REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Pp-351/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Senki Vrdoljak, na temelju prijedloga sudske savjetnice Marije Hrboka, uz sudjelovanje Leonarde Kokić, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ZĐ, zbog prekršaja iz članka 47. stavka 1. točke 16. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20., 126/21., 152/24.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, KLASA: 211-07/23- 5/36191, URBROJ: 511-18-07-24-1 od 12. siječnja 2024., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 10. prosinca 2025. u odsutnosti stranaka, istog dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. Z i P, djev. Ž, rođen **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, ugostitelj, samozaposlen, srednjeg imovinskog stanja, razveden, otac jednog djeteta, prekršajno osuđivan

k r i v  j e

što je 7. listopada 2023. oko 23:00 sati u Zadru, u ulici Matice Dalmatinske kbr. 6, u ugostiteljskom objektu „ [obrt]“, vlasništvo okrivljenoga ZĐ, prilikom provođenja operativno taktičke radnje „Racija“ od strane policijskih službenika zatečen PĐ (2001) koji je u svojstvu konobara poslužio alkoholnim pićem, pivom, osobu mlađu od 18 godina ŽĐ (2006), a kojeg su policijski službenici PP Zadar zatekli u konzumaciji alkoholnog pića

čime je počinio prekršaj opisan u članku 13. stavku 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, kažnjiv po članku 47. stavku 1. točki 16. cit. Zakona,

pa se okrivljeniku na temelju članka 47. stavka 1. točke 16. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.),

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU 180,00 (sto osamdeset) EUR.

II. Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude, priloženom uplatnicom, a u protivnom će se postupiti prema odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

III. Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine naprijed izrečene novčane kazne u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

IV. Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu 30,00 (trideset) EUR u korist proračuna Republike Hrvatske, u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude, priloženom uplatnicom, u protivnom će se troškovi naplatiti prisilno temeljem članka 152. stavka 4. i stavka 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Zadar je 12. siječnja 2024. podnijela protiv okrivljenika optužni prijedlog, gornjeg broja, zbog učina prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je ispitan na glavnoj raspravi 8. rujna 2025. (list spisa 13), kojom prilikom je iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret. Navodi kako je imao tri racije zaredom u kafiću bez ikakvog razloga. Ističe da je te večeri bila gužva u kafiću i da ne može sa sigurnošću reći da li je toga dana posluženo piće osobama mlađima od 18 godina. Navodi da je PĐ toga dana bio zaposlen u njegovom kafiću za šankom. Ističe kako se događalo da bude društvo od pet, šest osoba i da jedna osoba dođe za šank i zatraži piće za svih šest osoba, a da oni nemaju vremena niti mogućnosti provjeravati da li svih šest osoba ima 18 godina. Navodi da nisu mogli vidjeti da je piće posluženo maloljetnim osobama, jer je prostor bio mračan, a svjetla su se upalila kada je došla policija.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao obavijest ls. 4, izvješće ls. 5 i izvadak iz PE Ministarstva pravosuđa ls. 11-12.

4. Člankom 13. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da je zabranjeno usluživanje, odnosno dopuštanje konzumiranja alkoholnih pića, drugih pića i/ili napitaka koji sadržavaju alkohol u ugostiteljskom objektu osobama mlađim od 18 godina.

5.Nije sporno da je okrivljenik vlasnik ugostiteljskog obrta " [obrt]" u [adresa].

6. S obzirom na obranu okrivljenika, sporno je je li okrivljenik kao vlasnik tog ugostiteljskog objekta dopustio da osobe mlađe od osamnaest godina – VĐ i ŽĐ u tom objektu konzumiraju alkohol – pivo.

7. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoke VĐ i ŽĐ.

