REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8121/2019-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Stipici Jakiću, odvjetniku iz Zagreba, Petrinjska 9, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima FT i/ili TT i/ili RT i/ili LT i/ili BT i/ili KT i i/ili Ivi Atlija odvjetnicima iz Zagreba, Bužanova 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. studenog 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja odvjetnika Stipice Jakića i zamjenice punomoćnika tuženika Ane Mlačić, odvjetnice, dana 9. siječnja 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

I. „…Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju DT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.853,36 EUR s zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos 0,36 EUR od 02.05.2006. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 02.06.2006. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 03.07.2006. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 31.07.2006. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 04.09.2006. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 02.10.2006. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 06.11.2006. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 04.12.2006. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 31.12.2006. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 02.02.2007. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 02.03.2007. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 03.04.2007. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 03.05.2007. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 04.06.2007. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 03.07.2007. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 31.07.2007. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 03.09.2007. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 04.10.2007. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 31.10.2007. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 04.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 31.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 04.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 04.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 04.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 02.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 04.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 07.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 06.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 02.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 06.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 05.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 02.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos 7,00 EUR od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 02.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 06.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 03.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos 7,00 EUR od 06.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 03.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos 7,00 EUR od 06.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos 7,00 EUR od 06.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos 7,00 EUR od 04.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos 7,00 EUR od 05.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 04.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 03.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos 0,36 EUR od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos 26,48 EUR od 02.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos 21,90 EUR od 17.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos 26,68 EUR od 02.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos 26,87 EUR od 06.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos 28,82 EUR od 04.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos 26,81 EUR od 04.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos 66,53 EUR od 02.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos 46,81 EUR od 03.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos 60,09 EUR od 06.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos 52,12 EUR od 04.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos 44,42 EUR od 04.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos 59,42 EUR od 03.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos 74,15 EUR od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos 63,01 EUR od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos 67,39 EUR od 03.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos 60,09 EUR od 04.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos 55,18 EUR od 03.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos 81,32 EUR od 02.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos 87,30 EUR od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos 104,42 EUR od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos 96,98 EUR od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos 85,28 EUR od 03.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos 85,28 EUR od 03.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos 83,27 EUR od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos 86,20 EUR od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos 90,84 EUR od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos 91,90 EUR od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos 90,36 EUR od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos 7,40 EUR od 04.07.2012. godine pa do isplate,

s time da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007.g. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj: 153/04.), a od 1.1.2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d da naknadi tužitelju UT troškove parničnog postupka u iznosu od 3.694,31 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude tj. 9. siječnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 8.3.2006. sa tuženikom (ranije Hypo Alpe -Adria-Bank d.d.) sklopio Ugovor o kreditu broj: 016-566/2006 (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojim mu je tuženik odobrio kredit (za kupovinu novog vozila) u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.090,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja uz rok otplate kredita 6 godina (čl.4.) i kamatu od 5,25% dekurzivno godišnje (čl.3.), promjenjivu sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika. Mjesečni anuitet prema Ugovoru plativ je u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke važećem na dan plaćanja.

Ističe da je odredba Ugovora prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak ("valutna klauzula u CHF") nepoštena i ništetna,a što je utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Visokog trgovačkog suda RH u tzv. kolektivnom sporu odnosno presudom posl.br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018.g. Visokog trgovačkog suda RH donesene u istom, ali ponovljenom postupku iz kojeg potječe i presuda istog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014.g. Samim time su nepoštene i ništetne odredbe Ugovora prema kojima se anuiteti obračunavaju u CHF i naplaćuju u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju. Pri tome valja ukazati da je odredba čl. 6 Ugovora nepoštena samo u dijelu u kojem je ugovorna kamata promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika.

