REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj K-73/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Tomislavu Jurkiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Dubravke Divković, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VJ, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.. .61/15 - dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl.117.st.1. i 2. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj: K-DO-80/16 od 24. ožujka 2016 nakon javne rasprave održane i zaključene 20. studenog 2025. u nazočnosti zastupnika optužbe - zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Puli- Pola Petra Krajcera, okrivljenika VJ i branitelja okrivljenika Pavla Peršića odvjetnika iz [adresa], dana 24. studenog 2025. objavio u nazočnosti branitelja okrivljenika,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08)

okrivljenik

VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca ŽJ i majke V, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, Ž, građevinski tehničar, obavlja posao instruktora gradnje, zaposlen u TD "Probeton", s mjesečnim primanjima od oko 1.500,00 eura, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, pismen, sa završenom srednjom školom, vlasnik vozila "Peugeot" 207, 2008. godine, i motocikla marke Yamaha, godina proizvodnje 2004., vojsku služio u Kičevu 1985., čin razvodnika, odlikovan značkom primjerenog vojnika,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi dana 6. siječnja 2016. oko 14,00 sati u [adresa], u nakani da svoju sestru ŠJ ustraši i uznemiri istoj rekao da dokle god ne završi u bolnici, da će ju napadati, ako treba i ubiti, maltretirati i prebiti sve dok ne izađe iz obiteljske kuće, a koje riječi su ŠJ ustrašile i uznemirile, potom je u cilju da ŠJ nanese tjelesnu ozljedu istu udario otvorenim dlanom u predjelu čela te nogom u predjelu koljena od kojih udaraca je ŠJ zadobila lake tjelesne ozljede u vidu otekline na čelu promjera 2x1 cm i ogrebotine ispod koljena promjera 1 cm x 0,4 cm,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti i drugoga tjelesno ozlijediti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pa time da je počinio dva kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl.139. st.4. u vezi st.2. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesne ozljede iz čl.117. st.2. u vezi st.1. KZ/11.

II. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola (dalje u tekstu: ODO Pula-Pola), kao ovlašteni tužitelj, podnijelo je ovom sudu 30. ožujka 2016. optužnicu broj: K-DO- 80/2016 od 24. ožujka 2016. kojom se okrivljenik VJ (dalje u tekstu: okrivljenik) tereti za počinjenje dva kaznena djela i to jedno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom iz čl.139.st.2. i 4. KZ/11 i jedno kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl.117. st. 1 i 2 KZ/11.

2. Predmetna je optužnica u cijelosti potvrđena rješenjem optužnog vijeća ovog suda poslovnog broja Kov-170/16 od 17. svibnja 2016. (listovi 89-90).

3. Okrivljenik je prilikom očitovanja o osnovanosti optužnice pred sudom, na raspravi 5. studenog 2025. izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje djela za koje se tereti.

4. Tijekom dokaznog postupka, na temelju čl. 431. st. 1. t. 6. i 8. ZKP/08, pročitani su uz suglasnost obrane i ODO Pula-Pola iskazi svjedoka DJ sa zapisnika od 21. ožujka 2017. (listovi 59 - 61 i 99), iskaz svjedokinje ŠJ od 4. ožujka 2016. (listovi 36 - 39), na zapisniku od 21. ožujka 2017. (listovi 98 – 99), na zapisniku od 25. kolovoza 2020. (listovi 151 - 152) i na zapisniku od 28. veljače 2024 (listovi 167-168), kao i iskaz ĆJ sa zapisnika od 30. rujna 2024. (listovi 175 -177), ispitani su svjedoci ČJ (listovi 187- 188), LJ (listovi 188 - 189), OJ (listovi 189 - 190) i FJ (listovi 192 - 193), nadalje pročitani su kao dokazi zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika (list 3 spisa), medicinska dokumentacija (listovi 11-23, 41-58 i 79-86 spisa), Fotografija PJ sa majkom iz listopada 2015., (list 34 i 179), rješenje HZMO (list 40) i presuda Općinskog suda u Puli poslovnog broja K-512/2016 (listovi 101-103 spisa).

5. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2., 3. i 4. ZKP/08 odbio se kao nevažan dokaz kojeg je predlagao ODO Pula-Pola, za provođenje vještačenja tjelesnih ozljeda žrtve ŠJ. Nesporno je da je oštečenica zadobila određene tjelesne ozlijede ali nije dokazano da su iste nastale u inkriminiranom događaju i da je te iste ozljede uzrokovao okrivljenik a predloženim vještačenjem se ne može utvrditi tko je ozljede prouzročio s toga kako sud iz provedenog dokaznog postupka nije zaključio da bi ozljede uzrokovao upravo okrivljenik bilo je suvišno provoditi predloženo vještačenje.

6. U ovom kaznenom postupku nije sporno da je oštećenica ŠJ na dan 6. siječnja 2016 bila u kući na adresi [adresa] i da je bila u komunikaciji sa okrivljenikom dok je sporno da li je tom prilikom okrivljenik oštećenici prijetio i nanio joj tjelesne ozlijede.

7. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika vidljivo je da 6. siječnja 2016 nije bio pod utjecajem alkohola.

8. Uvidom u medicinsku dokumentaciju i to specijalističke nalaze Opće bolnice Pula od 6. siječnja 2016., na ime ŠJ vidljivo je da je istoj utvrđena dijagnoza kontuzija glave abdomena i hemitoraksa desno, nadalje na učinjenim kraniogramima se ne vidi sigurni rtg znakovi svježe koštane traume na kostima svoda lubanje, na snimkama desnog hemitoraksa ne vide se sigurni rtg znakovi svježe koštane traume, nadalje minimalno otegnuće i bolnost na palpaciju pip zgloba, funkcija očuvana, na čelu desno oteklina cca 2 x 1 cm, glava bezbolna na palpaciju, ispod koljena površinska ogrebotina cca 1 cm x 0,4 cm, na snimkama trećeg prsta desne šake ne vide se sigurne rtg znakovi svježe koštane traume. Nadalje dosta nalaza se ponavlja a tu su i nalazi od 7. siječnja 2016 kao i iz 2015. Nadalje priložena je i medicinska dokumentacija IJ od 17. ožujka 2015, 4. kolovoza 2015 i 17. travnja 2016.

9. Iz fotografije na kojoj je MJ sa majkom iz listopada 2015. na glavi oštećene, se vidi zadebljanje na čelu sa desne strane. Na slici se nesporno nalazi majka okrivljenika i oštećenice, a nesporno je da je majka preminula **.**.2015. Dakle oštečenica dva mjeseca prije spornog događaja, gdje navodi da je zadobila ozljedu u predjelu čela, već je imala zadebljanje na desnoj strani čela, a iz medicinske dokumentacije od 6. siječnja 2016 je vidljivo da spomenuta oteklina na čelu desno cca 2 x 1 cm, te da je glava bezbolna na palpaciju, što ukazuje da se ne radi o svježoj ozljedi.

10. Sukladno rješenju HZMO vidljivo je da je ŠJ utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80%.

11. Razgledavanjem pravomoćne presude Općinskog suda u Puli poslovnog broja K-512/2016 vidljivo je da je ŠJ proglašena krivom zbog kaznenog djela prijetnje iz čl.139.st.2. i 4 KZ/11 upućene bratu VJ u obiteljskoj kući u [adresa].

12. Svjedokinja ŠJ u svom iskazu od 21. ožujka 2017. navodi kako su netrpeljivi odnosi između nje i brata započeli su nakon smrti majke kada je spornom prilikom okrivljenik odnosno njezin brat uputio riječi prijetnje koje je navela. To da su mogli čuti IJ i nećak ČJ koji su bili na katu ali bio je prisutan i ĆJ koji je bio u dnevnom boravku i koji je u trenutku kada joj je okrivljenik izgovorio prijetnje krenuo prema stepeništu kako bi napustio prizemlje a ona je sa bratom bila u prizemlju kuće u dnevnom boravku. Nadalje navodi kako je točno da je pravomoćno osuđena za kazneno djelo prijetnje odnosno izdan joj je kazneni nalog na koji se nije žalila te je uvjetno osuđena. Oštećenik je njezin brat VJ a to se zbilo 3. travnja 2016. Navodi kako se vodi parnični postupak oko imovine. Sa ocem da nije bila u dobrim odnosima odvojila se i živi u posebnoj kući i želi da se sudskim putem utvrdi tko ima pravo dijela vlasništva kuće nakon majčine smrti. Spornom prilikom okrivljenik ju je udario otvorenom rukom, vanjskom rukom dlana i isti dan je bila na hitnoj te je slučaj prijavila policiji. Kada ju je okrivljenik udario otvorenim dlanom s vanjske strane u predjelu čela a nogom u predjelu koljena nitko to nije mogao vidjeti. Udario ju je desnom nogom u trenutku kada je padala. U trenutku kada je izlazila iz kuće vidjela ju je susjeda GJ pretpostavlja i IJ koja je bila na katu kuće za koju pretpostavlja da je mogla čuti prijetnje. Navodi kako njezin otac ima 74 godine i izbjegava sud te konzumira antiparkinsonike. Njezin otac je spornom prilikom bio u dvorištu ispred kuće i mogao je ćuti prijetnje. FJ im je prvi susjed on živi preko puta kuće gdje ima i radionu i ne zna da li je bio tamo. Do 6. siječnja 2016 živjela je u [adresa], a nakon tog događaja u [adresa] na adresi [adresa]. Navodi kako je ĆJ izlazio iz kuće kada je okrivljenik njoj prijetio da će završiti u bolnici i kada je vidio da se događaj zahuktava dijete je otišlo prema stepeništu na prvi kat kuće. Bez obzira što joj je brat VJ razbio mobitel isti je funkcionirao te je nazvala policiju. Bila je ispred ograde gdje je u autu čekala policiju nekih sat i pol. Nakon što je policija uredovala otišla je na hitnu pomoć.

