REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2492/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik UJ, zaposlenik tužitelja, protiv tuženika HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iva Kužnar Šarić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, bez održavanja ročišta, 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Tadića u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 22686/2023 od 10. srpnja 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 25,10 EUR (dvadeset pet eura i deset centa) sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2023. do isplate, prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Tadića u Zagrebu poslovni broj Ovrv-22686/2023 od 10. srpnja 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 0,83 EUR (osamdeset tri centa) te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 38,27 EUR (trideset osam eura i dvadeset sedam centi) i zatezne kamate na dio troška u iznosu 25,00 EUR od 9. siječnja 2026. do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) od 31. ožujka 2023. jedinstvenog identifikatora 99781-2023 javni bilježnik Ivan Tadić u Zagrebu donio je 10. srpnja 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-22686/2023 kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti 25,10 EUR sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2023. do isplate uz isplatu prethodno obračunate kamate (obračunate do 27. ožujka 2023.) u iznosu 0,83 EUR. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor (list 17-18 spisa) kojim osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Navodi da sve svoje obveze prema tužitelju uredno izvršava te predlaže ukinuti predmetni platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je rješenjem od 1. veljače 2024. (list 24-25 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je istaknuo da je tuženik obveznik plaćanja usluga koje mu je tužitelj pružio i to kao vlasnik garaže broj 3 površine 25,70 m2 u suterenu zgrade na adresi [adresa]. Pojašnjava da je tuženiku utuženim računima naplaćen fiksni dio cijene, s obzirom da na vodomjeru vezanom za predmetnu nekretninu tijekom utuženog razdoblja nije evidentirana potrošnja. Tužitelj navodi da je tuženiku uredno ispostavljao i dostavljao račune. Stoga predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. Budući da se tužbeni zahtjev u ovom postupku, koji je pokrenut 31. ožujka 2023., odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, u ovom postupku primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) za postupke u sporovima male vrijednosti. Sukladno navedenim odredbama, postupak u ovom sporu provodi se kao pisani postupak (čl. 461.a st. 3. ZPP-a) pa je tako sud, s obzirom da nije smatrao potrebnim održati ročište radi provođenja dokaznog postupka te uzimajući u obzir da niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje istog, presudu u ovoj pravnoj stvari donio bez održavanja ročišta sukladno čl. 461.a st. 3. i 4. ZPP-a.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 7 spisa), računa (list 29-48 spisa), pregleda stanja kupca (list 49-55 spisa), pregleda stanja kupca – tuženi (list 56-65 spisa) i izvatka iz zemljišne knjige (list 66-67 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu fiksnog dijela cijene naknade za usluge opskrbe vodom i odvodnje otpadnih voda za objekt na adresi u [adresa], vezano uz mjerno mjesto broj 0841661 i to za razdoblje od 31. siječnja 2022. do 30. studenog 2022.

9. Čl. 3. t. 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 17. od 24. srpnja 2013.; dalje: Opći i tehnički uvjeti) propisano je da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljem (odnosno tužiteljem) sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem Uvjeta izjednačena s tim osobama, a čl. 97. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta propisano je da korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika. Treba reći i da je čl. 3. t. 33. Općih i tehničkih uvjeta propisano da je zasebna cjelina stan, poslovni prostor, garaža i sl. u kojima se troši voda.

10.1. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige ovog suda, odnosno konkretno zemljišnoknjižnog uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 66 spisa), koji sukladno čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24) predstavlja javnu ispravu, sud je utvrdio da je tuženik vlasnik 4,321/100 dijela kčbr. [katastarska čestica] (kuća broj 45, [adresa] i dvorište), odnosno garaže broj 3 u suterenu I površine 25,70 m2 (E-4).

10.2. Nadalje, iz pregleda stanja kupaca (list 49-65 spisa) proizlazi da se na predmetnoj adresi nalazi mjerno mjesto broj 0841661 koje je vezano uz tuženika koji je evidentiran pod šifrom kupca 1063114, a koji podaci su navedeni i u vjerodostojnoj ispravi na temelju koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi (list 7 spisa) te na utuženim računima (list 29-48 spisa) uz već naprijed navedenu adresu predmetne nekretnine. Naprijed navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, a treba reći da tuženik nije osporavao vjerodostojnost iste, a niti podnio dokumentaciju, odnosno predložio izvođenje dokaza iz kojih bi proizlazilo drugačije sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a.