7.1. Svjedok VĐ je u svom iskazu naveo kako se sjeća da je bila racija u kafiću [obrt]. Svoju vozačku dozvolu, prilikom legitimacije, a na traženje policijskog službenika, dao je policijskom službeniku, koji je tom prilikom mogao utvrditi, iz te vozačke dozvole da je on toga dana bio punoljetan. Došao je u kafić [obrt] javiti se prijatelju, dakle u tom času nije naručio nikakvo piće, pa ni alkoholno piće. Pretpostavlja da ga je policajac izdvojio iz te grupe ljudi od tridesetak posjetitelja, jer izgleda dosta mlađe od svoje dobi. U tom času došlo mu je slabo i policajac ga je izveo van na ulicu. Navodi da mu nije poznata osoba ŽĐ, da ga ne poznaje. Navodi da ne zna da li je u tom času u kafiću bilo maloljetnih osoba koje su konzumirale alkohol.

7.2. Svjedok ŽĐ je u svom iskazu naveo da se sjeća događaja, da je prijatelj tom prilikom slavio rođendan, a on je na taj rođendan došao nešto kasnije. Tom prilikom pio je alkoholno piće koje je već bilo na stolu kada je došao. Ne zna da li je ta pića poslužio konobar, jer kao što je već rekao ta su pića bila na stolu kada je došao. Misli da je bila u pitanju viski kola koja je bila poslužena u čaši jer su oni njega ranije zvali i pitali što će piti, a on je rekao viski kolu. U jednom času došla je policija, bilo ih je ukupno šest ili sedam i rekli su da nitko ne smije izlaziti van. Sjeća se da je bio pun kafić. U tom času za njihovim stolom nitko nije bio punoljetan, a bilo ih je šest ili sedam za stolom. Legitimirali su ih, neki su imali osobne iskaznice kod sebe, neki nisu. On u tom času nije bio punoljetan i nije imao osobnu iskaznicu. Ne poznaje VĐ. Sjeća se da bi u tom kafiću obično jedna cura bila za šankom posluživala pića, a čije ime ne zna. Također se sjeća da je ZĐ puštao muziku i da je u objektu bio i konobar, ali ne zna kako se zove. Policajci su popisivali imena osoba koje su u tom času bile u kafiću i to je sve skupa trajalo četrdesetak minuta, a nakon toga su otišli.

8. Sud je odustao od ispitivanja svjedoka MĐ budući je isti pozivan za raspravu dana 13. listopada 2025., a na dostavnici je iskazano – obaviješten nije podigao pošiljku. Svjedok je pozvan i na raspravu zakazanu za dan 19. studenog 2025., te je putem odvjetnika ispričao nedolazak budući je na brodu i izvan Republike Hrvatske. Slijedom navedenog Sud je odustao od ispitivanja svjedoka budući je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno i kako se ne bi dalje odugovlačio postupak.

9. Iz Izvješća policijskog službenika GĐ na listu spisa 5. proizlazi da je prilikom provođenja operativno taktičke radnje racije u ugostiteljskom objektu "Dolce Vita" u svojstvu konobara zatečen zaposlenik odnosno konobar navedenog objekta PĐ sin V, rođen **.**.2001., sa adresom prebivališta u [adresa] koji je točio odnosno posluživao alkoholnim pićem - pivom osobe mlađe od 18 godina i to VĐ sina M, rođenog **.**.2005. u [adresa] sa adresom prebivališta u [adresa] i ŽĐ sina G rođenog **.**.2006. u [adresa], s prebivalištem u [adresa].

10. Na temelju provedenih dokaza odnosno iskaza svjedoka ŽĐ koje je sud ocijenio uvjerljivim i vjerodostojnim i Izvješća policijskog službenika GĐ utvrđeno je da je maloljetna osoba ŽĐ, **.**.2023. u ugostiteljskom objektu " [obrt]" konzumirale alkoholna pića, suprotno odredbama članka 13. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Svjedok je dosljedno potvrdio da je u predmetnom objektu konzumirao alkoholno piće u društvu u kojem nitko nije bio punoljetan.

11. Iz iskaza svjedoka VĐ proizlazi da je on spornoga dana bio punoljetan. Slijedom navedenog Sud je iz činjeničnog opisa djela u optužnom aktu izostavio dio činjeničnih navoda koji ne proizlaze iz provedenih dokaza, a takvom se izmjenom okrivljenik ne osuđuje za teže djelo. Sud nalazi da iz provedenih dokaza proizlazi da je svjedok VĐ u sporno vrijeme bio punoljetan, pa je stoga u tom dijelu izmijenjen optužni prijedlog.

12. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika te je istu ocijenio usmjerenom na izbjegavanje prekršajnopravne odgovornosti.

13. Naime, zakonska obveza iz članka 13. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti jasno propisuje zabranu usluživanja alkoholnih pića maloljetnim osobama, a nositelj ugostiteljske djelatnosti ima aktivnu dužnost poduzimanja svih razumnih mjera za sprječavanje tog prekršaja. Argumentacija, da oni nemaju vremena niti mogućnosti provjeravati da li sve osobe koje konzumiraju alkohol imaju 18 godina, budući da jedna osoba dođe i naruči piće za njih pet, šest, kao i to da nisu mogli vidjeti da je piće posluženo maloljetnim osobama, jer je prostor bio mračan, ne može se prihvatiti kao opravdanje za nepostupanje u skladu sa zakonskim normama. Okrivljenikovi navodi ukazuju na praktične izazove u radu ugostiteljskog objekta, ali se ne može smatrati opravdanjem za dopuštanje konzumacije alkohola maloljetnim osobama. Prema odredbama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, obveza vlasnika i osoblja ugostiteljskog objekta jest poduzimanje svih razumnih mjera radi sprječavanja usluživanja alkoholnih pića maloljetnicima. Time se ne isključuje odgovornost u situacijama kada je maloljetna osoba u društvu punoljetnih, već se zahtijeva dodatna pažnja i odgovornost pri posluživanu. Praksa da se posluži alkohol isključivo onima koji su dokazali punoljetnost ne isključuje mogućnost da se u društvu nalaze i maloljetne osobe kojima je alkohol dostupan. Od nositelja ugostiteljske djelatnosti očekuje se organizacija rada i osiguranje procedura kojima se omogućava provođenje zakonskih odredbi i sprječavanje konzumacije alkohola maloljetnih osobama, dok iz iskaza okrivljenika proizlazi da u predmetnom objektu ne postoji praksa učinkovite kontrole dobi gostiju što ukazuje na propust okrivljenika u izvršavanju zakonskih obaveza.

14. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 47. stavka 1. točke 16. Zakona o ugostiteljskoj djelatnost, budući je kao vlasnik ugostiteljskog objekta " [obrt]" bio dužan poduzeti sve razumne mjere za sprječavanje posluživanja alkoholnih pića maloljetnoj osobi ŽĐ, a što nije učinio.

15. Člankom 47. stavkom 1. točkom 16. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 330,00 do 2650,00 eura kazniti za prekršaj pravna osoba i fizička osoba - obrtnik ako uslužuje, odnosno dopušta konzumiranje alkoholnih pića, drugih pića i/ili napitaka koja sadržavaju alkohol u ugostiteljskom objektu osobama mlađim od 18 godina, u ugostiteljskim objektima u kojima se uslužuju alkoholna pića, druga pića i/ili napitci koji sadržavaju alkohol, ne istakne na vidljivom mjestu oznaku o toj zabrani, te ako uslužuje alkoholna pića, druga pića i/ili napitke koji sadržavaju alkohol protivno propisanoj zabrani, ili ako uslužuje alkoholna pića protivno zabrani predstavničkog tijela (članak 13.).

16. Prilikom donošenja odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je u odnosu na okrivljenika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti u smislu članka 36. Prekršajnog zakona.

17. Sud je kao olakotnu okolnost cijenio protek vremena od počinjenja prekršaja do donošenja odluke o kazni i prekršajnu neosuđivanost okrivljenika za prekršaje iz područja Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio. Stoga je okrivljeniku za djelo prekršaja iz članka 47. stavka 1. točke 16. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, ublažio novčanu kaznu, smatrajući da je izrečena kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika i svrsi kažnjavanja.

18. Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenim ovom presudom.

19. Na temelju u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašeni krivim, to je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji su odmjereni obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka.

20.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zadru, 10. prosinca 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Marija Hrboka

Senka Vrdoljak

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom Sudu u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelj

2. Okrivljenik

3. U spis