Poslovni broj: Us I-2649/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužiteljice FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Sanja Vukina, odvjetnica u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 30, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 89755384389, uz sudjelovanje zainteresirane osobe LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Zrinka Bojanić, odvjetnica iz Zagreba, Metalčeva 5, radi prigovora na objavljenu prijavu za verbalni žig, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 5. prosinca 2025. godine, u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice i zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 9. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektora za žigove i industrijski dizajn, KLASA: UP/I-384-04/22-010/0270, URBROJ: 559-03/3-23-032/TR, Broj prijave:

Z20220270A od 22. travnja 2024. godine

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 3. lipnja 2024. godine protiv rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektora za žigove i industrijski dizajn, KLASA: UP/I-384-04/22-010/0270, URBROJ: 559-03/3-23- 032/TR, Broj prijave: Z20220270A od 22. travnja 2024. godine, kojim se točkom 1. izreke odbacuje prigovor na objavljenu prijavu za registraciju žiga br. Z20220270A, podnesenu za verbalni žig " KČ" podnositelja LČ, [adresa], dok prema točki 2. izreke podnositelj prigovora FČ, [adresa], kao i podnositelj prijave LČ, [adresa] svaka snosi svoje troškove ovoga postupka.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da pravovremeno podnosi ovu tužbu radi poništenja rješenja DZIV-a zbog toga što smatra da je DZIV svojim tumačenjem povrijedio članak 10. stavak 3. točku 1. i 2. ZŽ-a, te članka 22. i članka 35. Ustava RH (Pravo osobnosti i Pravo na zaštitu privatnosti), članka 29. Ustava RH (pravo na pravično suđenje) i članka 48. Ustava RH (jamstvo prava vlasništva). Nadalje, tužiteljica smatra kako gore navedeno tumačenje prava je neodrživo. Naime, na temelju tog tumačenja bilo koja treća osoba bila bi ovlaštena registrirati žig nedavno preminule poznate osobe bez odobrenja nasljednika, kako bi iskoristila ugled te osobe. U tom slučaju nasljednici ne bi imali nikakva zakonska sredstva da spriječe takvu treću osobu u iskorištavanju takvog žiga. Primjera radi predmetno bi značilo da po smrti bilo koje poznate osobe (npr. GČ, FČĐ, RČ, IČ, UČ, ĆČ, CČ, EČ, ŽČ i dr.) bilo tko bi slobodno mogao prijaviti registraciju žiga za bilo koji proizvod i ne bi postojala mogućnost zaštite lika i djela navedenih osoba od strane njegovih nasljednika. Naime, DZIV bi takvim tumačenjem omogućio zloupotrebu putem ranije registracije žiga od strane bilo koje treće osobe po smrti same poznate osobe. Slijedom navedenoga, tužiteljica smatra kako ovakvo tumačenje nije zakonito, a ni životno održivo. Tužiteljica je izvanbračna supruga, majka malodobnog djeteta ZČ (AČ) i zakonska nasljednica iza ZČ zbog koje se KČ preselio u Sloveniju i s kojom je živio zadnje dvije godine svog života. Radi izbjegavanja svake sumnje tužiteljica navodi da nasljednici svoja prava stječu već u trenu smrti, a ne u trenu donošenja same odluke o nasljeđivanju, a kako je i jasno propisano člankom 3. stavkom 1. Zakona o nasljeđivanju. Tužiteljica je podnijela prigovor, a sada tužbu, jer podnositelj prijave registracije žiga nema odobrenje svih zakonskih nasljednika za registraciju prijavljenog verbalnog žiga (KČ), osobito nema odobrenje tužiteljice i malodobne kćeri ZČ (NČ). Tužiteljica je majka i zakonska zastupnica malodobne NČ, te stoga ovim putem jasno iskazuje kako podnositelj prijave registracije žiga nema suglasnost NČ za korištenje imena i prezimena KČ. Tužiteljica ističe da je zadnje dvije godine provela s SČ te zna da KČ nije želio postati žig pod kojim bi se prodavali prijavljeni proizvodi. KČ je bio glazbenik, umjetnička duša, a ne žig pod kojim bi se prodavali bilo kakvi proizvodi Tužiteljica