REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: UsI-874/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Grada Umaga-Umago, Umag, G. Garibaldi 6, OIB: 84097228497, zastupan po opunomoćenici ČS, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, OIB: 90017522601, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi komunalne naknade, 9. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-02/24-01/22, URBROJ: 2163-18-09/5-25-3 od 16. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje Grada Umaga-Umago, KLASA: UP/I-363-02/24-01/173, URBROJ: 2163-9-06/05-24-1 od 21. ožujka 2024., utvrđena je visina komunalne naknade obvezniku ŠS, za nekretninu stambeni prostor na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po m[2] korisne neto površine u iznosu od 0,60 eura; obračunska površina 79,77 m[2] ; godišnji iznos komunalne naknade od 47,86 eura. Također je određeno da se komunalna naknada plaća u dva obroka i to: prvi obrok do 31. ožujka tekuće godine u iznosu od 23,93 eura; drugi obrok do 30. rujna tekuće godine u iznosu od 23,93 eura.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-363-02/24-01/22, URBROJ: 2163-18-09/5- 25-3 od 16. travnja 2025., poništio gore navedeno prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je obračun komunalne naknade napravljen temeljem obujma iskazanom u Arhitektonskom snimku izvedenog stanja izrađenom od Tectum d. o. o. iz Vukovara, Elaborat br: 010/18 L, lipanj 2018, projektant FS, dipl. ing. građ., koji je izrađen zbog obveze plaćanja komunalnog doprinosa zbog legalizacije objekta. Obveznik da je 10. travnja 2025. nakon zaprimljenog rješenja o utvrđivanju komunalne naknade izvršio uvid u spis od legalizacije i gore navedeni projekt, a službene osobe da su stranci objasnile i pokazale površine svake prostorije, na što stranka da nije imala primjedbe. Tužitelj da je pri rješavanju žalbe zaključio da je način na koji je obveznik obračunao neto površinu nejasan te da je isti koristio nepostojeće koeficijente primjenjujući Pravilnik o metodama procijene vrijednosti nekretnine (NN RH br. 105/05) koji da se ne primjenjuje pri obračunu komunalne naknade, a s čime da se složio i tuženik. Dalje se poziva na članak 97. Zakonom o komunalnom gospodarstvu (NN RH br. 68/18,110/18,32/20 i 145/24). Pri tome da se stambeni, poslovni i garažni prostor obračunavaju po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (NN RH br. 40/97. i 117/05. -dalje:Uredba). Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine da upućuje na primjenu Pravilnika. Člankom 2. Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine da je određeno da se: „Neto korisna površina stana (P) za koji se utvrđuje najamnina u skladu s odredbama ove Uredbe, određuje se primjenom članka 19. Pravilnika minimalnih tehničkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova iz Programa društveno poticane stanogradnje (NN RH br. 106/04., 25/06., 121/11.-dalje:Pravilnik).“ Prema mišljenju tužitelja spremište (izba, ostava ili bilo koji drugi naziv) da je sastavni dio kuće jer se u njega može ući stepenicama iz prizemlja. Sukladno Uredbi izba ima koeficijent za obračun površine 1,00. Tužitelj smatra da je izneseni stav tuženika suprotan navedenoj zakonskoj odredbi, obzirom da nije odlučna činjenica je li predmetni prostor po svojoj namjeni stambeni ili pomoćni, već da li se nalazi unutar stambenog prostora ili izvan njega. Razlika je i u tom slučaju samo u koeficijentu odnosno ukoliko se predmetni prostor-spremište nalazi unutar stana, onda je koeficijent 1,0 a ukoliko se nalazi izvan stana, onda je koeficijent 0,5. Navedeno stajalište tužitelja da potvrđuje Presuda Visokog upravnog suda RH Us13119/2011-4 od 27.03.2014. u kojoj se navodi: „Neosnovano tužitelj smatra da u konkretnom slučaju nije pravilno obračunata korisna površina stambenog prostora, jer suprotno mišljenju tužitelja u korisnu površinu u smislu naprijed citirane odredbe članka 24. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu uračunavaju se i površine balkona, lođa, terasa, spremišta, podrumi, komunikacijske površine.“ Predlaže poništiti rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u odnosu na utvrđenje tužitelja da se stambeni, poslovni i garažni prostor obračunavaju po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnice („Narodne novine“ br. 40/97 i 117/05) tužitelj isto smatra netočnim. Vezano za primjenu Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o uvjetima i mjerilima ½ za utvrđivanje zaštićene najamnine (na čiju se primjenu poziva tužitelj) tuženik ukazuje da je odredbom članka 99. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 68/18, 110/18 i 32/20) propisan način obračuna komunalne naknade, odnosno izričito da je propisano kako se korisna površina prostora za koji se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine“ br. 40/97). Iz citirane odredbe da je vidljivo da se naknadna izmjena i dopuna predmetne Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ne primjenjuje u postupku utvrđivanja komunalne naknade. Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine, a koja upućuje na primjenu odredbi Pravilnika minimalnih i tehničkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova iz Programa društveno poticane stanogradnje, primjenjuje u slučaju utvrđivanja zaštićene najamnine , ali ne i u postupku utvrđivanja korisne površine stambenog, poslovnog i garažnog prostora u svrhu utvrđivanja komunalne naknade. U odnosu na tužbeni navod tužitelja da je spremište (izba, ostava ili bilo koji drugi naziv) sastavni dio kuće jer se u njega može ući stepenicama iz prizemlja, te da je stav tuženika da se za spremište ne obračunava komunalna naknada suprotan zakonskoj odredbi, tuženik ističe da je isti neosnovan. Naime, člankom 92. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu da je propisano da se komunalna naknada plaća za stambeni prostor, garažni prostor, poslovni prostor, građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti te neizgrađeno građevinsko zemljište. Citiranom odredbom da nije propisano da se komunalna naknada plaća za spremišta. Tuženik ističe da se u konkretnoj stvari spremište nalazi u podrumu nekretnine (vidljivo iz Arhitektonskog snimka izvedenog stanja br. elaborata 010/18L od lipnja 2018. izrađenom od Tectum d. o. o., list A/Površina izvedenog stanja građevine

