REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6122/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NLĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika Ivana Adžića i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 09. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische banka d.d., OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici NLĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.335,17 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 0,42 eura od 15. rujna 2005.,

- 0,01 eura od 15. prosinca 2005.,

- 6,65 eura od 09. siječnja 2009.,

- 10,91 eura od 12. veljače 2009.,

- 6,06 eura od 13. ožujka 2009.,

- 4,40 eura od 10. travnja 2009.,

- 6,53 eura od 12. svibnja 2009.,

- 4,31 eura od 10. srpnja 2009.,

- 1,46 eura od 13. kolovoza 2009.,

- 3,70 eura od 11. rujna 2009.,

- 0,70 eura od 09. listopada 2009.,

- 2,01 eura od 06. studenog 2009.,

- 2,52 eura od 10. prosinca 2009.,

- 8,90 eura od 11. siječnja 2010.,

- 11,68 eura od 08. veljače 2010.,

- 11,31 eura od 08. ožujka 2010.,

- 17,96 eura od 08. travnja 2010.,

- 21,37 eura od 07. svibnja 2010.,

- 25,60 eura od 08. lipnja 2010.,

- 26,60 eura od 09. kolovoza 2010.,

- 51,97 eura od 10. rujna 2010.,

- 40,85 eura od 07. listopada 2010.,

- 41,52 eura od 10. studenog 2010.,

- 51,45 eura od 10. prosinca 2010.,

- 53,62 eura od 09. veljače 2011.,

- 53,62 eura od 09. veljače 2011.,

- 55,66 eura od 10. ožujka 2011.,

- 49,78 eura od 08. travnja 2011.,

- 59,50 eura od 09. svibnja 2011.,

- 76,92 eura od 08. lipnja 2011.,

- 79,22 eura od 20. lipnja 2011.,

- 79,56 eura od 07. srpnja 2011.,

- 123,30 eura od 09. kolovoza 2011.,

- 81,10 eura od 09. rujna 2011.,

- 75,04 eura od 07. listopada 2011.,

- 74,38 eura od 09. studenog 2011.,

- 73,76 eura od 08. prosinca 2011.,

- 82,12 eura od 10. siječnja 2012.,

- 87,16 eura od 07. veljače 2012.,

- 86,69 eura od 07. ožujka 2012.,

- 83,70 eura od 06. travnja 2012.,

- 85,65 eura od 08. svibnja 2012.,

- 88,31 eura od 06. lipnja 2012.,

- 84,51 eura od 09. srpnja 2012.,

- 85,46 eura od 07. kolovoza 2012.,

- 78,73 eura od 10. rujna 2012.,

- 80,75 eura od 05. listopada 2012.,

- 84,45 eura od 07. studenog 2012.,

- 83,68 eura od 07. prosinca 2012.,

- 85,88 eura od 10. siječnja 2013.,

- 75,91 eura od 14. svibnja 2013.,

- 75,91 eura od 14. svibnja 2013.,

- 75,91 eura od 14. svibnja 2013.,

- 74,07 eura od 08. srpnja 2013.,

- 74,93 eura od 30. srpnja 2013.,

- 74,93 eura od 30. srpnja 2013.,

- 75,84 eura od 14. kolovoza 2013.,

- 82,93 eura od 30. rujna 2013.,

- 81,54 eura od 20. studenog 2013.,

- 85,94 eura od 17. veljače 2014.,

- 85,94 eura od 17. veljače 2014.,

- 87,11 eura od 24. veljače 2014.,

- 87,11 eura od 24. veljače 2014.,

- 87,80 eura od 13. ožujka 2014.,

- 86,91 eura od 21. ožujka 2014.,

- 86,41 eura od 11. travnja 2014.,

- 84,59 eura od 06. svibnja 2014.,

- 83,03 eura od 13. svibnja 2014.,

- 84,11 eura od 26. svibnja 2014.,

- 82,89 eura od 11. lipnja 2014.,

- 83,70 eura od 26. lipnja 2014.,

- 88,92 eura od 02. rujna 2014.,

- 88,15 eura od 15. rujna 2014.,

- 93,24 eura od 01. veljače 2015.,

- 93,24 eura od 01. ožujka 2015.,

- 93,24 eura od 01. travnja 2015.,

- 93,24 eura od 29. lipnja 2015.,

- 93,24 eura od 31. srpnja 2015.,

- 93,22 eura od 29. rujna 2015.,

- 92,57 eura od 29. rujna 2015.,

- 92,57 eura od 02. listopada 2015.,

- 92,57 eura od 12. studenog 2015.,

- 92,57 eura od 11. prosinca 2015.,

- 92,57 eura od 11. siječnja 2016.,

- 92,57 eura od 11. veljače 2016.,

- 121,59 eura od 11. travnja 2016.,

- 113,17 eura od 11. svibnja 2016.,

- 119,36 eura od 09. lipnja 2016.,

- 121,77 eura od 11. srpnja 2016.,

- 118,69 eura od 11. kolovoza 2016.,

- 119,14 eura od 09. rujna 2016.,

- 118,13 eura od 11. listopada 2016.,

- 125,32 eura od 11. studenog 2016.,

- 123,56 eura od 09. prosinca 2016.,

- 129,41 eura od 11. siječnja 2017.,

- 125,94 eura od 10. veljače 2017.,

- 121,90 eura od 10. ožujka 2017.,

- 124,71 eura od 11. travnja 2017.,

- 119,80 eura od 03. svibnja 2017.,

- 115,91 eura od 09. lipnja 2017.,

- 115,91 eura od 09. lipnja 2017.,

do isplate, po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320, radi prijeboja tražbine u iznosu od 465,13 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische banka d.d., OIB: 23057039320, naknaditi tužiteljici NLĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.763,21 eura sa zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 16. studenog 2022. navodi kako je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila sa tuženikom ugovor o kreditu broj 5102375797 od 02. svibnja 2005. u iznosu od 39.027,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem deviznom tečaju tuženika za CHF na dan puštanja kredita u tečaj. Navodi da je odredba ugovora o valutnoj klauzuli nepoštena, a time i ništetna, sukladno odluci Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u predmetima u kojima je jedan od tuženika bio i tuženik u ovom predmetu. Slijedom navedenog, a kako je tužiteljica tuženiku temeljem navedenih ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu platila više iznose rata od utvrđenih prvotnim otplatnim planom, to tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 7.335,17 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška tužiteljici sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, a kako je to konačno specificirano podneskom od 29. travnja 2025.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prigovor zastare te u bitnom navodi da odluke na koje se tužiteljica poziva nisu primjenjive na pojedinačne postupke jer su u postupku kolektivne zaštite ocjenjivane okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi, a ne u fazi pojedinačnih pregovora, da su tužiteljici u konkretnom slučaju bile dostupne sve informacije odnosno upozorena je i informirana o valutnoj klauzuli na više načina i to reklamnim materijalima, brošurama i oglasima, razgovorom sa službenikom, jasnom odredbom u spornom ugovoru te objašnjenjem pojma valutne klauzule u Informacijama, iz čega proizlazi da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih je tužiteljica mogla razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF, da je institut valutne klauzule općeprihvaćen od svih subjekata u društvu i tužiteljica se, kao i svaka druga osoba, zasigurno već susretala sa pravnim poslovima u kojima je cijena ugovorena na temelju tečaja domaće valute u odnosu na bilo koju stranu valutu i stoga je morala biti svjesna da joj obveza ovisi o tečaju te strane valute, slijedom čega odredba predmetnog ugovora kojom se glavnica kredita veže CHF nije bila nepoštena jer ne predstavlja nerazumljivu odredbu odnosno vrlo je jasna, lako uočljiva i razumljiva te da tuženik nije ostvario niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sam zadužen u CHF. Slijedom navedenog predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak. Ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice te osporava potrošačko svojstvo tužiteljice.

2.1. Tuženik ističe i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu 465,13 eura (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja), a sve s pripadajućim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, a kako je to specificirano podneskom tuženika od 02. veljače 2023.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku otplatnog plana za kredit (list 7-10), presliku Obavijesti o promjeni kamatne stope (list 11, 14), presliku otplatnog plana (list 12-13, 15-16, 18, 20, 22, 24, 26), presliku Obavijesti o kreditu (list 17, 25), presliku Obavijesti o usklađivanju kamatne stope za referentno razdoblje (list 19, 21, 23), presliku pregleda prometa po partiji kredita (list 27-43), presliku grafova (list 58, 72), presliku Priopćenja za javnost HNB (list 73-87), presliku Obrasca VR-1 Izvješće o izloženosti valutnom riziku po pojedinim valutama (list 88), presliku elektroničke komunikacije (list 89-92), presliku Pitanja i odgovora za stambene kredite (list 93-94), presliku pisanog iskaza NL od 27. siječnja 2020. (list 95-96), presliku promotivnih letaka tuženika (list 100-120). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 219-227), te dokaz saslušanjem tužiteljice (list 210-211).

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ML s obzirom da je tužiteljica od navedenog dokaznog prijedloga odustala na ročištu od 07. ožujka 2024.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu broj 5102375797 od 02. svibnja 2005. na iznos od 39.027,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem deviznom tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom otplate od 144 mjeseci (članak 7. Ugovora), pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

7. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te je li nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF, kao i aktivna legitimacija i potrošačko svojstvo tužiteljice.

8. Tužiteljica se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. Odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 od 14.06.2018. kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od 1.6.2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., a koje povrede traju i dalje te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

9. Sukladno odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju, dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

10. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnoj situaciji tužiteljica poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužiteljice kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao valutnu klauzulu, te takvu odredbu ugovora pravomoćno utvrđuje ništetnim.

11. Tužiteljica u svom iskazu na ročištu od 07. ožujka 2024. navodi da je sklapala predmetni ugovor o kreditu s tuženikom s valutnom klauzulom u CHF, te ju nitko od djelatnika tuženika nije upozorio na rizik rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, niti je imala mogućnost pregovarati o pojedinim odredbama ugovora s tuženikom. Ugovor je pročitala te nije imala dodatnih pitanja za djelatnike tuženika s obzirom da se radi o gotovom formiranom kreditu.

12. Dakle i iz iskaza tužiteljice kojeg je sud prihvatio u cijelosti kao logičan i životno uvjerljiv, te sukladan s ostalom dokumentacijom u spisu, također proizlazi da tužiteljica s tuženikom nije mogla pregovarati o niti jednoj odredbi predmetnog ugovora o kreditu s obzirom da se radilo o tipskom ugovoru, niti su ju djelatnici tuženika upozorili da bi moglo doći do većeg povećanja anuiteta, odnosno rasta tečaja CHF u odnosu na kunu.

13. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice valja napomenuti da iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je tužiteljica korisnik kredita i obveznik otplate kredita, te su sve uplate na ime otplate kredita izvršene u njezino ime i za njezin račun po nalogu tužiteljice. Također i iz iskaza tužiteljice proizlazi da je osobno otplatila cjelokupni iznos kredita. Stoga je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice ocijenio neosnovanim.

14. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da predmetni kredit nema potrošačko svojstvo te da tužiteljica nije potrošač i da je tužiteljica dužna dokazati suprotno valja navesti da sama paušalna tvrdnja tuženika da tome nije tako nije dovoljna da takav navod iz samog ugovora pobije, a teret dokaza da tužiteljica nije potrošač je na tuženiku, a kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020., što tuženik nije dokazao. Također, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica predmetni kredit u cijelosti iskoristila za kupnju stana prijatelju, a koji stan nije iznajmljivan niti korišten u poslovne svrhe, već samo u privatne za život. Stoga je tuženikov prigovor otklonjen kao neosnovan.

15. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužiteljice Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 16. studenog 2022. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 14. lipnja 2018. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor nije osnovan.

16. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno korist na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćene razlike koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

17. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužiteljice da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 29. siječnja 2025. proizlazi da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do kraja otplate kredita iznose 7.335,17 eura. Iznosi po mjesecima te datumi dospijeća i plaćanja navedeni su u tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka.

18. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji stranke nisu imale nikakve primjedbe niti prigovore. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

19. U odnosu na prigovor tuženika radi prebijanja tražbine tuženika s tražbinom tužiteljice valja napomenuti da činjenica da manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Niži tečaj od onog koji je bio početan nisu doveli do povrede interesa potrošača, uz napomenu da tuženik niti ne ulazi u kategoriju potrošača, a isto tako nije narušena ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka, pa kako tužiteljica plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju, nije ništa primila/stekla, to nema niti obveze vraćanja, slijedom čega nema tražbine tuženika prema tužiteljici. Stoga je sud odbio tuženikov prigovor radi prebijanja kao neosnovan, odnosno odlučio kao pod točkom II. izreke ove presude.

20. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužiteljici naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

21. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva da joj tuženik na ime razlike isplati iznos od ukupno 7.335,17 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 16. studenog 2022. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podnesaka od 13. siječnja 2023. i 29. travnja 2025. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 10. siječnja i 07. ožujka 2024. te 16. prosinca 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 3x100 bodova, što ukupno iznosi 600 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 1.200,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.500,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od ukupno 200,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 63,21 eura odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 1.763,21 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

23. Sud nije prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadom troška za sastav podneska od 10. veljače 2023. s obzirom da isti, po mišljenju suda, nije bio potreban za vođenje ovog postupka kao niti zahtjev za naknadom troška za sudjelovanje na ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

U Zagrebu 09. siječnja 2026.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 119,45 eura