Poslovni broj: Us I-1896/2025-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NOA GRUPA d.o.o., OIB: 03299965935, Zagreb, Preradovićeva 17, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva VUKIĆ I PARTNERI d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V, p.p. 261, Antoniu Bolanči, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1A, te odvjetnicima iz Odvjetničkog društva IVANČIĆ & ČULIĆ d.o.o., Split, Dražanac 3A, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenice i opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 9. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/414, URBROJ: 443-02-03-12-25-3 od 26. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj ovom sudu 23. srpnja 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/414, URBROJ: 443-02-03-12-25-3 od 26. lipnja 2025., u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 13. listopada 2025., te na održanoj raspravi pred ovim sudom 10. prosinca 2025. na kojoj je konačno specificiran tužbeni zahtjev tužitelja, tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi da je tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja djelovao u suprotnosti s načelima upravnog postupka i to načelu zakonitosti, načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa te načelu utvrđivanja materijalne istine. Prvenstveno, tužitelj ukazuje kako nisu postojali uvjeti za donošenje rješenja na način kako isto glasi u točki 1., odnosno da se rješenje donese na takav način i u takvom opsegu, pri čemu se tužitelj poziva na odredbu članka 106. stavaka 1., 3. i 4. Zakona o Državnom inspektoratu, u svezi s kojom ističe kako treba postojati nekoliko pretpostavki da bi se isti propis mogao primijeniti, a to su: - postojanje investitora, vlasnika građevine odnosno druge stranke određene ovim Zakonom, - utvrđenje povrede propisa prilikom provođenja inspekcijskog nadzora, te - postojanje ovlaštenja građevinskog inspektora za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. U pogledu prethodnog, razvidno je kako je javnopravno tijelo kao investitora navelo upravo tužitelja, no isto u obrazloženju rješenja nije niti jednom rečenicom utvrdilo iz kojeg razloga je upravo tužitelj naznačen kao investitor, odnosno temeljem koje materijalne dokumentacije je tuženik utvrdio da upravo tužitelj dolazi kao investitor predmetnih radova te uslijed toga iz kojeg razloga se upravo njemu nalaže uklanjanje predmetnih objekata. Dapače, tuženik je 11. lipnja 2025. donio rješenje KLASA: 362-01/25-01/168, URBROJ: 443-02-03-12-25-2, kojim je od tužitelja tražio dostavu informacije tko je investitor građenja predmetnih građevina te kojeg datuma je izvedena gradnja predmetnih građevina, u svezi s čim je tužitelj dostavio očitovanje 20. lipnja 2025. te dopunsko očitovanje 30. lipnja 2025., slijedom čega ostaje nejasno na kojoj materijalnoj dokumentacijom i/ili činjeničnim navodima počivaju zaključci tuženika kada navodi da je tužitelj investitor u konkretnom slučaju. U pogledu prethodnog, bitno je naglasiti kako tužitelj nije vlasnik nekretnina – zemljišta na kojima se nalaze predmetni mobile homovi u odnosu na koje se ima provesti izrečena mjera, s tim da su u svezi nekretnina, odnosno zemljišta na koje se odnosi izrečena mjera zaključeni mnogobrojni pravni poslovi kojima su regulirana međusobna prava i obveze koje tužitelj taksativno navodi, no u konkretnom slučaju tuženik nije ispitao niti jednu od prednje navedenih pravnih i fizičkih osoba kako bi utvrdio činjenice konkretnog slučaja, s čim u vezi se tužitelj poziva na odredbu čl. 4. Zakona o općem upravnom postupku te ističe kako je vlasnicima nekretnina - zemljišta na kojima se ima provesti izrečena mjera trebalo omogućiti sudjelovanje u postupku kao strankama, a da im takva mogućnost nije dana. Nadalje, tužitelj ukazuje na procesne povrede počinjene u provedenom upravnom postupku pri čemu se poziva na odredbe čl. 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku koje citira, u svezi kojih ističe kako tuženik u konkretnom slučaju nije omogućio izjašnjavanje svim vlasnicima predmetnih nekretnina koje su trebale biti stranke u postupku, kao i da tuženik uopće nije utvrdio tko su vlasnici 119 mobile homova. Potom tužitelj citira odredbu čl. 113. stavak 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu, u svezi s kojom napominje da je tužitelj tijekom upravnog postupka ukazivao kako se u konkretnom slučaju ne radi o građevinama nego o montažno-demontažnim privremenim objektima, nakon čega citira odredbu članka 3. stavak 11. točku 11. Zakona o gradnji ("Narodne novine" br. 