– tlocrt podruma), što da je po prirodi stvari vrsta pomoćnih prostora, odnosno nije niti stambeni, niti poslovni niti garažni prostor pa za taj prostor (spremište) ne postoji zakonska osnova za plaćanje komunalne naknade. U odnosu na tužbeni navod tužitelja da je prijašnjom sudskom praksom (koju citira) potvrđeno stajalište tužitelja da se za spremišta obračunava komunalna naknada, tuženik ukazuje na recentnu sudsku prasku koju je citirao u drugostupanjskom rješenju od 16. travnja 2025. (presuda VUS RH Posl. broj USŽ-2041/17-2 od 13. srpnja 2017., presuda Upravnog suda u Rijeci Poslovni broj:

7 Us I-1211/2022-8 od 29. ožujka 2023., presuda VUS RH Posl. broj: Usž-2390/2023-2 od 30. studenog 2023.). Opetovano se naglašava da predmetno spremište u konkretnoj upravnoj stvari a sukladno izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 92. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ne podliježe plaćanju komunalne naknade s obzirom da po svojoj namjeni nije niti stambeni niti poslovni niti garažni prostor za koji bi postojala obveza plaćanja komunalne naknade. Sukladno prethodno navedenom, tuženik otklanja sve tužbene navode kao neosnovane i stava je da je osporeno rješenje tuženika zakonito, a tužbeni zahtjev neosnovan, te predlaže da Naslovni sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

5. Tužitelj se podneskom od 2. srpnja 2025. očitovao na navode tuženika i navodi kako tuženik u odgovoru na tužbu tužitelja navodi da se obveza plaćanja komunalne naknade utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ali samo pod brojem Narodnih novina 40/97 i ističe da upravo tom Uredbom izba ima koeficijent 1,00 (prilog III. rbr.12). Pregledavajući Hrvatski jezični portal možemo naći definiciju izbe: 1. term. manja prostorija za razne namjene (ostava, spremište i sl.), 2. arh. mala soba. Znači, izba da je spremište koje ima koeficijent 1,00 prema Uredbi iz 1997. U projektima da se nalaze razni nazivi stambenih prostorija: degažman, ostava, špajza, teretana, vešeraj, tehnička soba, radna soba, igraonica…..a koji nisu navedeni u Uredbi iz 1997. što bi onda po stavu tuženika značilo da nisu predmet obračuna komunalne naknade. Spominjući dvojbu da li se izmjena Uredbe iz 2005. primjenjuje kod obračuna komunalne naknade, tuženik je pisao stručne članke kojih se tužitelj uvijek pridržavao: Novo pravno uređenje komunalnog doprinosa i komunalne naknade (na portalu IUS-INFO) u kojem se pod točkom 3.6. Obračun komunalne naknade navodi: „Potrebno je napomenuti kako je upućivanje ZKG na Uredbu o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine izazvalo mnoge dvojbe jer je navedena Uredba izmijenjena Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine“, br. 117/05.), te smatramo da je u tekstu ZKG-a bilo potrebno navesti i navedenu izmjenu Uredbe, jer je to važeći pozitivni propis, ali se očito radi o omašci u tekstu ZKG-a.“ Tuženik da nadalje smatra da u korisnu površinu stambenog prostora nije trebala biti uračunata i površina spremišta jer da spremišta nisu kategorija prostora za koju je Zakonom o komunalnom gospodarstvu (NN RH br. 68/18,110/18,32/20 i 145/24) propisana obveza plaćanja komunalne naknade. Kako je gore navedeno, spremišta jesu navedena Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (NN RH br. 40/97) a koja proizlazi iz odredbe članka 99. stavak 1. točka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu te proizlazi da je tuženikov stav ipak suprotan zakonskoj odredbi i predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

