9 Povrv-20/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, po sucu Tereziji Goreta, u pravnoj stvari tužitelja Getworker d.o.o., OIB 16949577438, Sveta Helena 27A, 10382 Sveta Helena, protiv tuženika INOVATOR d.o.o., OIB 68707955163, Ispod Vidilice 8, 22000 Šibenik, zastupanog po punomoćniku Jasminu Avdagiću, odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, na ročištu objave održanom dana 9. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi, donesenom od strane javnog bilježnika Ljiljanke Malenice iz Šibenika, od dana 29. rujna 2022. godine, koji glasi:

"Nalaže se ovršeniku INOVATOR d.o.o., OIB: 68707955163, Ispod Vidilice 8, 22000 Šibenik, da ovrhovoditelju Getworker d.o.o., OIB: 16949577438, Sveta Helena 27A, 10382 Sveta Helena:

- na temelju vjerodostojne isprave i to: račun, 112-2022R-1, namiri tražbinu u iznosu od 40.280,00 HRK / 5.346,07 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 12.05.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

- na temelju vjerodostojne isprave i to: račun, 148-2022R-1, namiri tražbinu u iznosu od 28.490,00 HRK / 3.781,27 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.06.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 1.672,13 HRK / 221,93 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi."

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 521,93 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, odnosno sukladno čl. 29. ZOO -a, sve u roku 8 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 21. srpnja 2022. godine podnio prijedlog za ovrhu za naplatu računa br. 112-2022R-1 u iznosu od 40.280,00 kuna / 5.346,07 eura, računa 148 - 2022R-1 u iznosu od 28.480,00 kuna /3.781,27 eura te naknadu troškova postupka u iznosu od 1.672,13 kuna / 221,93 eura, te je dana 29. rujna 2022. javni bilježnik Ljiljanka Malenica donijela rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-7250/2022.

Tuženik je na navedeno rješenje pravovremeno uložio prigovor navodeći da u cijelosti osporava potraživanje ovrhovoditelja istaknuto u ovoj pravnoj stvari kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine istaknutog zahtjeva te u cijelosti osporava specificirani i rješenjem određeni trošak ovršnog postupka. Istakao je da se ulaže predmetni prigovor zato što ovršenik nema nikakvih dugovanja prema ovrhovoditelju, već je ovrhovoditelj očito na štetu ovršenika napravio grešku u izdavanju računa. Naime, da radnici ustupljeni ovršeniku od strane ovrhovoditelja su trebali izvršiti određene radove za ovršenika na način kako su to stranke ranije i ugovorile. Isti ti radnici ovrhovoditelja svoje poslove nisu izvršili, ne samo na način kako su dogovoreni, već ih uopće nisu dovršili. Isti ti radnici poslani od strane ovdje ovrhovoditelja, su posve nenajavljeno napustili gradilište i zapravo navedenim postupanjem doveli ovršenika u probleme i susljedno navedenom prouzrokovali mu štetu. Slijedom navedenog postupanja štetu je imao ovdje ovršenik, stoga je posve neosnovano predmetno potraživanje ovrhovoditelja. Upravo je ovrhovoditelj taj koji je prouzročio štetu ovršeniku, a sada na posve nezakonit način pokušava steći dobit koja mu ne pripada i to opet na štetu ovršenika. Što se tiče postojanja ugovornog odnosa među strankama, a što ne bi trebalo biti sporno, te činjenice neispunjenja svojih ugovornih obveza od strane ovrhovoditelja, predložio je saslušati zakonskog zastupnika ovršenika II te prokuriste ovršenika OI.