12.1. Svjedokinja ŠJ je 4. ožujka 2016 pred ODO Pula navodila kako 6. siječnja 2016 nije prvi put da joj je njezin brat prijetio da napusti dom na adresi [adresa]. Prvi put je bilo u studenom 2015 nakon sprovoda njihove majke kada joj je brat rekao da mora napustiti kuću. Tada je otišla u [adresa] u kuću koju je imala sa bivšim suprugom međutim navedena kuća nema adekvatnih uvjeta za život, nije imala grijanje a ona je bolesnik sa transplantiranom jetrom te je zbog hladnoće u kući u [adresa] razboljela i završila na mjesec dana u bolnici. Dana 24. prosinca 2015 je završila u bolnici u Zagrebu te se 5. siječnja 2016 željela vratiti u svoju kuću u [adresa] u kojoj je živjela zadnjih 6 godina u prizemlju sa svojim roditeljima. Brat joj je rekao da može doći tog 5. siječnja 2016 ali samo kako bi se okupala a tada da mora napustiti kuću. Tu noć je prespavala te je idućeg dana negdje oko 14,00 sati za vrijeme ručka brat je sav uznemiren došao dolje kod nje te počeo vikati da izađe iz kuće da je se odriču da je ne žele da je ne vole i neka crkne. Rekao je da će je toliko maltretirati i mučiti dok ne završi u bolnici te da će je ubiti ako se samo pojavi pred ogradom. Željela je pozvati policiju međutim brat je počeo vikati na nju da koga će zvati s ponovnom prijetnjom da će je ubiti te je udario u predio desne strane glave točnije desne strane čela gdje joj se nalazi jedno masno tkivo od ranije a koje masno tkivo je nabubrilo u obliku masnice i bilo je sive boje. Nakon toga ju je gurnuo na pod i udario nogom u trbuh. Nakon toga kako se skvrčila na podu udario ju je nogom u predjelu potkoljenice lijeve noge a obzirom da je imao tenisicu ostala joj je ogrebotina. Kako je pala na pod skvrčila se iz razloga jer ima transplantiranu jetru i jak je bilo strah da joj se nešto ne dogodi. Uspjela se dići i izaći van iz dvorišta i tada joj je brat dao mobitel koji je bacio na pod i sa tim mobitelom je uspjela pozvati policiju. Nakon što je dala izjavu otišla je na hitnu pomoć. U tom trenutku nitko nije bio prisutan u prizemlju kuće vrata od kuće su bila otvorena tako da vjeruje da su ukućani na prvom katu mogli čuti što joj je brat govorio i to otac ŽJ, šogorica IJ i njihova djeca ali kako se radi o obitelji da ne zna da li će htjeti svjedočiti protiv njega.

12.2. Svjedokinja ŠJ **.**.2020. navodi kako je njoj 06. siječnja 2016. oko 14 sati u [adresa] njezin brat prijetio, rekao joj je da se goni i da izađe iz kuće ako ne da će je iznijeti na rukama van i ako odmah ne izađe da će je ubiti, tražio je da izađe ispred portuna kuće i to sa autom. Također je rekao da će je maltretirati i prebiti ako ne izađe iz obiteljske kuće. Navodi kako mu je rekla da to nije u redu, da je spremna na dogovor sa njim. Nju je okrivljenik udario u predjelu čela, a ona je zadobila ozljedu glave te je udario sa nogom u predjelu koljena i onda je pala na pod i imala je ogrebotinu. Ogrebotinu je imala na desnoj nozi, a imala je oteklinu na čelu, a sve kako je to ranije navela u svojem iskazu. Ukazuje kako o svemu tome postoji medicinska dokumentacija u spisu. Iskazuje kako je događaj prijavila policiji te je čekala policiju na licu mjesta. Njoj je poznat FJ, on je prvi susjed te navodi kako nije vidjela FJ dok je čekala policiju inkriminirane zgode. Nikoga nije vidjela u susjedstvu, odnosno vidjela je majku od FJ, GJ. Ona je izašla u dvorište kuće, a tada je bila u panici pa nije obraćala pažnju tko gleda, tko ne gleda. Iskazuje kako nije suglasna da se ovaj postupak riješi na način svrhovitosti jer smatra da su ostavinski i ovaj kazneni postupak na neki način povezani. Naime, njezin brat da je ni do danas nije kontaktirao da oni mirnim putem riješe pitanje ostavine iza njihovih roditelja, a smatra da joj pripada dio po zakonu po toj ostavini i da je zakonska nasljednica kao i njezin brat. Nadalje navodi kako situacija koja se desila između nje i okrivljenika mogao čuti njihov zajednički otac, ali on je pokojan, mogla je čuti bratova žena IJ, nećak ČJ (sin njezinog brata) i žena od ČJ, LJ, jer su svi oni bili na prvom katu a stepenište u kući je unutarnje. Njezin stariji nećak ČJ nije sišao i pokušao spriječiti nasilje od strane okrivljenika prema njoj inkriminirane zgode. Navodi kako ne zna da je netko drugi to čuo ili vidio, mogli su to vidjeti samo ovi navedeni ljudi, te navodi kako nije sama sebi nanijela ozljedu. Svjedokinja iskazuje kako je istina da je mlađi sin njezinog brata, ĆJ, mogao čuti i vidjeti šta se desilo jer je on izlazio van iz kuće u trenutku kada je okrivljenik njoj prijetio.