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., 145/24.) te navodi kako je u konkretnom slučaju riječ o objektima proizvedenim u modularnom sustavu, koji se postavljaju suhom montažom na odgovarajuću podlogu, uslijed čega isti nisu trajno vezani za tlo, što omogućuje jednostavno premještanje i uklanjanje s lokacije nakon završetka manifestacije. Takav objekt namijenjen je isključivo za privremenu upotrebu tijekom trajanja manifestacije, sajma, izložbe ili sličnog događanja, a po završetku se obavezno uklanja s lokacije, dok je spojenost na infrastrukturu (voda, struja, odvodnja) izvedena brzom spojkom, kakve koriste kamperi na kamp-odmorištima, što znači kako niti predmetni priključak nije trajnog karaktera, već je privremen, lako demontiran i ne zahtijeva građevinske radove na infrastrukturi. Dakle, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalaze se objekti koji su po svojoj naravi privremeni i lako uklonjivi, odnosno koji su montažni i koji nemaju trajna svojstva, koji nisu nastali građenjem i nisu trajno povezani s tlom i koji kao takvi ne udovoljavaju uvjetima da bi se sukladno Zakonu o gradnji smatrali građevinama. Slijedom prednje navedenog, razvidno je kako ti objekti ne mijenjaju bitne zahtjeve za građevinu, ne utječu na mehaničku otpornost i stabilnost okolnih građevina, ne zahtijevaju građevinsku dozvolu te su izuzeti iz pojma građenja prema Zakonu o gradnji i Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, posebno naglašavajući kako niti jedan od navedenih objekata nije trajno temeljen niti sagrađen uporabom betona, armature ili druge tehnologije trajne gradnje. Tužitelj se nadalje poziva se na odredbu članka 2. st. 1. toč. 8. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, pa zaključuje kako je u konkretnom slučaju nesporno da za montiranje predmetnih projekta nije potrebna niti građevinska dozvola, niti glavni projekt, a sve s obzirom da iste predstavljaju privremene građevine za potrebe javnih manifestacija. Prednje navedeno potvrđuje i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3333/2023-2 od 13. ožujka 2024. Slijedom prednje navedenog, bitno je navesti kako se na lokaciji u Kolanu, na otoku Pagu, uvala Zrće, predio Katarelac, na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu Pag, označene kao kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], održava turistička manifestacija u cilju promocije Općine Kolan kao „branda“ te implementiranje iste u turističku ponudu hrvatskog i europskog turizma, sve sukladno rješenjima Zadarske županije, Općine Kolan, Ureda Načelnika, Klasa: UP/I 334- 01115-01/01, Urbroj: 2198/33-40-15-3 od 27. svibnja 2015. i Klasa: UP/I-334-01/15- 01/03, Urbroj: 2198/33-40-15-3 od 30. studenog 2015. Pritom se ističe da je u rješenju od 12. svibnja 2014. izrijekom navedeno da će u sklopu održavanja manifestacije biti postavljeni ugostiteljski, trgovački, uslužni i športsko rekreacijski objekti i to montažno- demontažni privremeni objekti s pripadajućom opremom. Također, tužitelj ukazuje kako je 28. travnja 2025. sklopio ugovor o poslovno- tehničkoj suradnji na manifestaciji sa MERI PRIMUS d.o.o., ARETE d.o.o. i ugostiteljskim obrtom [obrt], kojim su isti uredili međusobna prava i obveze u vezi poslovno-tehničke suradnje na organizaciji, pripremi i usluživanju pića i hrane gostima tijekom održavanja manifestacije čiji je nositelj manifestacije Plesnjak d.o.o., a koja se organizira na temelju rješenja Općine Kolan, KLASA: UP/I 334-01/15-01/01, URBROJ: 2198/33-40-15-3 od 27. svibnja 2015. te na temelju posebnih uvjeta za pružanje usluga kampiranja izdanih od strane Općine Kolan. Ujedno, tužitelj ukazuje i na povredu odredbe čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku, u svezi s kojom navodi da je nesporno kako je u konkretnom slučaju predmetnom inspekcijom moguće utvrditi isključivo trenutačno stanje instalacija predmetnih nekretnina, dok se pravo stanje u smislu instalacija postavljenih u svrhu održavanja manifestacije može utvrditi tek nakon prestanka održavanja manifestacije, odnosno u trenutku kada je svim sudionicima manifestacije omogućeno da u daljnjem roku od 15 dana izvrše demontažu svih instalacija postavljenih za potrebe održavanja manifestacije i ostalih montažnih objekata, uslijed čega je nesporno kako tuženik ni na koji način predmetnim zapisnikom nije mogao utvrditi pravo stanje stvari sukladno prednje citiranoj zakonskoj odredbi. Potom, tužitelj ukazuje na odredbe čl. 58. stavka 1. i čl. 7. Zakona o općem upravnom postupku, koje da su prekršene u provedenom postupku, kao i na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske, nakon čega citira odredbu članka 3. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu, pa navodi kako je u konkretnom slučaju od strane ovlaštena osobe – vještaka, bilo nužno utvrditi radi li se o građevinama, odnosno mogu li se objekti u svezi kojim je protivnik osiguranja proveo predmetni inspekcijski nadzor - privremeni montažno-demontažni objekti, smatrati građevinama u smislu Zakona o gradnji te ima li tužitelj ikakva ovlaštenja u pogledu istih. Tužitelj nadalje ukazuje kako je iz rješenja o izvedenom stanju od 28. kolovoza 2014. godine, Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada donijela rješenje kojim se ozakonjuje završena, slobodnostojeća, jednostavna zgrada poslovne namjene, nadstrešnica sa šankom, ukupne tlocrtne dužine 7,68 m, širine 6,24 m, visine vijenca 2,30 m, ukupne visine 3,80m, dvostrešnog krova koja ima jednu etažu- prizemlje (p), u kojoj se nalazi poslovna jedinica izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što da je tuženik propustio utvrditi, uslijed čega bi naređivanje uklanjanja iste predstavljalo nezakonito postupanje. Nadalje, tužitelj ukazuje kako je rješenjem o izvedenom stanju od 9. veljače 2018. ozakonjena dovršena, poluugrađena, jednostavna, poslovna zgrada „B“, ugostiteljsko turističke namjene, kosoga dvostrešnog krovišta, maksimalne visine zgrade (visina vijenca) 2,90 maksimalnih tlocrtnih dimenzija 4,30 x 4,00 m koja se sastoji od jedne (1) etaže- prizemlja (P), u kojoj se nalazi jedna funkcionalna jedinca; dovršena, poluugrađena, jednostavna poslovna zgrada „D“ ravnog krova, maksimalne visine zgrade (zgrade [adresa]) 2,70 m2, maksimalnih tlocrtnih dimenzija 14,78 2 x 9,16 m2, koja se sastoji od jedne etaže
– prizemlja (P) u kojoj se nalazi jedna funkcionalna jedinica. Također, tužitelj ukazuje kako su rješenjem o izvedenom stanju od 12. ožujka 2025., KLASA: UP/I-361-03/13- 11/2509, URBROJ: 2198-07-11/1-25-31 ozakonjeni: - dovršena, jednostavna, poslovna zgrada „A“, poslovne namjene, u kampu „Noa Glamping resort“, jednostrešnog krovišta, maksimalne visine zgrade (mjerena od najniže kote uređenog terena uz pročelje do vijenca) 2,80 m, u maksimalnim tlocrtnim dimenzijama dužine 8,30 m, širine 5,70 m, građevinske bruto površine (GBP) 46,94 m, koja se sastoji od jedne (1) etaže prizemlja (P), u kojoj se nalazi trgovina mješovitom robom, ured i spremište, - dovršena jednostavna, poslovna zgrada „C“, poslovne namjene, u kampu „Noa Glamping resort“, dvostrešnog krovišta, s nadstrešnicom, maksimalne visine zgrade (mjerena od najniže kote uređenog terena uz pročelje do vijenca ) 2,30 m, u maksimalnim tlocrtnim dimenzijama dužine 4,30 m, širine 2,80 m, građevinske bruto površine (GBP) 13,47 m, koja se sastoji od jedne (1) etaže, prizemlja (P) u kojoj se nalazi server-energetskog upravljanja kampom „Noa Glamping resort“ s osnovnom funkcijom infrastrukturalne povezanosti ostalih plažnih objekata. Slijedom prednje navedenog, razvidno je kako bi izvršenjem pobijanog rješenja, odnosno uklanjanjem građevina na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], onesposobilo legalno ozakonjenu poslovnu zgradu „C“, koja opslužuje kompleks server-energetskog upravljanja kampom „Noa Glamping resort“ s osnovnom funkcijom infrastrukturalne povezanosti ostalih plažnih objekata. Tužitelj potom citira odredbu članka 115. stavak 1. Zakona o Državnom inspektoratu, pa ističe kako se pobijanim rješenjem utvrđuje rok od 15 dana za izvršenje, uz obrazloženje da se dio predmetnih montažnih objekata nalazi unutar obuhvata sportsko-rekreacijske zone „Katarelac, bez obrazlaganja koji dio nekretnina se nalazi u predmetnom zaštićenom području, kao i same kvalifikacije i opisa iz kojeg razloga bi upravo na predmetno područje prednje navedena odredba bila primjenjiva. Stoga, ukoliko je tuženik smatrao prednje navedeno nezakonitim, isti je trebao primijeniti članak 114. st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu. Stoga, tužitelj naglašava kako su u konkretnom slučaju svi objekti u skladu s namjenom sportsko-rekreacijske zone definirane navedenim Urbanističkim planom te sukladno namjeni zone R5 i R7, i to: stambene jedinice za smještaj posjetitelja, putevi: isključivo za golf vozila/pješake, bazeni: sastavni dio ponude, uslijed čega ovakvo određenje roka od 15 dana izvršenja ni na koji način ne može biti zakonito, što se ogleda u činjenici kako je tuženik nesporno pogrešno primijenio materijalno pravo. Potom, tužitelj ukazuje i na povrede odredbi čl. 5. i 6. Zakona o općem upravnom postupku, te ukazuje i na odredbu članka 113. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu, pa navodi kako bi u konkretnom slučaju uklanjanjem nastala opasnost za druge građevine te je nesporno kako je time ispunjena pretpostavka predviđena prednje citiranim člankom, uslijed čega je tuženik mogao, ukoliko smatra da postoje nedostaci, narediti usklađenje s propisima kojima se uređuje gradnja u roku najduže 90 dana te građevinu označiti opasnom. Dakle, ukoliko je tuženik smatrao da tužitelj postupa nezakonito, što se izričito osporava, isti je prilikom izricanja sankcije u konkretnom slučaju trebao provesti test razmjernosti. Stoga, postavlja se pitanje opravdanosti i zakonitosti ovakve sankcije, kao i željenog cilja koji se istom želi postići, odnosno postavlja se pitanje radi li se u konkretnom slučaju o zaštiti pravnog poretka i javnog interesa ili o zlouporabi procesnih ovlaštenja usmjerenih prema tužitelju kao slabijoj strani predmetnog postupka. Konačno, tužitelj predlaže