Nadalje, tuženik je naveo kako je i prije pokretanja ovog ovršnopravnog postupka, prigovorio računima koje je ovrhovoditelj izdao, a koji su sada predmet istog postupka. U prilogu ovog prigovora dostavlja se i e-mail korespondencija među strankama iz lipnja 2022. godine iz koje je jasno vidljivo kako ovršenik prigovara računima ovrhovoditelja uz obrazloženje upravo zbog grubog kršenja ugovornih obveza izvršenog od strane ovrhovoditelja. Ovrhovoditelj nema osnove za predmetno potraživanje jer je upravo on prouzročio štetu ovršeniku. Štoviše, ovrhovoditelj je obećao poslati „zamjenske“ radnike za ranije navedene ustupljene radnike koji su nenajavljeno i bez ikakvog valjanog razloga napustili gradilište, no to se nikada nije dogodilo. Time je štetu pretrpio samo ovdje ovršenik i to postupanjem radnika ustupljenih mu od strane ovrhovoditelja. Slijedom navedenog, ovrhovoditelj je očito neutemeljeno, svojevoljno i posve paušalno izdao predmetne račune temeljem kojih je pokrenuo ovaj ovršni postupak, dok s druge strane obveze iz kojih bi isti računi eventualno proizašli nije ispunio. Ukoliko ovrhovoditelj i nakon zaprimanja prigovora ovršenika nastavi s ovim postupkom na način da ustraje u ovom potraživanju utemeljenom na neosnovanim računima, ovršenik će svoj odgovor dopuniti dokumentacijom, vještačenjem i svjedocima koji će potvrditi sve ovršenikove navode. S obzirom na to da su računi koje je ovrhovoditelj priložio kao osnovu svojeg potraživanja neosnovani, očito je kako je neosnovana i visina navodnog dugovanja, odnosno potraživanja ovrhovoditelja. U skladu sa svime navedenim u ovom prigovoru, sukladno odredbi čl. 282. Ovršnog zakona predlaže se gornjem naslovu spis predmeta dostaviti nadležnom sudu na daljnje postupanje, a kojem se predlaže se da u cijelosti ukine pobijano rješenje o ovrsi i postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem računa 112-2022R-1, računa 148-2022R-1, e-mail korespodencije, Ugovora o ustupanju radnika broj 45/21, dopisa Porezne uprave, Ispostave Šibenik od 10. listopada 2023, saslušanje svjedoka FI, ŽI i OI, saslušanjem zakonskih zastupnika tuženika II te nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja d.o.o.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu .

Člankom 221.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu za koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

Pregledom ugovora o ustupanju radnika broj 46/21 jasno proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o ustupanju radnika te da je tužitelj za tuženika izvršio usluge ustupanja radnika te za istu izdao račune. Račun 112-2022R-1 tuženik je koristio kao pretporez, to se stoga smatra, po ocjeni ovog suda, da je tužitelj izvršio uslugu za tužitelja ustupanja radnika, a što nesporno proizlazi iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Šibenik, od 10. listopada 2023 . U odnosu na račun 148-2022R-1 isti nije korišten za odbitak pretporeza po navedenom ulaznom računu, a što također proizlazi iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Šibenik, od 10. listopada 2023 ., to je stoga, ovaj sud proveo dokaze kako bi utvrdio je li tužitelju izvršio uslugu ustupanja radnika i po ovom računu.

U postupku saslušan svjedok ĐI je na ročištu glavne rasprave naveo da je zaposlen u agenciji tužitelja na način da daju uslugu ustupanja radnika i da se strogo vodi evidencija radnih sati po čemu i naplaćuju. U petom mjesecu 2022. da je došlo već do problema zbog neplaćanja od strane tuženika i tada da su povučeni radnici. U vrijeme utuženja su bila neplaćena dva računa, za četvrti i peti mjesec, a nakon utuženja je plaćen račun za četvrti mjesec. Da su izdali račune za četvero radnika za svibanj za koje su uredno evidentirani radni sati, a da se radi o 308 sati. Nadalje je naveo da i u drugim situacijama povuku radnike ako im se ne plati, a da je tužitelj platio za taj mjesec radnike i smještaj. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika temeljem koje odredbe ugovora je povukao radnike, isti odgovara radi neplaćanja računa. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika po temelju koje odredbe ugovora su povučeni radnici, isti odgovara da se ne može izjasniti, da on nije sastavljao ugovor, ali da je takva praksa da po neplaćanju povuku radnike. Naveo je da nije pismeno obavijestili tuženika o povlačenju radnika jer da to nije njegov posao, da je to posao uprave i drugih kolega, a da mu nije poznato je li to napravljeno. Radni sati da se evidentiraju preko aplikacije u kojoj radnici evidentiraju svoje radne sate, a koje radne sate usklađuju s klijentovom evidencijom i usklađuju sa njihovom, a da ne zna je li usklađena.