smatra kako na temelju članka 10. stavka 3. točke 1. Zakona o žigu – pravo na ime, te članka 10. stavka 3. točke 2. Zakona o žigu – pravo na osobnu sliku, ona ima pravo na postmortalnu zaštitu ličnosti ostavitelja (ČČ), te da je ovlaštena štititi pravo osobnosti preminule osobe, odnosno svoje pravo osobnosti kao nasljednika u odnosu na pravo na ime i pravo na osobnu sliku ostavitelja. Naime, članak 19. ZOO-a članak 22. i članak 35. Ustava RH (Pravo osobnosti i Pravo na zaštitu privatnosti) stvara za nasljednike izvorno pravo na zaštitu prava na ime i prava na sliku ostavitelja, a radi očuvanja imena i slike ostavitelja kojeg su naslijedili. Ovdje se radi o imenu i slici ostavitelja, ali to pravo izvorno pripada nasljedniku koji zbog svog nasljednog odnosa sa ostaviteljem je pozvan štititi njegovo ime i sliku. Ovaj zaključak potvrđuje i članak 1048. ZOO-a koji navodi: "Svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica." Predmetni članak ne bi propisivao da je „svatko“ ovlašten zahtijevati prestanak radnje kojim se povrjeđuje pravo osobnosti da zahtjev za zaštitu prava osobnosti postoji samo kod „nositelja prava osobnosti“. Ovakav stav je i potvrđen u komentaru članka 157. Starog Zakona o obveznim odnosima Vizner Buklijaš (odredba je sadržajno istovjetna trenutnom članku 1048. ZOO-a). Također, članak 19. ZOO-a i članak 48. Ustava RH (Pravo osobnosti i njegov imovinsko pravni aspekt) jamči zaštitu imovinskih prava koja proizlaze iz osobnosti ostavitelja. Naime, takva imovinska prava vezana uz osobnost ostavitelja nasljeđuje nasljednik i, ako za života ili oporukom nije drugačije određeno, nasljednici su ovlašteni koristiti lik i djelo pokojnika i ostvarivati imovinsku korist od lika i djela ostavitelja (npr. komercijalizacijom imena i prezimena, odobrenjem korištenja lika i djela ostavitelja i sl.). U kontekstu prepoznavanja imovinskog izvornog subjektivnog prava osobnosti, tužiteljica opreza radi citira ustaljenu praksu USRH, U- III-3871/2009 od 13. svibnja 2010. godine. Također, neovisno o tome stječe li derivatno ili izvorno pravo osobnosti nasljednik ili ne, zbog postojanja pravne praznine u vidu odredbe o davanju odobrenja od strane nasljednika za registraciju žiga koji sadrži ime i prezime ostavitelja, tužiteljica smatra kako je potrebno analogno (analogia legis, a podredno analogia iuris) primijeniti odredbu članka 16. ZTD-a, kojom se uređuje davanje odobrenja nasljednika za registraciju tvrtke. Članak 16. ZTD-a navodi: „U tvrtku se može unijeti ime ili dio imena neke osobe samo uz njen pristanak, a ako je ta osoba umrla, uz pristanak njenih nasljednika.“ Stoga, za korištenje imena i prezimena preminule osobe potreban je pristanak svih nasljednika. Dakle, iz svih gore navedenih razloga, odnosno sličnosti predmetna odredba je analogijom a simile (podredno analogia legis) primjenjiva i na pitanje registracije žiga. Naime, analognom primjenom članka 16. ZTD-a ostvaruju se iste svrhe i kod žiga, odnosno kako treće osobe ne bi bile dovedene u zabludu da određeni proizvod i usluga je povezana sa ostaviteljem, odnosno da se određeni lik i djelo, te karakteristike ostavitelja ne bi vezale uz određeni proizvod i uslugu; da određeni proizvod i usluga ne bi neovlašteno iskorištavala ime, lik, ugled imena i prezimena ostavitelja; da bi nasljednici mogli štiti ime, lik, djelo i sveopći ugled ostavitelja kontrolirajući smije li i na koji način smije, određeni proizvod ili usluga biti označena imenom i prezimenom ostavitelja. Ranija pravna teorija je suglasna s time da je potrebno da nasljednici daju odobrenje za registraciju žiga koji nosi ime i prezime ostavitelja, te također navode tumačenje putem analogije kao način uređenja te situacije. Slijedom svega navedenoga, DZIV je pogrešno primijenio zakonsku odredbu kada je utvrdio kako nasljednici ne stječu zahtjev/pravo na zaštitu imena i lika ostavitelja, odnosno kako nasljednici nemaju pravo na ime i lik.