da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe iz razloga što smatra da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjeni svi uvjeti predviđeni čl. 26. st. 2. Zakona o upravnim sporovima s obzirom da bi izvršenjem pobijanog rješenja za tužitelja, treće osobe i sam proračun Republike Hrvatske nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, a zakonom nije propisano da žalba, niti pokretanje upravnog postupka ex lege ne odgađa izvršenja pojedinačne odluke, a odgoda izvršenja rješenja nije protivna javnom interesu. Slijedom navedenog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio donijeti presudu kojom će sud poništiti osporeno rješenje tuženika, ujedno predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak upravnog spora, kao i da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3.U sporu je održana rasprava 10. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenica i opunomoćenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.
4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da sud pribavi i pregleda spise ovog suda pod poslovnim brojevima: Us I-2121/2025 i Us I-1473/2025, te da se u ovom sporu u svojstvu stranke sasluša zakonski zastupnik tužitelja, to na okolnosti precizirane u podnesku od 13. listopada 2025. i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
7.Tužbeni zahtjevi nije osnovan.
8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/414, URBROJ: 443-02-03-12-25-3 od 26. lipnja 2025., točkom 1. naređuje se tužitelju u svojstvu investitora da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni građevine izgrađene unutar obuhvata kompleksa "NOA ISLAND RETREAT" na lokaciji u Kolanu, na otoku Pagu, uvala Zrće, predio Katarelac, na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to slijedeće građevine: - prizemne stambene građevine od drveno-metalne konstrukcije sa pripadajućim terasama i ugrađenim PVC bazenom, priključene na infrastrukturu, sa tlom trajno povezane sa više nosivih drvenih vertikalnih greda, sveukupno 119 građevina, izgrađenih na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to slijedećih građevina: - 66 prizemnih stambenih građevina sa natkrivenom terasom maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 10,60 x 7,60 m, pod ravnom stropnom pločom, visine cca 2,75 m mjereno od poda terase do vrha stropne ploče, te bočna nenatkrivena drvena terasa maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 5,30 x 3,85 m, visine cca 85 cm, unutar koje terase je ugrađen PVC bazen, sa pripadajućim provedenim instalacijama, a kojoj građevini se sa okolnog terena pristupa drvenim stepenicama tloc. dim. cca 3,40 x 1,95 m (prema zapisniku KLASA: 362-01/25-01/168, URBROJ: 443-02-03-12-25-1 od 26. svibnja 2025., na ortofoto karti i interaktivnoj mapi prikazano ukupno 66 građevina označenih brojevima: od 1 do 11 obojeno zelenom bojom; 37 i 39 obojeno zelenom bojom; od 12 do 59 obojeno svijetlozelenom i žutom bojom i od 110 do 116 - obojeno narančastom bojom), - 19 dvojnih prizemnih stambenih građevina maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 13,75 x 6,85 m, sa natkrivenom terasom, pod ravnom stropnom pločom, visine građevine cca 2,80 m mjereno od poda terase do vrha stropne ploče, unutar koje terase su ugrađena 2 PVC bazena, sa pripadajućim provedenim instalacijama, a kojoj građevini se sa okolnog terena pristupa drvenim stepenicama tloc. dim. cca 5,70 x 3,50 m (prema zapisniku KLASA: 362- 01/25-01/168, URBROJ: 443-02-03-12-25-1 od 26. svibnja 2025., na ortofoto karti i interaktivnoj mapi prikazano ukupno 19 građevina označenih brojevima: od (la-lb) do (19a-19b) - obojeno rozom bojom), - 34 prizemnih stambenih građevina sa natkrivenom terasom maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 10,70 x 5,65 m, pod ravnom stropnom pločom, visine cca 2,90 m mjereno od poda terase do vrha stropne ploče, te bočna nenatkrivena drvena terasa maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 2,60 x 2,15 m, visine cca 85 cm, unutar koje terase je ugrađen PVC bazen, sa pripadajućim provedenim instalacijama, a kojoj građevini se sa okolnog terena pristupa drvenim stepenicama tloc. dim. cca 2,25 x 1,10 m (prema zapisniku KLASA: 362-01/25-01/168, URBROJ: 443-02-03-12-25-1 od 26. svibnja 2025., na ortofoto karti i interaktivnoj mapi prikazano ukupno 34 građevine označenih brojevima: od 201 do 234 obojeno crvenom bojom), - na južnom dijelu k. č. [katastarska čestica] i manjim dijelom na južnom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prizemne drvene ostakljene građevine poslovne namjene sa pripadajućim provedenim instalacijama (recepcija) maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 7,80 x 7,40 m, visine cca. 3,30 m mjereno od okolnog terena do ravne stropne ploče, te aneksa sa sjeverne strane tlocrtnih dimenzija cca 5,00 x 2,50 m, visine cca 2,70 - 2,90 mjereno od okolnog terena do kose krovne ploče, te drvene nadstrešnice