U postupku saslušana svjedokinja ZI je na ročištu navela da je upoznata sa predmetom spora, da su tužitelj i tuženik imali poslovnu suradnju dok nije došlo do problema sa plaćanjem od 10. mjeseca 2021. do 5. mjeseca 2022. godine i da je ostao sporan račun za 5. mjesec koji je odradilo 4 radnika na način da su trojica odradili 84 sata jedan 56 sati, sve ukupno 308 sati, 4 radnika. Evidencija se vrši na način da se radnici prijavljuju u aplikaciju i vodu se na taj način sati radni te ukoliko klijent ima primjedbi ide se na usklađivanje istih, što u ovom slučaju nije bilo već je tuženik samo naveo da je kod njih nastupila šteta radi povlačenja radnika, a nisu prigovarali iskazanim satima. Nadalje je navela da se ne sjeća je li bilo ugovoreno povlačenje radnika zbog neplaćanja, ali da je inače praksa da se povuku radnici radi neplaćanja jer da jedino tako mogu utjecati na ispunjenje obveze, odnosno plaćanje. Također je navela da se ne sjeća kad je plaćen prvi račun, prije odlaska radnika ili poslije, ali da se to može provjeriti, te da nije pismeno upozorila tuženika da će povući radnike, ali da je nekoliko puta zvala II, a kako se isti nije javljao, da je napisala e-mail.

Imajući u vidu ovakve iskaze svjedoka koje su u suglasnosti sa izdanim računom, ovaj sud je ocijenio da je tužitelj izvršio uslugu ustupanja radnika i za ovaj utuženi račun.

U postupku saslušana svjedokinja OI na ročištu glavne rasprave je navela da radi inače kao prokurist i vodi računa o plaćanju tuženika i da je račun za 3. mjesec plaćen 19.4., a račun za 4. mjesec je bio datum dospijeća sa 11. svibnja, znači u vrijeme kad su radnici napustili gradilište, još uvijek nije bilo vrijeme dospijeća računa. Tako da razlog neplaćanja računa od 4. mjeseca ne može biti razlog za povlačenje radnika u 5. mjesecu. A račun za 5. mjesec da nisu nikad ni knjižili jer ga nisu priznali i vratili su ga. Nadalje je navela da njoj nije bilo poznato jesu li radnici bili na gradilištu u 5. mjesecu, da se ona bavi samo plaćanjem računa, a ostalo da drugi vode.

U postupku saslušan zakonski zastupnik tuženika II je na ročištu glavne rasprave naveo da su bili u poslovnoj suradnji sa tužiteljem od 10. mjeseca do početka 5. mjeseca kada bi na gradilištu bilo 3 do 5 radnika i da nigdje u ugovoru nije stajalo da će povući radnike u slučaju neplaćanja ili kašnjenja plaćanja i početkom 5. mjeseca radnici tužitelja jednostavno su nestali sa gradilišta zbog čega ih je prvo obavijestio da su radnici nestali na što su mu rekli da će poslati zamjenske te kako mu je nastala šteta zbog odlaska radnika odbio je priznati zadnji račun i tražio sam prijedlog rješenja situacije. Osim toga, naveo je da su oni kontrolirali sate za vrijeme trajanja poslovne suradnje i da za 5. mjesec ispada da je po njihovim satima radnici da su bili nekoliko dana. Također, je naveo da je u ugovoru, pisano sklopljenom, članak 8., da je rok za raskid 15 dana, a što u ovom slučaju nije poštovano. Da vjeruje da su radnici radili u svibnju, da je moguće da ga je netko od tužitelja zvao. Naveo je da ne priznaje račun za svibanj jer da su povučeni radnici sa gradilišta, da ga o tome nitko nije obavijestio i da tako nije ugovoreno i da mu je tako nastupila šteta.