3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektora za žigove i industrijski dizajn, KLASA: UP/I-384-04/22-010/0270, URBROJ: 559-03/3-23-032/TR, Broj prijave: Z20220270A od 22. travnja 2024., te da naloži DZIV-u da nadoknadi troškove postupka sukladno troškovniku niže zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke nadalje.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica pogrešno izvodi zaključak da je pobijano rješenje u suprotnosti s odredbama o zaštiti osobnosti/imovinskih prava pojedinaca koja proizlaze iz Ustava, Zakona o obveznim odnosima i Zakona o trgovačkim društvima. Naime osporavanim rješenjem, sukladno odredbama Zakona o žigu, članka 10. stavka 3. točaka 1. i 2. Zakona o žigu Zavod je utvrdio da podnositelj prigovora, iako zakonski nasljednik, nije nositelj tih isključivo osobnih prava koja su neprenosiva, a koja se inter alia štite člancima 22., 29., 35. i 48 Ustava Republike Hrvatske. Zavod smatra da analogija s člankom 16. Zakona o trgovačkim društvima koju tužiteljica ističe da treba primijeniti vezano za tumačenje odredbi članka 10. stavka 3. točaka 1. i 2. nije primjenjiva s obzirom na različitu prirodu prava koja se uređuju Zakonom o trgovačkom društvu kojim se štiti tvrtka kao pravni subjekt odnosno ime pod kojim pravna osoba/trgovačko društvo posluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu (članak 16. Zakona o trgovačkim društvima). Valja istaći da tužiteljica pogrešno izjednačuje tvrtku i žig kao oblike intelektualnog vlasništva. Naime, tvrtka je neformalni oblik zaštite intelektualnog vlasništva i to se pravo ne stječe propisima koji se odnose na stjecanje prava intelektualnog vlasništva (jednako kao što se Zakonom o žigu ne stječe zaštita od nepoštenog tržišnog natjecanja, zaštita poslovne tajne, zaštita znanja i iskustva (know-how,…). Za razliku od tvrtke, žig (jednako kao i patent i industrijski dizajn, oznaka zemljopisnog podrijetla, itd.) jest formalni oblik prava intelektualnog vlasništva koji se stječe temeljem posebnog zakona odnosno Zakona o žigu koji određuje znakove od kojih se žig može sastojati uključivo i osobna imena, njegovu osnovno svrhu razlikovanja proizvoda i usluga jednog poduzeća od proizvoda i usluga drugog poduzeća (članak 6. Zakona o žigu ) i propisuje uvjete stjecanja tog oblika intelektualnog vlasništva registracijom. Svrha članka 10. stavka 3. točaka 1. i 2. jest omogućiti nositelju osobnog imena ili slike da se usprotivi registracija znaka koji se sastoji od njegovog imena ili slike. Zavod tim odredbama nije ovlašten utvrđivati da li se radi o povredi osobnog imena ili osobne slike umrle osobe od strane podnositelja prijave temeljem zahtjeva zakonskog nasljednika koji nije nositelj takvog osobnog prava koja nisu nasljediva. Kako je i navedeno u pobijanom rješenju zakonski nasljednik nema aktivnu legitimaciju za podnošenje prigovora na registraciju žiga koja uključuje osobno ime umrle osobe. To svakako ne isključuje pravo zainteresirane osobe, uključivo i nasljednike da se usprotive korištenju registriranog žiga podnošenjem prijedloga za proglašenje žiga ništavim temeljem članka 64. Zakona o žigu ako smatraju da postoje dokazi o nepoštenoj nakani nositelja žiga u vrijeme podnošenja prijave za registraciju žiga odnosno o zloupotrebi prava zakonskih nasljednika osobe čije osobno ime se koristi za obilježavanja proizvoda i usluga obuhvaćenih prijavom za registraciju žiga (članak 64. Zakona o žigu o zloj vjeri kao razlogu ništavosti registriranog žiga). Nadalje to ne isključuje pravo nasljednika za zaštitu nekih njegovih osobnih prava koja proizlaze iz njegovog položaja zakonskog nasljednika, osobe čije osobno ime je predmet registracije žiga, a koja mogu proizlaziti iz posebnih propisa (Zakon o obveznim odnosima, Zakon o trgovačkim društvima, Zakona o autorskim i srodnim pravima) ), ali koja ne proizlaze iz odredbi Zakona o žigu.

5. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ostaje kod očitovanja na prigovor tužiteljice od 3. veljače 2023. godine. Nadalje, pridružuje se navodima odgovora na tužbu od strane tuženika.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektora za žigove i industrijski dizajn, KLASA: UP/I-384-04/22-010/0270, URBROJ: 559-03/3-23-032/TR, Broj prijave: Z20220270A od 22. travnja 2024. (stranica 12-14 spisa), prijavu za registraciju žiga od 15. ožujka 2022. godine.

8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 22. travnja 2024. godine. Naime, Državni zavod za intelektualno vlasništvo objavio je dana 13. svibnja 2022. u službenom glasilu Zavoda br. 10/2022 prijavu podnositelja LČ. Ulica Zinke Kune 9, 10000 Zagreb. [adresa] za registraciju žiga br. Z20220270A, podnesenu za verbalni žig " KČ". Podaci iz prijave za registraciju žiga objavljeni su u skladu s člankom 43. Zakona o žigu i člankom 5. Pravilnika o žigu ("Narodne novine", broj 38/19). Prigovor na objavljenu prijavu žiga, u zakonom propisanom roku, podnijela je FČ iz [adresa]. Podnositelj prigovora temelji svoj prigovor na razlozima navedenim u članku 10. stavku 3. točke 1. i 2. Zakona o žigu i tvrdnji da je prijava za verbalni žig "AKI RAHIMOVSKI " br. Z20220270A vrijeđa pravo na ime i pravo na osobnu sliku. Sadržaj prigovora, putem obavijesti, dostavljen je dana 13. prosinca 2022. podnositelju prijave žiga koji se u zakonom propisanom roku, dana 3. veljače 2023. očitovao na prigovor te u bitnom navodi da je pravo na ime i osobnu sliku pravo osobnosti, neimovinsko pravo te kao takvo nije prenosivo i nasljedivo, te u prilog tome dostavlja dijelove knjige Građansko pravo autora F, L. Navodi da je podnositeljica prigovora tek jedna od zakonskih nasljednica, ali s obzirom da su osobna prava nenasljediva nije mogla naslijediti pravo na ime i lik ZČ te stoga nema nikakva ranija prava, odnosno da se prijavom žiga ne čini povreda njezinog prava na ime i sliku. Osporava navod da bi podnositeljica prigovora bila upoznata s voljom pokojnog ZČ, a u prilog tome navodi da je podnositeljica prigovora pogrešno navela da bi ime pokojnog bilo K, a ne KČ kako je ispravno. Navodi da je pogrešan zaključak da bi se registracijom žiga umanjivalo ime, lik i djelo ZČ, jer je podnositeljica zaštitom žiga upravo željela zaštiti ime svog pokojnog oca od raznih (zlo)uporaba. Predlaže odbiti prigovor i potražuje naknadu troška očitovanja i troška uvida u predmet. Uzimajući u obzir navode stranaka i smisao odredbi članka 10. stavka 3. točaka 1. i 2. Zakona o žigu prema kojima se neće registrirati žig ako bi njegova uporaba vrijeđala pravo na ime odnosno pravo na osobnu sliku Zavod je utvrdio da podnositelj prigovora osoba nije nositelj tih prava. Pravo na ime (i sliku) je osobno pravo. Osobna prava su neprenosiva i nenasljediva te samo nositelj imena odnosno osobne slike ima pravo poduzeti radnje ako bi njihova uporaba vrijeđala ta prava, u konkretnom slučaju podnošenjem prijave za registraciju žiga. Iz toga proizlazi da osoba koja može podnijeti prigovor jest isključivo nositelj čije ime odnosno slika se želi koristiti u svrhu žiga. Konkretno, nasljednik (nasljednici) nositelja osobnog imena/slike KČ nije/nisu nositelji odnosno stjecatelji tih ranijih prava koja mogu biti povrijeđena njihovim korištenjem kao žigom.

9. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da odredbe Zakona o žigu koje se odnose na ovlaštenje za podnošenje prigovora temeljem osobnog imena/osobne slike ne propisuju mogućnost osporavanja takvih znakova kao žiga od strane zakonskog nasljednika u svrhu sprečavanja registracije prava iz žiga, jer se radi o osobnom pravu koje kao razlog osporavanja prijave za registraciju žiga može isticati samo fizička osoba koja je nositelj toga prava. Pravo na ime (i sliku) je osobno pravo. Osobna prava su neprenosiva i nenasljediva te samo nositelj imena, odnosno osobne slike ima pravo poduzeti radnje ako bi njihova uporaba vrijeđala ta prava, u konkretnom slučaju podnošenjem prijave za registraciju žiga. Iz toga proizlazi da osoba koja može podnijeti prigovor jest isključivo nositelj čije ime odnosno slika se želi koristiti u svrhu žiga. Svrha članka 10. stavka 3. točaka 1. i 2. Zakona o žigu je omogućiti nositelju osobnog imena ili slike da se usprotivi registraciji znaka koji se sastoji od njegovog imena ili slike. Zavod tim odredbama nije ovlašten utvrđivati da li se radi o povredi osobnog imena ili osobne slike umrle osobe od strane podnositelja prijave temeljem zahtjeva zakonskog nasljednika koji nije nositelj takvog osobnog prava koja nisu nasljediva. Tako članak 19. stavak 1. ZOO propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Prema stavku 2. citiranog članka pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled i čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. Prema članku 1048. ZOO svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugog nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica. Dakle, pravo na zaštitu ima osoba na koju je upravljena takva radnja, kojom je došlo npr. do povrede prava na ime i prava na osobnu sliku, pa na temelju prigovora te osobe bi tuženik odlučivao da li će se registrirati žig, ukoliko bi njegova uporaba vrijeđala navedena prava.

9.1. Treba naglasiti da se nasljeđuju stvari i prava koja su pripadala ostavitelju u trenutku smrti. To uključuje nekretnine, pokretnine i prava. Predmeti koji se ne mogu naslijediti su oni koji po svojoj pravnoj naravi ili zakonu nisu prenosivi. Tako članak 5. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju propisuje da tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni sljednik, dok prema stavku 2. istog članka ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo. Prema stavku 3. istog članka ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostavi- teljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju. Iznimno se zakonom propisuju slučajevi glede povrede prava osobnosti (neimovinska šteta), u kojima posredni oštećenici stječu određena prava.

10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

11. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Nadalje, članak 145. stavak 1. ZUS-a propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

12. Sud je dosudio zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od zastupanja na ročištu dana 5. prosinca 2025. – 1.000,00 eura, te PDV-a – 250,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 2. i Tbr. 46. Odvjetničke tarife.

U Zagrebu 9. siječnja 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dna:

1. Odvjetnica Sanja Vukina, [adresa] Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30

2. Državni zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektor za žigove i industrijski dizajn, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 78

3. Odvjetnica Zrinka Bojanić, [adresa] Zagreb, Metalčeva 5

4. U spis