max.tloc.dim. cca 7,80 x 5,80 m, visine cca 3,30 m, izgrađene uz istočno pročelje predmetne prizemne građevine i oslonjena na drvene stupove, - na južnom dijelu k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a unutar ograđenog skladišnog prostora: armiranobetonskog platoa tlocrtnih dimenzija cca 44,00 x 26,00 m, na kojem su izgrađene slijedeće građevine poslovne namjene: - prizemna građevina nepravilnog tlocrtnog oblika max.tl.dim. cca 30,60 x 21,15 m dijelom pod ravnom, a dijelom pod dvostrešnom krovnom drvenom konstrukcijom sa limenim pokrovom, promjenjive visine od 2,70 do 3,50 m, sa implementiranim 5 metalnih kontejnera i s kojima čini konstruktivnu i funkcionalnu cjelinu, - prizemna građevina "L" tlocrtnog oblika max.tl.dim. cca 13,50 x 9,90 m od drvene nosive konstrukcije sa limenom oblogom, visine cca 2,90 m, - na sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] armiranobetonskog platoa pravokutnog oblika tlocrtnih dimenzija cca 34,00 x 18,50 m sa građevnim sklopom koji se sastoji od dva metalna kontejnera dimenzija 12,00 x 2,50 m, visine 2,60 m, na koje je postavljena lučna metalna konstrukcija raspona 12,90 m, visine cca 6,00 m mjereno od vrha kontejnera,
- unutar obuhvata kompleksa na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] više betonskih puteva različitih dužina i širina, i to: 2 vertikalna puta dužine cca 363 m i 265 m i 10 horizontalnih puteva promjenjivih dužina od 30 - 130 m kojima se ostvaruje pješačka i prometna (mala električna golf vozila) komunikacija za potrebe smještajnih i servisnih građevina unutar obuhvata kompleksa, što je sve izgrađeno bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, dok je točkama od 2. do 5. tužitelj upozoren o posljedicama ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.
10.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da se tužitelju naredi inspekcijska mjera uklanjanja građevina pobliže opisanih točkom 1. u izreci osporenog rješenja, u svezi s čim je li u provedenom upravnom inspekcijskom postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.
11.Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.
Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (točka 10.), dok je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (točka 11.), a rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine (točka 21.).
Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.
Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.
St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.
St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.
Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.
Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).
Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.
St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana. Stavkom 3. istog članka propisano je da rješenjem kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. ovog Zakona.
12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1. naredio tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni predmetne građevine pobliže opisane točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on investitor konkretnih građevina koje su izgrađene bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske dozvole, što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.
13.Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku tužitelj nije osporavao da je on investitor predmetnih građevina u odnosu na koje mu je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a isto tako tužitelj nije osporavao da za konkretne građevine nije ishodio potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje predmetnih građevina, zbog čega je isto zakonito.
14.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe procesne povrede koje bi bile počinjene u provedenom upravnom inspekcijskom postupku s obzirom da je po njegovom mišljenju stranački legitimitet trebalo priznati i vlasnicima čestica na kojima su izgrađene predmetne građevine i omogućiti im izjašnjavaju o svim okolnostima i činjenicama bitnim za rješavanje konkretne upravne stari, provesti ispitni postupak, kao i omogućiti im sudjelovanje na očevidu prilikom provođenja inspekcijskog nadzora, no kako tuženik na takav način nije postupio, osporeno rješenje da je stoga nezakonito, za navesti je kako su ovakvi prigovori u cijelosti neutemeljeni. Naime, s tim u vezi najprije je za naglasiti kako je odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom, što pak znači da se inspekcijska mjera uklanjanja primarno naređuje investitoru, a tek ako investitor nije poznat, tada vlasniku, no kako je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno da je upravo tužitelj investitor svih spornih građevina, potpuno je jasno da je tužitelj s pravom bio jedina stranka u postupku i da u isti nije trebalo uključivati vlasnike čestica na kojima su izgrađene predmetne građevine, a kako to pogrešno shvaća tužitelj.