Ističe da ugovaranjem odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te odredaba kojima se vezuje glavnica uz CHF ugovora, dug tužitelja je postao promjenjiva kategorija na koju tužitelj nije mogao utjecati - slijedom čega su te odredbe nepoštene i ništetne.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži (podneskom od 12.7.2023. list 197-199 spisa) prihvaćanje zahtjeva sadržaja citiranog kao u izreci, a potražuje i naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 15 spisa) ne spori da su parnične stranke sklopile navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 23.090,00 CHF.

Također nije sporno da je u čl. 3. Ugovora o kreditu određeno da početna kamatna stopa iznosi 5,25% dekurzivno godišnje i da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, kao ni da je kamatna stopa promjenjiva.

Sporno je među parničnim strankama: jesu li odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu ništetne i ima li tužitelj pravo zahtijevati isplatu na temelju navodne ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, odnosno je li tuženik stekao takve iznose bez osnove.

Tuženik ističe prigovor zastare i predlaže tužbeni zahtjev odbiti te mu naknaditi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Između stranaka (ročište 6.2.2020. - list 87 spisa), utvrđeno je nespornim da Ugovor nije konvertiran.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu br. 016- 566/2006 sklopljen između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i tužitelja kao korisnika kredita od 8.3.2006., potvrdu (solemnizaciju) privatne isprave Javnog bilježnika Željke Horvat Pernar broj:Ou-327/2006 od 9.3.2006., otplatni plan, metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., primjere sudskih odluka kao primjere iz sudske prakse, stručne članke, povijesno kretanje forecasta EUR/CHF, Bilten HNB 238 iz studenog 2017., Glasilo Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., odgovor HNB-a na upite o upozorenjima HNB na rizičnost kredita s valutnom klauzulom u CHF, rješenje Ustavnog suda RH od 13.12.2016., dopis tuženika tužitelju od 19.6.2019., specifikaciju uplata, pregled prometa za klijenta - tužitelja, obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 25314765 od 14.4.2009., obavijest od 4.12.2008., Tablica G1: kamatne stope banka na kunske kredite bez valutne klauzule, pisanu izjavu svjedoka DTĐ (list 153-157 spisa) ovjerene kod Javnog bilježnika Ilinke Lisonek broj Ov- 5477/2020 od 24.8.2020. općenito o tuženikovoj ponudi kredita s valutnom klauzulom u CHF i EUR, nalaz i mišljenje dao je VJEŠTAK TKALEC d.o.o. za financijsku struku po vještaku Mariu Tkalecu sa prilogom nalazu, dopunsko očitovanje i izvješće navedenog vještaka (list 204-205 spisa), podatke JRO RH (MUP) za OT, usmeno očitovanje navedenog vještaka financijske struke Maria Tkaleca, putni nalog tužitelja, dopunski nalaz VJEŠTAKA TKALEC d.o.o. za financijsku struku (list 227- 245 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja,odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (roč. 4.11.2025. - list 260 spisa) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile su raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa. Tuženik je istakao (list 216-ročište 9.7.2024.) da odustaje od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka OT i javnog bilježnika.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