10.3. Stoga sud na temelju spomenute dokumentacije nalazi utvrđenim da je tuženik tijekom utuženog razdoblja uistinu bio korisnik vodne usluge koju pruža tužitelj u smislu čl. 3. t. 14. i t. 33. Općih i tehničkih uvjeta te da je kao takav tijekom tog istog razdoblja bio dužan plaćati pruženu mu uslugu sukladno čl. 97. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta i to vezano za mjerno mjesto broj 0841661, a koje se nalazi na adresi [adresa].

11.1. U pogledu istaknutog prigovora zastare, treba reći da iz pregleda stanja kupaca (list 49-65 spisa) proizlazi da je tuženik evidentiran u kategoriji „domaćinstvo“. Stoga se u konkretnom slučaju primjenjuje jednogodišnji zastarni rok propisan čl. 232. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) za isporuku vode za potrebe kućanstva.

11.2. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 7 spisa) i utuženih računa (list 29-48 spisa) sud je utvrdio da je najstariji utuženi račun dospio na naplatu 1. travnja 2022. S obzirom da je postupak radi ostvarenja predmetne tražbine tužitelj pokrenuo 31. ožujka 2023. podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, čime je prekinuta zastara (čl. 241. ZOO-a), odnosno da u odnosu na najstariji utuženi račun (a time niti u odnosu na preostale utužene račune) nije protekao propisani zastarni rok, tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

12. U odnosu na navode tuženika da je podmirio sva svoja dugovanja prema tužitelju, treba reći da isti tijekom postupka ne dostavlja dokaz da je tužitelju doista platio iznose po utuženim računima, a što je on sam dužan dokazati sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud u odnosu na navedenu činjenicu primijenio pravilo o teretu dokazivanja, odnosno zaključio je da tuženik utuženu tražbinu nije platio (čl. 221.a ZPP-a).

13.1. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i utuženih računa proizlazi da tužitelj konkretno od tuženika traži isplatu fiksnog dijela cijene naknade za pružene mu usluge te da tražbina tužitelja ukupno iznosi 25,10 EUR, odnosno da njegova tražbina za razdoblje od 31. siječnja 2022. do 1. ožujka 2022. iznosi 2,51 EUR te da je datum dospijeća 1. travnja 2022., da za razdoblje od 1. ožujka 2022. do 31. ožujka 2022. iznosi 2,51 EUR te da je datum dospijeća 1. lipnja 2022., da za razdoblje od 31. ožujka 2022. do 30. travnja 2022. iznosi 2,51 EUR te da je datum dospijeća 2. svibanj 2022., da za razdoblje od 30. travnja 2022. do 2. lipnja 2022. iznosi 2,51 EUR te da je datum dospijeća 1. srpnja 2022., da za razdoblje od 2. lipnja 2022. do 30. lipnja 2022. iznosi 2,51 EUR te da je datum dospijeća 1. kolovoza 2022., da za razdoblje od 30. lipnja 2022. do 26. srpnja 2022. iznosi 2,51 EUR te da je datum dospijeća 1. rujna 2022., da za razdoblje od 26. srpnja 2022. do 26. kolovoza 2022. iznosi 2,51 EUR te da je datum dospijeća 3. listopada 2022., da za razdoblje od 26. kolovoza 2022. do 3. listopada 2022. iznosi 2,51 EUR te da je datum dospijeća 2. studenog 2022., da za razdoblje od 3. listopada 2022. do 31. listopada 2022. iznosi 2,51 EUR te da je datum dospijeća 1. prosinca 2022. te da za razdoblje od 31. listopada 2022. do 30. studenog 2022. iznosi 2,51 EUR te da je datum dospijeća 30. prosinca 2022.

13.2. Naprijed navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, a treba reći da tuženik uopće nije osporavao vjerodostojnost iste.