15.Pored toga, da u konkretnoj upravnoj stvari nije trebalo priznati stranački legitimitet i vlasnicima čestica na kojima su izgrađene predmetne građevine ide u prilog i nedvojbena činjenica, a to je da su vlasnici čestica prema podacima upravnog spisa dali u zakup isključivo svoja zemljišta – pašnjake, na kojima u trenutku sklapanja ugovora o zakupu nisu bili izgrađeni nikakvi objekti, već su isti izgrađeni nakon sklapanja takvih ugovora, odnosno nakon što su ta zemljišta dana u zakup investitoru NOA GRUPA d.o.o., što pak proizlazi iz digitalnih ortofoto snimaka objavljenih na Geoportalu, Državne geodetske uprave, iz kojih snimaka je razvidno da do 2017. godine nije bilo izgrađenih objekata, odnosno iz snimki jasno proizlazi da su se predmetni objekti počeli graditi 2017./2018. godine i to donja zona obuhvata prema moru, te tijekom 2021./2022. godine gornja zona obuhvata (u obliku i dimenzijama kao na dan provedenog inspekcijskog nadzora), pa kako je tužitelj investitor svih građevina, to znači da je pravilno pasivno legitimiran na izvršenje činidbe koja mu je naređena osporenim rješenjem tuženika.
16.Ujedno, za nadodati je kako u smislu odredbe čl. 106. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora ako utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, uslijed čega je jasno kako je građevinski inspektor bio ovlašten donijeti osporeno rješenje i bez saslušanja tužitelja, jer se u predmetnoj upravnoj stvari navedeni Zakon primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Međutim, što je još važnije, za naglasiti je kako je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu razvidno da je upravo tužitelju uz dopis tuženika KLASA: 362-01/25-01/68 od 11. lipnja 2025. dostavljen zapisnik o inspekcijskom pregledu KLASA: 362-01/25-01/168, URBROJ: 443-02-03-12-25-1 od 29. svibnja 2025., sa pripadajućim privicima, i to radi očitovanja i izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom inspekcijskog nadzora, koji pak dopis je tužitelju uručen 16. lipnja 2025., nakon čega je tužitelj u upravni spis dostavio dva pisana očitovanja, slijedom čega je nedvojbeno da je tužitelju u provedenom inspekcijskom upravnom postupku nesporno omogućeno očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, zbog čega su navodi u kojima tužitelj tvrdi suprotno u cijelosti neosnovani.
17.U svezi prethodno izloženog, a vezano za omogućavanje sudjelovanja na očevidu prilikom provođenja inspekcijskog nadzora, za nadodati je kako s obzirom na sadržaj odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a imajući u vidu da je inspekcijski pregled kojim su utvrđene odlučne činjenice za donošenje rješenja obavljen u okviru ovlasti koje za građevinskog inspektora proizlaze iz odredbe članka 101. stavak 2. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu prema kojoj je u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati, to je pak neprijeporno da inspekcijski nadzor koji se provodi radi nezakonite gradnje nije očevid u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku koji kao posebnu dokaznu radnju, na kojoj imaju pravo nazočiti stranke, zaključkom određuje službena osoba kada je očevidom potrebno utvrditi neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe, pa kako se dakle ovdje ne radi o takvom očevidu, okolnost da tužitelj ne bi bio pozvan na inspekcijski pregled nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost osporenog rešenja.
18.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako u provedenom postupku nije utvrđeno da bi on bio investitor predmetnih građevina, uslijed čega tužitelj zapravo problematizira pasivnu legitimaciju, za kazati je kao sud niti ovakve navode ne nalazi osnovanima, to pak najprije stoga što je u provedenom upravnom inspekcijskom postupku prije donošenja osporenog rješenja utvrđeno da je tužitelj investitor spornih građevina, što je izričito i navedeno u zapisniku KLASA: 362-01/25- 01/168, URBROJ: 443-02-03-12-25-1 od 29. svibnja 2025., koji zapisnik je radi očitovanja dostavljen tužitelju, no tužitelj u svojim pisanim očitovanjima u podnescima od 20. i 30. lipnja 2025. uopće nije osporio da on ne bi bio investitor građevina koje se navode u predmetnom zapisniku, već tužitelj u istima između ostalog predlaže odgodu izvršenja rješenja i opširno se očituje na navode iz inspekcijskog zapisnika prilažući pri tom razne ugovore i brojnu drugu dokumentaciju, ali ni na koji način ne spori da bi bio investitor, niti u tom pravcu ističe bilo kave prigovore, slijedom čega se i po shvaćanju ovog suda na opisani način upravo tužitelj legitimirao investitorom spornih građevina. Pored toga, da je tužitelj doista investitor konkretnih građevina ukazuje i to da što su građevine u odnosu na koje je naređena inspekcijska mjera uklanjanja izgrađene za potrebe ugostiteljskog objekta koji posluje u sastavu NOA GRUPA d.o.o. pa je potpuno pravno i životno logično da je tužitelj investitor konkretnih građevina, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari je tužitelj nesumnjivo pravilno pasivno legitimiran na izvršenje činidbe koja mu je naređena aktom tuženika. Isto, tako na činjenicu da je tužitelj investitor spornih građevina ukazuje i to što su vlasnici čestica na kojima su izgrađene građevine prema podacima upravnog spisa dali u zakup isključivo svoja zemljišta – pašnjake, na kojima u trenutku sklapanja ugovora o zakupu nisu bili izgrađeni nikakvi objekti, a koji su pak izgrađeni tek nakon sklapanja takvih ugovora, odnosno nakon što su ta zemljišta dana u zakup investitoru NOA GRUPA d.o.o.