12.3. Svjedokinja ŠJ na zapisniku od 28. veljače 2024 iskazuje kako još želi navesti da nakon što je zadnji put iskazivala u ovom predmetu došlo do određenih promjena koje se odnose na ostavinski postupak i druge postupke koji su se u vezi njega vodili, taj postupak je u međuvremenu okončan, a vezano za ono što je govorila da nije zainteresirana za primjenu svrhovitosti koja je u ranijem tijeku postupka predložena i primijenjena, navodi da je sada promijenila mišljenje te je voljna na taj način, ukoliko to bude dogovoreno sa svim sudionicima, podržati da se ovaj postupak riješi i da se normalizira njezin odnos s bratom. Kako njega nema danas ovdje ona predlaže da se u njezinoj nazočnosti pribavi njegova izjava da li se on s time slaže.

13. Svjedok DJ navodi kako sa okrivljenikom nije u nikakvim odnosima a sa oštećenom ŠJ da je u emotivnoj vezi. Navodi kako nije očevidac događaja ali da je vidio kako ŠJ ima šljivu odnosno kvrgu a možda miješano na jednoj strani čela, te ju je vodio na hitnu. Navodi da je ŠJ čekao ispred policije i onda su išli na hitnu. Ne zna gdje je ŠJ živjela do 6. siječnja 2016.

13.1. Pred ODO Pula svjedok je navodio kako ga je **.**.2016. ŠJ nazvala i rekla kako ju je brat izbacio iz kuće da joj je uputio prijetnje da će je ubiti nakon čega ju je gurnuo i udario. Rekla mu je da ju je brat udario nogom u nogu i nogom u trbuh te je vidio šljivu na jednoj strani čela.

14. Svjedok ĆJ (sin okrivljenika) iskazuje kako mu je poznato zašto je danas pozvan, tog dana se susreo sa svojom tetom ŠJ i to na hodniku, možda su nešto kratko i popričali, zna samo da su se pozdravili i da je otišao u stan. U to vrijeme je sa svojim roditeljima živio na gornjoj etaži kuće, u biti na prvom katu, a nakon susreta s ŠJ je otišao u stan u svoju sobu. Navodi kako je u to vrijeme teta živjela u prizemlju kuće, živjela je samo privremeno tamo, misli da je bila sama. Kada je kasnije pogledao kroz prozor ugledao je tetu u blizini portuna (ograde) kako priča s policijom. Prije toga nije čuo nikakvu svađu. Navodi kako nije čuo da bi se teta nešto žalila, da bi spominjala neke ozljede, ništa od toga. Nisam čuo da doziva pomoć ili spominje nekakav sukob. Nije na njoj primijetio nekakve ozljede. Iskazuje kako se ne može sjetiti da li je teta ŠJ stalno boravila u prizemlju te kuće ili je samo povremeno dolazila, sjeća se da je tada imao 16 godina, doista se toga ne može sjetiti. Navodi kako u toj kući postoji hodnik u prizemlju, putem tog hodnika se dolazi do stubišta koji vodi na prvu etažu kuće u kojoj je živio s roditeljima. Kada je ranije rekao da je ŠJ susreo u hodniku tada je mislio na taj hodnik u prizemlju. U prizemlju kuće nalazi se i dnevni boravak, u taj dnevni boravak tada nije odlazio. Tada su u kući bili njegova majka IJ, njegov otac, kao i njegov brat ČJ, misli da je otac taman silazio kada je išao prema sobi, misli da je nešto pričao s ŠJ, u biti ne zna da li je on pričao ili nije, odmah je išao prema sobi, sjeo je za kompjuter, stavio slušalice i ništa više nije čuo. Navodi kako je tetu ŠJ nakon tog događaja sreo 3. travnja, nakon nekoliko mjeseci od događaja, bio je majčin rođendan, sjeća se kako ju je vidio u dvorištu kuće, slavili su majčin rođendan na prvom katu, a njega su poslali po vino. To je bilo zadnji put da ju je sreo. Tog dana njemu otac nije rekao gdje ide i kod koga ide kada je silazio, ne sjeća se da bi imao neka saznanja o tome da bi između ŠJ i oca postojao nekakav sukob, da su se svađali oko korištenja kuće ili da bi između njih postojao nekakav drugi sukob. Navodi kako je bilo oko podne ili poslijepodne kada je svog oca vidio da silazi niz stepenice. Nadalje da je prošlo otprilike 45 minuta od kada je sreo tetu na hodniku pa to trenutka kada je pogledao kroz prozor i vidio policiju. Udaljenost od tog prozora na kojem je bio do portuna kod kojeg je stajala teta, odnosno do ceste na kojoj je bila policija je nekih 30 metara.