6. Tužitelj DT (list 259-260-ročište 4.11.2025.g.) u svom logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu navodi da je želio kupiti osobno vozilo za osobne potrebe pa je 2006. godine došao u autokuću Autowill u Zagrebu. Radilo se o osobnom vozilu za osobne potrebe. Dakle, nije se radilo o nikakvom vozilu za obavljanje profesionalne djelatnosti. Ističe da nije bio obrtnik. U autokući je zatražio ponudu i autokući su ga uputili na tuženika tj. na namjenski kredit kod tuženika jer su sa tuženikom imali dogovor vezano za sklapanje takvih ugovora. Otišao je kod tuženika i u banci mu je sugerirano da uzme kredit u CHF u kn protuvrijednosti kao najpovoljniji za njega i kao kredit kojeg klijenti najviše koriste. U to vrijeme nije imao baš velikih primanja. Ugovor je bio tipski po principu uzmi ili ostavi i nije imao potrebu pojedinačnog pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama jer mu je ugovor prezentiran kao najpovoljniji za njega i on je vjerovao banci jer ništa nije upućivalo na kasnije eventualne poremećaje. Ističe da je Ugovor prije potpisivanja pročitao. Javni bilježnik mu ništa nije tumačio. Nakon otprilike dvije godine rate su počele rasti toliko da su mu rate za vozilo bile veće od rate za stan, a koji kredit za stan je otplaćivao kod druge banke tj. kod Zagrebačke banke d.d. Ovaj kredit za vozilo je otplatio u cijelosti i na vrijeme uredno 2012. godine svojim novcem. Kredit je bio na rok otplate 6 godina. Ne sjeća se da li je bilo razdoblja kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog. Kako su mu u banci ponudili kao najpovoljniji kredit za njega kredit u CHF u kn protuvrijednosti on je to prihvatio i nije više pitao imaju li kredit u kunama ili u eur u kunskoj protuvrijednosti. Dakle, nije tražio druge ponude banke, već je prihvatio ono što mu je banka ponudila. Predmetnim kreditom kupio je osobno vozilo za osobne potrebe.

7. Sud je prihvatio tvrdnje tužitelja koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima pa su stoga uvjerljive. Iz iskaza tužitelja i cit. Ugovora o kreditu utvrđeno je da tužitelj ima svojstvo potrošača te je tužitelj predmetni ugovor sklopio za kupovinu novog vozila, a ugovorne strane su suglasne da se kredit isplaćuje na račun autokuće AUTOWILL d.o.o.

8. Sud je utvrdio ništetnima odredbe ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF pri čemu je uzeo u obzir učinke presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine. Tom odlukom utvrđeno je i u odnosu na tuženika da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora, tuženik, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračunavanja tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. godine, i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP), i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

9. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. da su tužene banke, među kojima je i pravni prednik tuženika, u određeno navedenim razdobljima, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP, tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i to u konkretnom slučaju, tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

10. Odluka suda, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene.

11. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije, koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se, u sklopu svoje registrirane i propisom određene djelatnosti, bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrijedi ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

12. Odredbom čl. 502.b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu (prema čl.107 ZID ZPP/19) pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Navedene odredbe ZPP i ZZP, propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

14. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, kao i pravni prednik tuženika, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju CHF prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticale na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu, proizlazi da, na temelju dostupnih informacija, potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu CHF, informirano se odlučiti o sklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik int. promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

15. S obzirom da pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, a kojom je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to obvezuje i ovaj sud, te nije niti trebao posebno obrazlagati nišetnost navedenih odredbi Ugovora, s obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom raspravljanja u toj odluci.

16. Na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove, s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužitelja, kada je postupanjem tuženika, preplaćen i naplaćen zatraženi iznos.

17. Ocijenjen je neosnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, a u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, prigovor zastare nije osnovan s obzirom na činjenicu da restitucijski zahtjevi zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina te s obzirom na shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u presudi posl. br. Rev- 2245/17-2 od 20.3.2018., za pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu takvih interesa i prava. Kolektivna tužba Trgovačkom sudu u Zagrebu podnesena je 4.4.2012. Tužitelj po osnovi presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. (Dakle, očito nije istekao zastarni rok-vezano uz promjenu kamatne stope) te presude istog suda posl. br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. (tj. zastara je iznova počela teći od 15.6.2018. tj. dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom sporu pa stoga rok zastare od pet godina nije istekao do podnošenja tužbe u ovom predmetu 12.06.2019. - list 1 spisa - u pogledu ništetnosti valutne klauzule) ima pravo postaviti restitucijski zahtjev te je takav zahtjev i postavio. Osnov potraživanja tijekom cijelog postupka je isti (preplata zbog valutne klauzule i promjenjive kamatne stope). U tužbi potražuje sve preplaćeno zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli čija će se visina odrediti po dostavi dokumentacije i vještačenju.