19.U svezi tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe kako se u konkretnom slučaju uopće ne radi o građevinama koje bi nastale građenjem, za kazati je kako sukladno odredbi članka 3. stavak 1. točke 11. Zakona o gradnji, građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem, dok točkom 10. istog stavka građenje je definirano kao izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina, pa kod izloženog stanja stvari, uzimajući u obzir podatke upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, nedvojbeno je da se u konkretnom slučaju radi o građenju odnosno građevinama kakve u vidu imaju citirane zakonske odredbe jer iz definicije kakvu u vidu ima navedena zakonska odredba, jasno proizlazi da se građevinom smatraju i objekti nastali postavljanjem od gotovih elemenata, pri čemu mobilnost konstrukcije nije odlučna jer trajna povezanost konstrukcije s tlom nije zakonom propisani uvjet za određenje pojma građevine, a koje stajalište je u skladu i sa shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženom u većem broju odluka tog suda, pa tako primjerice i u presudama poslovni broj: Usž-3111/22 od 2. prosinca 2022. i Usž- 2837/2024-2 od 13. studenoga 2024., s kojim pravnim stajalištem je suglasan i ovaj prvostupanjski upravni sud, slijedom čega, uzimajući u obzir sve naprijed izloženo, za gradnju građevina o kojima se radi u konkretnom slučaju bilo je potrebno prije početka građenja ishoditi zakonom propisani akt za gradnju, što je na strani tužitelja izostalo, zbog čega je po ocjeni ovoga suda, osnovano tuženik naredio tužitelju uklanjanje takvih protupravno izvedenih građevina.
20.Isto tako, neosnovano je i tužiteljevo pozivanje na odredbu čl. 2. st. 1. toč. 8. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23) kojom odredbom je pak propisano da bez građevinske dozvole i glavnog projekta može se graditi privremena građevina za potrebe sajmova i javnih manifestacija, te privremena građevina za prodaju na građevnoj čestici trgovačkog centra, s najdužim rokom trajanja do 90 dana, slijedom čega ovaj sud ostavlja mogućnost da su pokretni sklopovi kako ih tužitelj naziva doista i imali takve karakteristike pri kupnji i dovozu do mjesta na kojem su smješteni, međutim, inspekcijskim nadzorom nedvojbeno je utvrđeno da se radi o građevinama, odnosno građevinskim sklopovima koji su nastali građenjem sa provedenim instalacijama, povezanim sa tlom na kojem se nalaze, a za koje je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. S tim u vezi, dodatno je za istaknuti kako građevine za koje je naređena inspekcijska mjera uklanjanja nisu privremene građevine kakve u vidu ima citirana podzakonska odredba, to pak stoga što su iste trajne građevine, koje se na predmetnoj lokaciji nalazi od dana kada su izgrađene pa sve do danas, odnosno iste nisu uklonjene protekom roka od 90 dana, a dokaz njihovog postojanja duljeg od navedenog roka su upravo ortofoto snimci sa Geoportala DGU iz 2017./2018. na kojim snimkama su predmetne građevine vidljiva dakle još od 2017. pa sve do danas, s tim da okolnost koju su opunomoćenici tužitelja istaknuli na održanoj raspravi i to da tuženik navedenu ortofoto snimku nikada nije prezentirao tužitelju nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, to stoga što je navedena snimka dostupne na mrežnoj stranici https://oss.uredjenazemlja.hr/map te je kao takva javno dostupne svima, pa tako nesumnjivo i tužitelju, te se tuženik na istu pozvao isključivo u odgovoru na tužbu, dok se na takvu snimku tuženik niti ne poziva u osporenom aktu, slijedom čega je potpuno jasno da ih nije ni trebao prezentirati tužitelju.