6. Tuženik se podneskom od 8. srpnja 2025. očitovao na navode tužitelja od 2. srpnja 2025. i navodi da se sporno spremište nalazi u podrumu stambene zgrade (kao što je tuženik naglasio i u odgovoru na tužbu i priložio nacrte prostorija iz Arh. snimke izvedenog stanja) i nije sastavni dio stana. Isto tako što se tiče terminološkog određenja izbe i pozivanja tužitelja na Prilog III Uredbe tuženik ističe da je izba u tom smislu manja prostorija u sastavu stana za koju se koriste različiti nazivi ostava, špajza i dr. (na različite nazive ukazuje i sam tužitelj). Međutim obveznik komunalne naknade ŠS prema Arh. snimku izvedenog stanja u sastavu svog stana da nema takvu prostoriju koja bi predstavljala izbu (ostavu, špajzu ili dr). Što se tiče pozivanja tužitelja na stručni članak istaknute stručnjakinje iz područja komunalnog gospodarstva PS tuženik ukazuje se u članku analizira razlika u pravnom uređenju pravnih instituta i određenih dvojbi u primjeni novog Zakona o komunalnom gospodarstvu u segmentu komunalnog doprinosa i komunalne naknade, koje su se pojavile u neposrednoj primjeni tog zakona (na što je i sama autorica članka ukazala u uvodnom djelu članka). Stručni članci da ne predstavljaju izvor prava, a isto tako tužitelj se ne može pozivati na primjenu istog navodeći pogrešno da je tuženik pisao stručne članke kojih se tužitelj uvijek pridržavao. Tuženik u ovom upravnom sporu da je Istarska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, Odsjek za drugostupanjski upravni postupak. Vezano za primjenu izmjene Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine tuženik ponovno ističe da je i upravno sudska praksa potvrdila kako se korisna površina prostora za koji se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine“ br. 40/97), a čija primjena je propisana odredbom članka 99. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 68/18, 110/18 i 32/20). Tuženik ističe da otklanja sve navode tužitelja kao neosnovane te ostaje pri tome da Naslovni sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

7. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da se odriče odgovora na tužbu i da se slaže sa tuženikom i njegovim obrazloženjem odgovora na tužbu.

8. U sporu je održana rasprava 22. prosinca 2025. bez prisutnosti uredno pozvanih stranaka, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Odlukom članka 92. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: Zakon), propisano je da se komunalna naknada plaća za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, 5. neizgrađeno građevinsko zemljište.

12. Odredbom članka 93. stavak 1. Zakon, propisano je da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona.

13. Odredbom članka 94. Zakona, propisano je da je obveznik plaćanja komunalne naknade dužan u roku od 15 dana od dana nastanka obveze plaćanja komunalne naknade, promjene osobe obveznika ili promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade prijaviti upravnom tijelu nastanak te obveze odnosno promjenu tih podataka (stavak 2.). Pod drugim podacima bitnim za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade iz stavka 2. ovoga članka smatra se promjena obračunske površine nekretnine ili promjena namjene nekretnine (stavak 3.).

14. Odredbom članka 95. stavak 1. točka 3. Zakona, propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnoj naknadi kojom se određuje 3. koeficijent namjene (Kn) za nekretnine za koje se plaća komunalna naknada.

15. Odredbom članka 97. Zakona, propisano je da Koeficijent namjene (Kn) ovisno o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja iznosi za: 1. stambeni prostor 1,00, 2. stambeni i poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana 1,00, 3. garažni prostor 1,00, 4. poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti ne može biti manji od 1,00 ni veći od 5,00, 5. poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne ne može biti manji od 1,00 ni veći od 10,00, 6. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti može biti najviše 10% koeficijenta namjene koji je određen za poslovni prostor, 7. neizgrađeno građevinsko zemljište 0,05 (stavak 1.). Za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje se za 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište (stavak 2.).

16. Odredbom članka 99. Zakona, propisano je da se komunalna naknada obračunava se po četvornome metru (m²) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za: 1. stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (»Narodne novine«, br. 40/97.), 2. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište po jedinici stvarne površine (stavak 1.). Iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) površine nekretnine utvrđuje se množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B) (stavak 2.).

17. Dakle, u ovoj stvari nije sporno da je ovdje zainteresirana osoba vlasnik i obveznik plaćanja komunalne naknade za predmetnu nekretninu.

18. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelju u korisnu površinu stambenog prostori uračunata i površina spremišta koje se nalazi u prizemlju zgrade, a iz gore citiranih odredaba proizlazi da spremište nije kategorija prostora za koju je propisana obveza plaćanja komunalne naknade. Navedeno proizlazi i iz prakse Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2041/17-2 od 13. srpnja 2017., Usž-2390/2023-2 od 30. studenog 2023., presuda Upravnog suda u Rijeci: Us I- 1211/2022-8 od 29. ožujka 2023.

19. Slijedom navedenoga, Sud je ocijenio da je tuženik osnovano poništio prvostupanjsko rješenje i vratio predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, pa je stoga osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim i pravilnim te je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 9. siječnja 2026.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (4 primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- tužitelju Gradu Umag-Umago, Umag, G. Garibaldi 6

- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8

- zainteresiranoj osobi ŠS iz [adresa]