15. Svjedok ČJ (sin okrivljenika) iskazuje kako mu je poznato zašto je danas pozvan, on je toga dana bio kod kuće, sjeća se jer je bio blagdan Sv. tri kralja, bilo je vrijeme ručka i nalazio se na prvom katu kuće te je majka poslala brata ĆJ da ide po vino ili nešto tako, onda je ĆJ rekao da je vidio kako je došla teta ŠJ te se tada otac spustio u prizemlje. Tada da je također krenuo prema prizemlju ali se zaustavio na pola stepeništa jer je vidio da njegov otac VJ i očeva sestra ŠJ pričaju, razgovarali su o ostavini. Nije čuo da bi vikali, pričali su, da bi u jednom trenutku ŠJ govorila njegovom ocu VJ da joj vrati mobitel i da će sada vidjeti zbog toga, tada su otac i njegova sestra ŠJ izašli iz kuće, ŠJ je uzela neke vrećice sa sobom sjela je u auto, upalila ga i vozila u rikverc te se zaustavila na parceli od susjeda FJ, tada joj je otac vratio mobitel. Svjedok iskazuje kako je čuo gdje njegov otac VJ i očeva sestra ŠJ razgovaraju, prijetnje nije čuo s ničije strane osim što je ŠJ rekla " Sad ćeš vidjeti ", tada ih nije mogao vidjeti vidio ih je kada su izašli prema izlaznim vratima odnosno kada su izlazili prema dvorištu. ŠJ nakon što je izašla u dvorište vratila se i uzela neke stvari u vrećicama. Oni njega nisu mogli vidjeti jer je stajao na stepeništu između prizemlja i prvog kata. ŠJ je vidio kada je izlazila ali na njoj nije vidio nikakve ozljede. ŠJ nije vidio desetak godina od tada i da li ima nekakve masne tvorevine na licu da se ne sjeća. Da je bila ikakva svađa bio je dovoljno blizu da bi to mogao čuti ili da je bio fizički sukob to bi mogao čuti, čuo je samo povišen ton između njih. Zašto je teta ŠJ došla u kuću koliko se sjeća pokušala se useliti, ne zna zašto, čini mu se da je imala prebivalište u [adresa] gdje je kupila kuću s bivšim mužem. Zna da ključ od kuće na adresi [adresa] nije imala a vrećice je iznosila nakon što je izašla iz kuće samo se vratila po njih. Sjeća se da je brat ĆJ rekao da je teta ŠJ došla i otac se tada spustio u prizemlje, a kako je otac reagirao kada je došla ne sjeća se a vjerojatno se spustio u prizemlje da bi pričao s sestrom. Nakon nekih cca 5 minuta kao što je rekao došao je do pola stepenice čisto iz znatiželje da vidi zašto je teta ŠJ došla a znao je da je tada aktualna tema bila ostavina. Prije toga kad je bio na prvom katu nije mogao čuti što oni dolje pričaju. Odnos između njegovog oca i njegove sestre ŠJ može reći da je odnos bio dobar sve do bakine smrti 3. studenoga 2015. a tada su počele priče o ostavini. Na pitanje da pojasni zašto odnos između njegovog oca i njegove sestre nije više bio dobar navodi kako je tada imao 24 godine i nije sudjelovao u pričama o ostavini a odnosi su se očito narušili jer su raspravljali o imovini. ŠJ je htjela udio u kući a tada je već osobno bio kreditno obvezan zbog renovacije djela te kuće. Nakon toga događaja vidio je tetu ŠJ kako ulazi i izlazi iz kuće tako da je vidio njezinu lijevu i desnu bočnu stranu i to u prolazu.

16. Svjedokinja LJ (snaha okrivljenika) iskazuje kako joj je poznato zašto je danas pozvana, prije desetak godina imali su ručak u kući na prvom katu te je otišla na drugi kat uspavati svoje dvogodišnje dijete i nije ništa vidjela niti čula šta je bilo toga dana već o događaju samo zna što su poslije ukućani pričali. Jedino što je vidjela kroz prozor sa drugog kata da je ŠJ bila pored vozila i u vozilu na telefonu a uskoro je došla i policija. Između prozora gdje je bila i sa kojeg je vidjela ŠJ i mjesta na kojem je ŠJ bila je s cca 15 metara. Napominje da je sa te daljine vidjela kako se ŠJ normalno kretala i normalno izgledala. Policija je došla za cca 30 minuta. Iskazuje kako je čula da je bila rasprava između okrivljenika VJ i njegove sestre ŠJ, da je ŠJ upala u kuću, ona nije živjela tamo došla je i otišla. Sjeća se da je nakon tog događaja okrivljenik njoj govorio kako mu je sestra ŠJ upala u kuću, da mu je nešto prijetila te da je nije mogao niti izbaciti iz kuće jer tamo nije niti živjela a koliko se sjeća ŠJ je uvijek mogla slobodno doći.