21.Nadalje, pozivanje tužitelja na rješenja Zadarske županije, Općine Kolan, Ureda gradonačelnika i dovođenje istih u svezu s nezakonitošću osporenog rješenja u cijelosti je bespredmetno, to iz razloga što takva rješenja ne utječe na zakonitost izgrađenih građevina, odnosno ista ne daju legitimnost predmetnoj bespravnoj gradnji građevina, ovo stoga što građevinske dozvole, te druga odobrenja za gradnju izdaje mjesno nadležno tijelo graditeljstva, dok u konkretnom slučaju za predmetne građevine nije izdana građevinska dozvola, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari, potpuno je jasno da se ovdje radi o nezakonitoj gradnji i to iz razloga što tužitelj prije početka građenja nije ishodio pravomoćnu građevinsku dozvolu, što predmetnu gradnju čini nezakonitom, slijedom čega je tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem tužitelju naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja na koji način nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.
22.Također, pozivanje tužitelja na izdana rješenja o izvedenom stanju te na uporabnu dozvolu za sanitarni čvor, isto tako je bespredmetno, to pak stoga što građevine za koje su izdana rješenja o izvedenom stanju i za koju je izdana uporabna dozvola, a koje akte je tužitelj dostavio u privitku tužbe, uopće nisu obuhvaćene osporenim rješenjem, dakle u odnosu na te građevine nije ni naređena inspekcijska mjera uklanjanja, već je aktom tuženika naređeno isključivo uklanjanje građevina koje su precizirane u točki 1. izreke osporenog rješenja, među kojima neprijeporno nisu navedene građevine za koje su izdana rješenja o izvedenom stanju i uporabna dozvola na koje akte se tužitelj neutemeljeno poziva.
23.Konačno, vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako je u konkretnom slučaju rok za izvršenje rješenja o uklanjanju trebalo odrediti u smislu odredbe čl. 114. Zakona o Državnom inspektoratu, a na u smislu odredbe čl. 115. istog Zakona, kako je to po njegovom mišljenju tuženik pogrešno odredio, najprije je za kazati kako pitanje jesu li građevine izgrađene izvan granica građevinskog područja ili na nekom drugom posebno zaštićenom području uopće nije relevantno za utvrđenje radi se o zakonitoj ili nezakonitoj gradnji, već je takvo što relevantno isključivo za određivanja roka u kojem je investitor, odnosno vlasnik dužan ukloniti nezakonito izgrađene građevine te kod donošenja rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju, o čemu se ovdje ne radi jer je osporenim aktom tuženika tužitelju tek naređena inspekcijska mjera uklanjanja, te će se rješenje o izvršenju donijeti samo ukoliko tužitelj ne postupi po inspekcijskom rješenju. Stoga, imajući u vidu da je odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, propisano da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana, kao i da je odredbom stavka 3. istog članka propisano da rješenjem kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. ovog Zakona, to je kod stanja stvari da se predmetne građevine u smislu mjerodavnog Urbanističkog plana uređenja sportsko-rekreacijske zone "Katarelac" (R5 i R7) ("Službeni glasnik Zadarske županije broj 8/13), nalaze većim dijelom unutar obuhvata sportsko- rekreacijske zone "Katarelac", i to unutar Z Zone, Z1 Zone i Z2 Zone - javne zelene površine, a manjim dijelom izvan obuhvata sportsko-rekreacijske zone "Katarelac", dakle izvan granica građevinskog područja, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o objektima koji čine jednu građevinsku cjelinu, nedvojbeno je da se u ovoj upravnoj stvari primjenjuje odredba čl. 115. Zakona o Državnom inspektoratu, slijedom čega je rok od 15 dana za uklanjanje predmetnih građevina iz točke 1. izreke osporenog rješenja sukladan odredbi čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, kao i da je točka 2. izreke osporenog rješenja kojom je tužitelj upozoren da će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na njegovu odgovornost i trošak, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke, bez prethodnog izricanja novčanih kazni, u cijelosti u suglasju s odredbom stavka 3. istog članka spomenutog Zakona.
24.Naposljetku, sva ostala pitanja koja tužitelj problematizira u tužbi su potpuno pravno irelevantna za predmetnu upravnu stvar, to kod nespornog stanja stvari i to da je tužitelj investitor predmetnih građevina za koje prije njihovog građenja nije ishođena pravomoćna građevinska dozvola, slijedom čega navedeni razlozi nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje konkretne upravne stvari, s tim da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 26. lipnja 2025., a ne bilo kojih drugih pojedinačnih ili općih upravnih akata, te je ujedno za nadodati kako u provedenom upravnom postupku nije došlo do povrede niti jednog od načela upravnog postupka kakva u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku, pa tako niti onih koje tužitelj neargumentirano problematizira u tužbi.
25.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.
26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
27.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da se ovdje radi o nezakonitoj gradnji i to izvan granica građevinskog područja, kojom se devastira prostor koji bi trebao biti jednako dostupan svima, odgoda bi bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.
28.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.
U Splitu, 9. siječnja 2026.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva VUKIĆ I PARTNERI d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V, p.p. 261, Antoniu Bolanči, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1A i odvjetnicima iz Odvjetničkog društva IVANČIĆ & ČULIĆ d.o.o., Split, Dražanac 3A, uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 10. prosinca 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- u spis.
