REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-2010/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Nenadu Sladakoviću, odvjetniku iz Pule, Mletačka 12/I, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza i prireza na dohodak, 9. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja, odnosno oglašavanja ništavim rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/24-01/160, URBROJ: 513-04-25-2 od 25. kolovoza 2025. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula-Pola, KLASA: UP/I-410-23/2024-12/05293, URBROJ: 513-007- 18-01-2024-0002 od 7. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula-Pola, KLASA: UP/I-410-23/2024-12/05293, URBROJ: 513-007-18-01-2024-0002 od 7. lipnja 2024., tužitelju je utvrđena mjesečna obaveza poreza i prireza porezu na dohodak od imovine od 1. siječnja 2024. do 31. ožujka 2024. u iznosu od 47,88 eura i za razdoblje od 1. travnja 2024. do 31. prosinca 2028. u iznosu od 31,08 eura.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-410-14/24-01/160, URBROJ: 513-04-25-2 od 25. kolovoza 2025. , odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojim osporava zakonitost tuženikova rješenja, te u bitnome navodi da se u pobijanom rješenju navodi da je nadležna porezna uprava putem Javnog bilježnika zaprimila Ugovor o najmu 8. travnja 2024., koji podatak da nije točan jer žalitelj ne iznajmljuje nekretninu u Istarskoj ulici u Puli. Postavlja se pitanje odakle u pobijanom rješenju podaci na koje se isto poziva za nekretninu u Istarskoj ulici? U pobijanom rješenju da se uopće ne navodi o kakvoj se to obavijesti radi na koju se poziva, tko ju je izradio, poslao i kada, da li je potpisana i sl. što da jasno znači da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te da je zbog toga pobijano rješenje nezakonito. Nadležna porezna uprava da je morala u pobijanom rješenju navesti o kakvoj se obavijesti radi, tko ju je sastavio, kada, na koji način da bi se pobijano rješenje moglo ispitati. Tako je netko mogao poslati za bilo koga bilo kakvu obavijest, a da porezna uprava ne napiše o kakvoj se obavijesti radi, tako da navedena obavijest bez da se navode pobliže o kakvom se dokazu radi, nije zakonit dokaz niti zakonita činjenica na kojem bi se moglo temeljiti pobijano rješenje. Pored navedenog, da se može samo pretpostaviti da je u pobijanom rješenju pogrešno navedena prosječna tržišna cijena najma na području Istarske ulice u Puli, jer se ne navodi odakle donositelju rješenja podaci i saznanja za takav zaključak o prosječnoj cijeni najma u Istarskoj ulici u Puli. Postavlja se pitanje šta u pobijanom rješenju znači prosječna cijena najma za Istarsku ulicu u Puli i odakle utvrđen iznos od 370,00 EUR-a mjesečno, kako se došlo do tog iznosa prosječne cijene, koji su se podaci koristili pri tome, o kakvoj se površini stanova radilo, da li se radilo o najmu stambenog prostora ili poslovnog prostora, jer se u pobijanom rješenju navodi samo "prosječna cijena najma" Također, porezno tijelo da uopće nije uzelo u obzir stanje stana za kojeg utvrđuje najam, jer se u Ugovoru o najmu, na kojeg se porazno tijelo poziva, jasno opisuje da se radi o stanu u zgradi koja je izgrađena 1956. i da od izgradnje nije ni na koji način mijenjana i renovirana, pa se može samo zamisliti u kako lošem stanju je stan koji je star 68 godine i kod kojeg nije ništa mijenjano kako se u Ugovoru navodi, te navodi da je porezno tijelo trebalo izaći na teren i provesti očevid kao i vještačenje stana za koji se utvrđuje vrijednost najamnine jer nikako ne može biti ista cijena najma novogradnje i starogradnje. U Pobijanom da se rješenju navode neki drugi slučajevi najma u Istarskoj ulici, a da se pritom ne navodi o kakvim se to drugim najmovima radi, na šta se isti odnose (stana, kioska, poslovnog prostora, kuće, parkinga, vrta), što također pobijano rješenje čini nejasnim te se ne može ispitati. Također da se u pobijanom rješenju ne navodi koji to zakonski propis određuje da se visina najma određuje prosječnom najamninom, gdje je to propisano, kojom odredbom Zakona ili kojeg Pravilnika? - postavlja se pitanje da li je moguće najam stana ugovoriti i samo usmenim putem, a kako zakon to dopušta, po čemu se onda određuje porezna osnovica. Pored navedenog, u pobijanom rješenju uopće nije navedeno odakle je utvrđena visina poreza na dohodak od nekretnine, da se može provjeriti da li je visina poreza pravno utvrđena. Kada se žalitelj poziva da je pobijano rješenje nejasno te da se ne može ispitati, pritom misli da u rješenju moraju biti navedeni svi dokaz ii sve činjenice na kojima se isti temelji da se takvo rješenje može provjeriti i ispitati, a ne da se u pobijanom rješenju samo navede da je to tako i pritom ništa ne objasni kako se došlo do pobijanog rješenja, što znači da se onda takvo rješenje ne može provjeriti i ispitati. Bilo kakav zaključak ili tvrdnju porezno tijelo mora objasniti odakle saznanja za bilo kakav zaključak i koji propisi propisuju takvo postupanje. Pored navedenog, porezni obveznik i žalitelj, AS da je zbog nepoštivanja obveza po Ugovoru o najmu raskinuo Ugovor o najmu sa JS jer mu ovaj nije plaćao najamninu, tako da je žalitelj iskoristio pravo da raskine najam nakon dvije neplaćene najamnine, pa je pred Općinskim sudom u Puli pokrenuo i postupak za predaju u posjed navedenog stana, te da najma koji se navodi u pobijanom rješenju nema. Također žalitelj smatra kako je nastupila i zastara mogućnosti pokretanja i vođenja poreznog postupka kako je to učinjeno u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, jer su protekli zakonski rokovi za pokretanje postupka i utvrđivanje porezne obveze iz pobijanog rješenja. Predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 22. prosinca 2025. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom članka 56. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23, dalje: ZPD), propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

9. Odredbom članka 60. stavak 1. ZPD-a, propisano je da ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 56. ovoga Zakona zakupnina, najamnina, primitak od imovinskih prava te primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi, mjestu u kojemu se imovinsko pravo daje na korištenje, odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje.

10. Iz spisa predmeta upravnog postupku proizlazi da je javni bilježnik 8. travnja 2024. podnio poreznu prijavu za najam/zakup stambenog prostora u Puli, Ul. Puntižela

– V. P 0015 i to zakupniku NS, sa ugovorenom zakupninom u iznosu od 200,00 eura i to za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. ožujka 2024.

11. Obzirom da zakupnina/najam nije prijavljena u tržišnom iznosu, porezno tijelo je dohodak utvrdilo prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi. Spisu predmeta priležu tri ugovora o najmu nekretnine (stanova) u Puli, Istarska ulica, sa podacima o visini mjesečne najamnine, a koji su poreznom tijelu služili kao usporedni podaci prilikom utvrđivanja porezne osnovice, te je na taj način utvrdilo tržišnu cijenu najma.

12. Odredbom članka 108. stavak 1. i 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24), propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

13. U konkretnom slučaju se radi o poreznoj obvezi za 2024. pa je zastara prava utvrđivanje poreza na dohodak počela teći 1. siječnja 2025. što znači da nije prošao šestogodišnji zastarni rok.

14. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koje prileže spisu upravnog postupka te podvodeći iste pod kontekst pravnih normi kojima je regulirano predmetno upravno područje, ocjena je ovoga Suda da su osporavane odluke javnopravnih tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

15. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da odlukama tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke presude.

16. Odluka o troškovima spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS- a.

U Rijeci 9. siječnja 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Nenadu Sladakoviću, odvjetniku iz Pule, Mletačka 12/I,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5.