13.3. Stoga sud na temelju spomenute dokumentacije nalazi utvrđenim da tražbina tužitelja, odnosno dugovanje tuženika iznosi 25,10 EUR te da utuženi iznos obuhvaća fiksni dio cijene vodnih usluga, koji se naplaćuje svakom korisniku mjesečno neovisno o potrošnji, a koji iznos se obračunava i naplaćuje od korisnika usluge sukladno odredbama Uredbe o visini naknade za korištenje voda („Narodne novine“ broj 82/10, 83/12, 10/14, 32/20). Također, sud nalazi utvrđenim da je tuženik bio u obvezi platiti svaki pojedini iznos sukladno datumima dospijeća prikazanima na svakom pojedinom računu, a kako je navedeno u točki 13.1. obrazloženja.

14. Dakle, tuženik je prema na temelju čl. 3. toč. 14. u vezi s čl. 97. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta u obvezi tužitelju platiti 25,10 EUR pa je stoga sud u tom dijelu održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi i odlučio kao u dijelu točke I izreke ove presude (čl. 451. st. 3. ZPP).

15.1. Tužitelj pobijanim rješenjem o ovrsi potražuje isplatu zateznih kamata izraženih u apsolutnom iznosu od 0,83 EUR. Tužitelj zaista može svoj zahtjev za isplatu zateznih kamata izraziti, bilo na način da naznači razdoblje za koje traži isplatu kamata, bilo na način da se u apsolutnom iznosu izrazi koliko kamate na neki iznos glavnice u određenom razdoblju iznose. Ukoliko tužitelj izražava zahtjev za isplatu zateznih kamata u apsolutnom iznosu, utoliko upravo tužitelj treba dokazati visinu tog iznosa. Dakle, tužitelj treba dokazati koliko iznose zatezne kamate (izražene u apsolutnom iznosu) na određeni iznos glavnice u određenom vremenskom razdoblju (čl. 219. st. 1. ZPP-a). U konkretnom slučaju, prema rješenju o ovrsi, tužitelj traži isplatu zateznih kamata u naprijed navedenom iznosu za koje u prijedlogu za ovrhu navodi da su obračunate do 27. ožujka 2023. Međutim, iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga nije razvidno što predstavlja iznos zateznih kamata izraženih u apsolutnom iznosu, odnosno nije vidljivo na koji iznos nepodmirene tražbine se predmetni iznos zateznih kamata odnosi, na koje razdoblje se odnosi, niti je vidljiv način na koji je izračunat iznos zateznih kamata.

15.2. Slijedom navedenog, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a, sud je ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem tužitelj od tuženika potražuje isplatu 0,83 EUR po osnovi zateznih kamata izraženih u apsolutnom iznosu te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u tom dijelu i odlučio kao pod točkom II izreke ove presude.

15.3. Međutim, tužitelj potražuje i isplatu zateznih kamata na utuženi iznos prema propisanoj stopi od 28. ožujka 2023. do isplate, a na koju, prema ocjeni ovog suda, ima pravo na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a. Stoga je tužitelju dosuđena zatražena zatezna kamata na iznos dosuđenog iznosa glavnice od 28. ožujka 2023. do isplate. Stoga je sud i u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu zateznih kamata od 28. ožujka 2023. održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i odlučio kao u dijelu točke I izreke ove presude. Stopa zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16.1. S obzirom da se postupak, u povodu prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku (Zaključak broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Stoga je odluka o parničnim troškovima donesena na temelju čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 155. ZPP, odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) i odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 9/21, 18/22, 154/22; dalje u tekstu: Pravilnik) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i sukladno troškovniku tužitelja (list 3 i 28 spisa).

16.2. Tužitelj, koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici, ima pravo na naknadu troškova po osnovi sudske pristojbe na presudu u iznosu 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe, kao i po osnovi troška naknade javnom bilježniku u iznosu 20,00 EUR (čl. 5. Pravilnika), što uvećano za PDV od 25 % (čl. 9. Pravilnika) iznosi 25,00 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od ukupno 38,27 EUR. Prihvaćen je i njegov zahtjev za isplatu zateznih kamata na trošak javnog bilježnika (25,00 EUR) i to od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a. Treba reći da tužitelj isplatu zateznih kamata na trošak po osnovi sudske pristojbe nije zatražio.

16.3. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Zagrebu 9. siječnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćnici