poslovnica Vinkovci, bio sklopljen ugovor o kreditu broj 25340419 na ime D P, te da je PČ DČ bio sudužnik u predmetnom ugovoru o kreditu. Obzirom da glavni dužni nije ispunjavao obveze po ugovoru o kreditu, to je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. dostavila HŽ Infrastruktura d.o.o. Vinkovci zahtjev za zapljenu primanja PČ, uz privitak solemnizirane isprave, ugovora o kreditu broj 25340419, te original izjave tužitelja kao sudužnika od 15. prosinca 2008.

15. U zahtjevu za zapljenu Banka navodi da temeljem odredbi Ovršnog zakona Izjava sudužnika DČ ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi te obzirom da na dan 1. srpnja 2009. iznos dospjelog i neplaćenog duga po predmetnom ugovoru o kreditu iznosi 1.112,89 eura u kunskoj protuvrijednosti, uvećano za troškove u iznosu od 50,15 HRK, to je potrebno zaplijeniti iznos plaće/mirovine/drugog primanja, te zaplijenjeni iznos isplatiti na račun Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. do pismenog opoziva Banke.

16. Nije sporno da je poslodavac tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o., Poslovnica Vinkovci, postupio po zahtjevu Banke, te su vršene ustege s plaće tužitelja. Iz priložene potvrde poslodavca tužitelja od 18. studenog 2008. proizlazi da se imenovani nalazi u stalnom radnom odnosu kod HŽ Infrastruktura d.o.o. Vinkovci i da njegova mjesečna plaća iznosi 6.062,16 kuna, a obustave iz plaće 3.332,85 kuna.

17. Nakon sklopljenog Ugovora o prijenosu sredstava osiguranja, koji Ugovor je zaključen 25. rujna 2017. Addiko bank d.d. (ranije tvrtka Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao cedenta i DDM INVEST III AG, sa sjedištem u [adresa], Švicarska, zastupano po Prima Solvent d.o.o. kao cesionara, obustava s plaće tužitelja od strane njegovog poslodavca HŽ Infrastruktura d.o.o. vršena je u korist DDM INVEST III AG.

18. U ovršnom predmetu Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-135/2020 DČ kao ovršenik podnio je prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim. Zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima br. Ovr-135/20 od 3.2.2023.god. tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika DDM INVEST III AG, zastupan po Prima Solvent d.o.o., radi utvrđivanja ovrhe nedopuštenom, i to zbog razloga iz čl. 50.st.t.7., t.11. Ovršnog zakona. Spomenutim rješenjem odbačen je prijedlog DČ kao ovršenika za obustavom ovrhe kao nedopušten, te je naloženo HŽ Infrastrukturi d.o.o. Zagreb da odgodi prijenos zaplijenjenih sredstava od plaće DČ u korist DDM INVEST III AG, Barr, Švicarska, a koji prijenos se vrši temeljem ugovora o prijenosu sredstava osiguranja sklopljenom dana 25. rujna 2017. između Addiko Bank d.d. Zagreb i DDM INVEST III AG. Navedena činjenica između stranaka nije sporna.

19. Sporna je aktivna legitimacija na strani DDM INVEST III AG kao ovrhovoditelja, obzirom da ovršenik DČ – ovdje tužitelj, smatra da DDM INVEST III AG, ovdje tuženik, nije dokazao da ima ovlaštenje tražiti ovrhu protiv ovršenika DČ, ovdje tužitelja. Po članku 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona također je sporan prigovor zastare, obzirom da tužitelj smatra kako je protekao rok u kojem se može tražiti ovrha, te da je nastupila zastara u smislu članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona. Sporan je i prigovor tuženika u pogledu nedostatka pravnog interesa tužitelja za podnošenje ove tužbe radi proglašenja nedopuštenosti izvansudske ovrhe.

20. Iz priložene potvrde poslodavca tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o., Odjel za plaće, od 21. kolovoza 2025. evidentno je da se kontinuirano od pravomoćnosti Zaključka i Rješenja Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-135/2020 od 3. veljače 2023., a kojim je naloženo HŽ Infrastrukturi d.o.o. da odgodi prijenos zaplijenjenih sredstava od plaće DČ u korist DDM INVEST III AG, od strane poslodavca tužitelja i dalje vrše ustege na plaći i ta se sredstva nalaze na privremenom računu do pravomoćnog okončanja ovog postupka. Obzirom na naprijed iznijeto, po ocjeni ovoga suda opravdan je pravni interes tužitelja za podnošenjem tužbe radi utvrđenja nedopuštenom izvansudske ovrhe po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, koji zahtjev za provođenje ovrhe je urudžbiran kod poslodavca tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o.

21. U vrijeme kada je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. poslodavcu tužitelja, radi ustege na plaći tužitelja, dostavila zahtjev radi ustege plaće na ime otplate kredita, bio je na snazi Ovršni zakon OZ/96 kojim je bilo određeno da u slučaju prijenosa tražbine na novog vjerovnika tijekom ovršnog postupka, novi vjerovnik ne može stupiti u postupak umjesto ranijeg ovrhovoditelja, a ovršni postupak se obustavlja. Tek Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 93/14) od 18. srpnja 2014. člankom 18. predviđena je mogućnost promjene vjerovnika u ovršnom postupku. Do tada Zakonom nije bila predviđena mogućnost promjene stranaka u ovršnom postupku. Isto tako, ni ranijim Ovršnim zakonom (OZ/96) nije bila predviđena mogućnost promjene vjerovnika u ovršnom postupku (članak 29) već je ovrhovoditelj morao pokrenuti novi ovršni postupak. Dakle, prema OZ/96 koji se ima primijeniti obzirom da je zahtjev Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. iz 2009., u slučaju prijenosa tražbine na novog vjerovnika tijekom ovršnog postupka, novi vjerovnik ne može stupiti u postupak umjesto ranijeg ovrhovoditelja, a ovršni postupak se obustavlja.

22. U predmetnom slučaju radilo se o izvansudskoj ustezi na plaći tužitelja, obzirom na potpisanu Izjavu tužitelja od 15. prosinca 2008. koja je sadržavala dopuštenje tužitelja za izravnu obustavu od plaće. To je bila vrlo česta praksa u kreditima iz tog vremena, i takva izjava, iako neovjerena bila je dovoljna za provođenje ustege. Naime, ovdje se nije radilo o ovrsi i ovršnom postupku, nego o dobrovoljnoj administrativnoj zabrani, obzirom na sadržaj potpisane izjave tužitelja.

23. U takvom slučaju stari vjerovnik, ovdje Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. smije prenijeti tražbinu, međutim novi vjerovnik ne može automatski koristiti istu administrativnu zabranu, ako dužnik nije dao izričitu izjavu da se njegova zabrana odnosi i na svakog budućeg "vjerovnika" ili "cesionara". Dakle, ako je Izjava o ustezi plaće postojala i bila je valjana, što je po ocjeni ovoga suda ovdje slučaj, poslodavac je smio provoditi ustegu prema Banci. Međutim, novi vjerovnik (cesionar) nije smio preuzeti naplatu ustegom plaće bez posebne suglasnosti dužnika, osim ako je ta Izjava iz 2008. godine izričito dopuštala naplatu i od strane cesionara. Drugim riječima, ako Izjava nije spominjala novog vjerovnika, zapljena plaće dužnika nakon cesije bila je nezakonita.

24. Iz priložene Izjave tužitelja kao sudužnika, odnosno solidarnog dužnika, od 15. prosinca 2008. proizlazi da se izričito navodi samo Banka radi naplate predmetnog kredita, a ne i mogućnost naplate za treće osobe (cesionara). Stoga prema pravilima koja su vrijedila u vrijeme davanja Izjave i primjene Ovršnog zakona OZ/96, novi vjerovnik (ovdje tuženik) nije imao pravo zahtijevati od poslodavca tužitelja nastavak ustege njegove plaće.

25. Po ocjeni ovoga suda priloženi Sporazum o prijenosu sredstava osiguranja od 25. rujna 2017. sklopljen između Addiko Bank d.d. (ranije pod nazivom Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.) kao cedenta i DDM INVEST III AG kao cesionara po svom sadržaju predstavlja ugovor o cesiji. Na takav zaključak upućuje točka 2.2. priloženog Ugovora o prijenosu sredstava osiguranja. Međutim, tuženik DDM INVEST III AG kao cesionar nije imao pravo tražiti naplatu putem ustege tužiteljeve plaće putem njegovog poslodavca, jer tužitelj spomenutom Izjavom od 15. prosinca 2008. to nije posebno odobrio. Nema pravne mogućnosti da se osobna suglasnost – izjava tužitelja proširi na treću osobu bez izričite volje dužnika. Stoga je mišljenje ovoga suda da poslodavac tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o. nije smio postupati po nalogu novog vjerovnika DDM INVEST III AG, niti je novi vjerovnik imao pravo bez izričitog pristanka tužitelja tražiti od njegovog poslodavca izvansudsku ovrhu (ustegu) njegove plaće.

26. Obzirom da je sud ocijenio nedopuštenom izvansudsku ovrhu i usvojio tužbeni zahtjev tužitelja iz naprijed spomenutih razloga, to sud nije smatrao potrebnim ocjenjivati osnovanost istaknutog prigovora zastare.

27. Kraj svega izloženoga, po ocjeni ovoga suda, ispunjeni su razlozi iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona, pa je ovrha u ovom slučaju nedopuštena. Tužbeni zahtjev je, shodno tome, osnovan, pa ga je sud u cijelosti prihvatio.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku- odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura. Troškovi tužitelja obuhvaćaju sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastav dva obrazložena podneska i to od 3. svibnja 2023. i 15. listopada 2025. – svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), te zastupanje na 4 ročišta kod suda – svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), što ukupno nosi 750 bodova, te pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.500,00 eura (punomoćnik odvjetnik nije u sustavu PDV-a). Tužitelju je također priznat i odobren trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 67,00 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 67,00 eura, tako da mu je sveukupno odobren parnični trošak u iznosu od 1.634,00 eura.

28.1. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona i članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.), tekuće od presuđenja do isplate.

U Vinkovcima 9. siječnja 2026.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Hana Lukić Hob, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnik Nenad Grof, Zagreb, Nikole Pavića 7 – punomoćnik tuženika