Imajući u vidu ovakve iskaze svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika, ovaj sud je ocijenio, da su isti usuglašeni kako bi tuženik izbjegao plaćanje po utuženim računima za uslugu koje je tužitelj izvršio.

Nadalje, kako su bili sporni sati koje je obračunao tužitelj, a koji sati bili potrebni za rad ustupljenih radnika po utuženom računu koji nije korišten kao pretporez, sud je izveo dokaz po vještaku za financije.

Vještakinja iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., MI, je u svom nalazu i mišljenju kojeg je dostavila sudu 8. srpnja 2025., te na ročištu glavne rasprave, a čiji nalaz i mišljenje ovaj sud prihvaća u cijelosti, navela da na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije, daje sljedeće mišljenje na postavljeni zadatak:

- Ugovorom o ustupanju radnika ugovorena je cijena sata radnika u iznosu od 74,00 kn, odnosno 9,82 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro, po kojoj cijeni sata rada radnika su ispostavljeni nesporni računi za ustupanje radnika u razdoblju od siječnja do travnja 2022. godine.

- Primjenom ugovorene cijene od 74,00 kn po satu bez PDV-a, po računu broj 148-2022R-1 od 31. svibnja 2022. godine, koji je ispostavljen na iznos od 22.792,00 kn za uslugu rada ustupljenih radnika uvećano za PDV što je sveukupno 28.490,00 kn (koji iznos primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro daje 3.025,02 EUR za uslugu rada ustupljenih radnika te uvećano za PDV ukupan iznos računa od 3.781,28 EUR), ukupno je obračunato 308 radnih sati.

- Pod pretpostavkom da je bila riječ o radu 4 ustupljena radnika, što je najmanji broj ustupljenih radnika iskazano na nespornim računima i specifikacijama za razdoblje od siječnja do travnja 2022.g., tad bi proizišlo da je svaki radnik radio u prosjeku 77 sati odnosno 9,63 dana.

Nadalje je navela da na vještačenje ni tužitelj ni tuženik nisu imali primjedbi, a dok o ocjeni pravnih pitanja ne ulazi, te da zadatak vještaka nije bio utvrditi na temelju podataka u spisu koliki je broj radnika bio na predmetnom gradilištu, ali da takva specifikacija ne prileži spisu.

Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj izvršio uslugu ustupanja radnika tuženiku te je za istu uslugu izdao utužene račune koje tužitelj nije platio.

Odredbom članka 29. ZOO-a kako tuženik do zaključenja rasprave nije platio utuženi iznos, to stoga, na ispostavljene račune teče zakonska zatezna kamata, kako je to specificirano u izreci presude.

Slijedom svega naprijed navedenog, temeljem članka 590. ZOO -a valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljiljanke Malenica od dana 29. rujna 2022. godine te presuditi kao u točci I. izreke.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te uspjeh u parnici sukladno Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknad i troškova za rad odvjetnika („Narodne novine„ 138/23 i 107/25) priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 165,90 eura.

Nadalje, tužitelju je priznat trošak postupka pred javnim bilježnikom u iznosu 56,03 eura, te trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura.

Slijedom navedenog tužitelju je priznat ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 521,93 eura, to je stoga, i odlučeno kao u točci II. izreke

U Šibeniku, 9. siječnja 2026. godine

SUDAC

Terezija Goreta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka.

DN-a:

- Tužitelju

- Pun. tuženika