REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1677/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Živko Repac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Osnovna škola Matije Gupca, Zagreb, Ulica Davorina Bazjanca 2, OIB: 92120285716, kojeg zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. studenoga 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Živka Repca, odvjetnika i punomoćnice tuženika Zorane Živković, odvjetnice, 9. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 7.400,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 16.05.2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplati iznos od 2.090,00 EUR koje teku od 8.1.2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime izgubljene zarade ukupno isplati iznos od 1.871,36 EUR sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 146,89 Eur-a od 10.07.2023. godine do isplate,

- na iznos od 146,89 Eur-a od 10.08.2023. godine do isplate,

- na iznos od 146,89 Eur-a od 10.09.2023. godine do isplate,

- na iznos od 146,89 Eur-a od 10.10.2023. godine do isplate,

- na iznos od 183,26 Eur-a od 10.11.2023. godine do isplate,

- na iznos od 183,26 Eur-a od 10.12.2023. godine do isplate,

- na iznos od 183,26 Eur-a od 15.01.2024. godine do isplate,

- na iznos od 222,74 Eur-a od 10.02.2024. godine do isplate,

- na iznos od 222,74 Eur-a od 10.03.2024. godine do isplate,

- na iznos od 288,54 Eur-a od 10.04.2024. godine do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za iznos od 10,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu imovinske štete za troškove liječenja od ukupno 3.388,21 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak ovog parničnog postupka od 1.650,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9.1.2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se odbija zahtjev za naknadom troška u dijelu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se dana 19.6.2023. u 20,00 sati, kao zaposlenik tuženika na radnom mjestu spremačice, prilikom zbrinjavanja otpada iz koševa za smeće unutar škole uputila na vanjski prostor pri čemu je u desnoj ruci nosila vreću sa smećem. Izlaskom na vanjski prostor, započela je kretanje prema invalidskoj rampi kako bi po istoj sišla do razine tla i otišla do kontejnera. Tom prilikom je desnom nogom zapela za malu izbočinu te je izgubila ravnotežu i pala na kosinu invalidske rampe. Do štetnog događaja je došlo zbog ulegnuća pločica na spoju podesta i invalidske rampe što predstavlja smetnju za sigurno kretanje osoba koje se kreću invalidskom rampom. U opisanom štetnom događaju tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u liječničkoj dokumentaciji. Do štetnog događaja na opisani način došlo je propustom tuženika koji nije poduzeo sve potrebne mjere za otklanjanje navedenog nedostatka zbog čega mu je od Državnog inspektorata-PU Zagreb bilo zabranjeno korištenje dijela građevine kao sredstva rada na kojem je tužiteljica pala. Obzirom da je tužiteljica u opisanom štetnom događaju pretrpjela tjelesne ozljede, imala troškove liječenja kao i izgubljenu zaradu ista potražuje naknadu neimovinske štete kako slijedi: za pretrpljene fizičke bolove 3.000,00 eura, za pretrpljeni strah 3.000,00 eura, za duševne boli zbog gubitka opće, životne i radne sposobnosti 6.000,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 1.500,00 eura, naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 2.000,00 eura, za izgubljenu zaradu 1.871,36 eura, te za troškove liječenja 3.388,21 eura, odnosno ukupno 20.759,57 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

Po provedenom medicinskom vještačenju tužiteljica je podneskom od 15.9.2025. smanjila tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu neimovinske štete kako slijedi: za pretrpljene fizičke bolove 2.100,00 eura, za pretrpljeni strah 2.200,00 eura, za duševne boli zbog gubitka opće, životne i radne sposobnosti 2.000,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 1.100,00 eura, naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 2.100,00 eura, za izgubljenu zaradu 1.871,36 eura, te za troškove liječenja 3.388,21 eura, odnosno ukupno 14.759,57 eura, dok je na ročištu 12.11.2025. povukla tužbu u dijelu zahtjeva za naknadu imovinske štete po osnovi troškova liječenja od 3.388,21 eura, time ukupno potražuje iznos od

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je točno je da je tužiteljica dana 19.06.2023. pala prilikom nošenja vreće za smeće u desnoj ruci. Invalidska rampa namijenjena je za kretanje invalidskih kolica a ne za nošenje smeća do kontejnera. U svojem prvom iskazu tužiteljica je rekla da ne zna što se desilo i nije govorila o izbočini. Tuženi osporava osnovu tužbe i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Navodi da tužiteljici nije odobreno bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom, tužiteljica nije zatražila izdavanje rješenja u prvostupanjskom upravnom postupku, te tuženi smatra da nije dužan platiti njen smještaj u „Daruvarskim toplicama“ od 09.11.2023. do 29.11.2023.