17. Svjedokinja IJ (supruga okrivljenika) iskazuje kako joj je poznato zašto je danas pozvana, prije desetak godina bilo je vrijeme ručka te je sina ĆJ poslala po vino a on kada se vratio rekao je da je došla teta ŠJ. Nakon što su završili ručak njezin suprug otišao u prizemlje gdje je bila ŠJ, sin ĆJ je otišao igrati kompjuter a ona je prala suđe i nije išla u prizemlje. Jedino što je vidjela i to kroz prozor da kunjada ŠJ izlazi sa autom u rikverc, suprug je zatvorio portun (ogradu) i dao joj je u ruke mobitel, ŠJ se tada nalazila izvan vozila. Događaja se sjeća jer je nakon 40-tak minuta došla policija. Jedino što je još vidjela da se ŠJ parkirala na susjedovom parkiralištu i da je tada pored nje prošao susjed EJ i pokojni RJ. Svjedokinja iskazuje da daljina sa s kojeg je vidjela ŠJ odnosno od prozora do vozila gdje je ona stajala je cca 100 metara, ali kada bolje razmisli teško joj je procijeniti više je kao od ulaza od sudnice do izlaznih sporednih vrata suda (procjena suda 15- tak metara), udaljenost je bila takva da je dobro mogla vidjeti ŠJ. Dok je prala suđe, nije čula nikakvu buku navodi kako nije ništa čula osim sina ČJ koji je prolazio, išli su uspavati dijete, on se vratio i bio je krenuo u prizemlje, iz kuhinje gdje su jeli stepenište za prizemlje nije vidljivo. Nakon što se suprug vratio izgledao joj uznemireno, ne sjeća se što joj je točno rekao prošlo je puno vremena od tada. Rekao je da je bila njegova sestra ŠJ, sjeća se da je bila napeta situacija zbog ostavine, ŠJ je došla dan ranije i molila je supruga Š da prespava na što joj je VJ rekao da može ali da sutra dan ode. Dakle ŠJ je došla dan ranije, tog jutra je otišla ali se popodne oko ručka, cca 13,00 sati vratila.

18. Svjedok FJ (susjed okrivljenika) iskazuje da se i nakon proteka vremena sjeća događaja od prije 10 godina jer je tog dana bilo policijsko vozilo u njegovom dvorištu. Bio je sa pokojnim susjedom HJ jer su se međusobno pitali šta radi policija u njegovom dvorištu. Vidio je da ŠJ sjedi u policijskom vozilu i bilo je za pretpostaviti da je policija došla kod susjeda D sada okrivljenika. Čak je mislio otići do policije da ih pita da izađu iz njegovog dvorišta ali nije. Vidio je ŠJ da izlazi iz policijskog vozila i bila je od njega udaljena 4 metra kada je čuo da Ć govori „ pazi kud greš i kamo i dobro gledaj iza sebe“. Iskazuje kako se sjeća da ŠJ kad ju je vidio izašla je iz službenog vozila, policijskog, bila su dva policijska službenika a na ŠJ nije vidio nikakve ozljede pa tako ni na glavi, izgledala je normalno. ŠJ se nakon transplantacije jetre skroz promijenila bila je kuma sa njegovom suprugom ali danas nisu u dobrim odnosima, ŠJ više nije s nikim u Smiljancima u dobrim odnosima. Svjedok iskazuje kako je ŠJ vidio sa udaljenosti od cca 4 metra išla je iz smjera Dejanove kuće do portuna, išli su u istom pravcu i to je trajalo par sekundi. Na pitanje da li je vidio ili čuo bilo što između VJ i njegove sestre ŠJ u kući ili ispred prije dolaska policije može reći da nije ništa čuo niti vidio, bio je u radioni a u dvorište je izašao jer je vidio policijsko vozilo u dvorištu. Sa okrivljenikom Ć da je u odličnim odnosima i znaju se cijeli život a i sa ŠJ je bio u dobrim odnosima do prije desetak godina, nije mu poznato zašto ŠJ više ne kontaktira sa njim i njegovom suprugom. U njegovoj radioni rade strojevi i da je radiona ukopana u zemlji te da je neko izvan radione vikao ili teoretski zvao pomoć on to ne bi mogao čuti. Ono što je ranije naveo da se ŠJ obraćala Ć njemu su to zvučale kao prijetnje.