18. U ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje po VJEŠTAK TKALEC d.o.o. po Mariu Tkalecu (list 173-180 spisa) te dodatna očitovanja vještaka - list 217, 227-245 spisa, koji je svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, objektivno, jasno i obrazloženo te jasno odgovorio na sva pitanja i primjedbe pa stoga sud ovaj nalaz i mišljenje prihvaća, a tužitelj je uskladio svoje potraživanje po pojedinim mjesecima sa rezultatima financijskog vještačenja tj. nalazom i mišljenjem od 15.10.2021.g. (list 174-176 spisa), s time da je iznos u kunama izrazio u sada važećoj valuti EUR prema notornom fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kuna. Sud prihvaća osnovni nalaz i mišljenje jer je izrađen kako i vještak ističe prema tužbenom zahtjevu te su u istome utvrđeni više plaćeni iznosi na ime otplate kredita ako je po predmetnom kreditu ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a korišteni su podaci o uplatama na ime otplate kredita prema Specifikaciji uplata, te je dopunski nalaz s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev suvišan i predstavlja odgovore na određena pitanja.

Vještak ističe (list 174 spisa) da iz tablice Izračun razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema početnom otplatnom planu konvertiranih u kune po tečaju na dan isplate kredita (stranica 1-3) proizlazi da je na ime predmetnog kredita sveukupno više plaćeno 13.964,15 kn, što je notorno 1.853,36 EUR prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kuna.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao izreci.

Tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od dospijeća (dana plaćanja) svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svojem nalazu, a kao što je to navedeno u izreci presude i sve sukladno čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) s obzirom na ništetnost odredbi pa je tuženik nepošten i nesavjestan stjecatelj.

Što se tiče tzv. negativnih razlika valja istaći da tužitelj u ovom postupku potražuje upravo razlike više plaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja CHF i kamatne stope i obuhvaća u tužbenom zahtjevu samo razdoblje preplate dok tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev ili sl. i sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja (čl. 2/1 ZPP-a) i sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik za razliku od tužitelja nije potrošač te se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita pa za eventualno nastale "negativne razlike" u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, ne postoji odgovornost potrošača. Prema tome tužitelj za razliku od tuženika nije nepošteni stjecatelj. Kolektivna tužba štiti tužitelja, a ne tuženika.

20. Kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 153/2004) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. u smislu čl. 29. st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

21. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st.1 ZPP jer je tužitelj uspio u potpunosti glede osnove i u potpunosti glede visine svojeg potraživanja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu te je stoga valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Tužitelju je priznat trošak (VPS za radnje do 18.12.2022. 1.890,82 EUR, a od 19.12.2022. 1.853,36 EUR-sve unutar istog tzv. platnog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.)

- sastava tužbe od 12.6.2019. po Tbr.7/1 - 100 bodova

- sastava podneska od 23.9.2019. zaprimljenog u sudu 26.9.2019. po Tbr. 8/1

- 100 bodova,

- sastava podneska od 5.5.2020. po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- sastava podneska od 9.3.2021. po Tbr. 8/4 - 25 bodova

- sastava podneska od 19.12.2022. po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- sastava podneska od 12.7.2023. po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 6.2.2020. po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 3.3.2021. po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 13.3.2024. po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 9.7.2024. po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 23.9.2025. po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 4.11.2025. po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- trošak PDV 25% - 612,50 EUR,

- trošak sudske pristojbe na tužbu 66,36 eur po Tbr. 1. t. 1. TSP - list 161 spisa,

- trošak financijskog vještačenja 265,45 eur - list 159 i 166 spisa, i 300,00 eur

- list 217 i 246 ili ukupni parnični trošak u iznosu od 3.694,31 eur,

(troška sudske pristojbe na presudu je tužitelj oslobođen sukladno čl.6. ZIZSP – Narodne novine 51/23).

Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

22. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 9. siječnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

pun. stranaka