Tijekom postupka tuženik više ne spori nastanak štetnog događaja niti svoju odgovornost, niti visinu izgubljene zarade u iznosu od 1.871,36 eura. Tuženik se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, proveo je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof.dr.sc. Igoru Stipančiću, saslušan je vještak prof.dr.sc. Igor Stipančić te je saslušana tužiteljica kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom naknade neimovinske i imovinske štete pretrpljene povodom štetnog događaja od 19.6.2023. kada je tužiteljica zadobila ozljedu na radu obavljajući poslove svog radnog mjesta spremačice na način da je prilikom zbrinjavanja otpada pala na kosini invalidske rampe.

6. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika. Nije sporno da je tužiteljici priznata ozljeda na radu od strane HZZO na osnovu predmetnog štetnog događaja. Sporna je visina tužbenog zahtjeva.

7. Na odgovornost tuženika za štetu primjenjuje se odredba čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR), koja propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

8. Također se primjenjuje odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, dalje: ZZR) kojom je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti.

9. Iz iskaza tužiteljice kojeg je sud prihvatio kao istinitog jer je iskazivala uvjerljivo i sukladno ispravama u spisu proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju slomila lijevu bedrenu kost zbog čega je bila operirana. Nakon izlaska iz bolnice, bila je na oporavku kod svoje kćeri, nije se mogla samostalno kretati te nije mogla obavljati niti kućanske poslove niti se brinuti za sebe u smislu obavljanja higijene, morala je kupiti posebnu medicinsku opremu za higijenu jer nije mogla sjesti na normalan WC niti ući u normalnu kadu. U svemu joj je pomagala kćer i patronažna sestra koja je dolazila nekoliko puta tjedno odnosno 3 puta tjedno po 5 tjedana. Po preporuci liječnika provodila je stacionarnu rehabilitaciju u Daruvarskim toplicama.

10. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu: Prijelom lijeve bedrene kosti u gornjem dijelu između dvije kvrge tzv. pertrohanterni. Zbog ove ozljede je primljena na bolničko liječenje te je operirana tri dana kasnije kad joj je učinjena osteosinteza tzv. proksimalnim femoralnim čavlom. Otpuštena je kući 25.06.2023. Po otpustu je provodila kontrolne preglede kirurga te fizikalnu terapiju. U tri navrata je provela stacionarnu rehabilitaciju u Daruvarskim toplicama. Liječenje je završeno. Zadnji pregled kirurga je načinila 08.04.2024. a fizijatra 19.09.2024. Završetak liječenja smatram pregled fizijatra kojeg je načinila 19.09.2023. Uzročno posljedična veza između štetnog događaja kako ga opisuje tužiteljica, zadobivene ozljede i provedenog liječenja postoji. Trajne posljedice zadobivene ozljede su bolovi u lijevom kuku i natkoljenici kako pri fizičkom opterećenju tako i promjeni vremena. Postoji blaže ograničenje kretnji lijevog kuka i lijevog koljena. Smanjenje životne aktivnosti zbog zaostalih posljedica ove ozljede iznosi 6%-7%. Zbog ozljeđivanja u ovom događaju je trpila bol, strah i trebala tuđu pomoć kako slijedi. Bol jakog intenziteta je trpjela do 5 dana, srednjeg do 10 dana, a manjeg još do 2 mjeseca sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta što uključuje i strah od operacije, odnosno za ishod iste, je trpjela 4 dana, srednjeg oko 7 dana. Potom je trpjela kasni strah manjeg intenziteta što uključuje zabrinutost za zdravlje kroz 3 mjeseca kumulativno. Tuđa pomoć joj je bila sveukupno potrebna u trajanju od 7 tjedana 4 h na dan zbog potrebe mirovanja i otežanog hoda kao i korištenja štaka (razdoblje od otpusta s kirurgije do prvog odlaska u toplice 27.07.2023.). Potom je još koristila dvije štake kroz 2,5 mjeseca te je trebala pomoć 2 h dnevno. Potom joj je još kumulativno trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 mjeseca tri puta tjedno po 2 h. Naruženje zbog operacijskih ožiljaka je blažeg stupnja.

11. Tuženik nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tužiteljica prigovorila nalazu i prvenstveno ističe da je nejasan navod iz nalaza kojim je vještak utvrdio da tužitelj ima skraćenje desne noge za 4,5 cm. Prigovora nalazu u dijelu ocjene smanjenja opće, životne i radne sposobnosti prema nalazu koja iznosi 6-7%. kao i neopravdanosti troškova liječenja.