19. Okrivljenik navodi kako nije kriv za kaznena djela za koje ga se tereti upravo suprotno, njegova sestra ŠJ je ta koja je ucjenjivala i prijetila. ŠJ je dan prije događaja za koje ga se tereti da je počinio kazneno djelo molila da prespava u kući i da se istušira te da će potom otići i da neće reći niti ''a''. Pitao je oca šta on kaže te je rekao da je protiv i da se od sestre svašta može očekivati ali otac je rekao da ostane i prespava. Sutradan kad se probudila oko 9,15 sati otišla je iz kuće kako su se dogovorili, osobno je vidio da je otišla. Istog dana oko 13,00 sati, u vrijeme ručka, sin ĆJ je rekao da je u kuću došla teta te se spustio s kata u prizemlje da bi s njom popričao. Već je ranije govorio ŠJ da ne dolazi dok se situacija sa ostavinom ne riješi. U prizemlju su bili sami i pitao ju je što želi a ŠJ je vikala ''to je moje'' misleći na prizemlje. Pitao ju je da li bi to pokojna majka dozvolila a ona je rekla da ne vidi majku sad tu i pritom se smijala. Rekao joj je da neće dopustiti da ucjenjuje i vrijeđa a ona je uzela svoj mobitel držala ga je u ruci kao da će nekoga nazvati a prije toga je rekla sada ćeš ti vidjeti svog boga ne znaš s kim imaš posla. Ja sam joj uzeo mobitel iz ruke ona ga je držala na takav način da prilikom uzimanja mobitela uopće nije imao kontakt s njom nije niti očekivala da bi mogao uzeti mobitel. On je u jednoj ruci držao mobitel a drugom je sa ispruženim dlanom naslonio na njena prsa tako da mu ne može prići jer ga je napadala želeći uzeti mobitel a kad je udarila po ruci u kojoj je držao mobitel, mobitel je pao. Digao je mobitel a pri tome ga je ŠJ ogrebla po ruci. Rekao joj je da neće ona nikome prijetiti u kući a mobitel će dobiti kada izađe iz kući i iz dvorišta. Tada je ŠJ otišla po neke vrećice sa hranom odnijela ih je u svoj auto koje je bilo parkirano u dvorištu, sa vozilom je izašla iza dvorišta u rikverc cca 35 metara. Zatvorio je ogradu, portun, i kroz ogradu predao mobitel sestri ŠJ. Ona je ostala na tom mjestu cca 40 minuta i onda dolazi policija. Navodi kako je odnos njega i ŠJ bio normalan kao između brata i sestre. Sve je bilo normalno do majčine smrti 3. studenog 2015. Bilo je i ranije nekih trzavica u obitelji ali to su povezivali sa njezinim problemima, rastala se bila je bolesna, prije transplantacije jetre. Imala je financijske probleme gdje su joj kao obitelj pomagali. Nakon majčine smrti postavila se kao autoritet i da je gazda i znala je prijetiti pokojnom ocu. Još davno prije 20 godina dogovorili su sve oko imovine da bi ŠJ započela s ucjenama da je 1/3 svega njezino. U tom trenutku nakon majčine smrti počeli su se sporiti oko imovine. Napominje da se ponudio kao donator za transplantaciju jetre. Problem između ostalog je bio što se ŠJ u kuću željela useliti sa dečkom DJ.

20. Na temelju provedenog dokaznog postupka, usporedbom i analizom provedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud zaključuje da tužitelj nije s izvjesnošću dokazao da je upravo okrivljenik i to upravo na način opisan u optužnici počinio kaznena djela koja mu se u ovom predmetu stavljaju na teret, što se sve pobliže obrazlaže u daljnjem tekstu presude.

21. Iskaz svjedokinje oštećenice ŠJ nije ocjenjen kao istinit i vjerodostojan, između ostalog jer pred ODO Pula navodi kako je zadobila udarce u glavu kada ju je okrivljenik udario sa rukom pa nogom u trbuh, kada se skvrčila tada je nogom udara u potkoljenicu da bi potom pred sudom, navedeno pod točkama obrazloženja 12. i 12.2., iskazivala kako je dobila udarce u glavu i potkoljenicu a s obzirom da ima transplantiranu jetru nije životno da je taj dio kasnije zaboravila spomenuti, te sa taj dio niti ne spominje u optužnici.

Treba napomenuti da se u tijeku ovog kaznenog postupka vodila ostavinska parnica između okrivljenika i oštećene, pa u svezi s tim oštećenica je iskazivala kako nije suglasna da se predmetni postupak riješi na način svrhovitosti navodeći kako smatra da su ostavinski i ovaj kazneni postupak na neki način povezani jer je njezin brat ni do danas nije kontaktirao da oni mirnim putem riješe pitanje ostavine iza njihovih roditelja, a smatra da joj pripada dio po zakonu a kada je ostavinska parnica bila okončana iskazala je kako je spremna da se postupak okonča po načelu svrhovitosti iz čega je vidljivo da je oštećenica koristila okolnost da se protiv brata vodi kazneni postupak, te je željela za sebe na neki način ishoditi povoljniju poziciju u ostavinskoj parnici.

Nadalje kao očevica događaja oštećenica ŠJ navodi ĆJ (točka 12. obrazloženja) dok iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi kako nije čuo da bi se ŠJ tom zgodom nešto žalila, da bi spominjala neke ozljede, nije čuo da doziva pomoć ili spominje nekakav sukob te na istoj nije primijetio nikakve ozljede, naprotiv svjedok ĆJ navodi kako je 3. travnja 2016 nakon nekoliko mjeseci od događaja, kada je bio rođendan od njegove majke u dvorištu vidio ŠJ, dok sudu nije životno da bi osoba koja je bila žrtva kaznenih djela iz optužnice, 3 mjeseca nakon toga ponovo došla u obiteljsku kuću okrivljenika u kojoj je bilo pretučena.

Uzimajući u obzir vjerodostojnost iskaza oštećenice treba uzeti u obzir da je sama oštećenica pravomoćno osuđena zbog prijetnji bratu VJ koji je u ovom postupku okrivljenik.

Nadalje same ozljede oštećenice nisu foto dokumentirane, nema svježih ozljeda dok je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je oteklina na čelu bezbolna na dodir (oteklinu je imala i 2 mjeseca prije samog događaja) te sve ukazuje da se ne radi o silovitom napadu kako to oštećenica navodi u som iskazu.

22. Kada se uzme u obzir da se iskazi ispitanih svjedoka u potpunosti podudaraju stoga su ocijenjeni kao istiniti i iskreni. Dakle nitko od ispitanih svjedoka ne potvrđuje navode iz optužnice, tako svjedok ĆJ (sin okrivljenika) navodi kako nije vidio niti čuo da bi se teta ŠJ to zgodom nešto žalila, da bi spominjala neke ozljede, nije čuo da doziva pomoć ili spominje nekakav sukob te na istoj nije primijetio nikakve ozljede, svjedok ČJ (sin okrivljenika) iskazuje da je tada bio kod kuće, vidio da njegov otac VJ i ŠJ pričaju, razgovarali su o ostavini. Nije čuo da bi vikali, pričali su, da je bila ikakva svađa bio je dovoljno blizu da bi to mogao čuti ili da je bio fizički sukob to bi mogao čuti, čuo je samo povišene tonove između njih. ŠJ je vidio kako ulazi i izlazi iz kuće tako da je vidio njezinu lijevu i desnu bočnu stranu i to u prolazu ali na njoj nije vidio nikakve ozljede. Svjedokinja LJ (snaha okrivljenika) iskazuje kako nije ništa vidjela niti čula šta je bilo toga dana jedino je vidjela kroz prozor sa drugog kata da je ŠJ bila pored vozila te se normalno kretala i normalno izgledala, svjedokinja IJ (supruga okrivljenika) nije ništa vidjela i čula osim što je kroz prozor vidjela ŠJ izlazi sa autom u rikverc, a svjedok FJ (susjed okrivljenika) iskazuje kako je samo vidio da oštećenica Ć govori „ pazi kud greš i kamo i dobro gledaj iza sebe“ što mu je zvučalo kao prijetnja. ŠJ je vidio izbliza i na istoj nije vidio nikakve ozljede pa tako ni na glavi, izgledala je normalno.

23. Dakle uzimajući iskaze ispitanih svjedoka te iskaza oštećenice koja je navodila kako je okrivljenik dok je prijetio vikao (točka 12.1. ovog obrazloženja), dakle vikao je dok je prijetio da će je ubiti te da je vikao i kad je uzela mobitel da zove policiju dok to nitko od svjedoka nije čuo, i u tom dijelu je njezin iskaz ocijenjen kao neuvjerljiv, nije životno kad netko viče u kući, kako ona to navodi, da to nitko od ukućana ne čuje, a u tijeku postupka je utvrđeno da su tada u kući bili supruga okrivljenika njegovo dvoje djece i snaha.

24. Tjelesne ozlijede oštećenice nisu dovedene u svezu sa navedenim događajem, nitko od ispitanih svjedoka nije vidio da bi ista imala vidljive ozlijede neposredno nakon što je izašla iz kuće na primjer da bi šepala, držala se skvrčeno ili imala masnice i slično a neposredno nakon događaja su je vidjeli susjed FJ, te ĆJ i ČJ i to iz neposredne blizine, a LJ i IJ kroz prozor sa određene udaljenosti.

25. Slijedom svega obrazloženog, mišljenje je suda da ovlašteni tužitelj u ovom postupku nije, dokazao da bi okrivljenik u inkriminiranom događaju izgovorio prijetnje koje se navode u činjeničnom opisu inkriminiranog djela, odnosno da je počinio inkriminirano kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te da je oštećenici nanio tjelesne ozlijede te počinio kazneno djelo tjelesne ozlijede iz čl.117.st.1. i 2. na način koji mu se stavlja na teret uvodno citiranom optužnicom.

26. Stoga kako iz provedenih dokaza nije s izvjesnošću utvrđeno da bi okrivljenik uputio oštećenici svojoj sestri ŠJ prijetnje koji se navode u optužnici kao i da joj je nanio tjelesne ozlijede sud je okrivljenika u ovom predmetu primjenom čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.

27. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

U Puli, 24. studenog 2025.

Sudac:

Tomislav Jurkić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste mogu podnijeti Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola i okrivljenik, a u korist okrivljenika i osobe taksativno navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08, s tim da u tom slučaju žalbeni rok teče od dana kad je okrivljeniku dostavljen prijepis presude.

Oštećena može žalbom pobijati odluku suda o imovinskopravnom zahtjevu. Žalba se podnosi Općinskom sud u Puli-Pola u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi Županijski sud kao sud drugog stupnja.

Dna:

1. Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, na broj K-DO-80/2016

2. Okrivljeniku VJ

3. Branitelju okr. Pavlu Peršiću odvj. iz Pule

4. Oštećenici ŠJ