12. Povodom prigovora tužiteljice na nalaz sud je saslušao vještaka dr. Stipančića na raspravi koji je iskazao da on nije utvrdio skraćenje desne noge tužiteljice za 4,5 cm već je samo naveo da je taj podatak zabilježen u njenom zdravstvenom kartonu sa datumom 11.10.2021. Što se tiče ocjene smanjenja životne aktivnosti, ocjenu je temeljio na medicinskoj dokumentaciji i kliničkom pregledu tužiteljice. Iz medicinske dokumentacije je razvidna vrsta i narav ozljede koju je tužiteljica zadobila, kao i način i duljina provedenog liječenja. Kliničkim pregledom tužiteljice opisao je ožiljke koji su zaostali po provedenom liječenju te funkciju kuka i koljena odnosno pokretljivost tih zglobova. Iz tablice u kojoj su navedene mjere pojedinih kretnji, vidi se da postoji ograničenje blažeg stupnja. U kontekstu toga, smatra da zbog zaostalih posljedica, a one su također navedene, a riječ je o bolovima koje tužiteljica ima pri fizičkom opterećenju i promjeni vremena i blažem ograničenju funkcije ovih zglobova, da postoji umanjena životna aktivnost od 6-7%. Što se tiče ostalih kvalifikatornih okolnosti, i njihove ocjene su navedene u skladu s već ranije navedenom vrstom ozljede, načinom liječenja i duljinom provedenog liječenja. Što se tiče troškova liječenja, i to je naveo u svom nalazu i mišljenju. U cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja.

13. Nakon što je vještak usmeno saslušan, stranke nisu imale daljnjih prigovora na vještačenje te je sud prihvatio provedeno medicinsko vještačenje kao stručno, razumljivo i objektivno.

14. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljici uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi i koje je utvrdio vještak i to fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjena životne aktivnosti i zbog naruženosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Na dosuđenje naknade štete utječe okolnost da stopa inflacije od 2020. godine kada je VSRH povećao orijentacijske kriterije za 50% iznosi 28,4 %.

15. Imajući u vidu zadobivene ozljede, obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, trajne posljedice od 6-7%, zaostale operacijske ožiljke, kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 7.400,00 eura i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova 2.100,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha 2.200,00 eura, po kriteriju duševnih bolova zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 2.000,00 eura, po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti 1.100,00 eura.

16. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužiteljici za 418 sati nestručne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. Nije sporno među strankama da su tužiteljici tuđu pomoć pružali ukućani. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 5,00 eura po satu, pa ista ukupno iznosi 2.090,00 eura. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa tuđe pomoći i njege od preostalih 10,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

17. Sukladno odredbi čl. 1093. st. 2. ZOO tužiteljica ostvaruje pravo i na izgubljenu zaradu od 3.388,21 eura, a koji iznos je među strankama nesporan.

18. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužiteljica ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje na temelju čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev 16.5.2024., pored činjenice da je liječenje tužiteljice završeno prije toga 19.9.2023. (nalaz vještaka), to kamate teku od podnošenja odštetnog zahtjeva kako je tužiteljica to i tražila.

19. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu zatezne kamate teku od presuđenja budući da ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete.

20. Na imovinsku štetu za izgubljenu zaradu tužiteljica ostvaruje pravo na zatezne kamate koje teku od dospijeća plaće, tj. od 10-og u mjesecu za prethodni mjesec, koji tijek kamata među strankama nije sporan.

21. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti prihvaćen za ukupan iznos od 12.878,21 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a odbijen za isplatu iznosa od 10,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i čl. 155. ZPP te je trošak u cijelosti dosuđen tužiteljici jer sa neznatnim dijelom nije uspjela.

23. Tužiteljici su odmjereni troškovi sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 12.888,21 eura. Tužiteljici je priznat trošak:

- sastava odštetnog zahtjeva od 200,00 eura (Tbr.32),

- sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1),

- pristupa na ročište 10.2.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastava podneska od 15.9.2025. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- pristupa na ročište 12.11.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 1.000,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) i troškove vještačenja od 400,00 eura, trošak tužiteljice sve ukupno iznosi 1.650,00 eura.

24. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav podneska od 4.2.2025. kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu jer je isti podnesen 6 dana prije pripremnog ročišta te je navode mogla iznijeti na ročištu.

25. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

26. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 9. siječnja 2026

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku